To potvrđuje dugogodišnje sumnje o globalističkom demografskom inženjeringu koji se koristi kao politička strategija
Videozapis iz Španjolske postao je globalno oružje za kritičare koji tvrde da dijelovi europske radikalne ljevice otvoreno pozdravljaju demografske promjene kao politički alat.
Objavljeni kratki video isječak iz Španjolske odjeknuo je daleko izvan okvira, otkrivajući liniju raskola u europskoj raspravi o migracijama i potičući tvrdnje da dijelovi krajnje ljevice na kontinentu imigraciju ne smatraju samo socijalnom politikom već i izbornim instrumentom.
Snimka prikazuje Irene Montero, visoku dužnosnicu španjolskog krajnje lijevog Podemosa, bivšu ministricu za jednakost i trenutnu zastupnicu u Europskom parlamentu, kako se obraća na javnom događaju. U obraćanju, Montero izražava nadu da će imigracija pomoći „da se ova zemlja očisti fašista i rasista,” što kritičari široko tumače kao odobravanje demografskih promjena kako bi se promijenili rezultati glasovanja.
Otkad je kružio na X-u, videozapis je premašio pet milijuna pregleda, brzo postavši središnja točka međunarodnih političkih komentara.
Ono što je nekoć možda bila domaća kontroverza, eksplodiralo je na globalnoj sceni nakon što su ga pojačali istaknuti međunarodni glasovi. Nizozemska komentatorica Eva Vlaardingerbroek opisala je isječak kao rijedak trenutak iskrenosti europske radikalne ljevice, tvrdeći da on potvrđuje dugogodišnje sumnje o demografskom inženjeringu koji se koristi kao politička strategija.
Musk protiv španjolskih vladajućih komunista
Rasprava se dodatno zaoštrila kada se oglasio Elon Musk, vlasnik tvrtke X, oštro osuđujući izjave i optužujući Montero da se zalaže za eliminaciju političke skupine demografskim sredstvima. Njegova intervencija osigurala je da kontroverza dosegne publiku daleko izvan europskih političkih krugova.
U Sjedinjenim Državama, konzervativni intelektualac Jared Taylor opisao je pljesak koji je Montero dobila na događaju kao „jeziv,” naglašavajući koliko takva retorika može postati normalizirana unutar određenih ideoloških prostora.
Podemos kao studija slučaja europske radikalne ljevice
Za kritičare, ta je epizoda postala simbol šireg fenomena na krajnjoj ljevici u Europi: spajanja pro-migracijskih zagovaranja s eksplicitnim izbornim kalkulacijama. Stranke poput Podemosa tvrde da povećana imigracija jača raznolikost, socijalnu pravdu i ekonomsku održivost. Protivnici tvrde da ovaj jezik često prikriva instrumentalniju logiku – onu u kojoj se demografske promjene otvoreno pozdravljaju kao način preoblikovanja biračkog tijela.
Dok glavne stranke lijevog centra obično naglašavaju integraciju i potrebe tržišta rada, Podemos se dugo pozicionirao na ideološkom rubu europske politike. Njegov diskurs često miješa politiku identiteta sa strukturnim kritikama kapitalizma i nacionalizma, stavljajući ga u red sa sličnim pokretima u Francuskoj, Njemačkoj i dijelovima nordijske ljevice.
Pristaše Irene Montero inzistiraju da su njezine riječi bile metaforične, usmjerene na osudu rasizma, a ne na pozivanje na zamjenu autohtonog stanovništva. Pa ipak, izbor jezika – pozivanje na „zamjenu” na kontinentu koji je već osjetljiv na demografsku tjeskobu – pokazao se politički zapaljivim.
Komentari Irene Montero pružili su kritičarima snažan primjer za argument da dijelovi europske ekstremne ljevice više ne toleriraju samo demografske promjene, već ih aktivno pozdravljaju kao političku polugu. Za međunarodne promatrače, Podemos sada služi kao studija slučaja o tome kako se migracijska politika, politika identiteta i izborna strategija mogu spojiti – i koliko brzo takvi trenuci mogu izmaknuti nacionalnim granicama.
Dok Europa ulazi u još jedan ciklus izbora obilježen polarizacijom i nepovjerenjem, kontroverza naglašava središnje pitanje: mogu li demokratska društva održati otvorene rasprave o migracijama bez skliznuća u retoriku koja stanovništvo tretira kao alate, a ne kao građane?
ŠPANJOLSKA BEZ ŠPANJOLACA – NEVIĐENI PAD NACIONALNOG STANOVNIŠTVA
U prosincu 2025. tekst pod gore navedenim naslovom objavio je Antonio O’Mullony, španjolski novinar sa sjedištem u Madridu. O’Mullony je osnivač i urednik La Iberie, a prethodno je bio glavni urednik La Gacete i njezin dopisnik iz Washingtona, gdje je također radio za Svjetsku banku, Međuameričku razvojnu banku i Veleposlanstvo Španjolske u Sjedinjenim Državama. Redoviti je komentator na televiziji i radiju.
Španjolska i dalje ruši rekorde u broju stanovnika, kvartal za kvartalom. Od 1. listopada 2025. zemlja je imala 49.442.844 stanovnika, prema kontinuiranoj statistici stanovništva Nacionalnog statističkog zavoda (INE). Na papiru, Španjolska napreduje s gotovo pola milijuna više ljudi u godini i preko 100.000 ‘dodanih’ u samo tri mjeseca.
