Od uzvanica u crkvi nije bilo mjesta za novosadske Hrvate
Otvaranje rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu 16. listopada 2020. godine, poslije otkupa jednog njenog dijela i radova na i u njoj, bilo je tako pompezno da je događaj odjeknuo, ne samo u Srbiji i Hrvatskoj i cijeloj regiji, već i u Europi! Svi mediji su izvještavali o tome, objavljuje to i Radio Slobodna Europa te Hrvati, ne samo u Srbiji i Hrvatskoj, beskrajno se raduju, posebno srijemski Hrvati!
Na otvaranju su, između ostalih, govorili i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić i ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Radman Grlić, a na portalu Radia Slobodna Evropa stoji: (dijelovi citata)
Rodna kuća bana Josipa Jelačića u naselju Petrovaradin u Novom Sadu nakon 75 godina vraćena je hrvatskoj zajednici u Srbiji, a na svečanosti 16. oktobra, povodom obeležavanja rođendana bana Jelačića, spomen-kuća je i svečano otvorena.
Vlada Srbije donirala je u otkup i obnovu rodne kuće bana Jelačića 600.000 eura, a Vučić je na otvaranju, između ostalog rekao:
“Radimo na tome da Hrvati u Srbiji jednako vole kako Srbiju tako i Hrvatsku, i radimo na boljem odnosu Hrvata i Srba.“
Govoreći o nestalima tokom rata devedesetih on je rekao da obe strane moraju učiniti napore da se pitanje nestalih reši jer svaka porodica ima pravo da zna gde su njihove žrtve sahranjene.
On je istakao da je želja Srbije bila da pokaže, na „najkonkretniji način“, da može da rešava probleme hrvatske zajednice i da pošalje jasnu poruku da su pripadnici hrvatske nacije ravnopravni građani Srbije.
On je najavio razgovore o uključivanju predstavnika Hrvata u politički život Srbije, kako na republičkom tako i na pokrajinskom i lokalnom nivou kroz prisustvo u institucijama.
Ministar spoljnih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman na svečanosti je istakao da kuća bana Josipa Jelačića može biti simbol želje da se još intenzivnije rešavaju otvorena pitanja između Srbije i Hrvatske.
Rodna kuća bana Jelačića je simbol odnosa Srba i Hrvata.
Predsednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji Jasna Vojnić se zahvalila na naporima koje zajednički ulažu Srbija i Hrvatska u čuvanje uspomena na bana Jelačića.
„Na prijateljstvo dva naroda utiče mnogo faktora, a ono se simbolično ogleda i u predaji na korišćenje svojevrsnog kulturnog blaga Hrvata, spomen-doma bana Jelačića predstavnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji“.
Hrvatska zajednica već decenijama ulaže napore da otkupi dragocenu kuću i pretvori je u muzej i spomenicu banu Jelačiću, a uz pomoć novosadskih vlasti renovirana je poslednji put 2012. godine, kada je sređena fasada.
Kuća predstavlja i jedinstveno delo arhitekture, a pored podruma i prizemlja otkupljen je i jedan od pet stanova na spratu, u kom se nalazi soba u kojoj je rođen Jelačić (ukupno oko 250 m2).
Kuća će pored muzejskog dela služiti i za konzularne poslove Hrvatske, a u njoj će biti smeštena i kancelarija Hrvatskog nacionalnog vijeća. (kraj dijelova citata)
Siniša Jokić, tada ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada, kojem je (Zavodu) HNV povjerio izvođenje radova na rodnoj kući bana Jelačića (inače uhapšen po nalogu Tužilaštva za organizovani kriminal u slučaju istrage pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu 1. novembra 2023.), u video zapisu u sklopu istog članka Radio Slobodne Evrope kaže: (citat)
Sastanak Vučića i Grabar-Kitarović
Tu će biti sedište Hrvatskog nacionalnog vijeća, jedan dan u nedelji će biti konzularno predstavništvo, a stalno sedište drugih hrvatskih građanskih, prosvetnih i kulturnih udruženja. (kraj citata)
U tom videozapisu stoji i (citat) da je 2016. godine, pri susretu Kolinde Grabar Kitanović i Aleksandra Vučića u Subotici zapisana obaveza Vlade Republike Srbije da obezbedi finansijska sredstva za obnovu kuće bana Jelačića, a u nastavku dobre tradicije obnovljenih kuća u Hrvatskoj u kojima su rođeni naučnici srpskog porekla, u Dalju kuća Milutina Milankovića i u Smiljanu kuća Nikole Tesle. (kraj citata)
A Petar Pifat, tadašnji predsjednik HKPD „Jelačić“ kaže (citat) da petrovaradinski Hrvati jedva čekaju da se hrvatska društva usele u kuću koja nosi ime njihovog velikana bana Jelačića. (kraj citata)
Proslava u režiji HNV-a
Pet godina kasnije, 16. listopada 2025. godine, Hrvatsko nacionalno vijeće organizira proslavu, pored Blagdana svetog Josipa, najvećeg praznika Hrvata u Srbiji, Dan rođenja bana Jelačića, s tim da je i misa i cijeli program u Crkvi sv. Jurja, te domjenak u Vatrogasnom domu, jer je rodna kuća bana Jelačića zatvorena!!!
