Ovo je moj ‘Povratak‘ prirodi, istini, djetinjstvu i Bogu! Sretna sam što više od 30 godina radim ono što volim!‘
Drugi od dva neovisna događaja u Sponzi u istoj večeri bilo je otvorenje izložbe “Povratak” dubrovačke akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann. Uvodno je govorio dominikanac, pater Stipan Jurič, koji je pozvao okupljene da otvore oči i da zahvale Bogu na prirodi koju je stvorio. Po njegovim riječima, upravo na to potiču izložena djela.
– Izložba nas poziva da poletimo nebeskim sferama, prema ljepoti i sferama vječnosti. Poziva nas na povratak izvornom, Edenu, raju, da vratimo misao o sretnom mjestu prvog čovjeka i mjestu kamo će doći poslije smrti… Ove slike nas pozivaju da ne zaboravimo prirodu, a već su stari Latini govorili da kultura i priroda idu skupa. Izložbu možemo doživjeti kao istinsku glazbu tek ako se vratimo prirodi i ako se prvenstveno vratimo sebi, poručio je pater Jurič.
Potom se na izložbu osvrnula doktorica znanosti Katja Bakija i autorica popratnog teksta koja je podsjetila da slikarica obilježava 36 godina umjetničkog rada.
– Opus Ivane Jovanović Trostmann proteže se kroz više desetljeća trajnog, predanog stvaralaštva koje neprestano oscilira između obala Mediterana i nevidljivih obala duhovnog. Njezine slike upisuju u sebe svjetlost juga i tišinu molitve; tvarnost boje i neuhvatljivost simbola. U toj napetosti oblikuje se rukopis umjetnice koja je, ostajući vjerna vlastitom unutarnjem impulsu, izgradila prepoznatljiv slikarski svijet. Taj svijet kroz desetljeća rada gradi se na se na spoju svjetlosti i tišine. To je svjetlost Mediterana – ona dubrovačka, snažna, sunčana i prozirna, koja oblikuje prostor i vrijeme, ali i svjetlost unutarnja, sakralna, koja progovara iz dubine duše. U njezinim slikama ta se dva izvora susreću, stapaju i tvore jedinstven umjetnički krajolik u kojemu se osobno iskustvo prelijeva u univerzalne simbole.
– Mediteranski motivi – more, sunce, kamen, maslina, svjetlucanje horizonta za Ivanu Jovanović Trostmann nisu tek pejzaž, već duhovni ambijent u kojemu se rađa i oblikuje iskustvo vjere. Oni su metafore postojanosti i vječne mijene, upisani u tkivo boje koja se razlijeva poput molitve. Koloristička raskoš njezina slikarskog rukopisa – od zagasitih plavih i zelenih tonova do blistavih bijelih i zlatnih naglasaka – priziva atmosferu juga: sunce koje nikad posve ne prestaje sjati, more koje ne prestaje disati, kamen koji vječno pamti. Ipak u tom mediteranskom svjetlu uvijek je prisutna i dimenzija transcendencije: platno se otvara kao prostor tihe meditacije, dijaloga s nevidljivim. Sakralno u njezinom opusu ne odjeljuje se od svakodnevnog: ono je utkano u sve, kao tiha prisutnost. Svaka boja nosi svoju molitvu, svaki potez kista zapisuje trag vjere. U tome smislu, umjetnica se nadovezuje na dugu tradiciju kršćanskog slikarstva, ali je istodobno osvježava vlastitim, izrazito suvremenim i osobnim izrazom.
– Trideset i šest godina stvaralaštva Ivane Jovanović Trostmann nisu samo umjetnički put, nego i svjedočanstvo o dosljednosti u traženju smisla, o potrazi koja se nikada ne iscrpljuje, jer iznova pronalazi snagu u Kristu i anđeoskim glasnicima vjere. Njene slike ostaju kao tragovi svjetlosti – ponekad vedre i prozračne, ponekad tamnije i zatomljene – ali uvijek prožete dubokom vjerom u moć umjetnosti da preobrazi, da posvijetli i najtamniji kutak ljudskog postojanja. U tom smislu, ova izložba nije samo pogled unatrag, nego i poziv na putovanje. Na putovanje kroz svjetlost Mediterana i tišinu sakralnog – kroz slike koje, i nakon trideset i šest godina, još uvijek dišu snagom prve molitve, navela je Bakija.
Autorica je na kraju zahvalila okupljenima na dolasku poručivši kako je sretna što radi ono što voli.
– Ovdje je prikazano tridesetak slika u tehnici ulje i akril na platnu koje sam radila u zadnjih nekoliko godina, to je ‘Povratak‘ u prirodu, ‘Povratak‘ istini… Živimo u svijetu koji je ubrzan, koji je naporan i stresan, ali se zato uvijek možemo vratiti prirodi i Bogu zato je tu tema Isusa Krista koji je na čelu cijele izložbe. To je priroda koja je slobodna, netaknuta i u koju smo uvijek dobro došli. Na slikama su neki moji putevi iz djetinjstva: kad bih išla na more, u prirodu, na selo… To je povratak djetinjstvu i raduje me svaki put kad radim pejzaž, volim tu slobodu grmlja, grana i raslinja, prirode i puteva pa i onih malih puteva koje smo otkrili ali zaboravili pa ih kao stariji ponovno otkrivamo, objasnila je Jovanović Trostmann.
U glazbenom dijelu nastupili su učenici Ema Tonković (violončelo), Gabriel Čavlina (violončelo), Ivano Urljević (kontrabas), Josip Radović (klavir) pod mentorstvom profesorice Ani Stjepanović Čavlina.
Izložba ostaje otvorena do 20. listopada.
