Josip Dabro pjevao je o jednom A.P.-u kao “vođi svih Hrvata”, i time doveo u nezgodan položaj drugoga A.P.-a, koji je naš trenutačni “vođa svih Hrvata”

Pismo hrvatskoga branitelja Vladimira Flatschera odgovor je svima onima koji ne znaju što je bilo i kako su i zašto neprijatelji Hrvatske napravili za hrvatske novce protuhrvatski film “Mirotvorac”

 

• Glavna tema protekloga tjedna je „slučaj Dabro“. Radi se o saborskom zastupniku Domovinskog pokreta, Josipu Dabri, koji je ne tako davno pucao iz puške vozeći se automobilom po naseljenom mjestu i predsjednik Vlade ga je smijenio. Od tada je „samo“ saborski zastupnik! Sada je izišla u javnost nova snimka na kojoj J. Dabro na jednoj zabavi svira harmoniku i pjeva pjesme koje se ne sviđaju nekoj publici u Hrvatskoj. Dabro je pjevao staru hrvatsku narodnu pjesmu o Stjepanu Radiću pod naslovom “Kad je Stjepan Radić umirao”, a poznatu i pod nazivom “1928.”. U toj pjesmi na zabavi “pokladnog jahanja” u Komletincima pjevač i harmonikaš Dabro je dodao neki stih, slično kao što su u pjesmi “Marjane, Marjane”, ubacivali i još uvijek kod pjevanja ubacuju i “Srce Isusovo”, zbog kojega su za vrijeme obiju Jugoslavijâ progonili, tukli i zatvarali i žandari i milicajci katolike Hrvate. Dabrin dodani stih glasi: “U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata”, što je zasmetalo našim lijevoliberalnim čistuncima. A ne smeta im da se u zagrebačkoj Areni na koncertu neke srbijanske sisate pevaljke pleše žikino kolo po dvoranskom parketu. Čistuncima smeta aluzija na poglavnika Antu Pavelića koji je, nakon atentata jugoslavenske Udbe 1957. u Buenos Airesu, dvije godine kasnije, 1959., umro u Madridu i pokopan na tamošnjem gradskom groblju.

Za sve je kriva – “dobra šljiva”!

• E, sad, je li njegova grobnica „od zlata“, mislim da nije. Drugi prigovor je što je Dabro pjevao u toj pjesmi da je Ante Pavelić “vođa svih Hrvata”, uglavnom je istina jer je A.P. više od četiri godine (1941.-1945.) doslovno bio “vođa svih Hrvata”, i onih koji su ga tada slijedili i voljeli, i onih koji ga poslije 1945. nisu ni slijedili, a ni voljeli. Na to svatko ima pravo. Ali kod Dabre nije problem ta pjesma u raspojasanom stanju nakon popijene “dobre šljive”, kako je nakon povratka sa Svjetskoga prvenstva u Rusiji 2018. rekao lucidni vatreni Domagoj Vida, problem je što je on sada postao teret drugom A.P.-u, sadašnjem hrvatskom “vođi svih Hrvata” i tu ga razumijem. Posebice kada znamo da u prijašnja dva mandata, a ponajvećma u ovom trećem, Plenković ima ruku u Hrvatskom saboru točno na mjeru, 76, i ruka Josipa Dabre treba mu kao „zjenica oko“, kako je znao u svojim tiradama govoriti zločinac Josip Broz, zvani Tito. Dodatan problem je što se uzjogunio tzv. liberal Dario Hrebak iz ostatka ostataka od osnivanja promašenoga HSLS-a i dodatno Plenkoviću ne da mira. Znajući današnjega hrvatskoga A.P.-a, prije će se on riješiti čistunca Hrebaka, nego harmonikaša i slavonske lole Dabre.

