Pandemijski sporazum WHO-a uskoro bi mogao omogućiti globalnim institucijama (a ne izabranim čelnicima) da diktiraju zdravstvene odluke i hitne ovlasti u čitavim narodima
- Viktor Orbán doživio je težak poraz na izborima u susjednoj Mađarskoj. Iznenađenje je veliko, jer se uglavnom mislilo da nakon 16 godina vladavine njegova politička stranka Fidesz ima čvrste temelje u mađarskom puku, a pokazalo se obrnuto. Nu, i poraz je dio igre. Dio političkoga života. Orbán je napokon u oporbi, a Mađarska od nedjelje na vjetrometini. Prijeti joj velika opasnost iz masonskoga Bruxellesa koju je ratoborna i do srži pokvarena Ursula von der Leyen najavila u noći slavlja onih koji su protiv suverene Mađarske. Najavila je preglasavanje i ukidanje veta članicama Europske unije i otvorenu diktaturu Bruxellesa. Ukine li se veto, Europska unija postaje najopasnija svjetska globalistička integracija bez Boga, etike i morala. Ona postaje elitni krug dviju bešćutnih i bahatih država, Francuske i Njemačke, kojima se uvijek prikrpaju Nizozemska, Belgija, Danska, Švedska, Finska, Austrija… I zato je šteta što više nema Viktora Orbána. Ali kako još uvijek ne znamo kako će se prema Bruxellesu odnositi Péter Magyar, njegov dojučerašnji suradnik i istomišljenik, morat ćemo pričekati za konačni sud.
Srbin na čelu Zbora
- Ali da ne će baš sve u Europskoj uniji biti kako snuje Von der Leyen, i nakon što je na izborima u Mađarskoj poražen Viktor Orbán, potvrđuje stanje kod naše druge susjede na zapadu, Slovenije, gdje je i unatoč tijesnoj i očito navučenoj – ako ne i lažiranoj pobjedi – Bruxellesu dragoga liberala i prikrivenoga komunista Roberta Goloba situacija puno bolja. Budući su Slovenci većinu svojih glasova na izborima za Zbor dali suverenistima, na čelu slovenskoga Sabora (Zbor) već je izabran slovenski Srbin Zoran Stevanović, koji je i riječju i djelima protiv bilo kakve globalizacijske bruxelleske politike. A da je Stevanović kost u grlu svih ljevičara, pa i naših, potvrđuje sramotni i uvrjedljivi članak Krešimira Žabeca u Jutarnjem listu (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zoran-stevanovic-preuzima-utjecaj-referendum-o-nato-u-i-zaokret-slovenije-15698797), što se vidi i iz same opreme članka koji u uvodu glasi: »POTRES U DEŽELI Ovo je novi drugi čovjek Slovenije: Antivakser, traži izlazak iz NATO-a i WHO-a, želi ići u Moskvu! Radio je u policiji do 2011. kada je dobio otkaz zbog neprimjerenog ponašanja, kršenja discipline i dolaska u alkoholiziranom stanju na posao«. A u nastavku Žabec piše da Stevanovićev izbor za predsjednika slovenskoga parlamenta u Sloveniji izaziva „tektonske promjene“, jer „zemlja skreće potpuno udesno“. I sada je najzanimljivije što Žabec još uzima za zlo ovom slovenskom lukavom Srbinu pa piše: »Riječ je o osobi koja se zalaže za izlazak Slovenije iz NATO-a i Europske unije, protivi se cijepljenju te elektroničkoj osobnoj iskaznici i elektroničkim vinjetama. Njegova stranka je na izborima osvojila tek pet zastupničkih mandata, ali se u naknadnim političkim pregovorima pokazala uspješnom…« Sve to što Žabec uzima Stevanoviću za zlo, ustvari je jako dobro, jer čelnik ove slovenske nove stranke po imenu Resni.ca, ustvari je normalan čovjek – za razliku od Žabeca i njegovih šefova i naredbodavaca – jer je protiv cijepljenja, digitalne osobne iskaznice, digitalnih vinjeta, NATO-a, WHO-a, Europske unije… Protiv svega onoga što ne valja. A ipak najviše Žabecu i njemu sličnima smeta što će taj isti „antivakser“, kako on Stevanovića ocrnjuje u JUL-u, podržati suverenista Janeza Janšu da zamijeni lefarda Goloba.
Ako si homoseksualac, odmah ćeš dobiti azil!
