Stožer je često mijenjao svoje odluke i donosio dijametralno suprotne mjere od postojećih
Prema definiciji prosvjed je jednostrani čin, kojim je izraženo jasno neslaganje s nečim, određenim postupcima ili zahtjevima, s druge strane. To je otvoreno izraženo nezadovoljstvo pojedinca ili interesne skupine s nečim i s nekim. Prosvjed je protest protiv nekog činjenja ili nečinjenja. To je demonstracija općeg i posebnog nezadovoljstva.
Po ustavu i nekim zakonima svatko ima pravo na prosvjed, kao i njegovo otvoreno i jasno izražavanje. Međutim, u tome bi trebalo imati određenu mjeru.
Mi smo civiliziran i kulturan narod. Živimo u trećem desetljeću 21. Stoljeća u Europskoj uniji. Bio bi red ponašati se u skladu s tim, u svemu, te i u prosvjedu. Prosvjedom se ne bi morao i trebao narušavati ničiji ugled. To u praksi često nije tako. Pojedinci se prosvjedujući ne rijetko ponašaju necivilizirano, nekulturno i nasilno.
To nam eksplicitno i implicitno pokazuje prosvjed jedne interesne grupe pred prozorima (stanovima i kućama) čelnika Stožera. Bez obzira na njihovo nezadovoljstvo, kao i sva prava izražavanja tog nezadovoljstva, sasvim je neprimjereno mjesto i način tog izražavanja. Svakome od nas dom je i trebao bi biti svetinja. Osim toga morali bi se držati one biblijske, pogotovo ako smo katolici i praktični vjernici: Ne čini drugome, ono što ne želiš da drugi čini tebi!
Neki od prosvjednika se hvale kako su zvonili, vikali i galamili, pred prozorima nekih čelnika Stožera. Ti ljudi imaju svoj dom, svoje radno mjesto, kao i mjesto iz kojeg su dobili ovlasti i “naredbe” što, kako i kada moraju i trebaju raditi, od onoga za što su zaduženi i što spada u djelokrug njihova rada. Prosvjed u ovom slučaju je trebalo održati pred Vladom i Saborom. Za prosvjed trebaju određene dozvole i prosvjed bi trebao biti najavljen vlastima.
Jesu li ti i takvi koji se najblaže rečeno, neprimjereno ponašaju pred prozorima čelnika stožera, mislili na njihove ukućane i na susjede. Znaju li koliko je djece u okolnim stanovima, koliko je vremešnih osoba, koliko je bolesnih i nemoćnih. Svojim neprimjerenim i neodgovornim ponašanjem ti i takvi prosvjednici stvaraju nered i narušavaju mir. Nikakav krimen i grijeh pojedinih ljudi iz vrha stožera, ne zaslužuje i ne zahtijeva takvu vrstu prosvjeda.
Bilo je i prije sličnih prosvjeda. Sjećam se onih “egzibicija” pred prozorima bivše premijerke Jadranke Kosor, kao i predsjednika Zorana Milanovića, koji je tada bio premijer. Te eskapade i načini izražavanja nečijeg nezadovoljstva su bili besprizorni, necivilizirani i nekulturni. Svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje i svoj stav o bilo kome i bilo čemu. Međutim, nema pravo svoje osobno uvjerenje prenositi na druge, niti na miran način, a kamoli na neprimjeren, onako balkanski i vrlo primitivno. Stožer i njegovi čelni ljudi u svakom slučaju zastupaju znanost. Mjere koje donose su u skladu razvoja pandemije i kolanja COVID-a, među populacijom. Teško je i gotovo nemoguće u tom radu i djelovanju udovoljiti svakome, ne raditi na uštrb nikoga, zaštititi svakoga i misliti na svakodnevne nužne potrebe pojedinca, društva i države, pri čemu u određenim za život potrebnim i nužnim područjima i segmentima, treba odrediti okvire u kojima ne će stagnirati i nazadovati. Pri tome se naravno riskira i kalkulira. Najbolje je to prepustiti onima koji tu rade i stvaraju. Najgore od svega je kad se u to umiješa politika ili vjera. Kad se čovjek razboli ne ide svećeniku, nego liječniku. Svećeniku se eventualno obraća, kad je liječnik napravio svoje, u smislu liječenja i očuvanja zdravlja.
Stožer je često mijenjao svoje odluke i donosio dijametralno suprotne mjere od postojećih. Samo je slijedio djelovanje virusa i nužne potrebe pojedinaca i društva. Nisu oni nikakvi sveci. Od narodnih heroja, postali su mete za odstrjel. Nismo li ipak malo pretjerali, u kratkom vremenu. Kad bi se u većini pridržavali osnovnih mjera i pravila donesenih za trajanja COVID-a, bilo bi nam svima bolje. Bilo bi manje zaraženih, bolesnih i mrtvih. Zanima me samo što prosvjednici pred prozorima čelnih ljudi stožera žele postići, osim privući pažnju na sebe. To sve se moglo napraviti puno humanije, demokratskije i kulturnije. Nikakvi zakoni, uredbe, naredbe i preporuke, ne će nam pomoći, ni u čemu, ukoliko u svemu prvenstveno nismo ljudi, s osjećajem mjere, poštovanjem, poštivanjem i pridržavanjem dosega civilizacije i kulture, sasvim svejedno gdje bili, na Balkanu ili u Europi.
Čovjek je mjerilo svih stvari. Platon je rekao da je Bog mjerilo svih stvari. Tko smo mi da zazivamo Boga na naše prosvjede?