Jugo podjela krivnje na kaštelanski način

• Večernji list piše da su „Kaštelani na krnjevalu spalili likove Tita i Pavelića“ i dodaje da je „Spaljivanjem krnje na kojem su simbolično prikazani Josip Broz Tito i Ante Pavelić završio 213. Donjokaštelanski krnjeval“ (https://www.vecernji.hr/vijesti/foto-kastelani-na-krnjevalu-simbolicno-spalili-likove-tite-i-pavelica-1934942). Ne znam kako netko, 81 godinu poslije Drugoga svjetskog rata, pa i u vrijeme karnevala, može uspoređivati partizanskoga i jugokomunističkoga zločinca Broza, odgovornoga za smrt stotine tisuća Hrvata i za demografski gubitak od nekoliko milijuna Hrvata zbog njegovih počinjenih zločina, a posebice progona stotine tisuća Hrvata koji se do danas nisu vratili u domovinu svojih predaka, s Pavelićem koji je bio prvi čovjek izvršne vlasti prve obnovljene hrvatske države u XX. stoljeću, kojega nijedan međunarodni sud nikada nije niti progonio, a niti osudio za bilo koji počinjeni zločin tijekom više od četiri godine trajanja Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.).

Neviđeni govor mržnje 

• Dokle se može nisko spustiti jedan čovjek, ovoga puta jedan novinar Večernjega lista, Tomislav Dasović, da, 82 godine nakon događaja o kojem piše, napiše ovoliko laži, iznese nepotvrđene tvrdnje sve u cilju da se dodvori Večernjakovom većinskom vlasniku u Srbiji i aktualnoj vlasti u Zagrebu koja ni sama ne zna kako da se ponaša u „slučaju Dabro“. Za potvrdu ovoga moga uvoda pročitajte Dasovićev naslov, podnaslov i uvodni dio članka u kojem na krajnje jadan način baca drvlje i kamenje na ondašnjega prvoga čovjeka hrvatske izvršne vlasti, koji je samo gledao utakmicu između hrvatskoga Građanskoga i mađarskog Nagyvarada (1:0): »Imamo fotografiju: Zloglasni poglavnik Ante Pavelić bio je na utakmici Dinama – Uspostavom marionetske, fašističke Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. godine, ustaški režim brzo je prepoznao važnost sporta, a pogotovo nogometa, kao najpopularnije razbibrige naroda. Pa kad je ovih dana već aktualan poglavnik Ante Pavelić, najveći izdajnik u povijesti hrvatskog naroda, čelnik fašističke NDH, onaj koji je Rimskim ugovorima izručio Mussoliniju najveći dio Dalmacije, vođa zloglasnog i zločinačkog ustaškog pokreta – o kojemu Josip Dabro pjeva kao o „vođi svih Hrvata” – doživimo tog zlikovca i iz jednog do sada nepoznatog kuta.« (https://www.vecernji.hr/sport/imamo-fotografiju-zloglasni-poglavnik-ante-pavelic-bio-je-na-utakmici-dinama-1934998). Ili Dasović ne zna ili mu je netko podmetnuo da ponavlja velikosrpske laži koje domaći trbuhozborci ponavljaju od 1945 i, nažalost, sve do danas, da je Pavelić prodao južnu Hrvatsku, da ju je izručio Mussoliniju i slično, a pritom zanemaruje Rapallske ugovore (1920.) i Rimske ugovore (1924.) u režiji Beograda kada je jug Hrvatske predan Rimu sa ciljem da se Hrvatska razjedini i oslabi. Za one koji ne znaju, poglavnik Ante Pavelić je lički Hrvat podrijetlom iz Krivog Puta, a prezime Dasović također je ličkoga podrijetla.

