Jedini povijesni stanari u Bosni i Hercegovini su Hrvati i katolici
Samo mala najava velikih promjena, iz Bruxellesa, iz Washingtona, ili čak iz Njemačke, hitna potreba stabilizacije nestabilne daytonske tvorevine, što je moguće samo konfederaliziranjem, islamizirane, unitarne, centralizirane Bosne i Hercegovine, s tri nacionalna vjerska entiteta, iz teheraniziranog, čistog muslimanskog Sarajeva, uvijek postoji ratno-zapaljiva, s elementima terorizma, medijske i muslimanske i bošnjačke agresije na Bruxelles, Washington, i Njemačku. političari i povjesničari, koji su snagom argumenata tvrdili, ukazivali na neodrživost i time slom ove vrste zajednice.
I ovo nije prvi put, a ne će biti ni posljednji, da muslimanski bošnjački snajperisti iz sarajevskog snajperskog političkog gnijezda pucaju na zvukove slobode, jednakosti, ravnopravnosti, suvereniteta, ustavnosti, demokratizacije, eurounionizacije i amerikanizacije, stabilizacije i mira u Bosni i Hercegovini, koji dolaze iz slobodnog demokratskog zapadnog svijeta.
To što muslimanski Bošnjaci, danas medijski, a sutra ratni, pucaju na one vrijednosti zapadne kulture i civilizacije, koje nemaju alternativu u mirnom hodu svijeta u budućnost, znak je odlučnosti muslimanskih Bošnjaka da se održe u Bosni i Hercegovini u krvavoj i za kršćane tragičnoj prošlosti turskog danaka u krvi, a u sadašnjosti autokratskog iranskog režima vjerske diktature islama.
Za kršćanske žrtve, posebno katoličku, tursku prošlost i iransku sadašnjost, duboko ukorijenjene u vjerskom oružanom sukobu za teritorij, ojačanom i zgusnutom u daytonskom nepravednom primirju, taj i muslimanski i bošnjački, a danas i građanski i drugi, ekstremizam i radikalizam, koji su sve zajedno nacifašizam, kojim se ogovaraju i u ratu i u miru, nisu ništa novo, ali neprekidnih petsto šezdeset i dvije godine islamskog terorizma u kraljevstvu hrvatske kraljice Katarine, započetog turskom otmicom kraljičine i druge kršćanske djece i njihovom prisilnom islamizacijom.
Čak i današnje muslimansko-bošnjačko ogovaranje Bruxellesa, Washingtona i njemačkih političara i povjesničara, zapravo Europe, Amerike, Njemačke, cijelog kršćanskog svijeta, jest prisilna islamizacija Bosne i Hercegovine, i njezinih nemuslimanskih katolika koji su njezini autohtoni stanari gotovo četrnaest stoljeća.
Tragom osmanskih osvjača
Kao što se uvijek događa s vlasnicima kuća u kojima domaćini primaju stanare, to se danas događa s hrvatskim katoličkim stanarima u bosanskohercegovačkoj hrvatskoj katoličkoj kući u koju su, zločinima genocida, ušli osmanski stanari, a opet istim zločinima genocida tjeraju vlasnike hrvatskih katoličkih stanara. Sve se to u nekim povijesnim ciklusima, zbog muslimanskog nepriznavanja da je hrvatska katolička nacija, da su kršćani svih denominacija nepobjedivi kao stanari u svojoj kući, odvija u krvavim i razornim vjerskim ratovima između kršćanskih vlasnika stana i muslimanskih okupacijskih stanara.
Oduvijek, i uvijek, sve te kategorije muslimanskih stanara u ratu okupacije i osvajanja protiv kršćanskih katoličkih stanara bile su vođene, a na njihovim zapovjednim položajima bili su muslimanski vjerski vođe, svih titula i položaja. Zato su te muslimanske osvajačke kampanje, ti vjerski oružani sukobi između okupacijskih islamista i branitelja kršćana u kraljevstvu hrvatske katoličke kraljice Katarine Kosače, bili tako brutalni, razorni, muslimanski genocidni i kršćansko ubojstvo.
Kršćansko-fobični, vođeni mržnjom prema križu
Potvrda te istine je i vodeće vodstvo hodža, imama, reisa, muslimanskih ratnika Armije BiH u vjerskom beha sukobu. I same posljedice tog vjerskog muslimanskog vodstva na čelu islamskih ratnika, koje su i danas vidljive u razorenim hrvatskim selima u koja se hrvatski prognanici ne vraćaju zbog strahota koje su doživjeli i današnjih prijetnji i zastrašivanja, pokazuju da su muslimanski ratni zločini nad katolicima i njihovim svetinjama bili najbrutalniji tamo gdje su hodže i imami, a ne na čelu beha terorističke vojske, prolazili.
