Nemoguće je stati nogom na komadić bosanske i hercegovačke zemlje a da se ne gazi po kostima mrtvih katoličkih vjernika ubijenih i poklanih na najzvjerskiji način
O tragičnom stradanju katoličkog puka od strane Alije i njegovih „budala“, političko vjerskih pristalica, mrzitelja križa, u Lašvanskoj dolini dijelu slavne kraljevine hrvatske kraljice Katarine govore i opominju još uvijek neotkrivene masovne grobnice Hrvata u svakom selu te hrvatske Hirošime i Nagasakija. U troipolgodišnjem okupatorskom vjerskom ratu za teritorij, muslimani u Bosni i Hercegovini su po brutalnosti i opsegu nadmašili predratnog, ratnog i poslijeratnog zločinca Aliju Izetbegovića i svoje turske pretke, koji su 415 godina u fratarskoj Bosni, zemlji katolika, ubijali, progonili, silovali, nabijali na kolac fratre i katolike, rušili njihove crkve i skupljali danak svake vrste. Taj dio Katarininog kraljevstva mjesto je strašnih barbarskih ratnih zločina koje su počinili potomci Osmanlija u nastavku turskog osvajanja Europe i kršćanstva 1990-ih.
Gazimo po kostima krvave povijesti
Taj prostorno mali no stradalničko kršćanski veliki dio sedamsto trideset i trogodišnje fratarske zemlje Bosne kontinuirano je prekopavano i naslagivano groblje katoličkih žrtava islamske mržnje križa. Nemoguće je stati nogom na komadić bosanske i hercegovačke zemlje a da se ne gazi po kostima mrtvih katoličkih vjernika ubijenih i poklanih na najzvjerskiji izmišljeni turski način, pa čak i zbog toga što kao kršćanin nije legao u blato i vodu kada je na putu sreo Turčina koji jaši na konju, često puta otetog i bez pitanja uzetog od katolika. I od samog tog katolika kojeg je sreo jašući na njegovom konju. I nikako da se taj muslimanski zločinački barbarizam iz mržnje prema križu prekine, i katolički puk oslobodi u svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
Da ponovo bude kao i prije turskog genocidno konfesiocidnog osvajanja slobodni stari stanar u svojoj i na svojoj zemlji, i kao takav jedini i apsolutni vlasnik te svoje kuće, bez obzira na podstanarske počinjene zločine, koji se i kada bi hrvatska žrtva htjela ne mogu zaboraviti, živi sa svojim progoniteljima i ubojicama jedan pored drugog. Pokazalo se i dokazalo sve od prisilnog dolaska islama sa turskim zločincima da je zajednički život jedni sa drugim hrvatske žrtve i muslimanskog ubojice nemoguća ideja. Što i nije jedini svjetski slučaj kojeg potvrđuju sve islamske zemlje etnički i vjerski čiste muslimanske, iako su neke u prošlosti prije islama, kao i Bosna i Hercegovina, bile kolijevke kršćanstva.
Progon kršćana po libanonskom scenariju
Vidljivo je to i u Libanonu zemlji koja je, gotovo u svim egzistencijalnim vrijednostima bila bliskoistočna Švicarska, a danas dolaskom iranskih ajatolaha i islamskih terorista, opet kao i u Bosni i Hercegovini koja je prije turske invazije čak bila ispred Švicarske, danas je baza najekstremnijih islamskih terorista i Alijinih budala. Svaki povijesni agresorski islamizam u fratarskoj zemlji imao je svoje europske pomagače, što i jest razlog nekažnjavanja turskog genocida i kršćanocida nad autohtonim domicilnim hrvatsko katoličkim pukom na toj granici svjetova, kultura, vjera i naroda.
Kažnjavanjem muslimanskih zlikovaca, budući da zločin ne zastarijeva, morali bi biti kažnjeni i njihovi europski pomagači u zločinu, kako oni u prošlosti turskog perioda danka u krvi, tako i ovi u sadašnjosti muslimansko bošnjačkog zločina krvi i tla, u osvajačkom vjerskom ratu kojeg vode pod ratno nacifašističkom parolom mi ili oni. U realizaciji te parole dinastije Izetbegović koja je pokupila sve što se moglo pokupiti u ratu i poraću, te zajedno sa političkim istomišljenikom bivšim reisom Mustafom Cerić postali najbogatije muslimanske familije u ovom dijelu Europe, muslimanska strana počinila je ratne zločine nad Hrvatima u svakom selu i gradu kroz koje je prošla njihova zločinačko teroristička armija sa mudžahedinima, vehabijama, građanima, ostalima, isilovcima i džihadistima jedanaestorujanskih 2001. i sedmolistopadskih 2023. terorističkih dimenzija izgrađenih iz vjerske mržnje prema križu i kršćanstvu.
Politika ubijanja i progona
Kakav onda mora biti nečovjek da govori o održivosti zajednice hrvatske žrtve i muslimanskog zločinca, građene politikom muslimanskih ubojica nad još uvijek skrivanim masovnim grobnicama hrvatskih graničara, branitelja kršćanstva i europejstva.