Istina o Josipu Reihl-Kiru

• »Ovo sam dobila: Evo izjave policajca koji je tada bio svjedok svim tim zbivanjima«, napisala je Sandra Gabrilo, https://www.facebook.com/sandra.gabrilo?comment_id=Y29tbWVudDoyNzU2NDM5MjM0NzEwNzYxXzkwMDM2Mzc1NjE3NDg3Ng%3D%3D: »Godine 1990./’91. uočili smo kao pripadnici HDZ-a, da ne će sve proći mirno. Pošto smo dobili embargo na uvoz oružja, a kako bi izbjegli vojnu intervenciju tkz. jna, morali smo u skladu sa tadašnjim ustavom naoružati i osposobiti policiju. Branimir je tada aktivno vršio poziv svim provjerenim članovima. Popis je vršen u prostorijama HDZ-a iznad HNK u Osijeku. Vršila ga je naša tajnica G. G. M. U jednom trenutku dolazi do nekih sukoba na relaciji Tuđman-Glavaš, onaj poznati Tuđmanov prst i kompletan popis se prebacuje kod Antuna-Joze Gudelja. Koji je okupio nas oko 50 te organizirao naš prijevoz do vinkovačkog autobusnog kolodvora, gdje su nas autobusi Croatia busa, zajedno sa dečkima iz Vukovarsko- srijemske županije odvezli u tadašnji obrazovni centar MUP-a, danas policijska akademija u Dubravi.
• Po završetku obuke, vraćamo se svi sa zaduženim dugim i kratkim naoružanjem, te službenom odorom u matične PU. Po povratku u tijeku noći dočekuju nas specijalci bivše jugo milicije, kadrovi koji su ostali još u Hrvatskoj policiji i koji sve to skupa nisu mogli provariti. Tada je došlo do malog incidenta, jer su tražili od nas da predamo oružje i idemo kući. @Mi to nismo prihvatili, jer smo drugo naređenje dobili u Zagrebu. Tadašnji načelnik je bio Kir, koji je bio postavljen od hrvatskih političkih tijela. Nije se udostojio niti doći, niti nas uzeti u zaštitu. Točno je znao što će se dogoditi, da će biti pucnjave. Naš dogovor u autobusu je bio da ili mi ili oni.
• Kada su vidjeli da smo spremni, bez obzira na neiskustvo, zapucati, pozvan je Kirov zamjenik da smiri situaciju. Što je i učinio na sastanku oko pola 3 u noći u plavoj sali PU. Poslije toga dio pročetničkih orijentiranih milicajaca prelazi na drugu stranu, jugomilicajci odlaze u mirovinu, a mi novi hrvatski policajci, samo s obukom, bez osnovnog znanja o policijskim poslovima ostajemo raditi. Ostao je i jedan dio Hrvata iz ondašnje milicije, koji su prihvatili hrvatski grb, a skinuli krvavu petokraku. Oni su nas učili kroz rad.
• Pošto smo od starta imali nepovjerenje prema bivšim milicajcima, ostali smo politički aktivni u stranci, zbog kakve takve zaštite. Branimir je oko sebe imao nas dvadesetak koje je slanjem u policiju htio legalizirati po pitanju naoružanja. Pošto je dobar dio bivših jugomilicionara napustio službu, kao popuna oformio se je pričuvni sastav. Dio te pričuve koordinirao je svatko na svome terenu. Obično su glavni bili lokalni predsjednici HDZ-a. Tako je i Gudelj bio u Tenji. Pričuva je dobila službene iskaznice, dugo i kratko naoružanje, te sve ovlasti kao i mi aktivni.
• Zbog vrlo složene situacije u tim odnosima stari-novi, ja prelazim u SZUP. Rad u civilu mi je bolje odgovarao i imao sam klizno radno vrijeme, uglavnom po potrebi na dotičnom mjestu. Početkom travnja 1991. godine od jednog pravoslavca dobio sam dojavu da se planira nekakav “miting”, obavijestim šefove B.B. i Z.P. i pripremimo se. U pripravnosti je bila specijalna PU OBŽ i nas par i SZUP-a. 21. travnja 1991. godine u Jagodnjak dolaze Vojislav (kršteno Vjekoslav) Šešelj četnički vojvoda, Milan Paroški, poslanik u parlamentu Srbije i Stanko Cvijan. Poslije govora mržnje, prekrajanja granica, pozivanja na oružanu pobunu, te prijetnje smrću hrvatskom narodu (pobiti kao kerove uz tarabu) imali smo zakonske osnove za uhićenje i privođenje. Što smo i učinili. Međutim, tada dolazi Kir i naređuje da ih sve pustimo. Što nama nije bilo pojmljivo šta se tu događa. Prilikom puštanja, sam Šešelj je bio iznenađen i rekao je Kiru: ja vas ovako ne bih pustio. Dolazim uskoro sa svojim Belim orlovima, vidimo se. Nakon toga odlaze preko mosta na Batini.
