Je li Martina Dalić trebala podnijeti neopozivu ostavku jer je svojom nesposobnošću počinila kazneno djelo?

Predsjednica Uprave Podravke na zagrebačkoj burzi za 54.432 eura po prosječnoj ponderiranoj cijeni od 155,52 eura za dionicu kupila 350 Podravkinih dionica samo nekoliko dana prije objave financijskog izvješća

 

• Bizarno da bizarnije ne može biti. Riječkoj gradonačelnici netko je ukrao čokoladu iz njezina ureda. Ukrao, pa što! Valjda i pojeo. Ali, nije baš tako jednostavno. To je razljutilo gradonačelnicu Ivu Rinčić pa je pregledala orwellovske nadzorne kamere i vidjela da je jedan od njezinih djelatnika „tijekom izmještanja namještaja“ strpao čokoladu u svoj džep. Gradonačelnica Rinčić nije tužila djelatnika koji je maznuo čokoladu, ali je razglasila ovaj bizaran slučaj. Navodno ju razljutilo nepovjerenje od strane djelatnika, a i čokolada nije obična, od jednoga eura, njezina čokolada košta četiri eura. Pa ne će valjda gradonačelnica jesti bilo kakve jeftine čokolade. Dakle, nije Rinčićka tužila kradljivca čokolade, ali se ipak oglasio MUP jer da je najprije trebala njih pozvati da nakon 6 do 10 sati izvida obave očevid i pokušaju otkriti počinitelja, što znači da je gradonačelnica pogriješila i u sukobu je s policijom. A i nije smjela – na svoju ruku – djelatnicima gradske uprave ograničiti pristup Uredu gradonačelnice. A pogriješila je i što nije pozvala globalizacijske tužibabe iz raznih civilnih udruga koje upravo za takve bizarnosti dobivaju novce iz državnoga, županijskoga i gradskoga proračuna. A i iz inozemstva. Ako gradonačelnica nije pozvala MUP da istraži cijelu štoriju oko ukradene čokolade, podnesena je prijava povjereniku za etička pitanja i očekuje njegovo očitovanje! Ovoga se ne bi dosjetili ni Jaroslav Hašek, a ni braća Ilja Iljf i Evgenije Petrov. I kada je stvar izmakla kontroli, jer se gradonačelnica dobrano zaletjela, tada više ni čokolada nije bila njezina, nego neke „druge djelatnice“…

Čak se ni Vedrana Rudan nije usudila napisati tko je pljačkao Rijeku

• I Vedrana Rudan, iako teško bolesna, zabrinula se za čokoladu gradonačelnice Rinčić i žao joj je „što su se Riječani digli na zadnje noge i uvalili ju u čokoladu…, psuju ju, jer se uhvatila pizdarije umjesto da razotkriva pravi kriminal“, jer su Rijeku „trideset godina pljačkali pravi kriminalci“, kaže Rudan i pojašnjava tko je to: „Bračni par koji je prije rata živio jedva pokrivene guzice danas su ljudi koji drže pola grada u šaci“ (https://riportal.net.hr/kolumne/vedrana-rudan-o-gradonacelnici-rincic-i-cokoladi-mi-primorci-jako-pazimo-kad-cemo-dreknuti/517494/). I što onda znači jedna čokolada, zaključuje Vedrana R. Ipak se nije usudila reći ni prvo slovo „L“ prezimena toga bračnoga para.