- Pogledajmo kako se u Velikoj Britaniji časte migranti! Tamošnji globalizatori, liberali, marksisti, wokeisti, leftardi… savjetuju ih da se kod ilegalnog dolaska na Otok izjasne kao LGBT-ovci – što god to značilo – kako bi lakše dobili azil. „Savjetnici“ nude kompletnu “uslugu”, uključujući izradu lažne dokumentacije, pisma potpore, fotografije s LGBT događaja, kao i medicinske izvještaje, uz edukaciju kandidata o tomu kako se ponašati i reagirati tijekom intervjua s britanskim Ministarstvom unutarnjih poslova. Nešto kao na fakultetima u Travniku, Banjoj Luci, Trebinju ili Bugojnu. Neke odvjetničke tvrtke u Velikoj Britaniji sustavno pomažu migrantima da se predstavljaju kao članovi LGBT zajednice kojima navodno prijeti progon u njihovim matičnim državama kako bi olakšali dobivanje azila i za tu im „uslugu“ naplaćuju i do 7.000 funti, piše BBC. Takvi zahtjevi temelje se na tvrdnjama da homoseksualnim podnositeljima zahtjeva prijete progonom u matičnim državama poput Pakistana i Bangladeša, gdje su istospolni odnosi kriminalizirani. U nekim slučajevima, migrantima je savjetovano da lažiraju psihološke probleme kako bi dobili medicinske dokaze, pa čak i lažno tvrde da su HIV pozitivni, kako bi ojačali svoj slučaj. Zato ne čude statistički podatci doseljenih migranata iz Pakistana kojih je nerazmjerno veliki broj, pa je tako u 2023. godini njih 42 posto imalo tzv. homoseksualnu orijentaciju, iako ukupan broj zahtjeva za azil čini samo 6 posto. Istodobno, gotovo dvije trećine zahtjeva na temelju seksualne orijentacije odobreno je u početnoj fazi, što dodatno potiče zlostavljanje, navodi se u izvješću. Stručnjaci upozoravaju da je takve prijevare teško otkriti, jer se temelje na osobnim izjavama i teško provjerenim karakteristikama osobnosti. Odvjetnik za imigracijsko pravo s desetljećima iskustva procijenio je da takve prakse predstavljaju očitu prijevaru i da je to ozbiljno kršenje integriteta sustava azila, dok su neki konzervativni zastupnici pozvali na potpunu zabranu azila za ilegalne migrante. Ali, zasigurno, ne će uspjeti. Sve dok se ne promijeni vlast u Downing streetu 10.
Dodvorava li se papa Lav XIV. muslimanima?
- Papa Lav XIV. u višednevnom je posjetu Alžiru, državi koja – prema procjenama – ima od 10.000 do 45.000 katolika, dok je broj ostalih kršćana, prije svega protestanata, nešto veći, od 50.000 do 100.000. Mali je to broj za državu koja ima nešto manje od 50 milijuna stanovnika. I u vrijeme Papina posjeta sjeveru Alžira tamošnji militantni muslimani izvršili su nekoliko terorističkih napada na kršćane i kršćanske crkve za koje od njih je i svjetska javnost nešto čula. Papa se nije oglašavao na te očito organizirane pritiske. Daniel Rickenbacher iz utjecajnoga i objektivnoga švicarskoga Neue Zürcher Zeitunga (NZZ) je napisao: »Alžir se smatra kolijevkom zapadnog kršćanstva. Ali alžirski kršćani pate od represije. Za mnoge kritičare, papa Lav nije dovoljno hrabar. Trump također optužuje poglavara crkve za jednostranost…« (https://www.nzz.ch/international/ist-der-papst-mutig-genug-leo-reist-nach-algerien-wo-die-christen-leiden-ld.1933393). Da, američki predsjednik Donald Trump napada Papu, ali tek nakon što je papa Lav XIV. optužio SAD i Izrael da vode nepotrebni rat protiv Irana. Je li rat nepotreban ili potreban ne treba puno umovati. Svaki je rat nepotreban i loš ako nije oslobodilački. A riječ „oslobodilački“ može se na široko tumačiti, pa tako i kod rata SAD-a i Izraela protiv Irana. Tko hoće priznati, zna da je Iran, točnije njegova teokratska muslimansko šijitska vlast, ratnički raspoložena protiv svih nemuslimana, pa tako i protiv kršćana u Bosni i Hercegovini, gdje su se iranske mule već od 1991. godine infiltrirale po područjima BiH gdje su muslimani većina i zadržali su se sve do danas. Prije je to bilo tajno, a zadnjih godina sve je javno, globalističkim rječnikom rekli bi – transparentno! To znači da su današnje vjerske vlasti u Iranu opravdani ratni cilj Sjedinjenih Država i svega slobodoljubivoga svijeta, a još više Izraela jer upravo mule iz Teherana desetljećima ponavljaju da im je glavni cilj uništenje Države Izraela i Židova na Bliskom istoku.
