Od Daytona ne vrijede međunarodna pravila ratovanja, već pravila visokog predstavnika i nepravednog Den Haaga
Nisu samo Muslimani i Bošnjaci dedaytonizirali Bosnu i Hercegovinu, tj. unitarizirali i centralizirali, deeuropeizirali i radikalizirali, islamizirali i džihadizirali, daleko više u procesu otimanja daytonske zajednice od Srba i Hrvata, Europe i kršćana, sudjelovali su, gotovo na isti zločinački način, Visoki predstavnici, suci u Haaškoj palači nepravde, te Islamski građani i Ostali. Ta politički crnozainteresirana skupina adolescenata ljubitelja šake Judinih srebrnjaka, čija se vrijednost mjeri krvavošću nevinih kršćanskih katoličkih i pravoslavnih žrtava, bratskoj zemlji Bosni i Hercegovini više, i to provedeno na najbrutalniji mogući način, dekristijanizirali i islamizirali nego svi strani i domaći mudžahedini, vehabije i sve ostale kategorije džihadista koji su se borili u vjerskom sukobu za Velikog Alaha.
Okupacijski ulazak u daytonsku tvorevinu
Pravo vrijeme vjerskog čišćenja katoličkih kršćana u kraljevstvu hrvatske kraljice Katarine Kosače došlo je, zapravo se nastavilo na najagresivniji način, okupacijskim ulaskom u daytonsku tvorevinu Visokog predstavnika i agresijom haaških nepravednika na istinu vjerskog beh sukoba i katoličke žrtve islamske agresije. U tri desetljeća političke od strane Visokog predstavnika, a sudske od strane haaških nepravednika, okupacije beh tvorevine zaključene u Daytonu i odjevene u luđačku košulju natopljenu krvlju katoličkih žrtava, pred tenkovima Visokog predstavnika i političkim suđenjem haškim Židovima, te mudžahedinima vehabijama, civilnoj islamskoj pomoći, više katolika protjerano je iz bratske zemlje Bosne i Hercegovine nego u razdoblju muslimanske agresije etničkog i vjerskog čišćenja.
Pokazalo se i dokazalo da Dayton nije zaustavio vjerski progon katolika, u američkoj vojnoj bazi, već je samo zamijenio muslimansku ratnu momčad, a visoki predstavnici, Petritsch, Ashdown, Schwarz-Schilling, Bildt, Inzko i haaški naftni igrači, trčali su na njihovo mjesto. Tako se ratna igra genocida nad muslimanima i genocida nad kršćanima nastavila s odmornim igračima u muslimanskoj momčadi protiv ne samo umorne hrvatske momčadi, već i momčadi koju su muslimanski zlikovci podigli, dijelom pobili i izbacili iz igre, momčadi kojoj je nametnuta zabrana bilo kakvog oblika obrane, s namjerom da ih se prisili na predaju ili da trajno napuste polje ratne igre, na kojem od Daytona ne vrijede međunarodna pravila ratovanja, već pravila visokog predstavnika i nepravednog Haaga.
Arena protiv katolika
U takvim uvjetima i pod takvim pravilima visokoreprezentativnih i vrlo nepravednih haaških pravila ratne igre, protjerivanjem hrvatskih katoličkih branitelja, te stalnim uvođenjem muslimanskih bošnjačkih napadača, vehabija, mudžahedina, izgrednika, domaćih i stranih džihadista, građana i drugih, bosanskohercegovačko igralište pretvoreno je u modernu arenu za katolike.
Međutim, brutalnost i arogancija kojom igraju džihadisti, visoki predstavnici i haaški krivokletnici potaknuli su neke gledatelje iz publike da vape ne samo protiv tih brutalnih visokopredstavničkih muslimanskih haaških igrača već i protiv njihove publike, koja je došla iz islamskih zemalja, i koja je svojim navijanjem poticala te igrače na još grublju i brutalniju igru, koja je poprimila karakteristike brutalnog rata ne samo lomljenja već i ubijanja i na terenu i izvan njega.
