Predstavlja sedamdesetak crteža nadahnutih opusom Ive Tijardovića
Izložba „Dioklecijan Tijardović Grimani“, kojom se predstavlja sedamdesetak crteža Petra Grimanija nadahnutih opusom Ive Tijardovića otvorena je u petak, 21. studenog 2025. u Maloj galeriji Muzeja grada Splita. Inspiriran opusom Ive Tijardovića, Petar Grimani kroz crteže i boje bilježi atmosferu nastanka i praizvedbe kazališnog spektakla – opere Dioklecijan, redatelja Ivana Lea Leme i dirigenta Harija Zlodre (Splitsko ljeto 2025.), ne dokumentirajući ga doslovno, već interpretirajući dojmove kroz vlastitu umjetničku prizmu.
Značaj Tijardovića
Autor izložbe Petar Grimani rekao je da mu je bila izuzetna privilegija svjedočiti nastanku praizvedbe. „Praizvedbe na koju se čekalo dulje od šest desetljeća. U rodnom mjestu autora opere koji je, osim skladanja i vođenja orkestra, bio vrstan crtač, scenograf i kostimograf. Njegovim likovnim talentima htio sam začiniti atmosferu u kužini nastajanja opere, što su prepoznali i dozvolili intendant Vicko Bilandžić te redatelj Ivan Leo Lemo. Ivo Tijardović je za mene član familije od ranog djetinjstva do danas. Uvik je tu. Ka’ barba i krizmani kum koji uvik sidi u svom kantunu i svojim basom iz temelja unosi veselje u dionice raspjevanih tetki, zetova, rodica i rođaka okupljenih na fešti kod babe i dide, none i nona. I dok se čeka nova godina ili gremo u maškare oli smo na piru. Uvea me u misterij teatra i sačuva’ najbolje momente Splita s početka XX. vika zauvik. Ovog puta uveo me duboko u unutrašnji prostor svog djetinjstva na zidinama imperjalne palače gdje se rodio i odrastao. Duboko u tamu uskih ulica koje se sudaraju s monumentalnošću Peristila i katedrale pa Dioklecijanovom ulicom u pravcu Zlatnih vrata do Muzeja grada i renesansnog Marulićevog kruga… Kad sam vidio da se u Tijardovićevoj godini (Grad Split proglasio je 2025. godinom Ive Tijardovića i Jakova Gotovca prigodom 130. obljetnice njihovih rođenja) priprema praizvedba Dioklecijana jednostavno me povuklo, trebao sam biti tu kao svjedok, nasloniti se na likovnost Ive Tijardovića, stvarati uz komunikaciju s rađanjem opere. Biti dio atmosfere. Ulazak u taj posvećeni prostor mogu zahvaliti upravo Dioklecijanu, odnosno čitavom ansamblu splitskog Teatra. Zbilja se na ovom spektaklu radilo s puno elana i ljubavi te je bila divota to gledati i slušati. Proces rada duboko se utisnuo u mene. Uspon pojedinca prema apsolutnoj moći unutar militantnog imperija i poraz pred ranokršćanskom solidarnošću. Pad sile u odnosu na ljubav. Nakon spektakla boja, pokreta i zvuka ostala je tišina. Meditacija o Diokecijanu nastavila se do danas.“
Pankeri
Redatelj Ivan Leo Lemo rekao je da je spremajući i režirajući Tijardovićevog Dioklecijana, meditirao nad Splitom svoje mladosti. „Bio je to prazan Split Hrvatske u ratu. Iako prazan, bio je još uvijek pun zanimljive ekipe i još zanimljivije spike. Iako su pankeri otišli u Amsterdam, iako je Umjetnička otišla na Sućidar, jedan od onih koji su ostajali i nisu posustajali i uvijek su nešto novo osmišljavali, povezivali, konceptuaizirali, tražili bit i bazu, bio je i ostao Petar Grimani. Homo ludens i homo universalis. Likovnjak lučonoša. Točno trideset godina nakon što sam otišao iz Splita, sreli se Grimani i ja na Dioklecijanu, na pokušaju da posvjedočimo postojanje prvog penzionera Peristila. Dok smo po pozornici prizivali duhove Priske i Valerije, Dioklesa i Diruste, dok smo im davali razloge i radnje, korake i kostime, energiju i emocije, Grimani nas je crtao. Ne vidi se na mnogim crtežima razlika između dramskog lika i današnjeg čovjeka, između scenografije i lokacije. To mi se sviđa. Jer kad utjelovljujemo osobnosti i osobine, kad osovljavamo na noge sudbine i svjetove, kada se uživljavamo u priču, u prisutnost, u prožimanje i proživljavanje, onda te razlike i nema. I ono i ovo je samo sad.
Vidim to na Grimanijevim kroničarskim krokijima. Vidim da vidi nevidljivo. Osjećam mu na mnogim crtežima i nuklearni naboj nastanka predstave, monumentalnu moć zbora i orkestra, ali i krhkost trenutka. Crtež mu vibrira dokumentarnim decibelima. Uz Grimanijeve crteže, kao da je lakše pobijediti prolaznost. Razoružana je ljepotom njegove likovne lirike. Po riječima Branka Franceschija prerijetko imamo prilike vidjeti likovne radove Petra Grimanija.
Ciklus ili bujica
„Ciklus, ispravnije bi bilo nazvati ga bujicom, likovnih bilješki izvedenih u sedam dana pripreme i praizvedbe Tijardovićeve opere „Dioklecijan“ u splitskom HNK, predstavlja ga kao slikara vičnog brzoj izvedbi kistom. Široki raspon ciklusa kojim prati genezu uprizorenja opere u rasponu od akromatskih reduciranih krokija pojedinačnih aktera do koloristički bogatih kompozicija koje opisuju njene pojedine dionice, predstavlja fluidnost Grimanijeve geste, dobru kontrolu izabrane game boja, sposobnost uživljavanja u ekspresiju pojedinih izvođača i obuhvata složenosti scenske izvedbe. No, Grimanijeva ambicija nadilazi dokumentarne aspekte u uspješnoj refleksiji jezika međuratne splitske likovne scene i pokušaju apsorpcije Tijardovićeve varijacije Art déco stilizacije, sve u njegovoj hvalevrijednoj intenciji povezivanja svih dionica splitskog moderniteta.
Petar Grimani je hrvatski multimedijalni umjetnik rođen 14. ožujka 1971. godine u Splitu. Specijalizirao se za umjetnost performansa, video, film, ilustracije, grafički dizajn, kazalište i kustoske koncepcije izložbi, a studirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Firenci (1992.–1995.) te na Umjetničkoj akademiji u Splitu (2007.–2010.), gdje je stekao dva magisterija – iz slikarstva i iz filma te videa.
Izložba ostaje otvorena do 5. prosinca 2025.