Iran prijeti genocidom
- Ponovimo gradivo, iranski teokrati ne samo da žele uništiti židovsku državu, obnovljenu 1948. godine nakon progona Židova od strane muslimanskih Arapa prije puno, puno stoljeća, nego žele izvršiti genocid nad židovskim narodom koji živi u današnjoj Državi Izraelu. Ako nakon ove njihove tvrdnje, koja je zapisana i ponavljana svih proteklih godina, nekomu nije jasno da je napad na Iran opravdan, izuzimajući nuklearno ili drugo oružje koje ti vjerski militanti posjeduju, onda se nema što govoriti.
Jedno je zalagati se za mir, a sasvim drugo zalagati se za ilegalne migrante
- Papa Lav XIV. ima pravo zalagati se za mir, ima pravo pozivati zaraćene strane da što prije postignu mir, jer svaki sporazum je bolji od rata, od ubijanja i žrtava. Imao papa Lav XIV. pravo i zalagati se za sve siromašne, bolesne i progonjene ljude na planetu, pa tako i za migrante, samo što kod migranata, prije svega kod ilegalnih, pa i lažnih migranata, nije sve baš najčišće. To zasigurno i naš Papa zna, ali je svejedno spočitnuo svojoj domovini, SAD-u, što današnja aktualna vlast progoni te iste migrante. Po meni tu je pogriješio. Ne zato što ga je sirovo i dosta bezobrazno izvrijeđao Donald Trump, jer to se od Trumpa moglo i očekivati, nego je pogriješio jer baš nije u pravu. Jer za proteklih demokratskih vladara u Washingtonu Sjedinjene Države su postale najveće pribježište za desetine milijuna ilegalnih migranata, a najgore razdoblje bilo je za (ne)vladavine senilnoga Josepha Joea Bidena, koji je upravo kao katolik sve radio protiv katolika i kršćana općenito. Ako to papa Lav XIV. nije znao, netko ga je trebao podučiti, ali se meni čini da je on to jako dobro znao, ali se napadom na Trumpa i Izraela želio dodvoriti muslimanima, ne samo iz Alžira gdje je upravo u posjetu, nego svim muslimanima diljem svijeta. I tu je jako pogriješio. Jer nisam čuo da je ovih dana napao muslimane u Nigeriji koji svakodnevno ubijaju kršćane kao muhe, pa i muslimane u Nigeru, Maliju, Kamerunu, pa čak i u Alžiru gdje gostuje, što znači da je izabrao – po njegovu mišljenju – lakšu temu i lakšega protivnika i tu se prevario. Jer Donald Trump je svoj, on je protiv globalizacije, ali i protiv ilegalnih migranata i za to mu treba čestitati.
Od velikosrpske politike Srbi su dosad imali koristi
- U Hrvatskoj još uvijek je više ljudi koji ne znaju, od onih koji znaju, da svi Srbi – naglasak je na „svi Srbi“ – ne da samo svojataju cijelu Hrvatsku da je ona srpska, Srbija, nego i da – opet naglasak na „svi Srbi“ – smatraju, govore, pišu i rade na tomu da Hrvati kao narod uopće ne postoje, jer da su oni Srbi, samo što to ili ne znaju ili nikako da shvate, odnosno priznaju. To svojatanje svega hrvatskoga – i naroda i teritorija i kulture i običaja i baštine… – traje već dva stoljeća od vremena nepismenoga Vuka Stefanovića Karadžića kada je u srpskim opancima hodao i po carskom Beču. Sve iza njega je samo ponavljanje srpskih laži i mitova. I sada neka netko kaže da Srbi od tih svojih lažova i mitova nisu imali koristi? Jesu, i to velikih. Proširili su se kroz to vrijeme na hrvatske povijesne zemlje, okupirali su istočni Srijem 1945., kada su okupirali i hrvatsku Boku Kotorsku s poluotokom Lušticom i hrvatskim primorjem sve do Budve i Bara. Okupirali su cijelu Bačku, posebice njezin sjeverni dio od Apatina, preko Sombora do Subotice gdje su Hrvati nakon 1918. i nastanka prve Jugoslavije bili mahom većinsko pučanstvo. A i dobili su pola Bosne i Hercegovine od međunarodne zajednice kao nagradu za agresiju na BiH, ubijanja, klanja i protjerivanja Hrvata i muslimana.
