Islamski teroristi ubijaju ljude na plažama, a slave u Sarajevu

Robert Marić: Problem hrvatske mlađe radne snage je što ne želi raditi. Problem je i u obitelji. Vidim puno mladih u dobrim autima, sa skupim mobitelima, nitko ne bi konobario!

 

• Slovenija je čudna država. Zavađena je sa sva tri susjeda, Italijom, Austrijom i Hrvatskom, a u cijelosti slijedi politiku Londona, poput Nizozemske, Belgije, Švedske, Danske, Norveške ili Finske. Nizozemska, Belgija, Danska i Norveška imaju razloga da se okrenu Englezima, jer su od strane Njemačke bile okupirane tijekom Drugoga svjetskog rata, ali Finci i Slovenci nemaju naročitih razloga pa ipak šuruju s Londonom. Osim političkog kameleonstva i sjedenja ne dvije stolice, onoga u Bruxellesu i Londonu, Slovenija doslovno podržava sve liberalne i globalizacijske gadosti sa Zapada pa su se tako uključili i u kampanju protiv nastupa Izraela na masonskoj Euroviziji. Misle da time podržavaju Arape koji su dio neke sasvim druge agende koja koristi vjerski element i kao ideju i kao političku stvarnost. Prije neki dan objavili su podulji članak o katoličkom Portugalu koji od smrti katoličkoga i suverenističkog predsjednika Antonija Salazara sve dublje tone u masonsko-liberalne i globalizacijske vode. U Delu su radosni što je 17 portugalskih glazbenika, koji su se natjecali u ovogodišnjem nacionalnom izboru, najavilo da ne će predstavljati svoju zemlju, čak i ako se odabere njihov sastav (https://www.delo.si/magazin/zanimivosti/17-portugalskih-kandidatov-za-letosnjo-evrovizijo-napovedalo-bojkot). I onda se dogodio teroristički čin Arapa u Australiji u kojem je na židovski blagdan Hanuke ubijeno puno ljudi, zasad 15, jer još uvijek se ne zna hoće li netko od teško ozlijeđenih u tom pokolju na sydneyskoj plažu preživjeti. I tu se ljubljansko Delo našlo u problemu. Kako izvijestiti i prebrisati sve ono što su maloprije hvalili kod portugalskih pjevača koji su ocrnjivali Židove i Izrael, a veličali Arape i Gazu. Još samo da su otvoreno veličali Hamas, ali to se podrazumijeva.

Albanese obećao da će iskorijeniti islamizam u Australiji 

• A napis o stravičnom pokolju australskih Židova na plaži Bondi Delo je odradilo dosta profesionalno (https://www.delo.si/novice/svet/strelski-napad-pred-zacetkom-praznovanja-hanuke-porocajo-o-vec-mrtvih). Prenijelo je izjavu premijera Anthonyja Albanesea »da je ovo bio ciljani napad na australski židovski narod prvog dana Hanuke, koji je trebao biti dan radosti, slavlje vjere. Čin zla, antisemitizma i terorizma pogodio je srce naše nacije. Napad na židovsko stanovništvo Australije je napad na svakog Australca. Za ovu mržnju, nasilje i terorizam nema mjesta u našoj zemlji« i na kraju je Albanese priprijetio da će taj islamski terorizam “iskorijeniti”!

Delo i komentator Ravne

• Delo je prenijelo i izjavu izraelskoga predsjednika Yitzhaka Herzoga, koji je pucnjavu u Sydneyju nazvao okrutnim napadom na Židove i pozvao australske vlasti da pojačaju borbu protiv “vala antisemitizma koji muči australsko društvo”. Prenijeli su i izjavu izraelskoga ministra vanjskih poslova Gideona Sa’ara da je pucnjava rezultat “antisemitskog pohoda na ulicama Australije tijekom protekle dvije godine” i optužio australsku vladu, da je primila bezbroj znakova upozorenja proteklih godina, ali da još nije “došla k sebi”! Dakle, Delo je izvijestilo profesionalno, ali ipak ne u cijelosti, jer su dozvolili samo jedan komentar čitatelja, a komentator koji se nazvao Ravne je napisao: »Svako pucanje na civile je kazneno djelo, kao i pucanje na nevine ljude u Australiji. No, posljednji koji će osuditi ovaj zločin trebali bi biti Izraelci, koji su u dvije godine ubili više od 60.000 civila, većinom djece i žena«, što znači da Delo mijenja dlaku, ali ne i ćud!

