Hrvatski Fokus
Uvodnik

Halid Bešlić je nećak Omera Karla Vrapca, HOS-ovca i političkog emigranta koji je najzaslužniji za izgradnju spomen-polja u Bleiburgu

Papa Lav XIV. “clickbait” nazvao “ponižavajućim dijelom novinarstva”

 

  • Društvenim mrežama kola preslika od 5. kolovoza 1947. na kojoj se vidi Odluka „Glavnog štaba omladinskih radnih brigada na gradnji omladinske pruge Šamac – Sarajevo“ o „kažnjavanju III. Ličke brigade oduzimanjem naziva udarne“, jer se nisu htjeli cijepiti (oni su napisali: „vakcinisati“). Nakon ovoga dokumenta netko od komentatora je napisao da su „lički četnici bili pametniji od Halida Bešlića“. I tako smo došli do smrti ovoga velikog pjevača koji je lijepo pjevao polusevdalinke, polu novokomponirane bosanske narodne pjesme. A došli smo i do lucidnoga Ivana Pernara koji pamti i nakon Halidove smrti napisao je na društvenim mrežama podosta uvrjedljivu opasku koja glasi: »Halid Bešlić: “Vakcinisanje je kraj priče!” I stvarno jest Halide, jer vakcine djeluju!« Istina, Pernarova opaska je uvrjedljiva, jer je veliki čovjek umro, ali nije Pernar lagao. Pogledate li na društvenim mrežama vidjet ćete da je upravo preminuli pjevač rodom iz sela Vrapci kod Knežine istočno od ceste Sokolac – Olovo od početka korona ludila pozivao bosansku raju da se „vakcinišu“.

Globalizacija i cijepljenje

I pjevati je prestao

  • Ali, nije se tu stalo. Dan kasnije, 9. I. 2022., na bošnjačkom portalu Klix.ba (https://www.klix.ba/magazin/showbiz/halid-beslic-porucio-da-nece-pjevati-dok-su-ljudi-u-bolnicama-zbog-korone-nema-tih-para/220109043) opširnije prenose Halidovu izjavu: »Uvijek sam za to da se poštuje sve što naučnici kažu. Naravno da još ima onih koji govore nebuloze, pričaju da je virus namještaljka. Zar je od namještaljke umrlo nekoliko miliona ljudi u svijetu?… Čuvam i sebe i druge, nema više zabava. I ta je bila jedna jedina. Prisjela mi je, izlazi mi i na oči i na uši… Zbog toga sam odlučio odbiti značajne iznose za nastupe da ne želim pjevati dok ljudi leže po bolnicama. Nema tih para, sve sam odbio. Ja se ne trebam dokazivati, zapjevam za svoju dušu kad mi dođe i poštujem pravila. Bit će vremena za pjesmu, a ostali neka rade šta im je volja« i još je dodao kako ne zarađuje previše, ali da je bitno da “ima za hljeba”.

U društvu s “uglednicima”