Negiranje nacije, jezika…
- I zato, i dandanas, ovih dana na srpskim portalima i društvenim mrežama možemo naći sve to što sam gore napisao. Primjerice, na facebooku Tesla District (https://www.facebook.com/groups/389859378957803/) čitamo: »Svilen konac · Narodni orkestar Radio Beograda pod upravom Vlastimira Pavlovića Carevca · Ključni problem u Srpsko-Hrvatskim odnosima je što Hrvat i Srbin potječu od istog oca i iste matere, dijele nevidljivu granicu. Zbog fizičke blizine i sličnosti, jezik postaje jedini zid. Ako se sruši taj zid (prihvaćanjem zajedničkog imena), psihološki nestaje prepreka za potpuno stapanje, što se doživljava kao prijetnja. (Обновимо Крајину All-Star suradnik) (https://www.facebook.com/groups/389859378957803/?multi_permalinks=1616599782950417%2C1614827826460946%2C1611512576792471%2C1611509220126140¬if_id=1775598318617788¬if_t=group_highlights&ref=notif). A drugi komentator (Форум ветерана Србије) dodaje: »Ako Austrijanci nemaju problem kazati da govore njemačkim jezikom, Amerikanci da govore engleskim jezikom, Meksikancima nije problem kazati da govore španjolskim jezikom, zašto Hrvati imaju problem prihvatiti činjenicu da govore srpskim jezikom?« I tako će biti sve dotle dok Hrvati ne budu imali na vlasti pravu hrvatsku vlast. A imali smo je do godine 2000. za života predsjednika Franje Tuđmana i, budite bez brige, imat ćemo ju opet. Nadam se uskoro.
Svojatanje hercegovačkih Hrvata
- Na istoj facebook adresi (https://www.facebook.com/groups/389859378957803/?multi_permalinks=16148) Форум ветерана Србије objavio je »Popis prezimena srpskih obitelji koje su prešle na katoličanstvo, sastavljen na temelju etnografskog istraživanja Jevte Dedijera i Marija Petrića (nacionalnost Hrvati iz Hercegovine). Odabrane su samo one hercegovačke obitelji koje su slavile krsnu slavu«. Na tom popisu nalaze se sve Hrvati, hrvatske obitelji. Evo nekih prezimena koje Srbi svojataju: Anić, Babić, Brajković, Bubalo, Buhač, Bukvić, Burić, Čolak, Čorić, Ćurić, Dadić, Đurasović, Ereš, Franić, Gabrić, Gagro, Galić, Gavran, Glavinić, Goluža, Grbavac, Grbeša, Hrkać, Ivanković, Jarak, Jelić, Jurilj, Jurković, Katić, Katušić, Knezović, Konjevod, Kordić, Kovačić, Kraljević, Krečak, Kutle, Kvesić, Lasić, Leto, Lončar, Lovrić, Lovro, Luburić, Lučić, Mandić, Marčinko, Maslać, Matić, Menalo, Mikulić, Milas, Mrvalj, Musa, Nakić, Obad, Papac, Paradžik, Pavković, Peko, Penava, Perić, Pinjuh, Planinić, Prce, Privišić, Prkačin, Prkut, Prskalo, Pušić, Raguž, Raič, Romić, Rozić, Sesar, Skoko, Soldić, Soldo, Sopta, Šakić, Šola, Šutalo, Vasilj, Vuletić, Zelenika, Žilić… To je još jedna potvrda srpskoga svojatanja svega hrvatskoga.
Oskvrnuti Bleiburg
- Bože Vukušić, glavni tajnik Počasnoga bleiburškog voda (PBV) objavio je 13. travnja 2026. vijest: »Danas smo dobili obavijest/potvrdu da je Gruntovnica Bleiburg, po izvršnom rješenju Općinskog suda u Bleiburgu, zemljište na Bleiburškom polju upisala kao vlasništvo Počasnog bleiburškog voda!!!« Lijepa vijest, ali okrnjena i podosta tužna jer više ne smijemo ići na Bleiburg odati počast ubijenim hrvatskim vojnicima i civilima od strane partizanskih ubojica i uz naklonost i odobrenje ondašnje vlasti Velike Britanije. Sve dok je Hrvatima zabranjeno pohoditi Bleiburg i hrvatske grobove na groblju u nedalekom Loibachu ovaj papir iz gruntovnice je također oskvrnjen.
