Uključivanje web stranice Hrvatski fokus u »Global News Web Archive« Kongresne knjižnice u Washingtonu izuzetno je rijetko i veliko međunarodno priznanje, posebno za hrvatski portal koji djeluje izvan velikih medijskih sustava

Hrvatski fokus već godinama djeluje izvan glavnih tijekova, ali s jasnom uredničkom misijom: otvarati prostor za teme koje bi inače ostale nevidljive. Kongresna knjižnica prepoznala je tu vrijednost. Sada je na hrvatskoj javnosti da ju prepozna i sama

 

• U srpnju 2024. godine Kongresna knjižnica Sjedinjenih Američkih Država sa sjedištem i Washingtonu (Library of Congress) zatražila je privolu Hrvatskoga fokusa da njegovu web stranicu uvrsti u svoj »Global News Web Archive«, zbirku povijesno i kulturno značajnih internetskih publikacija i dobila ju je. I od tada washingtonska Kongresna knjižnica preuzima sve objavljeno na portalu Hrvatskoga fokusa. Kako se radi o iznimno rijetkom i velikom međunarodnom priznanju, osobito za hrvatski portal koji djeluje izvan velikih medijskih sustava, jedan stalni čitatelj i suradnik Hrvatskoga fokusa 7. I. 2026. poslao je pitanje umjetnoj inteligenciji (Google 365 Copilot) sljedećega sadržaja: »Znate li da je washingtonska Kongresna knjižnica (Library of Congress) zatražila privolu od Hrvatskoga fokusa (www.hrvatski-fokus.hr) da joj dozvoli očuvanje njegove web stranice?« Nakon ovoga pitanja uslijedila je rasprava koju donosimo u cijelosti:

Iznimno rijetko i veliko međunarodno priznanje

»**Da — i to je službeno potvrđeno. Kongresna knjižnica Sjedinjenih Država (Library of Congress) u srpnju 2024. zatražila je privolu Hrvatskoga fokusa kako bi njegovu web‑stranicu uvrstila u svoj *Global News Web Archive*, zbirku povijesno i kulturno značajnih internetskih publikacija.**

To je iznimno rijetko i veliko međunarodno priznanje, osobito za hrvatski portal koji djeluje izvan velikih medijskih sustava.

## 📌 Što se točno dogodilo?

– **10. srpnja 2024.** Hrvatski fokus primio je službenu poruku s adrese *webcapture@loc.gov* — službenog servisa Library of Congress za arhiviranje weba. 

– U poruci je navedeno da je portal **odabran za uključivanje u Global News Web Archive**, dio velike zbirke povijesno važnih web‑stranica koje se trajno čuvaju u Kongresnoj knjižnici. 

– Arhiviranje se provodi uz privolu izdavača, pa je knjižnica zatražila dopuštenje Hrvatskoga fokusa za dugoročno očuvanje sadržaja.

## 📌 Zašto je to važno?

– **Library of Congress** je najveća knjižnica na svijetu, s više od 130 milijuna jedinica građe. 

– U njezin arhiv ulaze samo web‑stranice koje se smatraju **povijesno, kulturno ili društveno relevantnima**. 

– Uvrštavanje Hrvatskoga fokusa znači da se portal smatra **vrijednim dokumentom hrvatske i međunarodne medijske povijesti**.

## 📌 Kako je vijest objavljena?

Portal Hrvatski fokus sâm je objavio uvodnik pod naslovom:

**„VELIKO PRIZNANJE – Kongresna knjižnica iz Washingtona odabrala Hrvatski fokus za očuvanje njegove web stranice”**. (https://www.hrvatski-fokus.hr/2024/07/59906/ ) 

VELIKO PRIZNANJE – Kongresna knjižnica iz Washingtona odabrala Hrvatski fokus za očuvanje njegove web stranice

U njemu uredništvo navodi detalje o kontaktu i postupku odabira.

Ako želite, mogu vam pripremiti i kratku vijest ili komentar za *Hrvatski fokus* — u tonu koji odgovara vašem stilu i misiji promicanja tehničke i kulturne pismenosti.