Uvijek u sedlu. I bez ideologije

• Nu, ostavimo Rinčićku i njezinu čokoladicu od četiri eura. Imamo mi puno većih kradljivaca koji su uzdrmali i Zagrebačku burzu, na čijem se čelu nalazi predsjednica Uprave Ivana Gažić. Razlog je svakako poznat, zove se Martina Dalić, drugo „suho zlato“ Andreja Plenkovića. Naime, Martina Dalić je političarka HDZ-a koja je od 1990. preživjela sve Scile i Haribde teškoga i mukotrpnog političkog balansiranja i održavanja u sedlu tijekom raznih mijena političke svakodnevice. Upoznao sam je 1993. godine u Gajevoj 30, tadašnjem sjedištu Hrvatskoga fonda za privatizaciju (HFP). Godinama je bila pripomoć Borislavu Škegri, čovjeku sa stotinu života, a i godinama je odlučivala o privatizaciji. Onako iz „sjene“. A danas vidimo da je preživjela i razdoblje od 2000. godine kada su Hrvatskom dva puta vladali SDP-ovi „Crveni Kmeri“. I ne samo da ih je preživjela, Martina ih je i nadživjela. Za nju se može reći da je majstorica kohabitacije. Ustvari, budimo iskreni, ona nikada nije ni bila političarka, jer nije imala ideološki pristup, ona je uvijek bila uz one koji su uz i na vlasti. Kasnije se pretvorila, najprije u ekonomskoga, a onda i u financijskoga „stručnjaka“, maga, i kao takva postala Plenkovićeva najbliža suradnica koji ju je smjestio u Podravku nakon „dobro obavljena posla“. A taj „dobro obavljeni posao“ je neviđena pljačka Agrokora, jer je, dakako, po nalogu tada već etabliranoga „AP-a“, to drugo AP-ovo „suho zlato“ odradilo prljav posao, otelo Ivici Todoriću Agrokor kroz izmišljenu Grupu BORG i od onda je mislila da joj je samo nebo granica.

Kad netko ima povlaštene informacije…

• A koji je krimen Martine Dalić, inače žene Inina zaposlenika Livnjaka Nike Dalića? Taj što je kao predsjednica Uprave Podravke na zagrebačkoj burzi za 54.432 eura po prosječnoj ponderiranoj cijeni od 155,52 eura za dionicu kupila 350 Podravkinih dionica samo nekoliko dana prije objave financijskog izvješća. Iako prema Zakonu o tržištu kapitala, rukovoditelji trgovačkih društava ne smiju obavljati nikakve transakcije s dionicama 30 dana prije objave financijskog izvještaja, što očito za Dalićku ne vrijedi. Zov novca, preneseno dionica je ipak bio jači od onoga što piše u Zakonu o tržištu kapitala. A i nije Martina D. dužna da čita što sve piše u tom zakonu, jer ionako zakoni su pro forma. Posebice ako si na vlasti. A ona jest na vlasti, u sedlu, prva je žena Podravke i tko će joj to osporiti. Nitko. Kako sam već napisao, samo nebo joj je granica.

Kućni prijatelji

• A kad smo već kod Zakona o tržištu kapitala, poznato je da je na čelu HANFA-e Martinin kućni prijatelj, Ante Žigman, koji barata činjenicama i dionicama i njih dvoje su očito uigrani prijateljski tandem koji jako dobro zna koje dionice u svijetu danas rastu ili padaju, pa kako onda ne bi znali stanje i s Podravkinim dionicama na kojima se za koji dan može jako dobro zaraditi. Za one koji nisu tomu vični, ovih 350 dionica Podravke, za koje je Podravkina predsjednica Uprave i Plenkovićevo drugo „suho zlato“ – jer mu je omogućila da preko Grupe BORG protuzakonito otme I. Todoriću Agrokor, rasparcelira ga i doslovno uništi – (u)platila je mizernih 54.432 eura nekoliko dana prije objave financijskog izvješća, koji u stvarnom i opipljivom svijetu vrijede 19.100.000 (devetnaest milijuna sto tisuća) eura, što znači da je samom kupnjom – i bez oranja i bez kopanja – zaradila 19.0455.568 (devetnaest milijuna četrdeset pet tisuća petsto šezdeset osam) eura. I sad neka netko reče da Martina ne zna računati.