Umro cijepljeni poljski nogometni trener
- Još jedna smrt cijepljenih športaša. U Poljskoj je umro poznati nogometaš, a do prije smrti poznati nogometni trener, Jacek Magiera. Imao je samo 49 godina. Srušio se na terenu dok je trenirao igrače i nije mu bilo spasa. Globalistički zagovornici cijepljenja i gušenja osnovnih ljudskih sloboda napisali su da je umro „iznenada“, što u prijevodu znači da je višestruko cijepljen i zaražen cjepivom protiv COVID-19 u vrijeme globalnoga korona ludila. Oni koji misle da smo i dalje ludi i da ne znamo ništa ponavljaju stare fraze i laži da nakon smrti ovoga Poljaka treba ostaviti njegovu obitelj na miru i ne propitivati. To je samo polovično točno. Obitelj treba ostaviti na miru, ali to je nemoguće, jer treba napadati i progoniti sve one – od Svjetske zdravstvene organizacije, preko UN-a, Svjetske banke, MMF-a, WEFA, Billa Gatesa, Gyule Sorosa, Anthonyja Faucija, Klausa Schwaba… –, a i naše zagovornike cijepljenja iz Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva (Alemka Markotić, Krunoslav Capak, Vili Beroš…), pa do prvoga pandura u Hrvata, ministra Davora Božinovića koji je nas je navlačio i lagao i u jednom se danu lažno cijepio, zasigurno placebom, i to u dvije ruke, lijevu na RTL-u i HRT-u, a u desnu na Novoj TV, samo da bi prevario naivne i prestrašene ljude.
Do 7. srpnja 2021. dvaput se cijepio
- Kako i dalje hrvatskim i svjetskim medijima vladaju masoni, globalisti, leftardi, wokeisti, ljevičari i liberali raznih vrsta, i dalje se čitatelje i gledatelje uskraćuje za istinu o smrti umrloga Poljaka, otišao sam pogledati poljske medije tijekom korona ludila otprije pet-šest godina i na portalu Wyborcza iz Wrocłava od 7. VII. 2021. pronašao podatak da se je do tada preminuli Jacek Magiera već dvaput cijepio protiv COVID-19 (https://wroclaw.wyborcza.pl/wroclaw/7,35771,27300345,trener-slaska-zakazony-wirusem-covid-19-w-meczu-ligi-konferencji.html). Kako je bio „zaražen“ od koronavirusa, kako piše ovaj poljski medij, a trebao je klub Wrocław, kojega je trenirao, igrati u Estoniji protiv Paide Linnameeskonda u Konferencijskoj ligi, zbog toga što je pozitivan na zlokobni koronavirus, „bio je podvrgnut još jednoj seriji testova na virus SARS-CoV-2. Imajte na umu da je test proveden s trenerom Magierom bio pozitivan“, napisala je Wyborcza i dodala da je iz „predostrožnosti“, „cijeli tim mjesecima bio izložen strogom sanitarnom režimu i redovito se testira na virus“. Piše i da J. Magiera zbog zaraženosti nije išao s ekipom na ovu kvalifikacijsku utakmicu.
Opet iznenada!