  • A priča o cijepljenju u BiH zakuhala se puno prije. Trinaestoga kolovoza 2021. zagrebački i hrvatski portal Tportal – koji je više srpski, bosanski i neojugoslavenski nego hrvatski od većine portala u Hrvatskoj – prenio je žalopojke tamošnjih markotićki, beroša, capaka i sličnih da se bosanska i hercegovačka raja slabo cijepi, tek njih 15,7 posto, pa su na sva zvona angažirali da na cijepljenje pozovu poznate osobe koje žive u BiH ili koje su podrijetlom u BiH, pa je Tportal nabrojio neke od poznatijih koji su podržavali cijepljenje, a među njima su bili ovi „uglednici“, kako su ih titulirali: „vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, poglavar Islamske zajednice reis Husein Kavazović, predsjednik Židovske zajednice BiH Jakob Finci, pjevač Halid Bešlić, sportaši Asmir Begović, Amel Tuka i trener svih trenera Ćiro Blažević uputili su video poruke u sklopu kampanje ‘Zbog onih koje voliš, cjepiva djeluju’.“ Zanimljivo je kako je Tportal prenio izjave ovih gore spomenutih „uglednika“: »”Za sada nemamo druge mogućnosti osim primanja cjepiva – cijepljenja”, rekao je kardinal Puljić. Dodao je kako je cijepljenje pitanje odgovornosti prema sebi i drugima. Predsjednik Židovske zajednice Jakob Finci je 36 dana bio hospitaliziran nakon što se zarazio koronavirusom. “Na svoju sreću, uspio sam preživjeti. Zbog toga svima koji nisu cijepljeni sugeriram da se cijepe što prije”, rekao je Finci. Poglavar Islamske zajednice u BiH (Husein Kavazović, op.a.) poručio je građanima da ‘požure’ s cijepljenjem kako bi se suprotstavili bolesti. “Jedini način da joj se suprotstavimo i da je suzbijemo jest cijepljenje”, istaknuo je poglavar Islamske zajednice u BiH. Nekadašnji izbornik Vatrenih, trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević u svome je osebujnome stilu uputio poziv za cijepljenje. “Nemojmo biti blesavi! Nemojmo biti glupi! Cijepite se svi kako bismo ugušili napokon ovu neman”, rekao je. Popularni bosanskohercegovački glazbenik Halid Bešlić naveo je kako se osobno cijepio dodajući da ne vidi što je sporno u cijepljenju. Vratar Asmir Begović, atletičar Amel Tuka i brojni drugi također su pozvali građane na cijepljenje.«

Pernar samo pamti…

Halidov ujak – hrvatski vojnik i pripadnik HOS-a

  • Nakratko ostavimo I. Pernara i vratimo se pjevaču Halidu Bešliću. Osim što se cijepio neki su se mediji prisjetili njegova ujaka Omera Vrapca, koji je rođen 1925. – prema jednima u selu Vrapci otkuda potječe i njegov nećak Halid, prema drugima u selu Nevačka kod Han Pijeska, a prema trećima na nekom drugom mjestu blizu Olova. Udaljenost između sela Vrapci kod Sokolca i sela Nevačka nije velika. Oba su sela na rubovima Romanije. Gdje je točno rođen Halidov ujak Omer Vrabac (na slici) zasad ne znam. Ali znam tko je bio Omer Vrabac. Bio je hrvatski vojnik, pripadnik HOS-a, koji je pukom srećom koncem Drugoga svjetskog rata preživio i pobjegao preko Austrije i Italije čak do Venezuele. Prije toga uspio je pobjeći u koloni koju su organizirali partizani nakon što ih je na prostoru Bleiburškoga polja engleska vojska predala Titinim krvolocima. U Venezuelu je stigao jednim od američkih brodova koji su 1947. vozili Hrvate daleko od KNOJ-a, UDBA-e i jugokomunističkih špijuna razne vrste.

Povratak Omera Karla Vrapca iz Venezuele u Austriju

  • Prema jednima Omer Vrabac, koji je kao emigrant imao još jedno ime „Karlo“, vratio se iz Venezuele u Austriju upravo kod Villacha 1958., a prema drugima 1960. godine. Kao obiteljski čovjek, napravio kuću i bio je vlasnik zemljišta u austrijskoj pokrajini Koruškoj. Odmah se uključio u rad za hrvatsku stvar s njemu otprije poznatim Hrvatima koji su ostali u tom dijelu Austrije nakon 1945. i koji su osnovali Počasni bleiburški vod (PBV). Zahvaljujući prije svega Petru Milošu, predsjedniku Hrvatskoga kulturnog društva Bleiburg, dopredsjedniku Mirku Karačiću, blagajniku Iliji Abramoviću, te članu Nadzornog odbora Antunu Pausu, te članovima HKD-a Bleiburg i PBV-u Omeru Karlu Vrapcu i Jozi Vlahi PBV i HKD Bleiburg je uspješno djelovao u njima baš nenaklonjenom vremenu. Treba podsjetiti da je HKD Bleiburg desetljećima u emigraciji uspješno djelovao i da je na njegovoj Godišnjoj skupštini puno kasnije, 28. X. 1994., u Predsjedništvo bio izabran i Omer Karlo Vrabac. Sve to piše u knjizi mons. Jurja Kolarića Komunistički zločini u Hrvatskoj – Progon bogoslova i svećenika (1945. – 1960.) (Tkanica, Zagreb, 2023., str. 15-16., 50.-51.).