• Poslije toga naše i sveukupno povjerenje u načelnika Kira je nestalo. Stizale su dojave o ilegalnom prelasku četnika kod Daljske krivine i u Borovo Selu, te o mogućim barikadama na putu. Kir je uvidio da nema povjerenje niti nas novih aktivnih hrvatskih policajaca niti pričuvnih. Tada dolazi do ograničavanja primanja u pričuvu i na sve moguće načine je htio da dobar dio nas pogine, šaljući ljude u nemoguće i neovlaštene misije. Zbog nekih traktora i prikolica između Dalja i Borova Sela šalje dvije ophodnje, a ne jednu kako se navodi u filmu. Tada izdaje zapovijed ničim izazvan, jer je ophodnja trebala biti izviđačka, da se u slučaju barikade zapuca i sve ih se pobije. Nama nije bila jasna njegova nagla promjena stava. Istu zapovijed je uz dodatnu pričuvu i naoružanje izdao Gudelju na prilazu Osijeku, tko se ne zaustavi, pucaj. Prva ophodnja je bila Z. M. i D. K., a druga J. T. i M. M. Prva ophodnja je po naređenju Kira prešla granicu teritorijalne nadležnosti PUOBŽ. Pokušala u Borovo Selu skinuti zastavu i upala u zasjedu. Druga im stiže u pomoć, ali su zapucali po njima i uspjeli su se okrenuti i izvući se. Dolaze do Osijeka i Kir hitno zahtjeva intervenciju iz PU VSŽ. Oni ne znajući uopće o čemu se radi dižu specijalce. Kir je svjesno poslao ophodnje na teritorij druge PU iako je kao načelnik znao da tamo nemaju ovlasti. Osim toga oglušio se na dojave da četnici po noći čamcima prelaze Dunav i o tome nije obavijestio načelnika PU VSŽ. Ovaj ne znajući koncentraciju četnika u selu pošalje u zasjedu redarstvenike.
• Poslije smo saznali da je bila i dojava da su dvojica naših iz prve ophodnje, teško ranjeni istu noć prebačeni u Novi Sad u bolnicu. Isto tako ta dojava nije proslijeđena načelniku PU VSŽ, jer oni onda ne bih išli u Borovo Selo, pošto ove dvojice zarobljenih tamo više nema. Kada se uzme sve u obzir, od Jagodnjaka, izjave i obećanja Šešelja, dojave o prelasku granice, slanja ophodnji na tuđi teritorij, stvara se osnovana sumnja o izdaji Kira i njegovom namjernom činu, a u svrhu pogibije Prvih Hrvatskih Redarstvenika. Što se tiče Tenje, Gudelj i kolege na punktu su se pridržavali upravo naređenja Kira. Zaustaviti svako vozilo i fizičku osobu, pregledati, a tko ne želi stati, pucaj. To je i učinjeno.
• Moram napomenuti da u takvim ratnim okolnostima načelnik jedne PU nije imao što tražiti u privatnom vozilu. Točno se zna protokol u takvim slučajevima. Da je to naručeno od Glave, ne bi Zobundžija sjedio u vozilu, kao njegov prijatelj. Osim toga imate izjavu na početku filma osoba u vozilima, koji su rekli da je pucano sa svih strana, s krovova iz kanala. Znači nije Gudelj sam pucao, nego više njih. Njegov jedini krimen je bio što se udaljio s mjesta, prije službenog očevida. Kalašnjikov ima 30 metaka, ako je pun, a ulaznih rupa na vozilu je bilo više. Dva puta osuđen za isto kazneno djelo, pomilovan i ponovno suđen, te odležao svih 20 godina do zadnjeg dana. Nikada nikoga nije optužio niti tražio pomoć, iako je puno toga znao do samoga vrha. Čvrst karakter i kao slobodan čovjek živi u Tenji. A mirotvorcu osobno želim jako vrući pakao za sve hrvatske žrtve. Da smo onda uhitili ili lik..dirali Šešelja, ne bih se možda dogodilo Borovo Selo, niti svi zločini tkz. belih orlova. Svi ti zločini i žrtve idu na dušu samo jednog čovjeka Josipa Reihla Kira. Gorio u paklu. Vladimir Flatscher« Ovo je pismo odgovor svima onima koji ne znaju što je bilo i kako su i zašto neprijatelji Hrvatske napravili za hrvatske novce protuhrvatski film „Mirotvorac“.