- Svakako treba istaknuti kojim se je riječima od njega oprostio predsjednik poljskoga nogometnog Saveza Cezary Kulesza: “Teško je pronaći riječi za ovako iznenadan i neočekivan gubitak. Jacek je bio izniman nogometaš, odličan trener, ali prije svega čovjek na kojeg se uvijek moglo osloniti”. Sve u skladu s globalističkim lažima. Čisto poltronstvo. Ali ako lažu političari i dužnosnici, ne lažu obični ljudi. Ne laže cijeli puk. Na portalu 24 sata (https://www.24sata.hr/sport/trener-poljske-reprezentacije-49-se-iznenada-srusio-i-umro-1120651/komentari) neki od komentatora napisali su svoje mišljenje. Pogledajmo neke od njih! »Idemo shorts znanstvenici, 3, 2, 1: “cjepivo, mislio je na druge, reiffeisen mix” (Mr. Spock); »Sigurno se cijepio protiv korone RIP« (mikimaus2112); »Živio je zdravo zato je zdrav i umro RIP« (kukavcijak165); »Bocka stigla niti 5 god kasnije« (tupadjija); »Jel od korone mediji, zna li se što? Ide li panika u naslov kao prije par godina?« (korisnik10); »Opet iznenada« (BOs2)…
Globalne kritike europskih propisa o digitalnim uslugama
- Odbor Europskog parlamenta za unutarnje tržište održao je raspravu o globalnim kritikama europskih propisa o digitalnim uslugama. Početna točka rasprave bilo je izvješće Odbora za pravosuđe Zastupničkog doma SAD-a, u kojem je zaključeno da propisi EU-a nisu promicali slobodu izražavanja, već su pojačali cenzuru u Bruxellesu. Umjesto da se uključe u suštinski dijalog, većina ljevice u EPP-u tražila je unaprijed dogovorenu „potvrdu“ vlastitog stava, oslanjajući se isključivo na stavove američke oporbe, ignorirajući kritičke perspektive. Sramotno je što se pluralizam i mišljenja građana više ne poštuju u Bruxellesu. Neprihvatljivo je da bruxelleska elita, ignorirajući zahtjeve desničarskih zastupnika u Europskom parlamentu, nije pozvala na raspravu niti jednog govornika povezanog s Trumpovom administracijom. Umjesto toga, sudionici su bili izloženi jednostranom ispadu demokratskog predstavnika, Europske pučke stranke i ljevičarskih skupina. To nije samo nepravedno, već i potkopava povjerenje u propise i institucije EU-a. Regulacija digitalnog prostora mora težiti nepristranosti. Samo uravnoteženjem slobode i odgovornosti možemo osigurati transparentnost u donošenju odluka i zaštititi pravo građana na slobodno izražavanje.
Opasni pandemijski sporazum WHO-a
- Dok globalne elite stežu svoj stisak, suočavamo se s preuzimanjem moći bez presedana koje prijeti životu, obitelji i slobodi na načine kakve dosad nismo vidjeli. U UN-u i WHO-u neizabrani birokrati guraju radikalne politike koje ugrožavaju nacionalni suverenitet i temeljne slobode. Pandemijski sporazum WHO-a uskoro bi mogao omogućiti globalnim institucijama (a ne izabranim čelnicima) da diktiraju zdravstvene odluke i hitne ovlasti u čitavim narodima. U međuvremenu, vlade guraju opasna „klinička ispitivanja” blokatora puberteta na djeci. Ovi eksperimenti zaobilaze sigurnosne zabrane i imaju za cilj normalizirati kemijsko sakaćenje maloljetnika. Novi val digitalne kontrole širi se diljem svijeta. Od europskih zakona o cenzuri do digitalnih identifikacijskih dokumenata, sustava financijskog nadzora i globalnih biometrijskih baza podataka, vlade grade alate za praćenje onoga što građani govore, troše i dijele. Istovremeno, UN nastavlja gurati politike protiv života i obitelji, označavajući tradicionalne vrijednosti kao „ekstremizam” dok narušava roditeljska prava u ime „progresa”. »Nemojte se zavaravati«, upozorava Ignacio Arzuaga iz Citizena (peticije-hr-hr@contact.citizengo.org; https://donate.citizengo.org/hr-hr/md/?fundraising_id=305&amount=10¤cy=EUR&express=false&hide_md=false&campaign=HR_) i dodaje: Ovo nije samo niz izoliranih politika. To je koordinirani napad na Vaša prava, Vaše izbore i Vašu budućnost. Globalni okvir kontrole gradi se pred našim očima i ako ne djelujemo sada, uskoro bi moglo biti nemoguće oduprijeti se ovim tiranskim politikama. Ali postoji dobra vijest: još uvijek možemo uzvratiti udarac!« Stoga CitizenGO se priprema prenijeti bitku na najviše razine, razotkrivajući ove autoritarne poteze i mobilizirajući otpor diljem svijeta. Ali hitno treba našu pomoć. Javiti se na ovu adresu i novčano im pomoći.