Slavlje sarajevskih medija i na društvenim mrežama 

• Teroristički napad u Sydneyu u Australiji dočekan je u muslimanskom svijetu s oduševljenjem. Posebno u Sarajevu i dijelovima BiH gdje žive dojučerašnji muslimani-„Bošnjaci“, a odnedavno, kako je predložio Suad Kurtćehajić, muslimani-„Bosanci“. Još ne slave javno po ulicama, ali zato slave u komentarima na mrežnim portalima. Postoje i mediji koji izravno iznose stavove da su za pokolj Židova u dalekoj Australiji krivi sami Židovi, a ne muslimani koji su ih pobili. Jedan od tih medija je Islam-Bosna.ba. Zainteresiralo me tko je Islam.Bosna.ba? Na poveznici od 4. siječnja 2009. (https://www.islambosna.ba/2009/01/o-nama/) piše da djeluju već više od jednoga desetljeća, ali nema podataka o lokaciji, nema kontakta, nema ništa. Ni onda, ni sada. Sve taje. Iako je adresa islam-bosna.ba ne znači da je locirana u BiH. Najvjerojatnije je stvorena i financirana od Irana, Katra ili Saudijske Arabije. Kao i u većini slučajeva.

Islamistički portal 

• U naslovu redakcijskoga članka piše: »Visoki dužnosnik Hamasa: Napad u Sydneyu posljedica je zločina okupacije u Gazi« od 15. XII. 2025. idu u glavu (https://www.islambosna.ba/2025/12/visoki-zvanicnik-hamasa-napad-u-sidneju-posljedica-je-zlocina-okupacije-u-gazi/). Ništa ne zaobilaze. Ne zaboravljaju spomenuti da je Australija priznala nepostojeću državu Palestinu, ali i brane Iran da nije umiješan u ovaj strašni teroristički napad, lukavo prebacuju odgovornost na Benjamina Netanyahua da je on ustvari naručio ubojstvo! Oni ne pišu baš doslovno tako, ali pišu tako da izgleda da je Netanyahu najodgovorniji, te da bi on »mogao iskoristiti napad u Sydneyu kako bi potaknuo rat u regiji, posebno u Gazi, Libanonu i protiv Irana, neposredno prije sastanka Bijele kuće s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, za kojeg se kaže da bi mogao biti odlučan u pogledu pregovora i gašenja ratnih požara«. Vrlo lukavo, što znači da iza napisa i portala Islam.Bosna.ba stoje vrlo jake i sposobne obavještajne službe. Onda uzimaju protuizraelske izjave Mohammeda Nazzala, vođe političkog krila Hamasa, koji je rođen u glavnom jordanskom gradu Ammanu i potječe iz Qalqille na Zapadnoj obali, što znači da nema nikakve veze s Gazom. Muhammed Nazzal je izjavio da je napad u Sydneyu „izravna posljedica genocida koji je izraelska okupacijska vojska provela u pojasu Gaze“ i dodao kako smatra da napad u Sydneyu „nije teroristički čin“.

Uvijek se vade na “islamofobiju”

• U drugom članku Islam.Bosna.ba razgovara s Ahmedom al-Yasirijem, predsjednikom Arapsko-australskog centra za strateške studije. I on, iako živi i djeluje u Australiji, ne optužuje arapske teroriste, nego Izrael i Židove (https://www.islambosna.ba/2025/12/istrazivac-iz-australije-otkriva-detalje-napada-u-sydneyju-i-kako-ga-netanyahu-koristi/). Još je i dodao „da ono što se dogodilo u smislu svojih društvenih i psiholoških odjeka podsjeća na događaje iz listopada 2023.“, što znači da opravdava napad Hamasa na Izrael i izraelske civile. Osim Židova i Izraela Yasiri je optužio i Australiju za „islamofobiju“, koja ga je prihvatila krajem devedesetih godina, te „zapadna društva“ koja su po njemu kroz svoju „islamofobiju“ doveli do „nasilja i vjerskih sukoba“.