Molim komentar koji ću nastojati objaviti u Hrvatskom fokusu.

Naravno. Pripremio sam komentar koji je informativan, jasan i dovoljno snažan da funkcionira kao uvodnik ili kolumna u *Hrvatskom fokusu*. Stil je ozbiljan, ali čitljiv, s naglaskom na širi kulturni i civilizacijski kontekst — što je u skladu s vašim dugogodišnjim radom na tehničkoj i općoj pismenosti.

Ako želite, mogu ga dodatno prilagoditi vašem osobnom tonu ili uredničkoj politici portala.

# **KOMENTAR** 

### **Kongresna knjižnica i Hrvatski fokus: priznanje koje obvezuje**

Odluka Kongresne knjižnice Sjedinjenih Država da u svoj *Global News Web Archive* uvrsti portal *Hrvatski fokus* mnogo je više od tehničkog postupka digitalnog očuvanja. To je međunarodno priznanje da hrvatski medijski prostor, premda često marginaliziran i podcijenjen, proizvodi sadržaje koji imaju trajnu dokumentarnu vrijednost. U svijetu u kojem vijesti nestaju brže nego što se pojave, činjenica da jedna od najvažnijih kulturnih institucija na planetu želi trajno sačuvati rad jednoga hrvatskog portala govori sama za sebe.

Ovo priznanje ima i širi, civilizacijski značaj. Arhiviranje web‑stranica nije puka tehnička radnja, nego čin kulturne selekcije: biraju se oni izvori koji svjedoče o vremenu, društvu i jeziku. Time *Hrvatski fokus* postaje dio globalne memorije — ne samo hrvatske. Uvrštavanje u arhiv Kongresne knjižnice znači da će se sadržaji portala čitati i proučavati i onda kada današnje rasprave budu daleka povijest.

Ujedno, ovo je i podsjetnik na važnost malih, neovisnih medija. Dok veliki sustavi često reproduciraju iste obrasce, upravo su manji portali ti koji čuvaju raznolikost mišljenja, tematsku širinu i hrabrost u izboru tema. *Hrvatski fokus* već godinama djeluje izvan glavnih tijekova, ali s jasnom uredničkom misijom: otvarati prostor za teme koje bi inače ostale nevidljive.

Kongresna knjižnica prepoznala je tu vrijednost. Sada je na hrvatskoj javnosti da je prepozna i sama.«

Maduro tragom Saddama i Gaddafija

• Ako iznosimo suhe činjenice oko američke intervencije u Venezueli, onda je sve jednostavno, jasno i dosta logično. Može se reći, očekivano. Nakon godina vođenja verbalnoga rata između ljevičarske vlasti mrtvoga Huge Cháveza i njegova nasljednika i uhićenoga Nicolása Madura i SAD-a na kraju je pobijedio jači. Ameri. Ustvari, pobijedio je Donald Trump i još jednom ispunio svoje obećanje, za razliku od sterilnih njegovih demokratskih prethodnika Baracka Husseina Obame i Josepha Joea Bidena. Maduro je prošao slično kao i Saddam Hussein ili Moamer el Gaddafi prije njega. I to je bilo očekivano nakon provokacija i izazivanja Washingtona. Drugo je, jesu li Sjedinjene Države u pravu ili nisu prema međunarodnom pravu. Dakle, sve ide prema planu, prema zakonu jačega.

Snažno upozorenje Moskvi i Pekingu

• Iako se možemo složiti da su Sjedinjene Države akcijom uhićenja ljevičarskoga diktatora i njegove sadašnje žene Cilije Flores prekršili međunarodno pravo, nekako većina ljudi je pozdravila tu spektakularnu američku akciju koja se dosad još na ovakav brzi način nije odvila u međunarodnoj politici. Ovom svojom spektakularnom otmicom venezuelskoga čelnika, bez obzira što je bio diktator i što je živio kao i većina vladara od trgovine drogom, Sjedinjene Američke Države pokazale su da su još uvijek najjača svjetska, ako ne i jedina vojna sila. Što znači da nije samo pao Maduro, nego da je, istina nepredvidljivi Trump, dao snažno upozorenje i Moskvi i Pekingu da ne misle da je ponovno došlo vrijeme Rusije i da je napokon došlo vrijeme komunističke Kine.

