Iz stopa pobijenih – Stopama pobijenih

Naše dvadeseto hodočašće iz Splita na Široki Brijeg prigodom 81. obljetnice ubojstva 66 fratara

 

Planirani polazak našega autobusa na hodočašće s Lovrinca na  Široki Brijeg, 7. veljače 2026. u 10 sati, organizira Matica hrvatska, voditelj Željko Pleić.

Naša veza je sve ove godine fra Miljenko Stojić koji nam redovno dostavlja izviješća i dodjeljuje zbornike, Stopama pobijenih na čemu mu zahvaljujemo.

Došao sam ranije na splitsko groblje Lovrinac i posjetio moje pokojne, stavio cvijeće i upalio svijeću.

Prolazim pored „visećih“  grobnica ispod kojih počivaju tisuće nedužnih ljudi, koje su partizani poslije rata poubijali i nad njima sagradili betonske grobnice da se nikada ne mogu iskopati njihove kosti, da se nikada ne može iskopati istina.

Imam dovoljno vremena, obilazim stratište i grobišta.

Bože moj, ima li žive rodbine, da barem donesu poneki cvijetak i usade ga u travu zelenu ispod koje počivaju njihovi mrtvi, ako nema groba kojega bi mogli okititi ljubavlju.

Zelena trava iznad njihovih glava šapuće o ljubavi, časti i vjeri koja ne pokleknu ni pred smrću.

Dobro je da su blizu njih domobrani usadili svoj velebni križ nade i spasenja, pobjednik vremena i prostora,  oko kojega se rasprostire tuga, utihnula tišina, umirio se mir utopljen u smrt.

I tako sada zaodijevam se njihovim stopama i krećem;

IZ STOPA POBIJENIH – STOPAMA POBIJENIH!

Zastajem kod Njemačkog vojnog groblja, prisjetih njegova posvećenja toga 27. lipnja 1998. Bio sam nazočan kao časnik iz HRM-a u ime HV po zapovjedi načelnika stožera s trubačem i dvojicom mornara u bijelim odorama kao počasna straža.

U toj svečanosti sudjelovao je veleposlanik Savezne Republike Njemačke u Republici Hrvatskoj dr. Volker Haak i vojni izaslanik u Republici Hrvatskoj, pukovnik Winfried Steiner, kao i predstavnici Njemačkog narodnog saveza za skrb o ratnim grobovima.    

Nakon  što je naš trubač odsvirao „tišinu“, svećenik je uz molitve odrješenja blagoslovio groblje.

Poslije prigodnog govora njemačkog veleposlanika i vojnog izaslanika obratio sam se i ja cijenjenom skupu.

Bijeli križevi  (Saxa loguntur-kamenje govori),  okupani mirisima lavande, kamena ograda i velike mesingane table na koje su metalnim slovima  upisana imena  nekoliko tisuća imena njemačkih vojnika koje su partizani pobili poslije rata.

U mom obraćanju cijenjenom skupu izrazio sam divljenje za uređeno memorijalno groblje, kao i radu udruge koja ga je uredila, te druga vojnička groblja diljem svijeta. Izrazio sam nadu da će i naši mrtvi sa Bleiburga i Križnoga puta biti  ovako dostojno obilježeni na svih 1750 stratišta.

Nažalost poslije srpske fašističke agresije na Hrvatsku još tragamo za 1800 nestalih hrvatskih ljudi, da ih možemo dostojno pokopati.

Na kraju vas pozdravljam, želim vam mir i dobro i da poginuli njemački vojnici mirno počivaju ovdje u mojoj zemlji Hrvatskoj.

Krećem prema autobusu sa željom da naši političari posjete ovo Njemačko groblje te da se ugledaju u njemački narodni savez za skrb o ratnim grobovima.

Sjeli smo u autobus, vidim ima nas dosta branitelja, Željko daje znak vozaču za pokret, znači svi smo na broju.

Krećemo, iako nije lako biti u ovim vremenima hodočasnik strpljenja, pobornik tišine i obnovitelj duha.

Kada smo ukrcali hodočasnike u Dugopolju, Martin Čelan krenuo je s nadahnutom molitvom, potom slijedi krunica, kako li samo odjekuje Zdravo Marija kada skrušeno mole složnih 50 glasova.

Uzimam i ja mikrofon i čitam iz knjige Diplomacija i Teologija od moga kolege iz sjemeništa Nikole Eterovica, koji mi je poslao pozivnicu na premijeru filma Tiha noć koji će se održati 19. veljače u Zagrebu,  koji je o njemu snimio Jakov Sedlar.