Hrabri Đ. Alibegić

• A da ipak ima i drukčijih muslimana u BiH potvrđuje Đ. Alibegić na portalu Cross Atlantic (https://cross-atlantic.com/2025/12/14/vjerski-safari-u-australiji/), koji je ovo napisao o onima koji uživaju nakon ubojstva u Australiji koje su čak posprdno nazvali „safari“: »Čista klasika terorizma, međutim iako su sarajevski mediji načelno osudili ovaj zločin, sudeći po stotinama komentara, bošnjačka raja je opet u staroj mantri po čemu smo poznati previše tamo gdje su teroristi muslimani. Neko će reći da komentari nisu važni međutim to nije točno, oni su a ne vijest ‘naše ogledalo’, jer naprosto to smo ‘mi’. Takvi i biraju i glasaju, takvi daju sliku javnog mnijenja, takve održavaju ‘naše lidere’ u vlasti i ‘lajkaju’ i ‘prate’ ih po socijalnim mrežama stvarajući od njih heroje i održavaju ih na funkcijama.

“Naše” i “njihove” žrtve

• Prvo i osnovno pravilo u Bošnjaka je jasno k’o dan: samo ‘naše’ žrtve zaslužuju svetost i poštivanje, svačije druge su ništa i prema njima je isti odnos kao i prema živima. Drugo: ­svi su krivi samo ‘mi’ nismo, mi smo žrtve i ‘mi’ smo ti koji ‘imamo pravo jer smo doživjeli genocid’ da svakog drugog osudimo i da se iza tog uvijek sakrivamo. Treće: gdje god da su žrtve muslimani, mi se s tim poistovjećujemo, baš nas briga za ostale žrtve. Četvrto: Palestina i njene žrtve su za ‘nas’ crvena linija, i sve što se učini i bilo gdje prema Židovima i Izraelu, to je opravdano po Božjim a time i našim zakonima…«. Ne mogu a ne reći da je dobro sročeno. U nastavku Đ. Alibegić piše da su ovakvi komentari u medijima sarajevske, odnosno bosanskohercegovačke raje, „dodatni teroristički čin“, te da su „bljutavi i opasni kao i samo pucanje iz oružja“. Jer, „uhodanim mišljenjima razvodnjavaju i na kraju i opravdavaju ovaj zločin zbog vjerske islamske komponente“, a „zapostavljaju da su teroristi iz domena islama – ‘najčistije vjere’“.

Slave prozelitizam u BiH

• Senzor.ba je „bošnjačko-bosanski“ vjerski portal iz Sarajeva, Ulica Braće Morić 12. U članku pod naslovom »Katarina je doživjela životnu promjenu: U kršćanstvu sam pronašla islam« (https://senzorbih.com/katarina-je-dozivjela-zivotnu-promjenu-u-krscanstvu-sam-pronasla-islam/) veličaju prozelitizam. U nastavku piše da se Katarina preziva Mešić i da je iz jednoga sela kod Slavonskoga Broda, te da je rođena 1986. u hrvatskoj katoličkoj obitelji, a tek nakon studija aromaterapije preša na islam. Ne piše njezino rodno prezime. Katarina o sebi kaže: »Moja sjećanja na djetinjstvo su ta da sam voljela ići u školu. Odrasla sam u kršćanskoj porodici, koja je u principu slavila Božić i Uskrs, što se danas vodi 99 posto porodica. To su neke moje lijepe uspomene na djetinjstvo i druženje s prijateljima. Ostalo nije baš tako lijepo, ali hvala Allahu ja to sve shvaćam kao dio rasta i samoizgradnje, jer smatram da svako od nas ima te neka traume, koje nas ustvari izgrade, jer iskušenja su ta koja nas formiraju i samo je bit onog trenutka u životu kada ćemo spoznati i shvatiti da je to dobro za nas«. Što misliti o ovomu? Svatko ima pravo misliti kako misli da je najbolje.