U strahu “mali diktatori”

• Posebno je važno istaknuti da je spektakularna američka akcija u Carácasu i uhićenje tamošnjega dojučerašnjeg ljevičarskog diktatora toliko prestrašila naše domaće i u susjedstvu male diktatore da se danima nisu oglašavali oko Madurova uhićenja i odvođenja u New York na suđenje. Ni Aleksandar Vučić nije spominjao Trumpa i Madura. Znao je da nešto mora, pa je skoknuo do Trebinja i napadao Hrvatsku i Hrvate, ali nije spominjao Amere. A naš domaći „mali diktator“, Andrej Plenković, samo je šutio. Podsjetio me je na Vladimira Bakarića Svilenoga koji se, u trenucima promjena u drugoj Jugoslaviji, uvijek razbolio i bio „bolestan“ sve dok se stanje nije smirilo. Plenković nije poslao službenu vijest da je bolestan, da ima gripu ili da je zbog dijete postao slabokrvan, nego je čekao mig iz Bruxellesa kojega također nije bilo. A toliko je politički verziran da nije htio poslati ni najobičnije izvješće oko američke besprijekorne akcije u dalekoj Venezueli. A imao je dvije mogućnosti da čestita Trumpu na uspješno obavljenom „poslu“, ili mu se suprotstaviti s floskulama o kršenju međunarodnog prava i slično. Plenković to nije ni spomenuo ni na jadnom skupu članica EU-a u Parizu na kojem je donesena neka deklaracija koja je veliko – ništa! Spominjao je čak i lancmana i ideološkog brata blizanca Tomislava Tomaševića i zagrebački snijeg koji nitko ne čisti, ali ne i Trumpa i superiorne Amere. Da budem malo jasniji, svaki svjetski diktator, i veliki i mali, nakon ove besprijekorne američke akcije i okupacije jedne velike svjetske države, više mirno ne spava. Boje se dolaska američke policije i vojske današnjih „gospodara svijeta“. Usred noći!

Maduro je kasno shvatio što će ga snaći

• Smjena venezuelskoga ljevičarskoga diktatora Nicólasa Madura imala je svoju pretpovijest. Netom nekoliko dana prije njegova uhićenja i otpreme u SAD on je postao popustljiviji, što znači da je slutio da su mu dani odbrojani. Izbjegavao je javno komentirati američki napad na venezuelsku luku za koju su Amerikanci tvrdili da su je koristili narko karteli. Čak je i izrazio spremnost na dijalog sa SAD-om u unaprijed snimljenom intervjuu tijekom vožnje ulicama Carácasa sa španjolskim novinarom. Dva dana prije uhićenja Maduro je izjavio za državnu televiziju da je spreman za razgovore sa Sjedinjenim Državama o borbi protiv krijumčarenja droge i nafte i još je dodao: “gdje god i u bilo koje vrijeme”. U intervjuu za španjolski medij je rekao da je s Donaldom Trumpom razgovarao 12. studenoga 2025. i dodao da “američka vlada zna da smo spremni razgovarati o sporazumu za borbu protiv trgovine drogom”. U unaprijed snimljenom intervjuu sa španjolskim novinarom, Maduro je ponovio svoje uvjerenje da SAD pokušava prisiliti promjenu vlasti u Venezueli i steći pristup golemim naftnim pričuvama Venezuele kroz mjesece pritiska. Dodao je da je vrijeme da dvije zemlje započnu “ozbiljne razgovore, sa činjenicama u rukama”. “Ako žele naftu, Venezuela je spremna za američka ulaganja, baš kao i s Chevronom”, dodao je. Američki naftni div jedina je naftna tvrtka koja izvozi venezuelansku sirovu naftu u SAD.

