U tijeku je potpuna islamizacija i uvođenje zemlje u društvo islamskih zemalja afganistanskog ili iranskog (ne)reda
Ono što desetljećima skrivaju, i zbog čega su započeli i vodili brutalni vjerski rat za teritorij, tlo i krv, uz barbarske zločine iz mržnje prema križu, a čiji kraj hamasovski označuje sin ratnog zločinca Bakir Izetbegović “mi ili oni”, jedan je bošnjačko-muslimanski novinar i javno obznanio cilj Bosne i Hercegovine. Islamski entitet u zajednici islamskih zemalja radikalnog šerijata.
Nažalost iz prošlosti pristrane zaslijepljenosti naftnim dolarima iz islamskih zemalja to otvoreno muslimansko-bošnjačko priznavanje Alijinog cilja, u ime kojeg je njegova muslimanska armija počinila osmanlijske zločine genocida i kršćanocida nad Hrvatima katolicima, i Srbima pravoslavcima, ni ovo otvoreno muslimansko priznanje u kojoj zajednici vide budućnost Bosne i Hercegovine, ne će otvoriti ni oči ni uši haaških nepravednika, Visokih predstavnika ni dijela Svjetske zajednice. Njihova šutnja samo će, kao i sve dosadašnje, još dublje gurnuti kraljevinu kraljice Katarine u crnilo islamske zajednice koju je pobjednički najavio isilovski portal kojeg financira Islamska Republika Iran, kao i sve druge terorističke ispostave diljem svijeta, a uređuje ga jedan od pedeset najbogatijih ajatolaha svijeta.
Onaj ajatolah čije je bogatstvo veće od proračuna nekog beha grada pod muslimansko-bošnjačkom vlašću, i od tisuće gladnih muslimana Bošnjaka. Klon iranskih ajatolaha koji ga plaćaju, kao i cijeli muslimansko-bošnjački vjersko politički vrh koji izgladnjuje ne samo svoj narod nego i kršćane nad kojima vrši, uz politički, i fizički gladomor. Nameti i harači svih vrsta kako bi gladni narod lakše prihvatio obećanja iz snova koja ih čekaju u zajednici muslimanskih zemalja kamo ih je Alija poveo, a sin Bakir mesijanski uvodi u društvo autokratskih islamskih zemalja.
Poruka svim nemuslimanima
Rat u fratarskoj Bosni zbog tog muslimanskog cilja, potpuna islamizacija i uvod zemlje u društvo islamskih zemalja afganistanskog ili iranskog (ne)uređenja nikako da stane. Nije ratno stanje samo kada se puca i fizički ubija, rat se vodi, ništa manje ubojitim, i isključivošću, prijetnjama, nepravdom, i politikom ekstremizma. Sve su to koraci kojima muslimansko političko i vjersko društvo ponovno vodi aktualnu Daytonsku Bosnu i Hercegovinu u oružani sukob.
Govoriti da je beha zajednica islamska zemlja i da je po toj samoproglašenoj muslimanskoj odrednici članica islamskih asocijacija, poruka je kršćanima, i svim drugim nemuslimanima da rat, upravo zbog tog cilja, za muslimane nije stao, a niti će prestati sve dok se ne ostvari taj, za kršćane apokaliptični naum.
I kao takav sveukupni, globalni muslimanski cilj kojeg podupiru sve članice muslimanske organizacije opravdava sva sredstva koja budu potrebna i s kojima se bude služiti u njegovoj realizaciji. Do tog, za kršćane apokaliptičnog cilja moguće je doći jedino zločinima i preko kršćanskih leševa, što muslimane cijeli povijesni period njihove nasilničke nazočnosti, ne zaustavlja u tom naumu.
Svaku drugu i drugačiju Bosnu i Hercegovinu od one islamske muslimani doživljavaju kao poraz u petsto šezdeset i dvogodišnjem osvajačkom ratu. Iz tog cijelog povijesnog perioda muslimanskog sijanja mržnje prema križu izrasta i raste samo rat, progoni, etnička i vjerska čišćenja, rušenja crkava i inatska gradnja džamija, kao znaka pobjede. U takvim okolnostima muslimanske kontinuirane agresije i katoličke obrane križa časnog i slobode zlatne nikada doživljenog trenutka mira, blagostanja i europskog hoda u budućnost.
Zapravo nikada doživljenog hrvatsko katoličkog povratka u obitelj europskih naroda.