Najzaslužniji za kupnju zemljišta i izgradnju spomen-obilježja na Bleiburškom polju

  • Ujak pokojnoga pjevača Halida Bešlića, Omer Karlo Vrabac, posebno je važan nama Hrvatima jer je upravo zahvaljujući njemu 11. listopada 1965. kupljeno zemljište za izgradnju spomen-obilježja na Bleiburškom polju i preneseno na njega, koji je tada jedini imao pravo na kupovinu poljoprivrednog zemljišta, jer se bavio zemljoradnjom. Tako je bio sklopljen kupoprodajni ugovor između vlasnika seljaka iz Bleiburga Josefa Petratscha i Omera Karla Vrapca 11. X. 1965. Kotarski sud u Bleiburgu odobrio je prijenos vlasništva na novog vlasnika, O. Vrapca. Dana 21. siječnja 1966. kupoprodajni ugovor sklopljen je kod javnog bilježnika Arnulfa Emlera u njegovom uredu u Bleiburgu. Kamen međaš zakopali su Niko Nikica Martinović, Omer Karlo Vrabac i Ilija Abramović. Ali to kupljeno jutro zemlje nije bilo dovoljno za planirano uređenje spomen-polja. Trebalo je kupiti još jedno jutro zemlje od vlasnika „Agrargemeinschaft Unterloibach“ (Zemljišna zadruga Unter-Loibach), jer je ta zemlja bila zajedničko dobro više vlasnika. Ipak se je upornost i ovdje isplatila, a Omer Karlo Vrabac je postao „vlasnikom“ još jednog jutra 25. listopada 1965. Parcele su upisane u zemljišne knjige pod br. 529/3 i 595/16. Uknjižbena taksa iznosila je 1.368,00 šilinga. E, sad, kako se riješilo ovo Vrapčevo vlasništvo zemljišta da ne prijeđe u vlasništvo njegovih nasljednika? Tako što su kod javnog bilježnika sastavili „KODIZILL“ 16. listopada 1969. godine kojim je Omer Karlo Vrabac iz Gottestala 18, Föderlach, dao izjavu da „u slučaju njegove smrti Niko Nikica Martinović, trgovac i Ilija Abramović, košaraš, nasljeđuju svaki u polovici njegovu zemlju Ez234 u Unter-Loibachu, kotar Bleiburg“. Dokument su potpisala tri svjedoka (Arhiv P.B.V.-a, br. III./3., 13/69).

Omer Karlo Vrabac – vodeći član P.B.V.-a 

  • U spomenutoj knjizi Juraj Kolarić je napisao da je Omer Vrabac rođen 25. kolovoza 1925. kod Olova i nastavio: »Nakon što su u prvim danima NDH četnici zapalili mjesto i poubijali Hrvate muslimane, otišao je kao izbjeglica (mudžahir) u Sarajevo, a nakon toga u HOS. Povlačeći se početkom svibnja 1945. godine s hrvatskom vojskom bio je u Bleiburgu od Engleza predan partizanima. Uspio se izvući iz kolone, a nakon toga se uspio dokopati Lagera „C“ u Klagenfurtu. Tu se upoznao sa svojom ženom. Godine 1947. emigrirao je u Venezuelu, odakle se 1960. vratio u Austriju. Omer Vrabac je tada bio jedan od vodećih članova P.B.V.-a i aktivan član svih organizacija koje vode brigu o Bleiburgu (Arhiv P.B.V.-a, br. IV./1.; Kolarić, Juraj, Komunistički zločini u Hrvatskoj – Progon bogoslova i svećenika (1945. – 1960.) (Tkanica, Zagreb, 2023., str. 51.).