Konferencija obilježena govorom Marca Rubija

• Iza nas je 62. Sigurnosna konferencija u Münchenu. Prošla je puno mirnije nego 61. na kojoj je svojim izjavama američki potpredsjednik James David Vance naprosto šokirao uspavane ljevičarske čelnike europskih država. Ove godine u München predsjednik Donald Trump poslao je državnog tajnika Marca Rubija koji je bio obazriviji prema Europljanima iako im je rekao gotovo isto kao i Vance, ali na jedan puno mirniji i diplomatskiji način. Rubio je u Münchenu, isto kao i Vance godinu ranije, opisao Zapad (SAD i Europu) kao područja pogođena dvjema pošastima, masovnom migracijom i deindustrijalizacijom i poručio da s te obje pošasti Europa mora prestati; zabraniti useljavanje muslimana i povratiti industriju u svoje države, a ne ovisiti od Kine, Indije, Brazila, Indonezije i sličnih država koje su se okoristile ovom pogrješnom i pogubnom europskom politikom. Činjenica je da je nakon svoga govora na konferenciji Marco Rubio posjetio Bratislavu i Budimpeštu i tim činom poručio Europskoj uniji da napokon napuste globalizacijsku politiku koja je oslabila i osiromašila Europu.

Poljski komunisti protiv Amerikanaca

• Sjedinjene Države, predsjednika Donalda Trumpa i njegove pomoćnike Jamesa Davida Vancea i Marca Rubija, ne vole ne samo u Berlinu, Parizu i Bruxellesu, protiv njih su i u Varšavi koja najviše treba američku pomoć jer zbog zauzetog Königsberga, od 1945. “Kalinjingradske oblasti”, graniči s Rusijom. Kako su se na vlast u Poljskoj vratili ljevičari i Donald Tusk neki od članova poljske izvršne vlasti javno vrijeđaju američkoga predsjednika, prije svega predsjednik poljskog parlamenta Włodzimierz Czarasty. Czarasty, supredsjedatelj poljske stranke Nova ljevica i predsjednik donjeg doma poljskog Sejma, rekao je da “ne će podržati nominaciju predsjednika Trumpa za Nobelovu nagradu jer on to ne zaslužuje”. Otišao je i korak dalje pa je rekao da je Trump oslabio međunarodne institucije kroz “iluzorne inicijative i destabilizacije uključivanjem u transakcijsku politiku kroz uporabu sile”. Washington je brzo odgovorio smanjenjem broja američkih vojnika u okviru NATO-a i u Poljskoj i u susjednoj Njemačkoj.

Nekulturno kancelarovo ponašanje

• Nakon münchenske sigurnosne konferencije na svjetskoj razini oglasio se dezorijentirani njemački kancelar Friedrich Merz zamjerivši onima koji su kulturno saslušali američkoga državnog tajnika Marca Rubija i njegov nadahnuti govor. Globalizirani Merz nije to učinio jer je nekulturan i sada pokušava izvrijeđati sve sudionike Rubijeva govora zato što su nekoliko puta zdušno zapljeskali, a na kraju i ustali i zapljeskali državnom tajniku. “Nisam bio u dvorani, a čak i da jesam, teško da bih ustao, a kamoli pljeskao Marcu Rubiju, jer je sadržaj njegova govora i dalje bio odraz politike predsjednika Trumpa, samo u prijateljskijem pakiranju”. Ovakvo naknadno Merzovo ponašanje ponukalo je komentatora Jakova Britovšeka da mu spočitne: »Merz kao pravi Nijemac opet kuka i kmeči. Zato Europa i propada što takvi kao on ne mogu prihvatiti da je Amerika spasitelj i vođa, a ne njihove glupe ideje o klimi i otvorenim granicama. Trump i Rubio su jedini koji mogu zaustaviti Ruse i Irance, a Merz bi radije da se svi ljubimo i trpimo invazije migranata. Što prije shvate da su SAD i Izrael uzor, to bolje za cijeli Zapad!« (https://www.index.hr/vijesti/clanak/merz-ne-mogu-vjerovati-da-je-u-m%C3%BCnchenu-cijela-dvorana-ustala-rubiju-ja-ne-bih/2761988.aspx).