Organizaciju ovog praznika uz HNV prvi put izvodi samo jedna hrvatska kulturna udruga, kako stoji i u pozivnici! Da HKPD “Jelačić” nema ansambl koji je u stanju izvesti kvlitetan program (uz nekoliko gostiju) kulturno-umjetnički program bi se ovog puta sveo na beskonačnu govoranciju uzvanika.
Posebno ružna slika proslave je bila u tome što su uzvanice zauzele nekoliko prvih redova u crkvi, a iza njih je smješten veliki “Jelačićev” kor i od hrvatskog puka koji u Novom Sadu i Petrovaradinu broji oko 5.000 duša u crkvi je nazočilo svega dvadesetak!!!
Čudne slike
Praktično, Dan rođenja bana Jelačića u cijeloj Srbiji slavilo je dvadestak Hrvata, uz izvođače, zvanice i mnoštvo subotičkih “bunjevačkih Hrata” iz “hrvatskih” krovnih institucija!
A najružnija slika vezana je za samu rodnu kuću bana Jelačića! Od glamuroznog otvaranja 2020. bilo je još nekoliko otvaranja, a da se danas još ne zna što će od rodne kuće bana Jelačića uopće biti.
Danas se u vezi rodne kuće bana Jelačića govori o problemima podzemnih voda, kanalizacije, prokišnjavanja krova, nove vlage u zidovima i tko zna što još, do onoga ga se još ne zna što će uopće biti sadržaj rodne kuće bana Jelačića!!!
Obećanja…
Predsjednica HNV-a obećava novo otvaranje banove kuće do kraja svog mandata (!?), odnosno mandata ovog saziva HNV-a, a to je 2026. godina, uz nova ulaganja od 300, 400 (možda 500, 600, 700…) tisuća eura! Zagreb obečava da će hrvatski poreski obveznici dati HNV-u za rodnu kuću bana novca koliko god zatreba!!!
Budući da nije otkupljena cijela rodna kuća bana Jelačića (od pet stanova samo jedan, i to ne onaj u kojem je rođen ban, oko tog stana puku je plasirana laž), problemi se gomilaju i sve više izgledaju nerješivi i pored za ovh pet godina utrošenih desetine miljuna eura hrvatskih poreskih obveznika i desetine milijune dinara vojvođanskih poreskih obveznika u “hrvatske” krovne institucije u Subotici i njihove djelatnike, te “podobne” udruge i projekte vezane u najviše slučajeva za Suboticu i okolicu!
U traženju rješenja oko sadržaja rodne kuće bana Jelačića čelnici “hrvatskih” krovnih institucija iz Subotice i njihovi trabanti imali su bezbroj putovanja u Hrvatsku i bezbroj gostovanja iz Hrvatske (kao konsultacije, a zapravo prošnju novca, koji je trošen i na ta putovanja, čak i čuveni dvodnevni “samit” svih učesnika oko pitanja namjene kuće bana Jelačića u najskupljem hotelu u Novom Sadu, “Leopoldu”)!
Onda nije čudo da “MO DSHV Petrovaradin” (čitaj: Tomislav Žigmanov) na facebook portalu “jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji”, danas najveći protivnik HNV-a (čitaj: Jasne Vojnić), koju je, i cijelo HNV, upravo on stvorio, piše: (citat)
Sadašnje stanje
Објавa DSHV, 16. oktobar 2025.
Rodna kuća bana Jelačića i dalje pod ključem: za sada spomenik nesposobnosti i vizionarske praznine.
Jedan od najvećih praznika hrvatske nacionalne zajednice u Republici Srbiji svakako je 16. listopad, rođendan bana Josipa Jelačića, rođenog Petrovaradinca i jedne od ključnih osobnosti hrvatske moderne povijesti. Njegov vojni a napose nacionalno-politički angažman duboko su uklesani u temelje suvremene Hrvatske. No, dok se ban Jelačić slavi u povijesnim čitankama i na svečanim akademijama, njegova rodna kuća u Petrovaradinu služi kao tihi, zaključani spomenik nebrige, institucionalnog nemara i nadasve – upravljačke impotencije.
