Hakerski napad na “Volim Jace”

Bošnjaci se sve više zauzimaju uistinu za radikalnu islamsku Bosnu i Hercegovinu

Narod koji ne poznaje, ne uči svoju prošlost, ona mu se uvijek u najcrnjem obliku ponavlja. Prošlost se ne uči, ne spomenira neki njen datum ili neka njena povijesna ličnost, da bi se osvećivalo tuđincima kreatorima njenog crnila i egzekutorima, već jedino da se više nikad ne ponovi žrtvi, ili svijetu u cjelini. Stradalnički narodi svijeta, među koje spada i hrvatski, posebno su dužni poznavati svoju prošlost, a time i memorirati neke njene datume i poznavanje povijesnih ličnosti i pojedinaca kao velikih žrtava toga vremena. Hrvatski narod na svom četrnaestostoljetnom bosanskohercegovačkom prostoru često je žrtva nepoznavanja svoje tragične stradalničke prošlosti. Nije to njegov slobodni izbor, uvijek je to nametnutost mu od okupatora, agresora, egzekutora, ubojica, i cijelog onog povijesnog vremena Otomanskog carstva, velikosrpskog jugoslavenstva, i današnjeg velikomuslimanskog islamizma koji se koronavirusnom opasnosti širi u Bosni i Hercegovini.

Mora se priznati da je u nekim povijesnim periodima nacionalnog i vjerskog stradanja zaborav na prošlost i (ne)djelo hrvatskih aktualnih vođa. Nisu se obazirali na prošlost jer su dijelom bili i sukrivci njene tragičnosti, već su se zbog toga bavili isključivo tom vremenskom tadašnjosti, koristeći je uvijek u svoje osobne interese. Bivalo je i vremena, nažalost kad su ti lideri, vođe i svekoliki političari svoju tadašnju politiku vodili u službi i interesu okupatora i agresora, zlikovaca i naših ubojica i progonitelja. Oni su uvijek bivali daleko nemilosrdniji i agresivniji na naša memoriranja i sjećanja na vremena stradanja, na naše povijesne velikane. Kako bi se dodvorili, te u bescjenje prodane duše, svojim zlim gospodarima često su predvodili ubojice naših sjećanja, razbijače naših obilježavanja dana stradanja i progona. To i jesu, uz agresorske i okupatorske zabrane, razlozi zaborava mnogih datuma hrvatskog stradanja i hrvatskih povijesnih velikana.

Uvijek iza naših apokaliptičnih stradanja, iza naših zbjegova i u broju prepolavljanja, kada su neprijatelji slavili naša nestajanja, kada su nas ponižavajuće ispraćali kao prognanike, i u takvim sudbonosnim periodima našega biti ili ne biti, nalazili su hrvatske Jude. Niti za šačicu srebrnjaka prodavali su se, i izdavali nas, dajući se na posao zatrpavanja istine rata, i brisanja traga našim velikanima izrasli u tadašnjosti obrane kada su svojim herojstvom, svojom vojničkom no daleko više ljudskom veličinom sa svojim hrvatskim narodom branili „krst časni i slobodu zlatnu". Bosna i Hercegovina je upravo po tim velikim hrvatskim i vojničkim braniteljima hrvatstva i katoličanstva zapravo i postala predziđe kršćanstva. Napose je tu povijesnu i civilizacijsku, ljudsku i kršćansku zadaću dobila onoga dana kada se našla nezaštićenom metom nadirućeg islama, kroz osmanlijski okupatorski pohod na osvajanje Europe.

Tu svetu zadaću kršćani katolici u Bosni i Hercegovini pišu, sa izuzetnim i ponosnim uspjehom gotovo 557 godina. Kao graničari i čuvari Zapadne kršćanske civilizacije, zapadni vrjednota slobode i demokracije, dijaloga i snošljivosti, kulture i tolerancije, Hrvati katolici su u kontinuitetu žrtve Osmanlija i njihovih potomaka, isilovaca i džihadista. Našim progoniteljima uz ubijanja, mučenja, silovanja, masakriranja, zadaća im je i  krivotvorenje istine vjerskog beha rata i zatrpavanje imena hrvatskih ratnih velikana, imena očeva, majki, supruga, hrvatskih sinova ubijenih od strane islamista, bilo onih došli izvana ili oni iz redova bošnjačkog naroda, koji su se pokazali brutalnijim i od samih vehabija, mudžahedina, i svih drugi vrsta džihadista, koji su daleko prije korona virusa zatrovali beha društvo.

Svi ti silni pripadnici tih zločinačko-terorističkih vjerskih islamskih formacija danas u daytonskoj isilovskoj nepravdi prema najstradalnijem hrvatskom narodu čine sve da se zaborave hrvatske žrtve, djeca, stari i nemoćni, civili i pripadnici Hrvatskog Vijeća Obrane.