Važno je da je Zagrebačka burza profunkcionirala

• A da je Martina D. dobro odradila posao potvrđuje i stanje na Zagrebačkoj burzi dan kasnije nakon spoznaje o njezinom uspješnom poslovnom potezu na tržištu dionica, 22. listopada 2025., kada se do 11 sati najviše trgovalo dionicama Podravke. Ukupan promet bio je 148.116 eura, a trenutna cijena iznosila je 166 eura, što je rast od 2,47 posto. Da ponovimo, na čelu HANFA-e je Ante Žigman. Čija je pak žena, Nataša Mikuš Žigman, bivša zaposlenica Podravke odakle je i otišla, ili poslana, za ministricu Regionalnog razvoja i fondova Europske unije u Vladi Republike Hrvatske. Što znači da se svi jako dobro poznaju, da su prijatelji, obiteljski se posjećuju i ponekad nešto i odrade. Dakako, na dobrobit sviju nas!

“Nenamjerna pogreška”!

• Sada bih trebalo nešto napisati i o Dalićkinoj isprici, ali to mi se doslovno gadi. Teško je pisati laži bez obzira čije su. Nisam siguran da je njoj to bio problem. Naime, Martina D. kaže: “Moja kupnja 350 dionica Podravke na Zagrebačkoj burzi za vrijeme zabrane trgovanja rezultat je nenamjerne pogreške”!!! Dakle, nije znala! To je kao u onoj pjesmi »Nije znala, nije znala…«. To znači da se posula pepelom i smatra da je to dovoljno. A da je Martina na pravom tragu potvrđuje i Andrej Plenković birokratskom izjavom da je „slučaj Dalić u rukama Hanfe“. A HANFA (Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga)? HANFA = Ante Žigman! I ona se krije iza birokratskoga rječnika da se ne smije oglašavati u javnosti. Konkretnije, iz HANFA-e su poručili da ne smiju “komentirati bilo kakva postupanja u tijeku niti u konkretnom niti u drugim takvim slučajevima”, te da će Hanfa “postupiti u skladu sa zakonskim ovlastima, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja”, što znači da čeka mig iz Banskih dvora. Dotle tko preživi, preživi!

Zašto nitko ne spominje ostavku!?

• Zato je i ovaj put najkorisnije vidjeti što kaže narod u komentarima: »Da smo u normalnoj državi dotična bi bila maknuta s pozicije koju obnaša i bio bi pokrenut stegovni postupak. Međutim, iz dosadašnjeg iskustva vjerojatno se ne će ništa dogoditi, osim što će dotična profitirati na promjeni cijene dionica Podravke« (Izvorni Grijeh) (https://www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/nakon-pogreske-martine-dalic-na-burzi-se-najvise-kupuju-dionice-podravke/2722760.aspx); »Pitanje je samo kojom sljedećom foteljom će ju nagraditi Veliki Najveći Vođa Ikada« (Za UbitSe); »A to se znači zove pogreška u njenom slučaju a kad policajac uzme 20 eura kazneno djelo – konobar kad ima višak u kasi bakica na placu trgovac kad ne izda račun i sl. to nisu pogreške. Čudno kako samo ovi visoko obrazovani uhljebljeni u državnim tvrtkama rade pogreške, a ostali kaznena djela« (Mato Matic); »Je li Dalić podnijela neopozivu ostavku jer je svojom nekompetencijom počinila kazneno djelo? Je li privedena i dala iskaz sucu istražitelju pa proslijeđena zatvorskom nadzorniku zbog mogućnosti ponavljanja kaznenog djela? Mogu li i ja, ako me zaustavi policija zbog vožnje iznad ograničenja, reći da sam počinio grješku jer nisam znao, a položio sam vozački ispit, pa da me policija pusti?« (Ljudevit Gaj); »Plenkoviću, budi mangup pa razriješi i Žigmana i Dalićku zbog sukoba interesa, spletkarenja i (nemorala)!!« (Lika U srcu); »HANFA će to procesuirati, valjda slično kao i zaposlenike HNB-a, nikom ništa, tko je jamio – jamio. Po Kaznenom zakonu za zlouporabu povlaštenih informacija ide šest mjeseci do pet godina zatvora, pa sad je li tko dobio do sada. Ante Žigman, predsjednik upravnog vijeća Hanfe će reći što je bilo, a on je neovlašteno trgovao dok je bio u NBH, žena mu povezana s Dalićkom…« (Novi korisnik)…

Martina Dalić: “Ništa ne radim polovično!”