Globalizacijski porez na nekretnine
- Na facebooku Andrija Klarić o porezu na nekretnine napisao je: »POREZ NA SVE NEKRETNINE – pitanje je trenutka, a ne vjerojatnosti. Na ovo upozoravam već godinama. Ne jednom. Ne usput. Nego sustavno. Govorio sam da je najvažnije gledati pravnu konstrukciju, a ne dnevne političke umirujuće izjave. Jer kad jednom uvedete porez kao opći okvir, a onda samo pobrojite izuzetke, više nije glavno pitanje hoće li se porez širiti, nego kada će se početi micati izuzeci. I upravo to danas imamo u Hrvatskoj. Zakon ne kaže da lokalne jedinice “mogu razmisliti” o tomu. Zakon kaže da su “dužne uvesti porez na nekretnine”. Nadalje, zakon kaže da “porez na nekretnine plaćaju… vlasnici nekretnina”, a tek nakon toga nabraja slučajeve kada se porez ne plaća, uključujući nekretnine koje služe za stalno stanovanje i one koje se iznajmljuju za stalno stanovanje. To nije sitnica. To je cijela pravna bit stvari. Porez je već uveden kao načelo, a izuzeća su samo politički jastuk koji se kasnije može stanjivati. Drugim riječima: danas vam kažu da je izuzeta nekretnina u kojoj živite; sutra vam mogu reći da se izuzeci moraju “racionalizirati”, “ujednačiti”, “modernizirati” ili “pravednije postaviti”. I nemojmo se praviti da ne vidimo smjer.
Radi se postupno, pod birokratskim parolama
- OECD je u svom službenom pregledu za Hrvatsku iz 2026. već vrlo jasno naznačio što želi. U izvršnom sažetku piše da bi trebalo ići prema daljnjim reformama poreza na nekretnine, a posebno prema modelu koji bi porez proširio na “all properties”. U preporukama još izravnije stoji da recurrent taxes on immovable property treba proširiti na “all homeowners” te osnovicu promijeniti s površine na “regularly updated market values”. To više nije nagađanje. To je smjer napisan crno na bijelo. Dakle, ono na što sam upozoravao posljednje tri godine nije bila teorija bez uporišta. Bila je to analiza mehanizma. Prvo se uvede opći okvir. Zatim se javnost umiri izuzecima. A onda se, kad politički trenutak sazrije, izuzeci krenu rezati jedan po jedan. To se u politici rijetko radi odjednom. Pregrubo je. Radi se postupno, pod birokratskim parolama o učinkovitosti, pravednosti i europskim standardima. Podsjetnik s poveznicama na moje ranije objave ostavljam u komentarima. A sada jedno jednostavno pitanje za kraj. Što mislite – hoće li premijer Plenković, u skladu sa svojim “modernim suverenizmom”, prihvatiti preporuke OECD-a ili će pokazati da ih Hrvatska ipak smije odbiti?« (https://web.facebook.com/profile.php?id=100010838227740).
Raspada li se Francuska?
- Alsace, povijesna regija i bivša regija Francuske, uključena je od siječnja 2016. u regiju Grand Est. Kao administrativna cjelina obuhvaćala je departmane Haut-Rhin („Gornja Rajna“) i Bas-Rhin („Donja Rajna“) te je bila omeđena regijama Lorraine na zapadu i Franche-Comté na jugozapadu. Švicarska se nalazi južno od Alsacea, a Njemačka graniči s njom na istoku i sjeveru. Inače, ova je regija kroz povijest prelazila iz francuskih u njemačke ruke i obrnuto. Nakon poraza Francuske u francusko-pruskom ratu (1870.-1871.) departmani osnovani na području ove povijesne pokrajine (osim Belforta s okolicom) priključeni su mirom u Frankfurtu na Majni 1871. Njemačkoj te su postali dio njemačke carske zemlje Elsass-Lothringen. Nakon Prvoga svjetskog rata to je područje vraćeno Francuskoj mirom u Versaillesu (1919.). Od 1940. Njemačka je ponovno zauzela Alsace i to je stanje trajalo do kraja Drugoga svjetskog rata, kada ponovno Francuska dolazi u njegov posjed. Od 1982. do 2015. postojala je administrativna regija Alsace jednaka današnjoj Europskoj zajednici Alsace.
Od autonomije do…?