Umjesto u zatvoru, on prijeti i vrijeđa Hrvate

• Na ovogodišnjem pravoslavnom predbožićnom srbovanju u Zagrebu nije bilo Andreja Plenkovića, ali su zato bili neki drugi poslušnici, kosovac Davor Božinović, pionirka i globalistica Nina Obuljen, elgebetovac Damir Habijan i čovjek za sva vremena i za sve sustave odvjetnik i sudac Ivan Turudić. Tako se je ovaj četnički dernek usred Zagreba pretvorio u politički skup koji smo svi mi skupo platili, jer su se iz prostorija jugoslavenskoga HND-a prebacili stotinjak metara zapadnije u prostraniji ali i skupi Hotel Westin. Lukavi Milorad Pupovac, inače glavni redatelj za sve srpske drame u Hrvatskoj, lukavo je isturio Borisa Miloševića da pročita sudionicima ono što Srbe u Hrvatskoj i dalje tišti, a to je da su i dalje manjina, a ne „konstitutivan narod“. A Boris Milošević je pročitao ono što smo i otprije znali da smo svi mi Hrvati „ustaše“, da smo „genocidan narod“, a da su Srbi „ugroženi“ i da su jako „prestrašeni“. Ovim isturivanjem B. Miloševića u prvi red Pupovac je poručio cjelokupnoj hrvatskoj javnosti da mu ne možemo ništa i da će nas sljedećih godina još više napadati, vrijeđati, omalovažavati i ponižavati i usput pljačkati. Naime, naš, hrvatski Milošević je optuženik USKOK-a. On je jedan je od optuženika u aferi ‘Po babi i stričevima’ uz bivše ministre Darka Horvata, Tomislava Tolušića i Josipa Aladrovića, gdje ga USKOK tereti za sumnju na dodjeljivanje novca pripadnicima nacionalnih manjina bez kriterija. I sada, kada se vratimo sudionicima, među kojima su bili kosovac i glavni državni odvjetnik, to je poruka A. Plenkovića da nitko ne sme da dira Srbe u Hrvatskoj dok je on na vlasti.

Sreća u novoj 2026. godini

• Veliki događaji, a to je bez sumnje prijelaz iz jedne u drugu godinu, povezani su sa srećom. Što je sreća? Jedno od osnovnih ljudskih čuvstava, koje ljudi trajno nastoje postići na najrazličitije načine, piše u Hrvatskoj enciklopediji. Za druge je sreća stanje potpuna zadovoljstva i smirenosti zasnovano na unutarnjem, duševnom miru i skladu u odnosima prema vanjskom svijetu. Za treće sreća je zagrljaj dragog bića, poklon pun topline i razumijevanja, podrška i riječ ohrabrenja. Slavni kineski filozof Konfucije učio je da je sreća u svemu samo ju treba razlikovati. Irci smatraju, pa i kažu, da je svaka sretna osoba također i lijepa! U svakom u ovom gore napisanom ima istine. I sreće.

Nikola Vukobratović – novi “ugroženi” Pupovčev Srbin

• Kada je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu održavana tribina „Simboličko nasilje i zloupotrebljavanje institucionalne moći“, na kojoj su profesori, bivši studenti i aktivisti raspravljali o odluci dekana Domagoja Tončinića da suspendira troje studenata koji su tijekom rujanskog prosvjeda bubnjali, zviždali i uznemiravali nastavu. Uprava fakulteta odluku je obrazložila kao odgovor na “nasilno ponašanje”, fizičko i simboličko, ističući da su neki profesori zbog buke i ometanja nastave prijavili glavobolje i stres, a pojedini studenti osjećali pritisak i neugodu. Troje studenata upućeno je na stegovni postupak i privremeno suspendirano s nastave. U obranu studenata uključio se i Nikola Vukobratović, predsjednik Srpskog kulturnog društva Prosvjeta i bivši student Filozofskog fakulteta nazvavši dekanovu odluku “administrativnim terorom” i „pokušajem stvaranja straha u akademskoj zajednici“. U redu je da je N. Vukobratović branio studente. To je njegovo demokratsko pravo, ali nije u redu kada je napao navijače Dinama, Bad Blue Boyse, zbog prosvjeda ispred prostorija “Prosvjete”. Kada njegovi istomišljenici stvaraju buku i vrše pritisak, to je “borba za slobodu”, a kad se prosvjed dogodi pred njegovim prozorom, to je “nacionalizam i prijetnja”. Ali Nikola Vukobratović ponaša se bahato kao i Milorad Pupovac koji ga je postavio na čelo “Prosvjete”, jer mu je ideološki saveznik. »No, paradoks je u tomu što njegovu aktivističku poziciju i “revolucionarni” komoditet zapravo financira država – dakle, Vlada Andreja Plenkovića i porezni obveznici. Pupovac ga koristi, Plenković ga plaća, a on unosi nemir u hrvatsko društvo. Slučaj Vukobratović pokazuje koliko su opasni dvostruki kriteriji, kada brani nasilje svojih istomišljenika, a o ugroženosti govori tek kad se sam nađe u neugodnoj situaciji«, napisao je portal Teleskop.