• A da se ne radi o “pogrješci” Martine Dalić potvrđuje i napis u Poslovnom.hr od 7. srpnja 2025. o konferenciji ‘Lead to the top’, na koju su bili pozvali „renomirane lidere iz Hrvatske i regije“ iz koje se vidi kako je Dalićka o sebi bahato govorila: »Divim se ljudima koji imaju sposobnost, hrabrost, želju i fokus, koji se bore za svoje ideje i vizije. Divim se onima koji stanu ispred mase koja nužno ne odobrava njihove ideje, to su ljudi poput primjerice Margaret Thatcher. Divim se ljudima koji imaju stav i kičmu… Nisam osoba koja radi polovično. U svemu djelujem 100 posto. Neki kažu da nije sa mnom lako, nekima je to super« (https://www.poslovni.hr/hrvatska/dalic-nista-ne-radim-polovicno-a-jedina-nadredena-zena-bila-mi-je-jadranka-kosor-4491825). U Poslovnom su tu njezinu muškost, mačizam, opravdano stavili u naslov članka koji glasi: »Martina Dalić: Ništa ne radim polovično, a jedina nadređena žena bila mi je Jadranka Kosor«. Tako i u ovom slučaju Martina Dalić ništa nije radila polovično. Velika plaća od 15.000 eura, veliki bonusi na kraju svake godine i mnogo drugoga doveli su je u situaciju da misli da može raditi što joj je volja. Do sada joj je ta politika menadžerice uspijevala. Sljedećih dana vidjet ćemo hoće li joj uspijevati i dalje.

Merz se pokušava dodvoriti Nijemcima

• I to smo dočekali, da njemački kancelar javno optuži migrante da su poružnili i uneredili Njemačku. Govoreći u Brandenburgu istočno od Berlina o migracijama i migrantima najprije se pohvalio da su između kolovoza 2024. i kolovoza 2025. smanjili broj novih zahtjeva za azil za 60 posto, a onda doslovno rekao: »Ali, naravno, još uvijek imamo taj problem s time kako nam izgledaju gradovi, i zato savezni ministar unutarnjih poslova sada radi na omogućavanju i provedbi deportacija u vrlo velikom opsegu.« Ova istinita izjava kancelara Friedricha Merza – prije svega zbog podilaženja biračkoj bazi koja se drastično okrenula od CDU-a i CSU-a i priklonila AfD-u – naišla je na negodovanje ljevičara iz koalicijske vlasti i iz oporbe nazvavši njegovu izjavu uvrjedljivom, neprikladnom, diskriminirajućom, nedemokratskom… Posebno je oporbu, pa i njegove koalicijske partnere iz SPD-a pogodio pojam “Stadtbild” (izgled grada), koji asocira, priznali mi to ili ne, na ljude druge rase, vjere, kulture i boje kože koji su svojom nazočnošću, ponašanjem i djelovanjem učinili to da loše „izgledaju“ njemački gradovi. Merza je podržao Jens Spahn, predsjednik Kluba zastupnika CDU-a u Bundestagu i još dodao da onaj koji putuje na glavnim željezničkim kolodvorima i tržnicama jako dobro vidi posljedice ilegalnih migracija. Pokušao ga je braniti i vladin glasnogovornik Stefan Kornelius, prvo tvrdeći da kancelar nije rekao ono što je rekao, ali je na kraju dolio ulje na vatru rekavši, da migracijska politika ne smije biti isključiva, već se da se mora temeljiti na urednim imigracijskim pravilima. I što sada očekivati? Nešto hrabriji politički analitičari ovo vide kao odraz stanja u Europskoj uniji i SAD-u nakon Donalda Trumpa i njegove otvorene protuglobalizacijske politike, kao i ponovno buđenje Poljaka nakon što su dobili suverenističkoga predsjednika Karola Nawrockoga, čime je Orbánova Mađarska dobila važnoga saveznika u 37 milijuna Poljaka. Upravo gore spomenuti hrabriji politički analitičari očekuju da će Merzova Njemačka pomoći Budimpešti i Varšavi u promjeni pogrješne i propale politike EU-a u Bruxellesu.