U II. Zdrugu HOS-a u Osijeku

  • Prema jednom drugom izvoru (https://www.facebook.com/groups/784685402066642/posts/2057958418072661/) Suljo Pilić je iznio podatak da kada su već u lipnju 1941. četnici napali njegov rodni kraj i izvršili pokolj nad tamošnjim muslimanskim stanovništvom, Omer Vrabac je kao 16-godišnjak sa skupinom preživjelih sumještana pobjegao u Sarajevo. I u Sarajevu se, kako smo već napisali, prijavio u hrvatsku vojsku. Bio je poslan na vojnu izobrazbu u Srijemske Karlovce, a nakon škole raspoređen je u II. Zdrug HOS-a u Osijeku, kojim je zapovijedao Ivan Stier, djed današnjeg saborskog zastupnika i povratnika iz Argentine Davora Ive Stiera. O. Vrabac je kasnije prešao u postrojbu Ibrahima viteza Pjanića, koja se u sjevernoj Bosni borila protiv četnika. Tijekom povlačenja u svibnju 1945. zapovjednik mu je bio hrvatski general Tomislav Rolf, koji ga je savjetovao da se nikako ne preda, nego da samo bježi. Omer Vrabac ga je poslušao i nakon bijega iz kolone skrasio se u Austriji, oženio, radio kod jednoga seljaka, i kako nije bio siguran u tom dijelu Austrije koja je bila pod upravom Engleza, s obitelji prebjegao u Italiju, a iz Italije 1947. u Venezuelu. Suljo Pilić je napisao da se iz Venezuele u Austriju vratio 1958., a prema drugim podatcima vratio se dvije godine kasnije. Kod Villacha kupio je imanje i sagradio kuću. Suljo Pilić je objavio zanimljivost o Omeru Vrapcu. Po priključenju u Počasni bleiburški vod i ponovni rad za hrvatsku stvar s Mirkom Karačićem, Nikicom Martinovićem i Ilijom Abramovićem, koje je otprije poznavao, na Ilijino pitanje: „Omere, hoćeš li pripisati na sebe zemlju?“, Omer je rekao: „Hoću, iako će prijetiti velika opasnost meni i mojoj familiji. Ja uzi­mam zemlju, a ako treba umrijeti – umrijet ću!“ Drugim riječima, ujak velikoga pjevača Halida Bešlića je rekao da ako treba umrijeti za Hrvatsku, on će i umrijeti! I zato hvala i Omeru i Halidu. A hvala i Halidovom ujaku, Sulji Bešliću, koji je kao hrvatski vojnik ubijen od četnika 1942. godine.

Slovenske vlasti o cijepljenju po staromu

  • Kada smo kod cijepljenja, tzv. redovnog cijepljenja ujesen svake godine koje neki Hrvati koriste misleći da će se tako zaštititi tijekom zime od raznih boleština, prije svega od najobičnije gripe, u Hrvatskoj je cijepljenje prestrašenih već započelo i dobrano se reklamira u medijima. U susjednoj Sloveniji započet će nešto kasnije, 20. listopada, i u tamošnjim medijima piše da zdravstveni djelatnici, političari, a i mediji, ne znaju zašto se nakon korona ludila Slovenci ne će cijepiti (https://www.delo.si/novice/slovenija/zanimanje-za-cepljenje-je-po-epidemiji-mocno-upadlo)! U Delu se pitaju zašto se nakon lažne pandemije COVID-19 interes za cijepljenje naglo smanjio, da se manje od 10 posto Slovenaca cijepilo protiv uobičajene gripe. Ali slovenske vlasti se ne daju kao da se od 2020. nije ništa loše dogodilo kod cijepljenja protiv COVID-a, a i kao da Donald Trump progone sve one u SAD-u, UN-u i drugdje koji su parazitirali nad običnim pukom, pa pozivaju „na zaštitu starijih osoba, kroničnih pacijenata, trudnica i male djece na vrijeme“, upravo onih čiji se organizam najteže može obraniti od otrova koji im se cijepljenjem unese u tijelo. Ali ne daju se u slovenskom NIJZ (pandan našem HZJZ-u) pa dodaju da „cijepljenje sprječava komplikacije, hospitalizacije i smrtne ishode zbog gripe“, te da njihovi liječnici naglašavaju da cijepljenje učinkovito jer „sprječava teži tijek bolesti, hospitalizacije i komplikacija u gripi, pneumokoknim infekcijama i RSV-u“. Laž do laži.