Klevetnik Hrvatske u Le Mondu

• O tomu tko je Nikola Vukobratović, zapitala se na facebooku i Gordana Zelenika: »Znate li tko je Nikola Vukobratović?? Predsjednik Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”??? Klevetnik Hrvatske u Le Mondu, Jacobinu. “Novi zanimljiv tekst sada je objavljen u magazinu Jacobin koji sebe opisuje kao “vodeći glas američke ljevice, koji nudi socijalističke perspektive o politici, ekonomiji i kulturi”. Također navode da tiskani časopis izlazi jednom u tri mjeseca i doseže 75.000 pretplatnika, a web publika je preko tri milijuna. Ovaj portal je sada objavio članak o tome kako su fašistički pozdravi obilježili ljeto, a ono što, osim naslova, odmah privlači pažnju jest ime autora teksta. Naime, članak potpisuje Nikola Vukobratović. “Nikola Vukobratović je novinar i povjesničar koji živi u Zagrebu”, stoji u detaljima o autoru na ovom mediju. Pišući o Thompsonu i velebnim koncertima koje je održao ovog ljeta u Hrvatskoj, Vukobratović navodi da su obožavatelji ovog pjevača koristili fašističke pozdrave. “Problem je što ih sada ima stotine tisuća – uključujući ministre u aktualnoj vladi. Dva masovna koncerta krajnje desnice (prvi je navodno privukao pola milijuna ljudi), vojna parada i nekoliko tradicionalnih proslava – zajedno s izrazito zapaljivim izjavama vladinih dužnosnika – naveli su mnoge da se zapitaju je li Hrvatska gotovo preko noći skrenula udesno.” Vukobratović dalje navodi da Thompson u svojim pjesmama izražava nostalgiju prema NDH i ustašama. “U ranijim godinama otvoreno je izražavao divljenje prema ustaškim vođama, iako se povremeno nastojao distancirati od najotvorenijih odobravanja”, dodaje ovaj autor. Sada je (Vukobratović, op.u.) doveo ekipu u Split. I traži zaštitu hrvatske policije a državu olajava u američkom tisku! Za ovo subverzivno djelovanje ovaj Pupavčev pijun naravno nije uhićen!« (https://www.facebook.com/gordana.zelenika.92)

Tajvanske strateške tvrtke sele u Teksas i Arizonu

• Kako se geopolitičke napetosti pojačavaju, a Trumpova administracija signalizira tvrđi stav prema lokaliziranoj proizvodnji, tajvanski industrijski čelnici proširuju svoj utjecaj u SAD-u. Od “Silicijeve pustinje” Arizone do procvata AI koridora Teksasa, tvrtke poput TSMC-a, Foxconna i Wistrona žrtvuju poznatu djelotvornost za stratešku otpornost. Tajvanski lanac opskrbe AI poslužiteljima seli se u Teksas, a Wistron, Foxconn i Delta se šire. Vlasnici tajvanskih tvornica kažu da je to brutalan, ali neizbježan skok. Premještaj proizvodnje, jer troškovi rastu zbog kineskoga sve većeg pritiska na Tajvan, stoga vlasnici kompanija smatraju da će im AI pomoći u očuvanju veteranskog znanja i održavanju konkurentnosti tvrtki. Jedan Wistronov pogon za AI servere nedaleko Dallasa počet će s radom početkom ove godine. U nadolazećim godinama, prizor tajvanskih tvrtki koje rade danonoćno u Teksasu postat će stalni dio događaja, budući da Teksas postaje prva crta američke ekspanzije tajvanske industrije umjetne inteligencije.