Francuska ljevica ubija ljude na cesti

• Dok francuski predsjednik Emmanuel Macron nikako da shvati da je njegova politička agenda odavno već propala i u svijetu i kod kuće, u samoj njegovoj Francuskoj to se još drastičnije potvrđuje. Naime, u Macronovoj Francuskoj desetljećima podržavana i organizirana ljevica ubija ljude na cesti. „Ultra ljevica“ i(li) „anti-fašisti“, kako pišu francuski mediji, ubila je 23-godišnjeg Quentina (taje mu prezime) u Lyonu dok je osiguravao prosvjed protiv muslimanke Rime Hassan, inače, ljevičarske članice Europskoga parlamenta!!! Quentin je umro od posljedica masovnoga linča na ulici. Francuski ministar pravosuđa Gérald Darmanin optužio je tvrdo lijevo orijentirane političare iz stranke La France Insoumise (LFI), najveće ljevičarske frakcije u parlamentu, za poticanje nasilja. Darmanin je za ubojstvo od strane antifašističkih aktivista javno optužio i Rimu Hassan i čelnika LFI-ja Jean-Luca Mélenchona. Posebno je važno istaknuti da su ubojice djelovali s maskama na licu. Nakon ubojstva mladića domoljubna desnica prosvjedovala je na jugu u Montpellieru i u Parizu, gdje su prosvjednici otvorili transparent na kojem su pisali “antifa ubojice, pravda za Quentina”. Prosvjednici su za ubojstvo optužili La Jeune Garde (“Mlada straža”), antifašistički ogranak LFI-ja, kojega je osnovao Raphaël Arnault. Inače, ubijeni Quentin odlazio je na mise u crkvu Svetog Jurja u Lyonu, gdje je i volontirao za dobrotvorne organizacije.

Le Monde na strani ljevice

• Činjenica je da je Francuska duboko podijeljena država u kojoj su mediji većinom na strani ubojica Quentina. To vidimo na primjeru Le Mondea koji je, istina, dosta korektno u članku pisao o ubojstvu 23-godišnjeg mladića, ali je zato u naslovu relativizirao samo ubojstvo jer je Quentina nazvao „krajnje desnim aktivistom“, što je u praksi poziv za odstrjel i Quentina i drugih quentina. Naime, naslov glasi: »Macron poziva na smirenost nakon što je krajnje desni aktivist smrtno pretučen«, što bi trebalo značiti da je ubijeni suverenist dobio što je i zaslužio jer je „krajnje desni aktivist“ (https://www.lemonde.fr/en/france/article/2026/02/15/macron-urges-calm-after-far-right-activist-fatally-beaten_6750495_7.html).

Kriv je sustav

• Ubojstvo suverenista Quentina u Lyonu vatrenim oružjem nije izuzetak. Francuska ultra ljevica i francuski antifašisti napadaju i ubijaju Francuze već godinama. U prošli petak dogodio se napad nožem na žandara ispod Slavoluka pobjede u Parizu. Žandar je u obrani ubio napadača. Ali napadač nije bilo tko, radi se o „radikalnom islamistu“, kako piše Le Monde, kojega je godine 2013. belgijski sud osudio na 17 godina zatvora zbog ozljeđivanja dvojice policajaca (od kojih je jedan žena) u Bruxellesu. Taj „radikalni islamist“ pušten je iz zatvora na Badnjak 2025. godine pet godina prije i u otpusnom pismu napisano je da je podvrgnut “individualnoj administrativnoj kontroli i mjeri nadzora”. Sada vidimo, nikakvoj!

Nema kraja Žigmanovljevu dodvoravanju 

• U zadnje vrijeme Tomislav Žigmanov u ime Demokratskoga saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) šalje priopćenja u javnost i kada treba i kada ne treba. Situacija u stranci je nemirna, došlo je do podjela, ali to ne bi smio biti razlog da se nepotrebno miješa u unutarnje političke obračune u Hrvatskoj. Ima dosta i svojih briga u Srbiji. Najnoviji takav nepotreban primjer miješanja u unutarnjopolitičke odnose u matici je reagiranje na pjevanje saborskoga zastupnika Josipa Dabre o velikanima hrvatske ne tako daleke povijesti. Već u naslovu priopćenja predsjednik DSHV-a nepotrebno je napisao da „DSHV oštro osuđuje totalitarne narative i geste mržnje te poziva na odgovornu političku razboritost“. Ne samo da je to nepotrebno, nego je i netočno. Pjevati o NDH nije nikakav „totalitarni narativ“, a još manje „gesta mržnje“. Jedino u poruci koju Žigmanov šalje točno je da svaki političar, pa tako i nesnalažljivi J. Dabro, trebao bi biti politički odgovorniji i razboritiji. Unutar teksta priopćenja netočno je i pogrješno Žigmanovljevo spominjanje zločina, jer to su izmišljeni „narativi“ protiv Hrvata nakon kobne 1945. godine. Ovim svojim priopćenjem ustvari Žigmanov dolijeva ulje na vatru i jako griješi da će se na taj način dodvoriti srpskom etnobiznismenu u Hrvatskoj Miloradu Pupavcu i velikosrbinu četniku Aleksandru Vučiću u Srbiji i na taj način olakšati život preostalih Hrvata u Bačkoj, okupiranom istočnom Srijemu, Beogradu i diljem uže Srbije.