“Stadtbild”

• A kako se na Merzovu izjavu reagiralo da je dao nalog njemačkoj policiji da po brzom postupku protjera one migrante koji su u sukobu s Nijemcima i Njemačkom prema pojmu “Stadtbild” vidimo na primjeru naših susjeda muslimana-Bošnjaka sa Sarajevskoga radija (https://radiosarajevo.ba/vijesti/svijet/ekonomisti-upozoravaju-kancelarove-rijeci-o-migrantima-mogu-kostati-njemacku/610781). Oni se trude pronaći njemačke ljevičare koji iz raznih globalističkih razloga prozivaju kancelara, a ustvari iznose ono što njih smeta. Budući su solidarni s muslimanima u Njemačkoj, iako se bave kriminalom i nasiljem raznih vrsta, na Radio Sarajevu demagoški izražavaju bojazan po njemačko gospodarstvo jer protjerivanjem nasilnika tobože ne će imati tko raditi za Nijemce. A jako dobro znaju da takvi nasilnici nikada ništa nisu radili, a kamoli u Njemačkoj u kojoj još uvijek postoji socijalna zaštita za i ovakve ljude. Komentiraju i pitanje jednoga njemačkog novinara koje je uputio kancelaru Merzu hoće li povući svoje pitanje, a i Merzov ustvari protuodgovor: “Ne znam imate li kćeri. Pitajte svoje kćeri, pretpostavljam da ćete dobiti prilično glasan i jasan odgovor. Nemam što povući. Naprotiv, naglašavam: moramo nešto promijeniti”. Poslije ovoga Marzova odgovora na Radio Sarajevu mora proći neko vrijeme da se preustroje u zagovaranju nastavka naseljavanja Europe muslimanima iz cijeloga svijeta.

Lako je trgovati s okupiranim

• Odgođen je drugi sastanak između američkoga i ruskoga predsjednika u Budimpešti. Nijedna strana nije dala objašnjenja što je najviše dovelo do odgode sastanka. U političkim krugovima i po medijima se špekulira i traže razlozi. Ima ih više kako i dolikuje ratu između dviju prostorno najvećih europskih država. Ukrajina je u problemu kao i Hrvatska 1990-ih godina jer je nakon raspada Sovjetskoga Saveza ostala razoružana. Imala je obećanje Zapada da će joj pomoći, ali je ono izostalo 2014. kada joj je bilo najpotrebnije. Od onda stanje se pogoršalo i Rusija je okupirala rubne jugoistočne dijelove Ukrajine i spojila ih s otprije okupiranim poluotokom Krimom. Odgođeni sastanak između Vladimira Putina i Donalda Trumpa očekuje se i s neizvjesnošću i sa strjepnjom. Neizvjesnost kako će proći, a strjepnja koliko će nakon toga sastanka Ukrajina biti uža i kraća. Jer Rusija se vodila politikom, uzmi u ratu i onda trguj s onim osvojenim. Slično su dobro prošli i Srbi u BiH, koji su osvojili oko ¾ te zemlje, a na kraju su bili (pre)zadovoljni s 49 posto hercegbosanskoga teritorija.