Zagovarati i silom graditi cjelovitu beha zajednicu stoljećima slaganih jedni na druge hrvatskih žrtava i isto tako dugo muslimanskih zločinačkih barbara mogu samo, a to i čine muslimanski nekažnjeni zlikovci i njihovi svjetski pomagači plaćeni Judinim srebrnjacima iz naftnih islamskih zemalja.
Svaki i svačiji govor o održivosti cjelovite beha zajednice izvan konfederalnog uređenja tri nacionalno vjerska entiteta je zapravo govor isilovaca o uređenju Afganistana, ili politika iranskih ajatolaha. A takva politika je Hitlerov nacizam i
talijanski fašizam, ili Staljinov staljinizam i turski osmanizam. Muslimanska je to politika opravdavanja počinjenih, i planiranje novih zločina nad Hrvatima. Nekažnjeni muslimanski ratni zločini diljem hrvatskih prostora. Nekažnjavanje zločinaca poticaj je za nove zločine. I to jest razlog ponavljanja muslimanskih zločina nad autohtonim katoličkim narodom u još uvijek porobljenoj Bosni i Hercegovini
U prošlosti su to bili zločini genocida islamista Osmanlija, danas su to zločini turskih potomaka, osmanlijskih živih spomenika koji tu europsku periferiju osvajaju i islamiziraju upravo zločinima. A da su turski potomci u Bosni i Hercegovini veći mrzitelji i rušitelji križa i brutalniji zločinci prema kršćanima katolicima od svojih predaka Turaka, dovoljno potvrđuje samo jedan u nizu počinjenih muslinanskih ratnih zločina u vjerskom beha sukobu u hrvatskom selu Maljine. Naime, nakon što je muslimanski zlikovac, ratni zločinac rušitelj katoličkih crkava Mehmed Alagić Osvajač Silni protjerao sve Hrvate koji su mogli bježati i koji su se skrivali po vrletima Vlašića, te okupirao gučogorski samostan, izrešetao Bibliju i kip Svetog Frane u samostanskom dvorištu i na konju ušao u crkvu spalio i pokrao sve kulturno samostansko blago, krenuo je sa svojim mudžahedinima i vehabijama, po Alijinoj zapovijedi u ubijanje i masakriranje svih živih Hrvata koje je pronalazio, po prokazivanju zločinca Genjca u hrvatskim opustošenim selima.
Iživljavanje prije ubijanja
Nekoliko dana trajalo je muslimansko iživljavanje, masakriranje i ubijanje pronađenih živih, bolesnih i starih hrvatskih žrtava muslimanske mržnje križa, katolika i katoličanstva. Samo u hrvatskom selu Maljine uz pomoć Genjca i Džaferovića, najbližih Alijinih suzločinaca Alagić Mehmed Silni 8. lipnja 1993. ubija, glave odrubljuje i masakrira na tursko isilovski način 39 zarobljenih ranjenika HVO- i maljinskih civila, među kojima je bio i epilepsično bolesni dječak.
A kako niti jedan muslimanski ratni zločin i njegov počinitelj, uz pomoć naftnih dolara iz islamskih zemalja, kojima je Haaški sud zagušen, nije ni procesuiran a počinitelj kažnjen, tako i muslimanski zločin što ga počinili muslimanski barbari, Alagić, Izetbegović, Genjac i Džaferović nad maljinskim Hrvatima i crkvocid počinjen na okupiranim katoličkim svetinjama i danas je nekažnjen. Na tim nekažnjenim ratnim muslimanskim zločinima nad Hrvatima katolicima muslimanski zlikovci uz pomoć Haaškog suda, bivši Visoki predstavnika zločinačkih dimenzija, Ashdowna, Petritscha, Schwarz-Schillinga, Inzka, te bivšeg američkog veleposlanika u federalnom beha dijelu, gotovo istim zločinima zagovaraju i grade unitarno centralističku, građansko islamističku cjelovitu beha zajednicu muslimana, vehabija, građana, ostali, mudžahedina, isilovaca, bez kršćana katolika i pravoslavaca.
Pravoslavaca i katolika svakim danom muslimanske političke dijelom i fizičke agresije u beha zajednici na papiru je sve manje, i gotovo je vidljiv kraj njihova potpunog nestanka, budući da politička haaško muslimanska i europsko beha građanska, odnosno islamistička, koalicija se dobro nadopunjuju i surađuju u tom naci planu izgradnje čistog muslimanskog entiteta na prostoru kraljevine kraljice Katarine. Nakon potpuno čistog muslimanskog zelenog Sarajeva muslimansko čelništvo sve svoje političke i vojne snage usmjeravaju prema Hercegovini, Stocu, Širokom Brijegu i od tih gradova napraviti nova Sarajeva, a time i ostvarenje muslimanskog ratnog plana izlaska na more. Ono što nije išlo u ratu pokušava se u daytonskom primirju. Ono što nisu Muslimani uspjeli ni sa mudžahedinima, vehabijama, građanima, ostalima i isilovcima, danas nastoje, a dijelom i uspjevaju sa Haaškim suradnicima, Visokim predstavnicima, naftnim dolarima i dijelom svjetske zajednice.