Protiv su kršćana u Iranu

• S druge strane, kada se prisjetimo da su muslimanima u BiH „bliži“ i draži muslimani s Bliskoga istoka, a posebice iz još udaljenijega Irana – koji su šijiti, za razliku od muslimana u BiH, koji su suniti – od susjeda Hrvata i Srba s kojima žive, onda ovako povoljno gledanje na prijelaz Hrvatice i katolkinje Katarine na islam nije ništa čime bi se trebali hvaliti. Pa i iz razloga što islam kao vjera ne dozvoljava prijelaz muslimana na druge religije, a posebice ne na kršćansku. Zato treba podsjetiti da i u tom njima milom i dragom Iranu tamošnji muslimani masovno prelaze na kršćanstvo. Naime, tijekom protekla dva desetljeća tjedno su se pojavljivala izvješća o kršćanima u Iranu koji su zatvarani zbog vođenja kućne crkve ili u kućnoj crkvi. Kada je Iranska revolucija 1979. uspostavila tvrdokorni islamski režim, sljedećih 20 godina nastupio je val progona koji se nastavlja i danas. Svi misionari su protjerani, evangelizacija je zabranjena, Biblije na perzijskom ili farsiju su zabranjene, a nekoliko pastora je ubijeno.

Izbjegli iranske zatvore

• Nedavno su odbijene žalbe dvojice osuđenih kršćana, Victora Bet-Tamaraza i njegove žene Shamiram Isavi, te su oboje pozvani da se jave u zatvor Evin. Victor je osuđen na 10 godina, a Shamiram na pet godina. Victor će sljedeći mjesec proslaviti 66. rođendan, a Shamiram će u prosincu napuniti 65 godina. Satima prije nego što se Shamiram trebala javiti u zatvor Evin, njih dvoje su pobjegli iz domovine – što predstavlja razinu progona s kojom se kršćani suočavaju u Iranu, koji kršćanstvo smatra zapadnom religijom i prijetnjom tvrdokornom režimu.

Raste broj obraćenika na kršćanstvo

• Od iranske revolucije 1979. godine, kojom je uspostavljena Islamska Republika, kršćani su bili nadzirani i praćeni, što je često dovodilo do uhićenja i zatvaranja. U Iranu je ilegalno biti dio kućne crkve i propovijedati evanđelje. No, na ovim “vratima prema istoku” piše se još jedna priča koju treba ispričati. Suočena s progonom, crkva u Iranu eksponencijalno raste. Novo izvješće pokazuje da bi broj obraćenika na kršćanstvo u Iranu mogao doseći čak 1,2 milijuna. Nedavno istraživanje provedeno na 50.000 Iranaca u dobi od 20 godina i više od strane GEMAAN-a, istraživačke skupine sa sjedištem u Nizozemskoj, pokazalo je da se 1,5 posto ispitanika identificiralo kao kršćani. Ovo je prvi put da je sekularna organizacija proučavala obraćenike u Iranu. Ako se ta brojka ekstrapolira na iransko stanovništvo od 80 milijuna, to bi značilo dodatnih milijun obraćenika na kršćanstvo. Prema GAMAAN-u, broj kršćana u Iranu je “bez sumnje reda veličine nekoliko stotina tisuća i prelazi milijun”.

Ženski taksi u Novom Pazaru!