Papa protiv “mamca za škljocanje”

  • Papa Lav XIV. mi se svidio onoga trenutka kada je bio izabran za 267. papu, poglavara Katoličke Crkve i suverena Države Vatikanskog Grada. Nekako mi je bio simpatičan. Kasnije sam se naslušao raznih opažanja o njemu kao čovjeku koje često nisu bile povoljne. Gdje je istina ne znam, ali i dalje mi se sviđa ovaj naš aktualni papa. Prije neki dan to je potvrdio tijekom privatne audijencije s predstavnicima svjetskih novinskih agencija kada je osudio “clickbait”, nazvavši ga “ponižavajućim” dijelom novinarstva. Što je “clickbait”? U slobodnom prijevodu s engleskoga od dviju riječi “click” i “bait” – “klik” i “mamac” – prevodi se na hrvatski kao “mamac za klikove”. Za mamac znamo što je, ali manje znamo što su “klikovi”. Engleska riječ “click” u slobodnom prijevodu na hrvatski znači “škljocaj”; “coktaj”, što znači da bi se engleska dvosložna riječ “clickbait” mogla doslovno prevesti na hrvatski kao “mamac za škljocanje” ili “mamac za coktaje”, ali nije tako. Iako mi se čini da bi najbolje bilo da “clickbait” prevedemo na “mamac za škljocanje” teško da će taj višeslojni pojam biti općeprihvaćen u eri nesmiljene anglizacije.

Onemogućeno normalno čitanje

  • Vratimo se zlokobnom “clickbaitu”. U novinarstvu smo učili da već u naslovu i podnaslovu, pa čak i nadnaslovu teksta treba napisati što se nalazi u tekstu, o čemu se piše i što je najbitnije. Kod današnjega novinarstva u vrijeme međumrežja (internetizacije) nije tako. Sada su umjesto ugađanja čitateljima važni “klikovi”, “kliktaji”, odnosno “škljocanja”, “coktanja”. Čitatelji su sve više maltretirani i od njih se traži da otvore tekst u članku i da pokušaju saznati o čemu se tu radi, jer i u nadnaslovu, i u naslovu, a i u podnaslovu to se ne može znati. Ne može se znati i iz čitanja prvoga pasusa u članku, nego se i njime od čitatelja traži da kupnjom, zakupnjom od vlasnika medija u iznosu od nekoliko eura može pročitati cijeli tekst. I to je ono što je zapazio aktualni Papa i zato mu hvala!

Papa i protiv “umjetne inteligencije”

  • Jer papa Lav XIV. očito sve prati u medijima, pa je tako na početku svoga pontifikata o novinarstvu govorio kao o “javnom dobru koje svi trebamo štititi”, da bi sada bio još izravniji i na spomenutoj audijenciji rekao je: “Komunikacija mora biti oslobođena pogrješnog razmišljanja koje je kvari, od nelojalne konkurencije i ponižavajuće prakse takozvanog clickbaita”. Ustvari, rekao je da se u novinarstvu moramo riješiti senzacionalističkog naslova i podnaslova koji izostavljanjem ključnih informacija mami čitatelje na klik, da otvore članak. Osim što je napao “clickbaitove”, napao je i “umjetnu inteligenciju” rekavši tom prilikom da ona mijenja način na koji primamo informacije i komuniciramo, i zapitao se tko ju usmjerava i u koje svrhe? To je vrlo važno pitanje u vrijeme sveopće globalizacije. Još je dodao kako moramo biti budni “da tehnologija ne zamijeni ljudska bića i da informacije i algoritmi koji je danas vode ne budu u rukama nekolicine”. “Novinske agencije moraju biti protuotrov širenju smeća od informacija”, naglasio je Papa i dodao da je za medije ključno i to da se zna “transparentnost izvora vlasništva, odgovornost, kvaliteta i objektivnost”.