Kuću je, sa znatnim simboličnim i političko-kulturnim kapitalom, otkupila Vlada Republike Srbije u vrijeme predsjednikovanja Aleksandra Vučića i vratila je hrvatskoj zajednici – Hrvatsko nacionalno vijeće postalo je vlasnikom otkupljenog dijela. Obnovu enterijera financirali su različite razine srbijanskih vlasti u velikim novčanim iznosima, dok je opremanje kuće provedeno kroz projekte pogranične suradnje, zahvaljujući ne malim sredstvima Republike Hrvatske. Sve je to zvučalo kao savršen uvod u priču o kulturnom preporodu jednog važnog nacionalnog simbola. Nažalost, upravo tu priča staje.
Unatoč vidljivim i infrastrukturnim ulaganjima i periodičnim iskoracima u kulturnim aktivnostima, rodna kuća bana Jelačića ostala je već gotovo godinu dana zaključana. Ne samo fizički, već i konceptualno. Bez funkcionalnog domaćina, bez stalnog programa, bez odgovora na osnovno pitanje: čemu ova kuća zapravo služi? Nedostatak vizije, ideje, elementarnog osjećaja odgovornosti i strateškog planiranja ostaje najslabija točka rukovodstva Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV).
U novijem valu kupovine i obnove regionalnih „matica“ koje HNV zdušno financira, logično se postavlja pitanje: ako ne znamo upravljati jednim, zašto gomilamo još? Očit je nedostatak osnovne kulturne politike, pa i one minimalne organizacijske koherentnosti. Kao da je cilj bio samo „imati kuću“ – kao simbol koji će krasiti izvještaje, ali ne i živote lokalnih hrvatskih zajednica. Na djelu je neka vrsta birokratske karikature: imamo kuću, imamo sredstva, imamo potrebe zajednice – ali nemamo ništa što ih povezuje u realnom životu osim, sada uistinu, zaključanih vrata.
Još gore, ovo nije samo propuštena prilika, već aktivna diskreditacija ideje kulturne autonomije. Banova kuća, umjesto da bude živo središte hrvatske manjine Petrovaradina i Novog Sada, centar okupljanja, učenja i ponosa, služi kao metafora institucionalne paralize koje vode ljudi koji su izvan ovih mjesta. U vremenu kada je moguće virtualno oživjeti cijele povijesne epohe, stvarna kuća stvarne povijesne ličnosti u povijesno važnom Petrovaradinu stoji u tami kao posljedica nemoći i nebrige.
Rodna kuća bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu zaslužuje da bude više od praznog objekta. Ona treba biti aktivan kulturni centar, edukativni prostor, simbol identiteta i dostojanstva – ali prije svega: mora imati, kao što je imao, kvalificiranoga domaćina koji zna što radi. Dok se to ne dogodi, ona ostaje samo spomenik – ne banu, već jalovosti onih koji tvrde da ga predstavljaju.
MO DSHV Petrovaradin – Novi Sad (kraj citata)
Za neprepoznati Tomislava Žigmanova, koji je do jučer u svemu ovom sudjelovao!
Možda netko od Hrvata, ne samo u Srbiji, sve ovo može izdržati a da ne pukne, ali rodna kuća bana Jelačića nije izdržala, pukla je po vertikali od krova do temelja! Od muke i sramote! Ovo su današnji snimci:
Nikad otvorena
I što drugo nego ponoviti komentar g. Antona Delića iz Beograda na facebook portalu DSHV-a:
Kuca bana Jelacica nece biti u funkciji novosadske zajednice ni nakon ponovljenog redizajna. Zasto? Zato jer bi tzv. Krovne institucije izgubile uporisnu tocku djelovanja. To je politicka odluka kako bi svi resursi “zajednice” bili i ostali na upravljanju bunjevacko hrvatskog klana unutar subotickog atara. Plemenska kultura oblikovana, ustolicena, institucionalizirana kroz DSHV=HNV= ZKVH=HR nece dozvoliti da se novosadska i beogradska kulturna elita i resursi umreze u Zajednicu hrvata u Srbiji.
Sljedeći saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća po sistemu jedan čovjek jedan glas moraju činiti Hrvati i sjedište mu mora biti u Beogradu ili Novom Sadu ili će hrvatska manjinska zajednica u Srbiji potpuno nestati (ostat će samo jedni i drugi Bunjevci), a srijemskim Hrvatima će biti izbrisan svaki trag tisućuljetnog postojanja na ovim prostorima.