Odjekuju vjerski slogani
A i kako bi bilo kada u mraku bosanske i hercegovačke suvremenosti odjekuju muslimanski povici “Alah u ekber”, “Bosna je muslimanska”, “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”, “Bliži nam je musliman na kraju svijeta od kršćanina, katolika i pravoslavnog, u beha susjedstvu”.
Sve su to vjerski slogani homogeniziranja i radikaliziranja muslimana, vjerske zajednice koja prolazi iz jedne samoizabrane nacionalne odrednice u drugu, koristeći svaku kao sredstvo unitariziranja i centraliziranja Bosne i Hercegovine u islamu. Odnosno svi ti nacionalno samoizabrani nazivi, Turčin, musliman, Neopredijeljen, Hrvat, Srbin, Jugoslaven, Musliman, Bošnjak, Građanin, Ostali, pa i ovaj kojeg skriveno najavljuju Bosanac, zapravo su suncokreti u datom povijesnom periodu koji ih vode u ono što istinski osjećaju, žive i njeguju, u muslimane, kao dio globalnog islamskog svijeta.
U taj svijet, u tu vjersku asocijaciju, zajednicu islama, 1. srpnja 2025. u jednom u nizu islamističkih portala ubrojio je izvjesni Aziz Hurem i Bosnu i Hercegovinu, zapravo Bosnu bez Hercegovine, kazavši između ostalog: “Ovdje i tamo – Bosnu, Afganistan, Siriju, Gazu, Iran, Libiju…, pa čak i u ostale ili bolje kazati sve muslimanske zemlje”.
I nije prvi put u procesu islamizacije Bosne i Hercegovine da muslimani, kao i Bošnjaci, tu hrvatsko katoličku kraljevinu ubrajaju i guraju u zajednicu najradikalnijih muslimanskih šerijatskih zemalja. No eto sada priznaju da je nemoguće cijelu zemlju osvojiti i islamizirati, pa se zadovoljavaju sa bosanskim dijelom. Što bi bilo malo više od onoga što su Muslimani u ratu tražili od ratnog zločinca Izetbegovića, “uzmi Alija pa makar k’o avlija”.
Budući da velik dio Bosne Muslimani nisu donijeli u Dayton na dogovaranu podjelu zemlje, te da velik njen dio su u beogradskim muslimansko srpskim pregovorima diobe Muslimani dali Srbima, znači ni cijela Bosna ne može biti muslimanska. I opet kao i u muslimansko srpskim pregovorima diobe u Beogradu muslimani Bošnjaci ne pitaju Hrvate, koliko i koje dijelove Bosne mogu ponijeti u zajednicu muslimanskih zemalja.
Lukavi pokušaj
Muslimansko otpisivanje Hercegovine nikako ne znači dobivanje cijele Bosne, bez obzira što su najveći i najbrutalniji muslimanski zločini nad Hrvatima katolicima počinjeni upravo u Bosni. Svi ti još uvijek skrivani i nekažnjeni muslimanski ratni zločini nad katolicima u Bosni potvrđuju prijeratnu muslimansko srpsku podjelu zemlje, kao i ovo pisanje islamističkih portala o budućnosti Bosne u muslimanskoj zajednici naroda.
Uvlačenje Bosne u zajednicu muslimanskih zemalja, a bez Hercegovine, kako to čine muslimanski ekstremisti dimenzija iranskih ajatolaha i afganistanskih iznuđivača, znak je da vjerski rat krvi i tla, koji muslimani vode već petsto šezdeset i dvije godine u bratskoj zemlji, još nije prestao. I ako Osmansko carstvo nije uspjelo Katarininu kraljevinu u cijelosti ni islamizirati ni u muslimansku zajednicu naroda odvesti, a nije, nameće se pitanje sa kojim to snagama muslimani planiraju realizirati, i pokazati se jačim od svojih predaka.
Zasigurno im ne će biti dovoljno ni sve one zločinačko terorističke brutalnosti kakve su pokazali u ponovljenoj agresiji na Hrvate krajem devedesetih godina Dvadesetog zločina. Jer taj barbarizam iz mržnje prema križu velik dio slobodnog svijeta je vidio, pa čak i osjeća na svojim građanima koji su svakodnevna meta tih islamskih terorista.
Stoga, poruka muslimanskim fundamentalistima, ni Bosna kao dio bosansko-hercegovačkog entiteta ne će nikada postati članica muslimanske zajednice. Samo za onaj bosanskohercegovački dio, kao treći, muslimanski, entitet, što su Muslimani tražili od ratnog zločinca Alije Izetbegovića “uzmi Alija pa makar k’o avlija”, Bošnjaci mogu upisati, ali opet ne jedan kroz jedan, u zajednicu muslimanskih naroda.