Demagogija glasnogovornice Zaharove

• Neki i naši politički analitičari ne vjeruju Trumpu, pa pišu i govore da će „prodati“ Ukrajinu, dogovoriti se s Putinom i sl. Nije baš sve tako glatko i jasno. Da nije, potvrđuje i nedavni demagoški nastup glasnogovornice ruskoga Ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove, koja je najnovijom izjavom pokušala omekšati i Trumpa i privoljeti Amerikance da rat Rusije protiv Ukrajine nije nešto njima ni blizu, a ni blisko, pa neka to sve puste k vragu. M. Zaharova je u pokušaju pridobivanja SAD-a, Trumpa i Amerikanaca izjavila: “Demonizacija Rusije nije bila potrebna Americi. Američki ljudi, narod Amerike, nisu imali nikakve veze s demonizacijom Rusije. Glavni zadatak Amerikanaca je ići na posao, dočekati petak, odmoriti se u subotu, otići u crkvu, sinagogu, džamiju u subotu ili nedjelju i prikupiti snagu za početak sljedećeg tjedna, kako bi zaradili novac, prehranili sebe, prehranili djecu, omogućili obrazovanje ili jednostavno neku profesiju svojoj generaciji. To je glavno što brine Amerikance. To je jedino što ih brine. Ostalo im se nameće kao ideološka nadgradnja” i dodala: “Demonizacija Rusije bila je potrebna američkim ultraliberalima kako bi se borili protiv Trumpa jer je Trump dio suštine američkog društva, koja čuva tradicionalne vrijednosti, koja ne odbacuje napredak, ali koja govori o tomu da čovjek nije stvorenje, nije životinja, nije nekakav puž na kojem se mogu provoditi eksperimenti. Čovjek je jedinstvena pojava, stvorena na sliku i priliku Božju. I u tom smislu imamo zajedničke dodirne točke. A kako bi se zadao udarac Trumpu, američki liberalni demokrati morali su, kako su smatrali, izbaciti Rusiju iz agende. A kako se to moglo učiniti? Izmišljanjem, demoniziranjem te slike. Sve što se događa oko Ukrajine, sve što se sada događa na europskom kontinentu, ‘zakuhano’ i stvoreno je rukama američkih ultraliberala, njihovom mrežom diljem Europe, kako bi se preko Rusije vršio pritisak opet na njega”. Ostaje pitanje koliko je ova izjava ruske glasnogovornice, koja je doista živjela u SAD-u i upoznala život običnoga Amerikanca, kontrapoduktivna i nije li bilo bolje da ju nije obznanila cjelokupnoj javnosti!?

Istra – srpsko leno!

• Odavno je poznato da je Istra postala srpsko leno gdje se igraju užička kola i neke druge velikosrpske i srpskosvetske igre. O tomu ovih dana otvoreno 13. X. 2025. piše beogradska Politika (https://www.politika.rs/sr/clanak/703673/izlozba-posvecena-istoriji-pulskog-filmskog-festivala): »UMETNICI IZ ISTRE U GALERIJI ’73 Izložba posvećena istoriji Pulskog filmskog festivala Radove u keramici predstavila su 64 umetnika. Postavka je otvorena do 21. oktobra i deo je regionalne kulturne saradnje Galerije ’73 i Srpskog kulturnog centra u Puli«. U nastavku Politika piše da je ova izložba predstavljena u beogradskoj Galeriji ’73 na Banovom brdu. Piše i da su autori postava iz Istre, a ne iz Hrvatske! Saznajemo i da je Igor Fabris, predsjednik Udruženja „Art studio Pula” organizator ove beogradske izložbe. Na otvaranju izložbe govorio je Srbin iz Pule Milan Rašula, predsjednik Srpskog kulturnog centra iz Pule, jednoga od 40 srpskih kulturnih centara koje je Andrej Plenković izgradio Srbima u Hrvatskoj kao stalnih središta buduće srpske pobune u Hrvatskoj. U ime domaćina, goste je pozdravila Mirela Pudar, ravnateljica Galerije ’73. i pritom naglasila da se izložba organizira „u okviru regionalne kulturne saradnje ove galerije i Srpskog kulturnog centra“. Ništa bez „regiona“. Govorio je i bivši srpski konzul u Rijeci Goran Petrović, i nakon što je službeno otvorio izložbu, između ostaloga je rekao da ova izložba u sebi „ujedno nosi zvuk filmske muzike, dijalog i šapat publike i historiju koja se više ne gleda, nego dodiruje“. Ponovimo, rekao je G. Petrović da se „povijest više ne gleda, nego dodiruje“! Još su organizatori izložbe dodali da je ova izložba „refleksija o ulozi umjetnosti u očuvanju kulturne baštine“. Čije kulturne baštine? Pa ne valjda hrvatske. Jer Hrvatska se i nije spomenula na otvorenju izložbe u Beogradu. Još su organizatori na lukav srbijanski način lamentirali o „zajedništvu“, pod čime su mislili na „bratstvo i jedinstvo“. Zjenicu oka nisu spominjali. Nju čuvaju za kasnije.