Pročitao sam prigodno slovo održano u Državnom tajništvu Svete Stolice u prigodi imenovanja Nikole Eterovića za apostolskog nuncija u Ukrajini.

Pročitao sam i propovijed na blagdan Gospe od Karmela za pastirski pohod nasljednika sv. Petra pape Ivana Pavla II. Ukrajini od 23. do 27. lipnja 2001.

Apostolsko putovanje Svetog Oca Ivana Pavla II. u Dominikansku Republiku za 500 godina evangelizacije Amerike.

Bogorodica Marija je prisutna od početka evangelizacije Latinske Amerike. Ona je zvijezda prve i nove evangelizacije. Njezino ime bilo je ispisano na brodu „Sveta Marija“ kojim je Kristofor Kolumbo otkrio novi kontinent.

Sveti Otac htio je Bogorodici posvetiti rad IV. konferencije biskupa Latinske Amerike kao i budućnost cijelog „kontinenta nade“, evo dio te molitve:

1. Zdravo Kraljice, Marijo, milosti puna;

Pozdravljam te, Djevice Marijo, riječima anđela.

Pred tvojim kipom padam ničice,

zaštitnice Dominikanske Republike,

da bi izgovorio blagoslovljeno tvoje ime Velike Milosti.

Ti si „milosti puna“, ispunjena ljubavlju svevišnjega,

oplođena djelom Duha Svetoga,

da bi bila Majka Isusa, Sunca koje se rađa s visine.

Razmatram o tebi, Djevice Velike Milosti,

u tajni koju tvoj lik objavljuje;

rođenje tvoga Sina, Utjelovljenje Riječi,

koji je htio prebivati među nama,

kojeg ti obožavaš i nama pokazuješ

da bi bio prepoznat kao Spasitelj svijeta.

Ti nas prethodiš u djelu nove evangelizacije,

koja jest i koja će biti navještaj

i ispovijedanje Isusa Krista, koji je „Put, Istina i Život“.

Potom sam pročitao dio ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske i malo o velikom kiparu Ivanu Duknoviću.

Laganim  „Stopama Pobijenih“ približavamo se Širokom Brijegu.

Dolazi trenutak kada se prisjećamo prošlogodišnjeg hodočašća i sebe zapitkujemo u kakvom smo duhovnom stanju od tada kao vjernici, kao ljudi kao društvo, kao Domovina.

Prošle godine smo dosta raspravljali o propovjedi provincijala kada je rekao da su postojale dvije Hrvatske u vrijeme mučeništva širokobrijeških fratara kao i danas; Jedna bezbožna, zadojena komunizmom kojoj je bitan utjecaj, vladanje i moć, kojima je strano služenje općem dobru, dominira laž, prešućuje istina, zlo se opravdava, nepravda postaje zakon u razaranju zajedničkog dobra.

Cilj jugokomunistima je bio pobiti fratre i tako slomiti vjeru u Hercegovini, ali su se grdno prevarili.

Druga Hrvatska prožeta evanđeoskom istinom o crkvi, narodu i o domovini je s nama danas kao što je bila i u vrijeme kada su jugokomunisti pobili 66 fratara, naše braće, ali i sama u okovima nije mogla pomoći.

Pristižemo do crkve Uznesenja BDM, do središnjeg žrtvoslovnog mjesta Hercegovačke franjevačke provincije.

Prilazimo s cvijećem i svijećama do ratnog skloništa u koji su odveli prije 81. godinu  12 franjevaca koje su pronašli u samostanu, ubili ih i zapalili u skloništu da bi se zameo svaki trag.

Među okupljenima smo i mi iz Matice hrvatske ogranak Split, koji smo organizirali ovo 20. hodočašće i u ime Matice položili cvijeće i upalili svijeće:

Željko Pleić, Mate Buljubašić, Monika Vrgoč, Tomislav Jukić, Nediljko Šimić, Martin Čelan, kao i u ime branitelja Dragan Maretić i drugi.

Molitveni program počeo je u 16,00  sati ispred ratnog skloništa koju je predvodio fra Jure Barišić. Imena poginulih čitali su trećari.

Svečanu sv. misu zadušnicu predvodio je provincijal fra Jozo Grbeš uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i velik broj drugih franjevca i svećenika.

Fra Jozo se je dotaknuo u svojoj propovjedi tema ljudskog postojanja, istine, slobode, Krista i kršćanstva, sv, Franje i franjevaca, ljubavi i memorije.

U vremenima medijskih manipulacija istina je jedna žrtva.

O kako je mučna ta povijest, 550 ubijenih svećenika u jednom malom narodu.