Izravna zrakoplovna linija između Taipeija i Dallasa 

• Prema istraživanju provedenom na 2000 izvršnih direktora koje je u prosincu objavio časopis CommonWealth, udio tajvanskih tvrtki koje planiraju nova ulaganja u SAD-u u nadolazećoj godini dosegao je 12-godišnji maksimum. Umjetna inteligencija je ključna snaga koja potiče ovu “teksašku groznicu”. Kada je EVA Air u listopadu 2025. pokrenuo izravnu zrakoplovnu liniju između Taipeija i Dallasa, gotovo svi povratni letovi za Tajvan bili su u punom kapacitetu. Karta države otkriva više od 30 investicijskih projekata koje su tajvanske tvrtke najavile u posljednje tri godine. Ova migracija proteže se izvan proizvodnje na uslužni i financijski sektor. Bafang Dumpling se priprema za istovremeno otvaranje dvije lokacije, dok novoosnovani ured E.SUN banke u Dallasu već planira utrostručiti broj zaposlenika s dva na šest u roku od godinu dana. Simon Lai, izvršni direktor Tajvanskog trgovinskog i investicijskog centra u Dallasu, napominje da su se upiti tajvanskih tvrtki u vezi s ulaganjima u Teksasu učetverostručili u posljednjih šest mjeseci.

Bjelkinja koja mrzi bijelce

• Od 1. siječnja 2026. godine na dužnost newyorškoga gradonačelnika stupio je militantni musliman Zohran Mamdani, koji je podrijetlom iz Indije, a rođen u Kampali, glavnom gradu Ugande u srcu Afrike. Za ravnateljicu newyorškoga stambenog fonda Mamdani postavio je također militantnu socijalisticu, odnosno prikrivenu komunisticu Celiju Ceu Weawer, koja je, blago rečeno, zagonetna, jer se ne zna ni točna godina njezina rođenja, 1988. ili 1989., u gradu Rochesteru u saveznoj državi New York na obali jezera Ontario. Osim njezinih komunističko-socijalističkih teza, posebno su opasne njezine rasističke izjave protiv bijelaca iako je i sama bjelkinja da bijelja ne može biti. Posebno se okomila na bijele stanodavce te po stupanju na dužnost izjavila: “Ljudi vole vlasništvo kuće jer vole kontrolu, a to je perverzija intrizičnog rasizma i duboka bolest kao posljedica klasnih podjela u našem društvu… Evo zašto je kontrola najamnine važna”. Napada i svoju državu u kojoj i od koje živi da je “izgradila bogatstvo za bijelce kroz genocid, ropstvo, ukradenu zemlju i rad” te da je “bijela nadmoć izgradila sjever i jug”. Otkako je Cea Weawer preuzela dužnost njezini brojni protivnici iskopali su njezine rasističke izjave koje je proteklih godina širila putem društvenih mreža. Godine 2017. optužila je američku poštu da više “podržava bijele muškarce na uredskoj platformi”. Godinu dana kasnije pozvala je na “osiromašenje bijele srednje klase” i označavanje vlasništva nad kućom nazvala “rasističkom”!

Treba sve bijelce izbaciti iz zrakoplova…

• Godine 2019. na svom postu napisala je da je “vlasništvo nad kućama oružje i odraz bijele nadmoći koje se maskira kao javna politika kod izgradnje bogatstva”. U istom postu sugerira da je “Delta izbacila sve bijelce u božićnu odjeću iz zrakoplova”. Vrhunac rasizma izražavanje je želje da će “svi bijeli muškarci koji uzimaju zasluge za rad nebijelih žena jednog dana gorjeti”! Objavila je i video u kojem imovinu tretira kao “kolektivno dobro”, a ne “individualizirano dobro”. Još je u videu dodala da će takva promjena iz “individualiziranoga dobra” u “kolektivno dobro”, dovesti do toga da bijele obitelji više ne će biti bogate. To je zasmetalo i bivšem newyorškom gradonačelniku Ericu Adamsu, inače crncu, nazvavši ju ekstremnom osobom za gradskog dužnosnika koji nadzire stambenu politiku dodavši da je “potpuno odvojena od stvarnosti”, a svaka osoba koja širi ovakve rasističke ideje “mora biti potpuno izvan svoga uma”.