• U cijelosti islamizirano Radio Sarajevo javlja da su u Novom Pazaru, glavnom gradu Sandžaka na jugozapadnu Srbije, muslimanske žene pokrenule inicijativu i osnovale „prvi ženski taksi servis, namijenjen isključivo ženama i djeci“ (https://radiosarajevo.ba/vijesti/regija/meliha-je-promijenila-pravila-i-osmislila-jedinstveni-taxi-muskarcima-ulaz-zabranjen/613883). Ovu ideju pokrenula je taksistica Meliha Mavrić Kambović. Istina, Radio Sarajevo samo prenosi članak s RTV-a Novi Pazar (https://rtvnp.rs/2025/11/13/u-njene-automobile-muskarci-ne-ulaze-ovo-je-jedinstvani-taxi-na-svetu-video/196261), ali je iz teksta očito da se u cijelosti slažu s uvedbom ovoga jednog podoblika šerijatskoga zakona. Na Radio Sarajevu nisu ni riječi napisali da je ovim potezom na djelu diskriminacija muškaraca, a nisu zato jer kod muslimana žena nema prava. Negdje i nikakva!

Austin Ruse: Vrag je dobro financiran. Božja djeca ne baš

• »Bližimo se kraju 2025. godine. U sljedećih nekoliko tjedana objavit ćemo naš popis pet najboljih i pet najgorih UN-ovih trenutaka u godini. Dobro nadmašuje loše. Ali dolaze loši momci. Ljubitelji pobačaja. Radikalni homoseksualci. Seksualni revolucionari. Kažu da dolaze po našu djecu. Žele pridobiti našu djecu za svoje zlokobne ciljeve koji dolaze iz samih dubina pakla. C-Fam je promatrač na zidu. Stojimo na vrhu ovog zida od ljeta 1997., često sami. To je 29 godina zaustavljanja prava na pobačaj, 29 godina zaustavljanja redefinicije obitelji, 29 godina zaštite prava na vjerska uvjerenja i praksu. Nova godina bit će baš kao i svaka od posljednjih 29, žestoka bitka protiv sila i kneževstava koje žele porobiti čovječanstvo i poslati duše u pakao. Ne kažem da su naši svjetovni protivnici vragovi. Oni su samo, ali i dalje opasno robovi vlastitih grijeha i stoga zbunjeni. Naši pravi protivnici su đavao i njegovi sluge koji lutaju svijetom tražeći propast dušama. Vrag je dobro financiran. Božja djeca ne baš. U posljednjim danima ove godine, moramo prikupiti značajna sredstva kako bismo zatvorili proračunski deficit i snažno započeli novu godinu. Možete li se sada pomoliti kako bismo mogli ostati na tom zidu hrabro boreći se u Njegovoj borbi? Dok se molite, pitajte Gospodina koliko biste nam trebali poslati upravo sada kako bismo nastavili ovu borbu. Možete dati puni porezno priznat doprinos posjetom https://donorbox.org/cfam-year-end-appeal-2025.«, napisao je Austin Ruse, predsjednik C-Fama, američkoga nestranačkog, neprofitnog istraživačkog instituta, koji je osnovan 1997. u cilju praćenja utjecaja na raspravu o socijalnoj politici u Ujedinjenim narodima i drugim međunarodnim institucijama. Čestitamo mu!

Zakazale su obitelji

• Problem stranih radnika u Hrvatskoj ne rješava se na najbolji način. To tvrde čelni ljudi iz hrvatskog turizma. U HTV-ovoj emisiji “Studio 4” sudjelovali su neki od njih i izrekli ono što je najbitnije. A najbitnije je da mladi Hrvati ne će raditi, a ne će raditi jer su tako odgojeni u obiteljima. Petar Ćurlin, hotelijer i ugostitelj iz Omiša, kaže da zasad nema potrebe za stranim radnicima. „Hrvatski problem je što slab natalitet ne može nadoknaditi odlazak radne snage koja ide na druga tržišta ili u mirovinu. Gubitkom kvalitetnih nositelja poslovanja mi obaramo svoju uslugu, a cijena usluge ne pada, već raste zbog raznih troškova“, kaže Ćurlin i dodaje: „Rad je odgojna mjera, ako to nisu stekli kao naviku dok su djeca, teško da će kasnije hrliti raditi. Problem je slojevit i nastaje u ranoj mladosti. Ne znam kako to riješiti, osim na razini obitelji, da se djeci prikaže da je pošten rad izvor svega dobroga što će u životu baštiniti“. Još je oštriji Robert Marić, poduzetnik u sektoru turizma i ugostiteljstva iz Crikvenice, koji tvrdi: „Problem hrvatske mlađe radne snage je što ne želi raditi. Prije su mladi sa zadovoljstvom dolazili raditi na more, danas Hrvatska ima problem s neradom. Vidim puno mladih u dobrim autima, sa skupim mobitelima, nitko ne bi konobario“.