Alija i Mustafa
I nije slučajno da je neposredno prije početka muslimanskog osvajačkog i agresorskog pohoda na katoličke Hrvate, Alijin izbor, tada i sada, na visoku dužnost u Bosni i Hercegovini imenovan veći muslimanski političar nego vjernik, Mustafa Cerić, pripremljen za taj zadatak u najradikalnijim islamskim zemljama. Ono što je Cerića i Aliju usko povezalo i učinilo istima u njihovim političkim ciljevima, islamskoj Bosni i Hercegovini, nije samo vjerski islamski radikalizam već, možda čak i više od toga, laž koju su koristili i komunicirali i među sobom i u svijetu.
Kasnije, nakon etničko-vjerskog čišćenja katoličkih Hrvata počinjenog brutalnim zločinima genocida, Alija je imenovao Cerića reisom BiH u znak zahvalnosti što mu je tijekom muslimanske agresije na Hrvate doveo desetke tisuća najradikalnijih islamskih terorista svih kalibara, vehabija, mudžahedina, izgrednika, Hamasa, Hezbollaha. Bilo je to vrijeme Alijino-Cerićeve političko-vjerske suradnje i širenja laži kao vrijednosti, te agresije na kršćane, iz čega je izrastao globalni sukob civilizacija i religija, te suvremena kristijanofobija sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, koju iz sjene osmišljava, vodi i opravdava Alijin birač, Cerić.
Laži
Laž kao Alijin izum ugrađen u način razmišljanja muslimanskih bošnjačkih vođa alat je koji Cerić i ostali muslimanski Cerići ljubomorno čuvaju i koriste u istom svojstvu kao i u vrijeme Alije, oca laži. Ono što je Dobrica Cosić bio, otac laži, za velikosrbe, to je Alija Izetbegović bio, otac laži, za velikomuslimane. I u velikosrpskom i u velikomuslimanskom slučaju, laž su pili i upijali vjerski vođe, čiji je zadatak bio hraniti vjernike tom otrovnom tekućinom.
Kao suosnivač Alije, Cerić je laž koristio kako bi se uzdigao na prvo mjesto muslimanskih bošnjačkih vrijednosti, te ju je s razvojem nacionalnog bošnjačkog identiteta ugradio u svoj okvir. Na taj način, muslimanski bošnjački kreatori laži, vjerojatno planski kako bi se što dublje potvrdili pred “potomcima Osmanlija, kojima je Turska majka, tako je bilo i tako će ostati”, izjednačili su ih s Turcima, koje su kršćani nazivali lažljivcima još od njihove okupacije i zločinačkog pojavljivanja u kraljevstvu kraljice Katarine, a za pojedince iz kršćanske zajednice, ili žene koje lažu, govorili su “laže kao Turčin”.
Mustafa Cerić, bivši reisul ulema, a i danas prvi muslimanski vjerski vođa, muslimanski bošnjački ajatolah, poput Alije Izetbegovića, što je danas obilježje svih vjerskih i političkih vođa bošnjačkih muslimana, kada otvori usta da nešto kaže, čita se kao laž, čak i prije nego što to izgovori.
A kada vjerski i politički vođe naroda lažu toliko i toliko, a lažu, onda je iluzorno tražiti, zapravo je nemoguće pronaći, u toliko laži i trunku istine kojom bi se mogla graditi međunacionalna, međureligijska, međukulturna i međucivilizacijska pomirba, kao temelj mira, tolerancije i života bez razlika u nekoj državnoj zajednici. Apsolutno nemoguće.
Kristijanofobija
Iako Cerić laže kontinuirano i svakodnevno, što je njegov prepoznatljiv vokabular, i svaka njegova laž je kristijanofobska u širenju i produbljivanju mržnje prema križu i kršćanima među bošnjačkim muslimanima, što je oblik pripreme za nastavak vjerskog bijega oružanog sukoba, a budući da papagajski ponavlja jednu od tih laži, to je ona koju je ponovio u Otvorenom kristijanofobskom pismu upućenom hrvatskoj zastupnici u Europskom parlamentu početkom prosinca 2025., odnosno Europi i europskim ženama Željani Zovko.
Naime, u nizu laži kojima je vjerski vođa bošnjačkih muslimana, Mustafa Cerić, ukrasio svoje prijeteće Otvoreno pismo zastupnici u Europskom parlamentu Željani Zovko, nalazi se i ona ispod koje je crveni papir u kojem kaže: “Muslimani u Bosni nisu uništavali crkve. Nisu vodili nikakvu kampanju protiv katolika niti protiv bilo koje druge vjerske zajednice. To je povijesna činjenica”.
Čak i da je od lažljivca Cerića, previše je.
Ta i takva laž zapravo je Cerićev mirnodopski genocid nad istinom o uništenim katoličkim crkvama i nad, ne samo preživjelima već i nad masakriranim katolicima čije masovne grobnice i danas skriva, jer za njih sigurno zna, bivši reis Cerić.