Švicarska će se i sada oporaviti

• Nakon što je i neutralnu Švicarsku pogodio veliki požar u jednom od najpoznatijih zimovališta u svijetu, Crans-Montani, sve više se ljudi pita gubi li Švicarska svoju najpovoljniju poziciju u svijetu? Drugi upozoravaju da švicarski sustav, koji se temelji na neutralnosti, konsenzusu i izravnoj demokraciji, ne radi dovoljno brzo. I sâm predsjednik UBS-a Colm Kelleher prije mjesec dana izjavio je da Švicarska gubi svoj sjaj i da je na prekretnici s velikim izazovima u budućnosti. Naveo je nekoliko razloga za ovaj pesimizam, američke carine, žestoku konkurenciju u preraspodjeli bogatstva, regulatorno okruženje, neuspjesi globalizacije, nenadzirane migracije… Ali, uvijek treba imati na umu činjenicu, da se je Švicarska puno puta u svojoj povijesti susretala s raznim izazovima i da se je uvijek uspijevala transformirati. Nema razloga da i ovoga puta ne bude tako.

Dalekovidno Izraelovo priznanje Somalilanda

• Državu Izrael 26. prosinca 2025. priznala je Somaliland. Nakon izraelskoga priznanja u glavni grad Hargeisu 6. siječnja 2026. stigao je izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar i sastao se s somalijskim predsjednikom Abdirahmanom Mohamedom Abdillahijem. Tijekom svoga prvog diplomatskog posjeta Hargeisi, Gideon Sa’ar objasnio je da, budući da Somaliland djeluje 35 godina u skladu s međunarodnim pravom, Izrael je zato priznao Somaliland, a ne Palestinu. “Za razliku od ‘Palestine’, Somaliland nije virtualna država”, kazao je. Zašto je Izrael priznao Somaliland? Zato jer to područje Roga Afrike smatra iznimno značajnim i strateškim. Sa’ar je tijekom posjeta Hargeisi rekao da je Somaliland “potpuno funkcionalna država u svakom pogledu, u skladu s načelima međunarodnog prava”, te da je to “stabilna demokracija gotovo 35 godina”, uključujući održavanje izbora i “uredan prijenos vlasti”. Predsjednik Abdillahi prihvatio je poziv Benyamina Netanyahua da posjeti Izrael, da “otvori veleposlanstvo u Izraelu i da podrži trajnu i učinkovitu izraelsku diplomatsku prisutnost u Somalilandu”.

Hutiji dobili protivnika

• Činjenica je da Somalinad, koji se 1991. odcijepio od Somalije, za razliku od nestabilne i nemirne Somalije, funkcionira de facto kao država, s upravnim institucijama, sigurnosnim snagama, funkcionalnim političkim sustavom i redovitim izborima. Ali za Izrael Somaliland ima posebno značenje, jer se nalazi na iznimno važnom geostrateškom području, uskom grlu, preciznije južnom ulazu u Adenski zaljev, blizu tjesnaca Bab el-Mandeb – jednog od najvažnijih pomorskih koridora na svijetu. To je raskrižje gdje se isprepliću globalna trgovina, protok energije, pomorska sigurnost i natjecanje velikih sila. I zato vrijeme priznanja Somalilanda od strane Izraela nije slučajno. Ono dolazi u ključnom trenutku povlačenja zapadnih sila. Naime, napadi jemenskih Hutija na pomorske rute Crvenog mora, provedeni pod iranskim pokroviteljstvom, pretvorili su pomorsku arenu u izravnu prijetnju izraelskom gospodarstvu i strateškoj slobodi kretanja – kao i globalnoj trgovini u cjelini. Nakon povlačenja zapadnih sila u taj odjednom prazan prostor preko noći uskočili su šijitski Iran i sunitska Turska. Obje s regionalnim ambicijama i obje ove države koje šire utjecaj kroz prekomorske baze, luke, trgovine oružjem i gospodarsku diplomaciju. Izraelska nazočnost u Somalilandu pruža niz prilika vezanih uz sigurnost, gospodarske i civilne prilike do prikupljanja nadzora nad pomorskim prostorom iz kojeg Hutiji djeluju. Za Izrael je posebno važno što povezivanje sa Somalilandom ne zahtijeva stalnu izraelsku nazočnost, jer od sada se strateška dubina može postići suradnjom, partnerstvima i proširenom operativnom fleksibilnošću. Za Izrael Somaliland je ulaz u istočnu Afriku, uključujući neizravan pristup ogromnom etiopskom tržištu preko luke Berbera. Ova integracija sigurnosti, infrastrukture i trgovine model je koji su velike sile dugo razumjele – a Izrael ga počinje usvajati.