Time se glas publike koja je zahtijevala, i zahtijeva, da se igra po nekim pravilima, a ne po pravilima naftnih dolara iz islamskih zemalja, počeo širiti izvan igrališta politike i rata, što su i čuli… oni koji šalju visokopredstavničke igrače na političko bojište, i oni koji šalju haaške igrače.
Glas publike, koja više nije mogla gledati tako grubu i krvavu igru bez ikakvih pravila agresivnih islamista i njihovih pomagača protiv obrambenih i gotovo svih isključenih ili kažnjenih katoličkih igrača, sada moraju čuti i visoki predstavnici, i haaški krivokletnici, i muslimanski ratni i bošnjački ratni zločinci, i muslimanski bošnjački vođe, i bošnjačko pravosuđe, pa čak i neke islamske zemlje koje su slale i šalju svoje džihadiste da se bore za Velikog Alaha.
Bakirove naci-fašističke granice
Glas publike na ratnom igralištu istrebljenja katoličkih Hrvata, sve do Bakirovih naci-fašističkih granica, Mi ili Oni, danas se čuje malo, ali sve glasnije, ne samo u zemljama kolonijalne prošlosti visokih predstavnika i haaških nepravednika, već i u glavnom gradu Amerike, Washingtonu, i u glavnom gradu Europe, Bruxellesu, koji se postavljaju kao predvodnici u izgradnji Novog svjetskog poretka u kojem će domaći narodi, kršćani, uživati ista ljudska prava i vjerske slobode kao i muslimanski stranci.
Brutalnost agresivnog rata Visokog predstavnika, haaških krivokletnika i islamskih džihadista u istrebljenju kršćana, i katoličkih i pravoslavnih, na periferiji kršćanske Europe više se nije mogla skrivati, a glas kršćanskih žrtava nije se mogao ušutkati, te je probio sve nagomilane muslimanske laži o istini vjerskog rata prikrivene i zakopane naftnim dolarima iz islamskih zemalja u uredima Visokog predstavnika i uredima haaških krivokletnika.
U obranu ugroženih kršćana koji su svakodnevne žrtve islamista u Nigeriji, a i u širem svijetu, ustao je američki predsjednik Trump, u obranu pravoslavaca u zajednici Beha govorila je i još uvijek govori Roda Blagojević, srpska pravoslavka s američkim mentalitetom, u obranu katolika, čiji biološki nestanak u njihovoj trinaest stoljeća staroj fratarskoj domovini pripremaju džihadisti Beha, i domaći i strani, eurohrvati, kroeuropljani u europskoj prijestolnici Bruxellesu, govorili su i još uvijek govore Željana Zovko i Tomislav Sokol. Njihov glas u ime istrebljivačkih kršćana u svijetu, i u bratskoj zemlji kraljevstva hrvatske kraljice Katarine, potaknuo je svjetsku javnost da pogleda ona područja s kojih je i sama ugrožena islamskim terorizmom čije su granice Mi ili Oni.
Potresli su, i sigurno će još više potresti, ne samo entitete islamista skrivene islamskim dolarima u bež brdima, već su još jače počeli čistiti prošlost bivših visokih predstavnika Petritscha, Ashdowna, Bildta, Schwarz-Schillinga i okrvavljene sudnice haaških krivokletnika koji su prisilili hrvatske branitelje da počine samoubojstvo pred cijelim svijetom nevinom krvlju hrvatskih žrtava.
Visoki predstavnik, haaški krivokletnici i muslimanski ratni zločinci upozoravaju na ova mirnodopska teroristička (zla) djela i sigurno će jednog dana upozoriti svjetsku zajednicu da ispravi svu nepravdu i razveže sve zavezane političke čvorove kojima su s otvorenom pristranošću zapetljali problem i zavezali ga mnogo čvršće nego vjerskim ratom.