Nevidljivi robotaksiji pete brzine 

• Ponovno su u žarištu događanja prototipovi autonomnog vozila Mate Rimca koji se već godinama rade, izrađuju, ali ih nitko dosad nije vidio, jer ih naprosto – nema! To je ponukalo portal Index da 13. II. 2026. objavi razmišljanja novinara Ilka Čimića o tom problemu (https://www.index.hr/vijesti/clanak/reakcija-ministarstva-za-rimceve-prototipove-autonomnog-vozila-nije-bitna-autonomija/2760402.aspx). Koliko god ovaj novinar Indexa bio (ne)uvjerljiv, kod ovoga skupoga slučaja i za Europsku uniju i za hrvatski proračun, može nam koristiti ono što je on dosad uspio istražiti. Dva dana prije, 11. II. 2026., Index je objavio članak pod naslovom “Vlada spasila Rimca: Robotaksi pete razine ne postoji, ali dobit će naše milijune” (https://www.index.hr/vijesti/clanak/vlada-spasila-rimca-robotaksi-pete-razine-ne-postoji-ali-dobit-ce-nase-milijune/2759346.aspx). U tom prvom članku I. Čimić tvrdi da je Vlada spasila Matu Rimca iako robotaksiji pete brzine ne postoje, a najgore je što će Rimac – ili tko već stoji iza njega – dobiti „naše milijune“, dakako, u eurima. Na taj Čimićev napis reagirala je Vlada i preko resornoga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture tražila od Indexa „ispravku“ uz tvrdnju da su u prvom Čimićevom članku iznesene neistinite informacije. U drugom svom članku I. Čimić piše: »Ministarstvo u zahtjevu, koji potpisuje ministar Oleg Butković, navodi da javnost nije cjelovito i točno informirana o temi od javnog interesa, kao i da se Ministarstvu nanosi reputacijska šteta i stvara pogrešna percepcija o projektu i postupanju nadležnih institucija. Ključni dio zahtjeva za ispravak odnosi se na tvrdnju da postizanje pete razine autonomije nije bilo propisani ni ključni uvjet za ispunjenje pokazatelja u okviru osme tranše isplate«!

Butkovićevo objašnjenje

• Novinar Čimić objavio je drugi dio pisma O. Butkovića sa „zahtjevom za ispravak“. U nastavku novinar I. Č. pojašnjava prema onomu što mu je u pismu napisao ministar Butković da je M. Rimac dobio novac za istraživanje i eksperimentalni razvoj, te da se kod Rimčeva projekta radi o bespovratnim sredstvima koja su dodijeljena za dio koji se odnosi „na faze istraživanja i razvoja, odnosno dovršetak početnog prototipa potpuno autonomnog električnog vozila i početak razvoja verifikacijskih prototipova koji će imati obilježja finalnog vozila“, te se “Stoga potpora odnosi na primijenjeno istraživanje, u prvom redu industrijsko istraživanje i eksperimentalni razvoj. Dakle, projekt je R&D (engl. Research and Development) projekt te do završetka provedbe nemamo saznanja o opsegu primjene rezultata projekta u pružanju usluge gradskog prijevoza”, prenosi javnosti novinar Čimić ono što mu je ministar Butković napisao. A ministar Butković je Čimiću napisao i ovo pojašnjenje oko „slučaja Rimac“: “Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture inzistira na tome da predmetni dokazi budu verificirani od strane licenciranog i neovisnog tijela unutar Europske unije. To predstavlja jedan od ključnih uvjeta s naše strane te smatramo nužnim da potvrdu o ispunjenju relevantnog milestonea, predviđenog za završetak projekta, izda licencirano i neovisno tijelo kako bi bila prihvatljiva SAFU-u, Ministarstvu financija, Vladi Republike Hrvatske, našem Ministarstvu te Europskoj komisiji”.