Kontroverzni puljski Srpski kulturni centar

• A predsjednik stranke DOMiNO, Mario Radić, na pitanje Večernjega lista o suradnji s vladajućima, naglasio je da je DOMiNO spreman razgovarati pod uvjetom da im se dodijeli Ministarstvo kulture (https://www.vecernji.hr/vijesti/mario-radic-sprski-kulturni-centar-u-puli-otvoren-je-pod-parolom-obitelji-dedic-cekali-su-da-umre-gabi-novak-1898481). Srpski kulturni centar u Puli nazvao je kontroverznim, i pobunio se svojatanjem obitelji Dedić od strane puljskih Srba. „Čekali su da Gabi Novak umre. Prošlo je deset dana i jedino smo mi reagirali. Nevjerojatno mi je da se olako prelazi preko toga. Kako možete uzimati nešto što nije vaše? Nitko ne reagira, daju se novci i meni je to perverzno”, zaključio je Radić. Ispod ovoga članka oglasili su se komentatori. nogobus2 je napisao: »Ti kulturno-obavještajni centri su plod koprodukcije AP-Pupovac i njihovih glasača. Dobro da Radić diže halabuku oko toga ali ne vjerujem da će nešto uspjeti promijeniti«, a Drmun se našalio: »Da se zovem Dedić Lu, napisao bih pjesmu PROTESTNU!!!« Čini mi se da baš i nije vrijeme za šalu. Nije se šaliti sa 40 srpskih kulturnih centara, ustvari 40 četničko-velikosrpskih gnijezda posijanih po hrvatskoj državi.

Švedski liberalni izum

• Institucija pučkog pravobranitelja, u svijetu poznatija kao ombudsman prema riječi švedskog podrijetla, nalazi svoje korijene u skandinavskoj instituciji justitiae ombudsman. To je parlamentarni povjerenik za zaštitu prava građana pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne ovlasti. Institucija ombudsmana prvi put je ustavno uspostavila u protestantsko/luteranskoj Švedska Ustavom iz 1809. godine. Tek nakon Drugoga svjetskog rata ta se institucija proširila najprije u europskim državama, a zatim i po svijetu. I Hrvatska je poslije 1990. slijedila primjer pučkoga pravobranitelja. Današnji oblik pučkoga pravobranitelja ustvari je ispunjene preporuke UN-ovih tijela, jer je Međunarodni koordinacijski odbor za nacionalne institucije, reprezentativno tijelo nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava pri Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda 2008. godine akreditirao instituciju pučkog pravobranitelja kao „neovisnu nacionalnu instituciju za promicanje i zaštitu ljudskih prava“ s najvišim postojećim statusom A prema tzv. Pariškim načelima, koji zadaje visoke kriterije u smislu neovisnosti u radu i jačanja institucionalnih kapaciteta u promociji i zaštiti ljudskih prava. Kod nas je to donekle dobro i funkcioniralo dok sve te tužibabe – kako se popularno nazivaju strane umotvorine ovoga tipa – nisu počele otvorene raditi protiv interesa hrvatske države i hrvatskoga naroda. U zadnje vrijeme kod nas nema pravobranitelja, uglavnom su žene, „pravobraniteljice“. I s njima nismo nikako zadovoljni [Lora Vidović (2013.-2021.) i Tena Šimonović Einwalter (2021.-…]. Primjerice, aktualna pučka pravobraniteljica protiv je obveznoga vojnog roka. Ona je da se Hrvati ne obučavaju vojno. Ona je i protiv hrvatske zastave. Ona je za zastavu tzv. duginih boja, koja se u narodu naziva „pederskom“ ili „lezbijskom“ zastavom.