U Bavarskoj progone katolike

• Katoličkom filozofu i piscu Sebastianu Ostritschu zabranjeno je predavanje zbog katoličkih stavova. Na Isusovačkomu sveučilištu za filozofiju u Münchenu najprije su mu prijetili nasiljem, a onda je otkazano predstavljanje njegove knjige. Još 27. studenoga ove godine trebao je predstaviti svoju novu knjigu na temu dokaza Tome Akvinskoga o Bogu u svjetlu kritike Immanuela Kanta na ovomu sveučilištu u Münchenu. Predstavljanje je otkazano dva dana unaprijed. Prosvjed je netko organizirao putem društvenih mreža, optuživši ga da je „desničarski ekstremni fundamentalist“! Prosvjednici su napisali potencijalnim slušateljima na predstavljanju knjige: „Molimo vas da nam pomognete tako što ćete doći na naše Sveučilište i pokazati svoju zastavu i svoje lice! Ukrasit ćemo Sveučilište i slušaonicu zastavama i Ostritschevim citatima te ponuditi pružanje informacija o Ostritschevoj opasnoj političkoj agendi“.

Ljevičari prijete Sebastianu Oštriću da će proći kao i Charlie Kirk!

• Uprava Sveučilišta uklonila je potom službenu najavu i reklamu za Ostritschevo predavanje sa svoje mrežne stranice i s oglasnih ploča Sveučilišta. Čudi i odluka Sveučilišta nakon što su studenti münchenskoga Filozofskog fakulteta otvoreno prijetili nasiljem, čime su poslušali nasilnike, a ne predstavljača. Očito je da je i studentima prosvjednicima i münchenskomu Sveučilištu zajedno smetalo što je Sebastian Ostritsch trebao govoriti o svojoj novoj knjizi na temu dokaza Tome Akvinskoga o Bogu u svjetlu kritike Immanuela Kanta. A posebno je loše, opasno i tužno da su neimenovani studenti otvoreno prijetili Ostritschu poslavši i ovu poruku: „Gospodin Ostritsch želi biti poput Charlieja Kirka, ali možemo vas uvjeriti: ne ćemo ga upucati. Ostritsch je mizantrop, on je desničarski ekstremist, nacist i radi za desničarske novine“. Posebno je jadno, a i opasno, što su se s nasilnim prosvjednicima solidarizirali i profesori s Isusovačkoga sveučilišta kao da je poziv Ostritschu bio „pogrješka“. Na sreću, predavanje Sebastiana Ostritscha, iz čega se prezimena vidi da je potomak Hrvata, Oštrić, održano je na drugoj lokaciji u Münchenu.