Nepredvidljivi Dodik

  • Milorad Dodik nije prijatelj ni Hrvata, a ni muslimana-Bošnjaka. On je obični Srbin, velikosrbin i sve što radi, radi u interesu Srba u BiH. Iz godine u godinu u travnju ponavlja velikosrpske laži da je u Jasenovcu tijekom Drugoga svjetskog rata ubijeno 1.700.000 Hrvata. Malo kasnije kaže 700.000, a ponekad brojku snizi na pola milijuna. I s tim se mora živjeti, jer nije nama problem Dodik, nama su problem naši političari od 2000. godine, koji se ne usude suprotstaviti i Dodiku i tvornici laži u Beogradu, pa i u drugim svjetskim središtima moći koji nam nisu naklonjeni. Ali taj i takav Dodik ponekad kaže nešto i u interesu Hrvata. Pritisnut od pokvarene zapadnoeuropske političke elite i unitarnih muslimana-Bošnjaka zna da ne treba istovremeno otvarati dvije fronte neprijateljstava, pa je tako ovih dana za sastanka u Banjoj Luci sa čelnikom hercegbosanskih Hrvata Draganom Čovićem rekao ono za što zna da će povoljno odjeknuti među Hrvatima i u BiH i u Hrvatskoj, a nepovoljno u unitarno-muslimanskom Sarajevu, a rekao je da Hrvati moraju dobiti svoj, hrvatski entitet. »Vjerujemo da bi trajno rješenje bilo organizirati Bosnu i Hercegovinu s tri entiteta, podjelom Federacije Bosne i Hercegovine na bošnjački i hrvatski entitet. A ti entiteti bi trebali biti izborne jedinice. Tada se nitko ne bi mogao miješati u izborne procese jedne nacije«, rekao je Dodik i ogradio se da se taj hrvatski treći entitet dodijeli Hrvatima samo u okviru Federacije BiH, a ne i iz njegove Republike srpske. On dobro zna da na to još uvijek ne će pristati unitarno muslimani-Bošnjaci jer žele cijelu Bosnu i Hercegovinu samo za sebe. Ali kako će se politička situacija mijenjati, a uvijek se mijenja, nije isključeno da će ova Dodikova najava uskoro postati stvarnost. Samo tada će i on morati od svoga RS-a nešto otkinuti. I ne će mu biti mrsko, jer mu je najvažnije da se riješi muslimana-Bošnjaka i po cijenu Šipova, Mrkonjić Grada, dijela Bosanske Posavine ili dijela istočne Hercegovine.

