Odluka o pripajanju Boke Crnoj Gori nije bila izraz volje naroda, već rezultat političkog dogovora i partijskih direktiva koje su zatirale sve hrvatsko
Povijest hrvatskog naroda prepuna je prikrivenih istina, osobito onih koje se tiču gubitka teritorija i poniženja koja su došla ne od neprijatelja, nego od onih koji su se nazivali “osloboditeljima”.
Godinama nas uče kako je Tito “vratio” Istru i Dalmaciju Hrvatskoj, dok se s druge strane Paveliću spočitava da ih je “prodao” Italiji. A što je stvarnost? Rimskim ugovorima iz 1941., potpisanima između NDH i fašističke Italije, dijelovi Dalmacije pripali su Italiji pod okupacijom i prisilom, ali su vraćeni pod hrvatsku upravu 1943. nakon kapitulacije Italije, prije dolaska partizana, bez borbe i bez “oslobođenja”. Ta se činjenica prešućuje kako bi se održao mit o partizanskom “junaštvu”, dok se zaboravlja i da su temelji talijanskih posezanja nad hrvatskim teritorijem udareni Rapallskim ugovorima iz 1920., koje je potpisala Kraljevina SHS, ne NDH.
Ali ništa ne nadmašuje tragediju Boke Kotorske.
Boka je samo pripojena Crnoj Gori
Godine 1945., bez referenduma, bez volje naroda, bez i trunke pravnog temelja, Boka je jednostavno pripojena Crnoj Gori. Odluka je donesena u tišini noći, na sjednici partijskih poslušnika, u režiji Komunističke partije. Ni Kraljevina Jugoslavija nije dirala taj hrvatski prostor. Ali Titovi komunisti jesu.
I o tomu se danas šuti!
Hrvati Boke, iako su mnogi sudjelovali u partizanskoj borbi, ostali su potpuno izigrani, bez svog identiteta, bez prava, bez priznanja. Njihova stoljetna kulturna i pomorska baština jednostavno je izbrisana, kao da nikada nije postojala.
Povijest ne pamti veći cinizam: pod krinkom “narodne volje”, provodi se politička otimačina. Odluka o pripajanju Boke Crnoj Gori nije bila izraz volje naroda, već rezultat političkog dogovora i partijskih direktiva koje su zatirale sve hrvatsko. I taj čin se i danas skriva iza mitova, udžbenika i javnih istupa.
Vrijeme je da se prestanemo klanjati lažima prošlosti. Hrvatska povijest mora se pisati punom istinom, cijelom ma kako bolnom, ali našom. Samo tako možemo sačuvati dostojanstvo naroda i osloboditi se naslijeđa koje nas je desetljećima držalo u zabludi.