Na, svijetu poznati, islamski način fetvama prijete svima onima koji pišu o toj „bliskoistočnoj" stradalnosti kršćana u muslimanskoj agresiji i vjerskom beha ratu za teritorij. Prisvojivši sve beha medije  pisane i elektroničke, što je također znak obespravljenosti i velike žrtve hrvatskog naroda, žestoko se okomili na još onaj mali ostatak ostataka medijskog prostora u kojem Hrvati mogu pisati, i čuvati od zaborava sve one ratne strahote kroz koje su prošli ispred osmanlijskih potomaka. Udarili tako islamski zlikovci, koje predvodi sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, Bakir, i na hrvatski portal u kraljevskom gradu Jajce, "Volim Jajce". Zasmetala, kao uvijek i svugdje u islamskom svijetu radikalizma i fundamentalizma, terora i zločina, beha "euro" muslimanima istina zločina što ih počinili i čine nad hrvatskim povratnicima, svi ti silni zlikovci, povratnici sa ratišta genocida i konfesiocida nad kršćanima Bliskog istoka, i onih bošnjačkih ratnih i poratnih lidera koji ih raširenih ruku dočekuju u beha zajednici Bošnjaka-Hrvata i Srba.

Novcima hrvatskih poreznih obveznika plaćaju hakere da hakiraju hrvatske portale, prijete urednicima i onima koji pišu istinu. Zbog toga je nekoliko dana jajački portal "Volim Jajce" bio hakiran i nedostupan svojim čitateljima, čime su čuvari Islamske revolucije u Bosni i Hercegovini izdali fetvu svima onima koji se usude čuvati istinu vjerskog beha rata od zaborava. Podsjeća to na vrijeme kada se po Sarajevu u masovnim muslimanskim prosvjedima osuđivalo na smrt sve one pisce koji su ukazivali, i dalje ukazuju, na opasnost islamskog vjerskog terorizma koji je okupirao Bosnu i Hercegovinu, i učinio je taborom zapjenjenih džihadista koji čekaju zapovijed na osvajanje Europe. I sve te zastrašujuće prijetnje bošnjačkih džihadista promotorima istine vjerskog beha rata, kojeg su obilježili brutalni zločini islamista, događaju se u Europi, na tom starom svjetskom prostoru ljudskih prava i sloboda, slobode govora i pisane riječi. Na prijetnju koju je čelništvo vjerske muslimanske partije pod vlašću sina ratnog zločinca Alije Izetbegovića uputilo dotičnom portalu i autoru teksta koji ih je razotkrio u svim njihovim brutalnostima, kako u ratu tako i u poraću, Europa i europski visoki predstavnici u toj "krčmi pogašenih svjetala" koja je danas najopasnije "bure baruta" pred europskim vratima, nijemo šute, što uistinu pokazuje snažnu pristranost protektora na bošnjačkoj strani.

Tko poslije ovakvih tarorističkih muslimanskih prijetnji nebošnjacima, napose katolicima, može na bilo koji način više braniti hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini na svoj televizijski program, na svoje zasebne škole, na povratak Hrvatske Republike Herceg Bosna i Hrvatskog Vijeća Obrane, kao mirnodopskih asocijacija koje im jedine mogu osigurati opstanak na trinaeststoljetnom hrvatsko katoličkom ognjištu. Nije li ovo nepobitan dokaz kako se Bošnjaci zauzimaju uistinu za radikalnu islamsku  Bosnu i Hercegovinu, ne priznajući ni jedan drugi narod, ni jednu drugu vjeru. A u takvoj zajednici nemoguće je graditi bilo kakav suživot, dijalog, snošljivost i toleranciju.  Na svjetskoj zajednici je, stoga, odgovornost da u beha „krčmi pogašenih svjetala“ upali neko svjetlo, da „bure baruta“ deaktivira, i taj europski prostor trajno učini mirnim, sigurnim, da bude uistinu prostor budućnosti a nikad više prostor prošlosti. Učiniti beha zajednicu prostorom budućnosti moguće je samo konfederaliziranjem tri nacionalna entiteta, u granicama međunarodno priznate Bosne i Hercegovine. Samo u takvoj konfederalnoj zajednici svaki narod moći će uživati sve povijesne stečevine ljudski prava i sloboda, govora i pisanja. Za takvu Bosnu i Hercegovinu još nije kasno, iako je već pet do dvanaest. Ne povede li međunarodna zajednica Bosnu i Hercegovinu na put konfederalizma, ta europska periferija ne će biti samo opasnost za kršćane katolike, koji na njemu žive dugi četrnaest stoljeća, već daleko veća će opasnost biti za Europu, europski mir, sigurnost i budućnost.

Vinko Đotlo