Cathie Wood i AI

  • Cathie Wood, američka ulagateljica i osnivačica, glavna izvršna direktorica i glavna direktorica za investicije Ark Investa, tvrtke za upravljanje investicijama tvrdi: “Elon Musk je najproduktivnija osoba na svijetu” što prenosi i Neue Zürcher Zeitung (https://www.nzz.ch/wirtschaft/tech-investorin-cathie-wood-elon-musk-ist-der-produktivste-mensch-der-welt-ld.1905281). Cathie Wood je jedna od najpoznatijih, a po nekima i najkontroverznijih osoba u američkoj financijskoj industriji. Posebno ju mrze oni koji mrze Donalda Trumpa, jer ona podržava Trumpovu ekonomsku politiku. Njezine ne samo financijske prognoze uglavnom su spektakularne, jer su protivne ustaljenom liberalnom konceptu i establišmentu. Njezine prognoze oko cijene Bitcoina su se pokazale točnima i to ju čini uvjerljivom iako ju napadaju analitičari velikih banaka s Wall Streeta. Posebno dobro posluje tvrtka Open AI u kojoj Wood ima udio putem svog fonda rizičnog kapitala. Već ima milijune pretplatnika koji plaćaju premium verziju. Postoji stvarni prihod i to joj mnogi ne mogu oprostiti. To znači da je ona pobijedila sustav u primjenjivosti AI alata u poslovanju. Primjerice i nedavno rad Massachusetts Institute of Technology koji se pokazao skeptičnim i netočnim u praksi. Ustvari, Wood smatra da je moguća duboka transformacija gospodarstva vođena umjetnom inteligencijom ako su najviši donositelji odluka u tvrtkama voljni razbiti i preusmjeriti svoju organizaciju i procese. Ne samo zbog bržeg načina donošenja odluka.

UN treba ukinuti!

  • „UN Women“ (organizacija UN-a koja uništava obitelj i nastoji silom po cijelom svijetu uvesti i provesti rodnu ideologiju) je prešao granicu, ističu u C-Famu. Njihov novi plan kaže da „rod“ nije biološki – to je „identitet“. Promiče pobačaj kao „ljudsko pravo“. Zamjenjuje riječ „majka“ s „roditelj“. Ako to sada ne zaustavimo, ove ideje postat će obvezujuće globalne norme – financirane od strane zapadnih vlada i podučavane svakom djetetu na Zemlji. Zato C-Fam postoji, ističe njegov predsjednik Austin Ruse i dodaje da se suoči s ovim ludilom tamo gdje počinje – unutar konferencijskih dvorana UN-a – i da brani žene i obitelji diljem svijeta. »Bili smo tamo kada je američki delegat izgovorio riječi koje su se svi ostali bojali izgovoriti: „Žene su biološki žene, a muškarci su biološki muškarci.“ Taj jedini čin hrabrosti inspirirao je druge nacije da progovore«, zaključuje Ruse.

I kubanski vojnici u ratu protiv Ukrajine

  • Svjetski mediji javljaju da će se nakon sjevernokorejskih vojnika u ruskom ratu protiv Ukrajine uskoro boriti i 25.000 kubanskih vojnika. Kubanci zasad to negiraju ali i dodaju da ne znaju koliko je Kubanaca „na svoju ruku“ otišlo u rat protiv Ukrajine. Reuters je 5. listopada 2025. izvijestio da se do 5.000 kubanskih građana bori na strani Rusije protiv Ukrajine i da kubanske vlasti aktivno podržavaju novačenje. Dva dana kasnije Forbes je objavio da će se uskoro 25.000 Kubanaca boriti protiv Ukrajinaca čime bi brojčano nadmašili sjevernokorejski kontingent. Koliko se kubanskih vojnika već bori na strani Rusije znaju u Moskvi, a to što u Havani govore da su otišli svojom voljom i da ne će slati 25.000 vojnika u da se bore za ruske interese, samo je potvrda da ruska agresija na Ukrajinu već dugo traje i da Putin traži načine kako da ju što prije okonča.

Dezorijentirani “upravitelj Župe Zvornik-Srebrenica”