Blaženi Alojzije Stepinac poručio je jugokomunistima:

„Vi ste učinili fatalnu pogrješku, što ste pobili svećenike!“

Nakon završetka sv. mise okupljeni ispred Gospina oltara kao i svake godine, zapjevali smo gromoglasno pjesmu; Rajska Djevo Kraljice Hrvata.

Večera nas je čekala u restoranu Rustika gdje smo ostali do kasno.

Ja sam i zaguslio pjesmu koju sam posvetio dr. F. Tuđmanu i koju sam napisao godinu dana poslije njegove smrti:

Gusle moje glasonoše svijeta,

Zaguslite nitko vam ne smeta.

Opjevaste Jelačića bana,

A i Franu Krstu Frankopana.

Opjevaste velike Hrvate,

Sve uz pjesme Buljubašić Mate.

Zadaća je danas meni dana,

Opjevati najvećeg Hrvata.

Najvećega hrvatskoga sina,

Koga dade mati Domovina.

Predsjednika doktora Tuđmana,

Sjajnu zoru hrvatskoga dana.

Vrhovniče neka ti je dika,

Poslušati svoga pukovnika.

Što uz gusle pjeva o slobodi,

I junaku što ga mati rodi.

Nakon kletog drugog svjetskog rata,

Sanjao je slobodu Hrvata.

Al na žalost tada znao nije,

Za planove proklete Srbije.

Zločincima proglasit Hrvate,

Nezavisnu nikad da ne vrate.

Jasenovac bijaše im zgoda,

Da bi svijetu lažni mit se proda.

Nisi htjeli Hrvatsku da brane,

Sam ustaje doktor Tuđman Frane.

Sudili su hrvatskomu sinu,

Ne priznajući povijesnu istinu.

I sam Tito koda Hrvat nije,

Na strani je proklete Srbije.

I njega je Božja ruka smakla,

Survala ga u dno crnog pakla.

Na tisuću i devet stotina,

Devedeset i prva godina.

Milošević u Srbiji vlada,

Njega sluša i Jugo armada.

Vojvodinu sebi prisvojio,

A Kosovo s vojskom osvojio.

Pa se pravi da Slovence tuče,

A Hrvatsku da u rat uvuče.

Akademci  zadaću mu dali,

Magnu kartu njemu nacrtali.

Jugo vojska odmah  da izbije,

Na granice „velike“ Srbije.

Na Karlovac preko Vukovara.

A na moru vojsku bi odmara.

Karlobag im bješe odrednica,

Sapela ih Marija Divica.

Grad Dubrovnik Neretve Dolinu,

Za buduću Srpsku otadžbinu.

Franjo Tuđman da i dušman znade,

On osniva zbor narodne garde.

Jedinstvene osniva brigade,

Ponosite Hrvatske armade.

Sada Srbi juriš učiniše,

Na Vukovar lijepi udariše.

S stotine četničkih kolona,

Sa stotinu ratnih aviona.

Sva se zemlja od topova stresa,

Po Dunavu plivaju tjelesa.

Opkoliše grada Vukovara,

Nebo zemlja u paklu izgara.

Slomiti ga plan je za tri dana,

Predat će se njegova obrana.

Franjo Tuđman na obranu zove,

Vukovarce i sve vitezove.

Braćo moja premili Hrvati,

Vrijeme nam je za Dom vojevati.

Sad se bitka za slobodu bije,

Za slobodu zemlje Croatie.

Sedamdeset i još osam dana,

Izdržala hrabra je obrana.

Šest tisuća srpskih agresora,

Milošević pokopat je mora.

I tisuću branitelja pada,

Za slobodu voljenoga grada.

Još toliko iz grada civila,

Laka zemlja Hrvatska im bila.

Na tisuću i devet stotina,

Devedeset i peta godina.

Kolovoza baš drugoga dana,

Tuđmanova zapovijed je dana.

Braćo moja hrvatski vojnici,

Ustanici moji bojovnici.

Treba udrit složno na Krajinu,

I umjetnu srušit tvorevinu.

Do Oluje garda uvježbana,

I krajine nesta za dva dana.

Iznad Knina ostala je slika,

Hrvatskoga prvog predsjednika.

Ljubeć barjak pobjede i mira,

Na tvrđavi kralja Zvonimira.

Politikom koju mudro vodi,

Podunavlje privede slobodi.

Paće potom moj Hrvatski sine,

Napustit nas otac Domovine.

A prelijepa Hrvatska mu mati,

Ime će mu zlatom indorati.

NA BARJAKU NEK SE NAŠEM VIJE,

SVE DOK BUDE ZEMLJE CROACIJE.

Ne znam kako će vam se dopast, meni puno bolje zvuči uz moje gusle.

Pukovnik Hrvatske vojske Mate Buljubašić