Ljevičarke srozale nivo Hrvatskoga sabora

• Globalizacijski rječnik u medijima i globalizacijsko ponašanje u Hrvatskom saboru. Izvor su ljevičarske zastupnice iz sljedbe Možemo i nasljednika KPJ iz SDP-a. To je zapazio i ideesovac Damir Kajin i, otkako je izbačen i iz IDS-a i iz više politike, sve glasnije i jasnije govori. Na srozanoj Hrvatskoj televiziji rekao je da su „žene srozale nivo u Saboru do neprepoznatljivosti“ i odmah je bio na udaru raznih stranih plaćenika koji i dalje šire globalizacijsku, liberalnu i ljevičarsku agendu u kojoj nema mjesta za Boga, brak, vjeru, roditelje, djecu, obitelj, naciju. državu… Prije svega napale su ga za „mizoginiju“ odavno proskribirane B.a.b.e. i davno proskribirana Sanja Sarnavka. Ali, Kajin se ne da. Oštro je odgovorio: „B.A.B.E. pozivam najprije da se smire, da ne podmeću. Jer te narikače, kako bi rekao predsjednik Zoran Milanović, jako dobro znaju na koga sam mislio. Imputirati meni mizoginiju, prijezir prema ženama, može samo bolestan um koji, imam dojam, nameće neku mizantropiju, mržnju prema ljudskoj prirodi“. U nastavku je Kajin bio još konkretniji: “To licemjerje godinama gledamo i slušamo i tako se obračunavamo s političkim neistomišljenicima, servirajući medijima jeftine floskule i parole. I ono što je izuzetno opasno – to govori o jednoj selektivnoj demokraciji koju bi sutradan neki, koji bi bili na poziciji vlasti, vodili.“ Posebno je bitno što nije popustio predstavnicama te pogubne agende i što se nije ispričao, nego im je još poručio da se ne će ispričati onima koji „ruše dignitet Sabora“, prije svega „ovima iz Možemo“. Na kraju je Kajin ustvrdio da tako kako on misli, misli i velika većina Hrvata, sa čime se slažem!

Poraz globalista u Poljskoj

• Do jučer globalisti su nas lagali da je nuklearna energija opasna i najviše su stradali Nijemci koji su napustili taj izvor energije. Za razliku od pametnijih Francuza koji nisu slušali globaliste. Sada i drugi počinju slijediti Francuze, poput Poljaka. Naime, Poljska započinje izgradnju svoje prve nuklearne elektrane, investicije vrijedne više od 40 milijardi eura. Riječ je o jednom od najvećih energetskih projekata u historiji zemlje, ali i jednom od najznačajnijih u Europskoj uniji u posljednjih nekoliko desetljeća. Začudo, projekt je dobio zeleno svjetlo i od strane globalizirane Europske komisije koja je obećala pomoć. Elektrana će koristiti tehnologiju američkoga reaktora Westinghouse AP1000 i bit će izgrađena blizu Baltičkoga mora na lokaciji Lubiatowo-Kopalino u općini Choczewo u Pomeraniji na sjeveru Poljske.

Neuspio Jarićev pokušaj

• Oni koji mrze Hrvatsku, ili oni koji podilaze hrvatskim neprijateljima samo da bi njima bilo bolje, pronalaze razne načine da udobrovolje brojnoj protuhrvatskoj kamarili. Tako je dobro nam znani Nenad Jarić Dauenhauer na Indexovom portalu pokušao nešto izmisliti o lažnim jasenovačkim žrtvama samo da bi Hrvatskoj i Hrvatima što više naštetio. Iako domoljubne Hrvate naziva „revizionistima povijesti“, ustvari on je ljevičarski revizionist koji negira činjenice i uvjerava nas da su jugoslavenske, odnosno velikosrpske laži istina, a istina da je laž. Već u naslovu »U Jasenovcu je nađeno malo žrtava. Znanstvenici tumače zašto« autor NJD najavljuje o čemu će u članku lamentirati (https://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-u-jasenovcu-nije-pronadjeno-vise-zrtava/2730349.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_ostalo_d_0). Ključno je pitanje da su forenzičari pronašli, po njemu „samo 500-tinjak žrtava“ (op.a., autor ne zna ili namjerno piše po srpski „500-tinjak“, umjesto „500-injak“), a velikosrbi govore o 1.706.000, 1.500.000, 1.000.000, 750.000, 700.000, 500.000, pa se ipak malo spuštaju na 100.000, a revizionisti na čelu JUSP-a Jasenovac taj su lažni broj jasenovačkih žrtava „spustili“ na 83.000 i nešto malo više! I sada, kada je, po njemu, pronađeno malo žrtava, on zna zašto je to tako pa nabraja „razloge“. Dakako, svoje.