Vjerski rat
Naslijeđe vjerskog rata bi narodi sigurno već riješili, jer bi svaki od njih priznao svoje ratne grijehe. Ali u trenutku kada su se u taj nacionalno-vjerski problem uključili Haaški sud, Visoki predstavnici i radikalne islamske zemlje, problem nije zamrznut, već je jednostavno postao još kompliciraniji i nerješiviji, te je time cijela Bosna i Hercegovina postala neodrživa. Mir se ne gradi na nepravdi, a upravo su ti svjetovni čimbenici ugradili nepravdu u temelje Beh zajednice, u obliku otvorene pristranosti prema muslimanskoj strani, ostavljajući je nekažnjenom do danas.
Pa je li moguće prema bilo kakvim međunarodnim parametrima i procjenama vjerskih ratova da je jedna strana apsolutno nevina i žrtva, a sve ostale zločinci i krive? Upravo tako su Haaški sud i Visoki predstavnici sudili i procjenjivali vjerski rat za teritorij, muslimani su nevini i jedine žrtve tog troipolgodišnjeg sukoba, a svi kršćani, katolici i pravoslavci su agresori i zločinci.
I taj kamen pristranosti, haaški krivokletnici i Vidljivi predstavnici vlastitih interesa i interesa zemalja iz kojih su došli, ugradili su temelj u temelj, a predali ga kao oružje u krvave ruke muslimanskih ratnih zločinaca. Danas je ta visokoreprezentativna muslimanska istina Haaga olovo kojim se kršćanima zatvaraju usta, i najrigoroznija suvremena Ahdnama, koja ograničava sva ljudska i nacionalna prava, te vjerske slobode kršćana, posebno katolika prisiljenih u arenu federacije.
Nametnuta šutnja kršćanima
Danas je Staljinova šutnja nametnuta katolicima, a dijelom i pravoslavcima, i svako spominjanje istine o vlastitoj patnji u muslimanskoj agresiji znači osudu na Goli otok, ili na Putinov Sibir. I ta nametnuta šutnja kršćanima i sloboda muslimana, Bošnjaka, da govore svoju istinu o vjerskom strahu od sukoba, bio je čvrst argument za američkog Roda Blagojevicha (na slici) i eurohrvate da počnu otvarati vrata arene straha u koju su kršćani gurnuti, i da svijet vidi nigerijski položaj kršćana u Europi.
Blagojevichev opis njihove situacije u kojem kaže: “Schmidt je postupno demontirao autonomiju srpske nacije s ciljem ukidanja samouprave Republike Srpske i utapanja iste u muslimanskoj većini pod iranskim utjecajem, u samom srcu Europe, najavio je Blagojevich.”
Osim toga, kada se dodaju Petritschevo, Ashdownovo, Inzkovo, Scharz-Schillingovo tenkovsko i bankarsko, te haaško sudsko demontiranje hrvatskih prava i sloboda, onda je slika katakombi jasnija, zapravo toliko crna da sramoti cijelu svjetsku zajednicu, uvlačeći svijet u još dublji globalni sukob religija i civilizacija.
Stoga se glas katoličkih žrtava islamskog vjerskog fanatizma, kako iz razdoblja vjerskog sukoba za teritorij i religiju, tako i danas, mora čuti ne samo u glavnim gradovima Amerike i Europe, već i u mislima bivših visokih predstavnika, u palači nepravde Haaškog suda, u skloništima muslimanskih ratnih zločinaca, u uredima muslimanskih građana, Ostalih, Bošnjaka i vjerskih vođa.
To se mora čuti u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njezin nestanak pod nepravdom, lažima i muslimanskim vjerskim ekstremizmom, koji je uvijek brutalniji i glasniji kada u Iranu, kao što je danas, ajatolasi i mule brane režim zločinima protiv vlastitog naroda i ušutkavaju glas naroda desecima tisuća ubijenih prosvjednika.
I muslimanski bošnjački vjerski vođe, hodže, imami, reiji u prošlosti i sadašnjosti, pokušavaju ušutkati hrvatske žrtve na iranski način, kako bi obranili muslimansku prošlost ratnih zločina i bošnjačku civilnu terorističku sadašnjost.