Mila joj je pederska zastava

• Za nedavnoga nastupa na sjednici Odbora za obranu Hrvatskog sabora sve je to ponovila i pritom se sukobila s nizom zastupnika. Bez imalo obzirnosti prema hrvatskim žrtvama kroz dugu povijest pučka pravobraniteljica u odgovoru članu Odbora zastupniku Josipu Đakiću, koji ju je bocnuo da što ona valjda misli da bi hrvatski vojnici trebali nositi tu već spomenutu globalizacijsku zastavu raznih boja, odgovorila je: “Kao da ne možemo imati ljude koje cijene i vole hrvatsku zastavu i cijene i vole zastavu duginih boja?” i mrtva-hladna dodala: “U čemu je tu problem?” A problem je što je hrvatska zastava nacionalna i predstavlja Republiku Hrvatsku, dok je „pederska“ i(li) „lezbijska“ zastava globalistička i predstavlja izmišljene spolove, što je jako dobro na Narodu napisao i pojasnio joj komentator Salix Yule (https://narod.hr/hrvatska/pucka-pravobraniteljica-zasto-netko-ne-bi-volio-i-hrvatsku-zastavu-i-onu-duginih-boja): »Globalizam negira nacionalne države a izmišljeni spolovi negiraju biologiju. Dakle te dvije zastave ne idu zajedno jer jedna isključuje drugu. Ta osoba očito misli da smo svi sisali vesla«. Da, pučka pravobraniteljica misli da smo svi „sisali vesla“!

Cijena zlata iz dana u raste, a naši ga političari rasprodali 

• Pred tri broja na Hrvatskom fokusu objavljen je članak pod naslovom »Zašto je HNB prodao naše zlato?« (https://www.hrvatski-fokus.hr/2025/10/68545/). Da, zašto je Hrvatska narodna banka prodala naše zlato kojemu cijena raste iz dana u dan!? Vjerojatno kako bi se popunile proračunske rupe, a nije isključeno i za proviziju. Nu, činjenica je da cijene zlata ponovno ruše rekorde. Iz dana u dan. Od početka ove godine porasla je gotovo 45 posto, pa je tako unca zlata (31 gram), probila cijenu od 4 tisuće dolara i to za trenutačnu isporuku. Terminski ugovori sklapaju se za još veće iznose. Rast cijena zlata prati i rast cijena drugih plemenitih kovina. Vrijednost investicijskog srebra porasla je čak i više od zlata – 52 posto. Kako više nemamo zlatnih pričuva, kod nas se na burzi više trguje srebrom. I to je nešto. Za razliku od Hrvatske, Italija ne prodaje svoje zlato i stoga joj danas tržište ide u prilog, zahvaljujući ustrajnosti središnje banke koja računa na zlatne pričuve. Danas talijanska središnja banka s pričuvama zlata zaostaje tek za SAD-om i Njemačkom. Procjenjuje se da 2.425 tona talijanskog zlata, prema trenutnim cijenama, vrijedi oko 300 milijardi dolara, što odgovara 13 posto talijanskog BDP-a u 2024. godini. I treba ih pohvaliti.

Marijan Majstorović