Španjolska raste, ali Španjolci blijede. Iza brojke s naslova krije se demografski paradoks. Širenje je potaknuto imigracijom. Broj stanovnika rođenih u inozemstvu sada prelazi 9,8 milijuna, što je gotovo petina ukupnog stanovništva. U međuvremenu, broj ljudi rođenih u Španjolskoj i dalje se smanjuje, zbog desetljeća duge negativne prirodne ravnoteže. Natalitet više ne može nadoknaditi smrtnost, a to se ne događa od 2017. godine.
Broj stranih državljana (isključujući gotovo tri milijuna koji su već naturalizirani) iznosi nešto više od 7,1 milijuna, nakon još jednog tromjesečja snažnog priljeva. Razlika između osoba rođenih u inozemstvu i stranih državljana naglašava opseg naturalizacija posljednjih godina. Svake godine deseci tisuća novopridošlih, uglavnom iz Latinske Amerike i Magreba, postaju španjolski državljani. (Napomena: Magreb, arapski Maghreb, regija afričkog kontinenta sjeverno od Sahare i zapadno od Nila).
Rastuća populacija s manjim brojem Španjolaca
Samo u 2024. godini broj stanovnika porastao je za više od pola milijuna, uglavnom zbog imigracije. Istovremeno, broj Španjolaca pao je za otprilike 130 000. Španjolska dobiva nove stanovnike, ali gubi državljane.
Prirodna ravnoteža se iz godine u godinu pogoršava. Španjolska je prošle godine zabilježila 322.075 rođenih i 461.946 umrlih, što odražava negativnu razliku od gotovo 140.000 – najgoru zabilježenu brojku. Stanovništvo brzo stari, jer je više od 20 posto Španjolaca starije od 65 godina, a generacija ‘baby booma’ masovno ulazi u mirovinsku dob. Očekivano trajanje života, jedno od najviših u Europi, osigurava da smrtnost nastavlja rasti čak i dok natalitet pada.
Starije majke slabo rađaju
I došlo je do kolapsa. Stopa nataliteta u Španjolskoj, s 1,16 djece po ženi, najniža je u Europi i samo neznatno iznad rekordno niske svjetske stope Južne Koreje. Kasno majčinstvo, nesigurno zaposlenje i nedostupni stambeni uvjeti pravi su pokretači. Prosječna dob majki koje prvi put rađaju sada je 32,6 godina (najviša u EU-u).
Španjolsko državljanstvo, dakle, ne raste rođenjem, već papirologijom: naturalizacijom i, u manjoj mjeri, povratkom iseljenika ili potomaka Španjolaca. Prošle godine više od 240.000 ljudi postalo je španjolskim državljanima, većinom Latinoamerikanaca.
Novo lice migracije na preoblikovanoj karti
Kolumbija prednjači u svim priljevima, s više od 32 000 dolazaka u trećem tromjesečju 2025., a odmah iza nje slijede povratnici Španjolci i Marokanci. Prevlast Latinske Amerike naglašava koliko snažno jezične i kulturne veze još uvijek privlače ljude u Španjolsku. Visoke stope ponovne emigracije među Španjolcima, Kolumbijcima i Marokancima pokazuju fluidnost tih kretanja, oblikovanih tržištima rada i obiteljskim mrežama.
Broj stanovnika rastao je u svim regijama, iako neravnomjerno. Najbrži rast zabilježen je u Valencijskoj zajednici, Aragoniji i Kastilji-La Manchi, potaknut pristupačnijim stanovanjem i živahnim lokalnim tržištima rada. Madrid i Andaluzija, unatoč svojoj veličini, rasli su samo neznatno, odražavajući zasićenost i rastuće troškove stanovanja. Demografska karta pomiče se u unutrašnjost i duž mediteranskog luka.
Kućanstva se množe, dok se obitelji smanjuju
Broj kućanstava i dalje raste i sada se približava broju od 19,7 milijuna. Međutim, ona su manja i starija. Prosječna stambena jedinica sada ima samo 2,5 osobe. Potražnja za nekretninama za najam raste, kao i pritisak na cijene, posebno u područjima koja doživljavaju snažnu imigraciju ili emancipaciju mladih usporenu ekonomskim poteškoćama.
Svaka peta osoba koja živi u Španjolskoj rođena je u inozemstvu, što je udio usporediv s Njemačkom i veći od Italije ili Francuske. Kaže se da „raznolikost” podržava tržište rada i sustav socijalne skrbi, ali prisiljava Španjolsku da se suoči s pitanjima integracije, identiteta i dugoročne društvene kohezije.
Španjolska se širi brže nego ikad. Ali zemlja koja raste svake je godine sve manje španjolska. Demografski model temeljen na zamjenskoj migraciji popunjava statističke praznine i laska projekcijama BDP-a, ali malo čini u rješavanju dublje krize: društva koje se ne može reproducirati, gospodarstva koje se napreže zbog starenja i kulture koja je sve više ‘neusidrena’.
Pitanje, prije nego kasnije, neće biti može li Španjolska dosegnuti 50 milijuna stanovnika. Bit će kakvu će zemlju ti stanovnici stvoriti i hoće li Španjolska s 40 milijuna zaista biti gora od Španjolske s 50 milijuna bez Španjolaca.
Autori:
- Javier Villamor: „The Mask Is Off? Spain’s Far-Left Leader Calls For “Replacement” of Native Population” – The European Conservative, 2. 2. 2026.; https://europeanconservative.com/articles/news/podemos-montero-remarks-immigration-replacement-political-tool/
- Antonio O’Mullony: „Spain Without Spaniards: The Unprecedented Decline of the National Population” – The European Conservative, 15. 12. 2025.; https://europeanconservative.com/articles/analysis/spain-without-spaniards-the-unprecedented-decline-of-the-national-population/