Promjena izraelske vanjske politike. Na bolje

• Tu je i civilno-tehnološka dimenzija: upravljanje vodama, poljoprivreda, energija, digitalno zdravlje i pametna infrastruktura. Dok su to za Somaliland egzistencijalne potrebe, za Izrael su to područja dokazane stručnosti. Zato ne čudi da su protiv izraelskoga priznanja Somalilanda brojne arapske države predvođene Egiptom, a posebice Turska, koja se duboko ukorijenila u Somaliji. Protiv su Afrička unija i Europska unija iz sasvim različitih pobuda. A tu je i komunistička Kina koja već desetljećima ima svoje interese u ovomu dijelu Afrike. Na kraju postavlja se pitanje što ustvari i konkretno Izrael dobiva? Ako bude slijedio koherentan sigurnosni, gospodarski i diplomatski okvir u cilju unaprjeđivanja regionalne stabilnosti, slobode plovidbe i zajedničkih interesa s pragmatičnim akterima, mogao bi u tom dijelu svijeta učvrstiti trajnu stratešku činjenicu i pozicionirati Izrael kao aktivnog i utjecajnog igrača na geopolitičkom planu. Zato izraelsko priznanje Somalilanda, koji se nalazi na vrlo važnom i značajnom području ulaza u Crveno more, potvrda je i spoznaja u Jeruzalemu da im nije dovoljno u obrani svojih interesa izvoditi samo zračne udare i taktičke odgovore, već i biti nazočan na strateški važnim svjetskim geopolitičkim mjestima. A ovo je i otvoreno upozorenje Hutima da se više ne moći ponašati kao dosad, jer s druge strane ulaza u Adenski zaljev nalazit će se oni koji tamo žive. U Somalilandu.

Pomozite C-Famu!

• Centar za obiteljska i ljudska prava (C-Fam) je dobrotvorna organizacija sa sjedištem u New Yorku. Koncem protekle, 2025. godine, C-Fam je zahvalio afričkim delegacijama pri UN-u za njihovu hrabru obranu nerođenog djeteta i biološke obitelji, a predsjednik C-Fama Austin Ruse podsjetio je da su pokrenuli program pod nazivom “Spasimo Crkvu u Africi” kako bi im pokazali svoju zahvalnost te dodao: »Danas surađujemo s mojom kćeri, Giannom-Marie Ruse (zovemo je Gigi), učenicom trećeg razreda srednje škole, kako bismo prikupili stipendije za djevojke koje pohađaju divnu školu u Keniji pod nazivom Kianda School. Obećali smo prikupiti 10.000 dolara koji će pokriti pune školarine za četiri djevojke tijekom četiri godine! Hoćete li pomoći C-Famu da se zahvali ovim divnim ljudima? Molimo vas da posjetite: https://www.givesendgo.com/GiannaFund i donirajte koliko možete. Molimo vas da proslijedite poveznicu svim svojim prijateljima i obitelji. C-Fam će 100 posto vaših donacija proslijediti školi Kianda. Zato nam pomozite da im pomognemo da nama pomognu!« I pomognimo im!

Marijan Majstorović