U slučaju tako snažne i duboke laži, kao što Alijev učenik i branitelj Alijevih genocidnih zločina ubijanja kršćana nad katolicima, bivši reisul ulema iz Bosne i Hercegovine Mustafa Cerić, zna izmisliti i ispričati, za kršćanske katolike Alijeve žrtve i žrtve te laži koja ne prestaje već trideset godina, i nema razlike između velikosrpskog genocida u Srebrenici i velikog muslimanskog genocida nad istinom o hrvatskom stradanju i rušenju katoličkih crkava, one za vrijeme rata i one poslije rata, s lažima koje on čini Cerić.
Budući da je svaki zločinac lažljivac i lažljivac je zločinac, a svaka laž vodi zločinu, i kako bi se zaustavili protagonisti te politike od takvih mračnih nacifašističkih namjera, treba pitati Hodžu Mustafu, kao vjerskog vođu, možete li toliko lagati pored istine o muslimanskom rušenju crkve u Docu kod Travnika, srušenoj katoličkoj crkvi na Putićevu kod Dolake, obeščašćenom samostanu u Gučoj Gori, krađi kulturnih crkvenih blaga, uništavanju svetog kipa Frane i spaljivanju Biblije, ulasku ratnog zločinca Mehmeda Alagića na konju u okupirani samostan u Gučoj Gori i njegovom pretvaranju u zapovjedni centar muslimanske zločinačke vojske Bihaća.
Teroristička kampanja
Možda ste i vi bili u toj zločinačkoj terorističkoj kampanji brisanja svakog traga katoličanstva iz vjerske mržnje prema križu, zajedno s Alijom i sadašnjom urednicom lista Oslobođenje, koja je kao žena iz Travnja slijedila te svoje barbare. Možda ste bili u toj vehabijskoj mudžahedinskoj skupini u obilasku koncentracijskog logora za Hrvate u Gluhoj Bukovici, u zarobljavanju i likvidaciji 36 Hrvata iz Malija, djece, bolesnih i starih, a čije grobove i danas skrivate.
Možda ste i vi bili u skupini muslimanskih zlikovaca koji su ubili šestero hrvatskih civila, uključujući šesnaestogodišnjaka u Miletićima, i pekli im glave na peći pred njihovim preživjelim roditeljima, dok su vehabije i mudžahedini, domaći i strani, skidali križeve sa zidova kuće, bacali ih, obeščastili, palili i ismijavali ih. Možda ste bili u terorističkoj muslimanskoj brigadi koja je ubila tri sina hrvatske majke Sarafine iz Čukli, ili one majke iz Bikoša, čija ste tri sina također ubili na isti način kao i Hamas 7. listopada 2023.
A budući da znate lagati “kao Turčin”, onda ćete lažno odgovoriti da ne znate za masovnu grobnicu Hrvata u Bugojanu, da ne znate koji je musliman granatirao crkvu, bolnicu u Novoj Bili, u Vitezu, koji je od vaših vjernika koje ste vjerski poučavali i podučavali, silovao časnu sestru u koncentracijskom logoru u Gluhoj Bukovici, a koji od vaših vjernika viče Alaha u Akbaru u katoličkim crkvama za vrijeme svete mise.
Nabrajajući zločine vaše i Alijine politike “Od Tirane do Trsta ne će biti ni jednog križa”, politike spaljene zemlje za koju ste doveli desetke tisuća najbrutalnijih ubojica kršćana i mrzitelja križa, politike kristijanofobije koju branite lažima pod kojima se čak i papir crveni poput krvave i bosanske zemlje od krvi katoličkih žrtava Islamske deklaracije i vaših laži, zamalo sam zaboravio pitati vas jeste li možda bili dio muslimanske snajperske skupine kod viteške džamije odakle ste i masakrirali osmero katoličke djece na viteškom igralištu.
Vaše otvoreno pismo zastupniku u Europskom parlamentu, a time i Europi, vaše laži, nikada i ničim ne mogu sakriti muslimanske ratne zločine genocida, crkvenog ubojstva, čedomorstva i istinobojstva. Vaše laži ih zapravo otkrivaju i potvrđuju neodrživost bilo kakve cjelovite Bosne i Hercegovine, osim konfederalne kakvu zagovaraju, a za koju će se sigurno jednog dana boriti zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko, Amerikanac Max Primorac, njemačka povjesničarka Marie-Janine Calic i hrvatski branitelji križa časti i slobode od zlata.
Hrvatske katoličke žrtve muslimanske mržnje prema križu, te muslimansko petsto šezdeset i pet godina staro rušenje crkava u okupiranim dijelovima zemlje, kao i muslimanska laž, ujedinjuju slobodni demokratski svijet u borbi protiv sve agresivnije i brutalnije kristijanofobije, kao globalne prijetnje čovječanstvu i njegovoj budućnosti.