- Ovaj uvod ima razlog. Sada i u Parizu traže više autonomije za Alsace. Govore da je cilj ispraviti „kontroverznu teritorijalnu reformu 2015. godine“, piše 9. IV. 2026. Daniel Stenvorth, dopisnik švicarskoga NZZ-a iz Pariza (https://www.nzz.ch/international/mehr-autonomie-fuer-das-elsass-auch-le-pen-ist-dafuer-ld.1932976). „Deset godina nakon reorganizacije regija u Francuskoj, jedan od njihovih najvidljivijih rezultata je za raspravu. Alsace, koji je dio regije Grand Est od 2016. godine, ponovno će postati neovisna lokalna vlast. Pariška narodna skupština usvojila je u srijedu odgovarajući zakon nakon dva dana žestoke rasprave: 131 zastupnik glasao je za, 100 zastupnika protiv“, pojašnjava NZZ. Francuski medij Courrier International dodatno pojašnjava da su 8. IV. 2026. francuski zastupnici usvojili zakon u prvom čitanju koji ide u tom smjeru. S 131 glasom za i 100 protiv, ovaj tekst, koji je predložio makronistički zastupnik Haut-Rhin Brigitte Klinkert, utire put “obnovi autonomije Alsacea kao regije” (https://www.courrierinternational.com/article/vu-de-l-etranger-les-velleites-d-autonomie-de-l-alsace-rouvrent-de-vieilles-blessures_242794). Inicijativa ima za cilj ispraviti kontroverznu teritorijalnu reformu iz 2015., koja je smanjila broj francuskih regija prema Švicarskoj s 22 na 13. Alsace, Lorraine i Champagne-Ardenne tada su se okupili kako bi formirali Grand Est, ali mnogi Alzašani gaje duboku ogorčenost prema svojoj pripadnosti ovoj regiji. Usvajanje ovog zakona omogućeno je samo zahvaljujući glasovima stranke Nacionalno okupljanje Marine Le Pen koja se donedavno smatrala zagovornicom stroge centralizacije.
Jadransko more nije Balkan!
- S youtubea stigla mi je snimka pod nazivom »Unique footage from Croatia in 1969: Dalmacija (Jedinstveni snimak iz Hrvatske 1969.): FM Images Balkans #dalmacija #zadar #dubrovnik #split #hrvatska« u trajanju od 5:21 minute (https://www.youtube.com/watch?v=s4rTXFcYYaI). Neki Zapadnoeuropljanin je prije 57 godina putovao automobilom starom Jadranskom magistralom uz more sa sjeverozapada prema jugoistoku. Ne piše nijedno mjesto gdje je u vožnji snimao pejsaž, more, obalu, sredozemni krš, ljude i životinje. Snimio je i muškarca kako na magistrali jaši na magarcu. Jedino što je sigurno, to je snimanje iz mjesta u Dubrovniku, gdje se je snimatelj očito najdulje zadržao. Ovo snimanje iz jurećeg automobila najvjerojatnije je bilo iz straha da ga tada svenazočni milicajci ne uhvate i optuže za špijunažu. Svaki ovakav film jako je vrijedan da se zna kako je tada bilo, kako se odijevalo, što se kupovalo na placu i kako su se ljudi ponašali. Iz filma je očito da je snimatelja najviše iznenadilo to što ljudi ulaze u crkve iako su na vlasti bili bezbožni komunisti. Tu se najviše zadržao. Ima nešto što mi smeta, a to je naziv filma prema kojem je Hrvatska „Balkan“, a nije. Hrvatsko Jadransko more nikada nije bilo niti će ikada biti zaostali i primitivni „Balkan“. Nažalost, još uvijek robujemo tim stereotipima i predrasudama tako i danas mnogi Hrvati, iz neznanja, misle da žive na „Balkanu“. A pravi Balkan je tamo daleko…
Dvije minute hvalospjeva o smrti nehrvatskoga trenera
- Vozeći se u automobilu središtem Zagreba na vijestima gradskoga radija Radio Sljemena spikerica je počela čitati da je u Beogradu umro košarkaški trener Duško Vujošević. Iako me malo iznenadilo zašto na gradskom lokalnom radiju u vijestima miješaju politiku, Srbiju, Crnu Goru, propalu Jugoslaviju, onda sam postao još iznenađeniji. Pa i nervozniji, ljući, jer spikerica u hvalospjevima ovoga rođenog Crnogorca, koji je svoje najveće trenerske uspjehe imao u srbijanskoj prijestolnici, nije prekidala. Dvije minute ga je hvalila kao da se radi o umrlom našem, hrvatskom treneru. Jedino mu je nije tepala „Dule“. Nemam ništa protiv Vujoševića. Koliko ga poznajem iz medija i s televizije, bio je u redu, ali to nije razlog da dobije dvije minute na Radio Sljemenu jer on, koliko god dobar bio – nije Hrvat, nije iz Hrvatske i nije bilo potrebe da dobije mjesto u vijestima na zagrebačkom gradskom radiju. Kako sam se vozio, nisam čuo tko je uredio te vijesti, Anamarija Knezović Kaurić, Andrila Andri, Tadija Kristijan Babić, Kristina Bokanić, Irena Dizdarević, Andrej Štrkalj, Davor Rendulić… Tko god da jest, pogriješio je.