Nenadove “velike količine nafte”

• Najprije razvlači priču da je u njemačkim koncentracijskim logorima bilo spaljivanje žrtava u koncentracijskim logorima, a kako jasenovački sabirni i radni logor nije bio koncentracijski, a nije bilo ni spaljivanja žrtava u nepostojećim krematorijima, on se uhvatio Danca Emila Kjertea i njegove priče da su Nijemci bili majstori ne samo u spaljivanju, nego i u uništavanju žrtava koje su prije bile pokopane. Po tom Kjerteovom zaključku on insinuira da su možda i u jasenovačkom logoru koncem rata pribjegli toj njemačkoj lukavštini. Iz toga NJD izvlači suludi zaključak da su tako i u Jasenovcu koncem rata, „6. i 7. travnja 1945. naredili da oko 500 zatočenika iz logora Jasenovac krene u Gradinu na desnu obalu Save spaljivati leševe i kamuflirati masovne grobnice“! Nakon toga Jarić kao argument navodi Ivu Drobilicu koji izmišlja da su „u Gradinu tada prenesene velike količine nafte“, da su se „prekapala groblja, iskapali leševi i kosturi žrtava koji su spaljivani na lomačama, te da su dvije velike vatre neprestano gorjele“. I sve u ta dva dana kada se hrvatska vojska već nalazi posvuda po Sloveniji i Austriji u pokušaju bijega ispred razularenih partizana, crvenoarmejaca, Bugara i drugih.

Teorija koja ne drži vodu

• Nadalje Jarić piše da su Hrvati u pokušaju prijevare „pepeo dobrim dijelom bacali u rijeku, a dijelom ostavljali u grobnicama“. Kada je i sam uvidio da mu ove teze ne drže vodu, Jarić priznaje da „Ustaše u travnju 1945. nisu prekopale sve masovne grobnice“, te ipak dodaje, „ali jesu značajan dio. Zbog toga su iskapanja provedena 1964. u mnogim sondama otkrila samo spaljene ostatke i pepeo“. Nije baš neka teorija koja drži vodu. Ponovno se Jarić vraća Kjerteu i njegovom opisu „da je zapovjednik nacističkih operacija spaljivanja pukovnik SS-a Paul Blobel sa svojim ljudima isprva eksperimentirao s bacačima plamena i termitskim bombama, no kasnije su prešli na velike lomače, što je dokumentirano u Auschwitzu“, ali to nema veze s Jasenovcem. Ima samo ako ne tražimo logiku. I tada se Jarić uhvatio teze da se ne mogu pronaći ubijeni jer je oko Jasenovca močvarno tlo i da u takvim uvjetima tla „kost može biti kemijski uništena već kroz nekoliko godina, dok se istodobno u anaerobnom, mokrom okolišu stvara “sapunasta masa” tzv. adipocere“, što je „značajno otežalo pronalaženje vidljivih ostataka“.

I Jarić se, kao i Pupovac, uhvatio nepostojeće djece

• Posebno je zanimljivo kako je i iz čega pri kraju teksta Jarić izvukao zaključak, jer nije došao do nikakvih dokaza za svoju unaprijed zadanu tezu da žrtava ima, ali da se ne vide. Jarić piše: „Prije svega mnogi logoraši bili su ubijani i bacani u Savu, a neki su bili spaljeni u ispražnjenim kućama okolnih sela“ u što malo tko razuman može povjerovati. A kao argument dodaje da je „u Uskočkoj šumi blizu Stare Gradiške 1946. (…) iz četiri masovne grobnice ekshumirano 967 žrtava (311 muškaraca, 467 žena i 189 djece), iako i sam zna – bez obzira što ne će priznati – da u logoru nije bilo djece, a ako su ove žrtve i nađene, onda su one žrtve partizanske nakon Drugoga svjetskog rata, jer, nikad ne zaboravimo, logor jasenovački radio je čak do 1953. godine. To Jariću poručuje i komentator Dragan Zoran rekavši mu da laže i još mu je dodao: »Bleiburg je ratni zločin, Titovi zločinci su ubijali ljude, žene, djecu, starce, u zbjegu vojnike, i nitko nije bio naoružan niti pružao otpor, što nisu tu uspjeli ubiti, vodili su od Triglava do Vardara i ubijali usput na križnim putovima«.

Marijan Majstorović