  • Franjo Ninić je teolog i franjevac rodom iz Drijenče kod Ugljevika. Iako je 1977. rođen u Tuzli djetinjstvo je proveo u tom čisto hrvatskom selu i župi sv. Ante, koje je do srpske agresije na BiH imalo i do 2.500 tisuća Hrvata. Franjo Ninić nije „popularan“ poput Drage Bojića, ali je na putu da ga uskoro dostigne. I on se želi umiliti vladajućim muslimanima-Bošnjacima i to radi tako da vrijeđa Hrvate i katolike. Muslimani-Bošnjaci to dobro znaju pa ga iskorištavaju. Jer Franjo Ninić govori protiv Marka Perkovića Thompsona, govori protiv hrvatske zastave, Hercegovaca, Herceg-Bosne… Zbog svojih protukatoličkih i protuhrvatskih izjava često je meta napada na društvenim mrežama, a kritike dobiva i iz svoga franjevačkoga reda. A kako se F. Ninić brani? Tako što kaže i piše da on želi biti slobodan kao svećenik i da ne će pristati na ucjene da bi njegove „glavne crte trebale biti – vjera, ljubav, domovina, da moram podržavati HDZ, da mi je to sva politička priča… da moji stavovi ne smiju nikako korespondirati sa stavovima onih koje oni nazivaju leftardima, ljevičarima, liberalima”. Zato je omiljen na bošnjačkim portalima. Jedan od tih portala je Detektor.ba i ovako brani F. Ninića: „On se kao franjevac usudio kritizirati povezanost katoličkog i hrvatskog, odnosno hrvatskog katoličanstva, zbog čega ga na internet platformama još više napadaju oni koji smatraju da im ugrožava ili vrijeđa njihov identitet“ (https://detektor.ba/2025/10/11/intervju-fra-franjo-ninic-nasilnici-na-internetu-su-polupismene-neznalice-koje-se-boje-osoba-s-vlastitim-kritickim-stavom/). A ovaj očito zalutali svećenik je – da stvar bude puno gora – “upravitelj Župe Zvornik-Srebrenica”!

Avdi Avdiću je premalo unitarizacije

  • Dok franjevac Franjo Ninić – u nedostatku posla i manjku Hrvata katolika u istočnoj Bosni i Podrinju pod srpskom upravom – podilazi muslimanima-Bošnjacima i vrijeđa i Hrvate i katolike, bošnjački novinar i urednik Avdo Avdić stigao je iz Sarajeva i usred Zagreba širi laži da su, po uzoru na braću Srbe, Bošnjaci u BiH „ugroženi“, i to ne od braće Srba, nego od Hrvata! A. Avdić je te svoje opasne i unitarne opaske izrekao u zagrebačkoj džamiji na tribini pod naslovom “Položaj Bošnjaka u regiji s posebnim osvrtom na ustavnu diskriminaciju u BiH”. On barata s osnovna dva pojma, a to su “najbrojniji narod” i “ustavna diskriminacija”. Pod “najbrojniji narod” on misli da su Bošnjaci obespravljeni od Hrvata u Federaciji BiH, a od Srba na razini BiH. A tko je, po njemu, zato kriv? Prije svega međunarodna zajednica, koja, kako on tvrdi, tu “diskriminaciju Bošnjaka ugrađuje kroz ustavne i izborne formule”. I sâm priznaje da su te formule složene i teško objašnjive i dodaje da bi sve bilo lijepo, bajno i unitarno da presuda Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu nije bila protiv političkoga kameleona Slavena Kovačevića. Ta bi presuda u korist S. Kovačevića ukinula “etničku diskriminaciju manjine” i “ostalih” tijekom kandidatura za izbore, ističe on. Ovo nije bilo jasno ni slušateljima u zagrebačkoj džamiji, a nije ni nama mnogima. Ali Avdiću i slušateljima na tribini bilo bi jasno tek onda kada bi u Federaciji BiH, a kasnije i u cijeloj Bosni i Hercegovini, zavladalo unitarno načelo “jedan čovjek – jedan glas”. Tada bi bili zadovoljni, i Bošnjaci i Avdić. I nakon toga bi se moglo reći – “mirna Bosna”!

Marijan Majstorović

Povezane objave

Predizborna obećanja, obećanja, obećanja…

HF

Kozmetičke promjene, a kuća gori

HF

Plenkovićeva ekonomska i financijska nepismenost u pomaganju visokotehnološkim tvrtkama!?

hrvatski-fokus

Nikola Banić i Mladen Koić: Jasenovački popis – lažne žrtve

hrvatski-fokus

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više