Pritisak na medije

• Je li ovo objašnjenje ministra Butkovića u redu, odnosno je li u redu kada traži od novinara i Indexa da isprave ono što su napisali u prvom članku o robotaksiju i „postizanju postizanje pete razine autonomije“ teško je reći, ali nije naodmet da čujemo „glas naroda“, neke od komentatora ispod drugoga Čimićevog članka: »Rimca financiraju investitori i suvlasnici. Hyundai, Porsche, Volkswagen i ostali. Oni vjeruju da tehnologija koju je Rimac do sada razvio, a što je prikazao u Neveri, ima određenu vrijednost i da se isplati ulagati u njegovu tvrtku i buduće proizvode. Kod Rimca radi veliki broj stručnjaka, mnogo stranaca, neki od njih će i otići, osamostaliti se, napraviti svoje tvrtke. Stvorena je ekipa stručnjaka s novim znanjem. Budućnost će pokazati u kojem smjeru će to ići«, pojasnio je komentator Marijan Juratek, na što mu je odgovorio protupitanjem Marko Becirevic: »Zašto mu onda trebaju naše lipe ako se sve svjetske firme bore da investiraju u njega?« S ovim pitanjem ne slaže se komentator Natko Velnić, pa mu pokušava pojasniti i obraniti M. Rimca: »Marko, zašto Musku, najbogatijem čovjeku u povijesti, trebaju državne subvencije za Teslu i državni ugovori za Starlink i Space-X? To je standard u industriji visoke tehnologije. Država i međunarodne institucije poput EU-a se ponašaju kao investitori da bi imali udio u nečemu što može postati biznis veličine nekadašnje autoindustrije. To je oblik strateškog ulaganja, koji je problematičan utoliko što se ne radi o klasičnom javnom projektu nego tržišnom i samim time postoji određeni rizik propasti investicije. Ali to nismo ni mi izmislili ni mi potaknuli, inicijativa za ovo je zapravo došla iz EU-a, kojoj očajnički treba poluga utjecaja na svjetsku ekonomiju, te priključak svjetskim silama u nivou razvoja modernih tehnologija, stoga i drastično povećava stopu ulaganja u razno-razne startupe i industrije u nastajanju zadnjih godina.

“Rimac nije inovator nego trgovac”

• Dio te love će neminovno propasti, ali dio će u potpunosti opravdati uloženo«. Sljedeći komentator B B brani Natka Velnića ali na malo čudan način: »@Natko, u pravu si i ne zaslužuješ minus za komentar. EU poticanjem autonomnih vozila želi dokazati Kini i SAD-u da i mi imamo “konja za utrku”. Problem je što Rimac nije inovator nego trgovac i EU bacanjem novaca u takve projekte ispada smiješna«. Ali, ne da se @Natko, pa piše: »Nisam jalnuš ali bih volio da mi netko, možeš i ti, objasni iz kojeg izvora su plaćeni ti ljudi koji stvaraju nešto do sad neviđeno. Za sad je potvrđeno samo jedno a to je da je ne viđeno. Ono kad su imali onu znamenitu prezentaciju, to je bilo pišanje po ovcama. Pa bog te mazo, danas i dječje igračke možeš pokrenuti na daljinski a oni se nisu potrudili ni to da makar ugrade rezervnu varijantu u prezentirani primjerak. Ta tehnologija već postoji i funkcionalna je. Ne znam jedino kaj bude Rimac izmislil? Postavljam pitanje je li oni nešto plasiraju na tržište i od toga si isplaćuju plaće ili…?«

“E što je lijepo biti poduzetnik kojeg i država brani”

• Ne da se ni B B pa odgovara Natku nazivajući ga „Marijan“: »@Marijan, krivo. Porezi i doprinosi se plaćaju iz sredstava koje Rimac dobiva od države i to je onda kao da država sama sebi plaća. Rimčeve tvrtke su u gubitku oko 300 milijuna eura«. Ovaj B B-ov komentar lijepo je „sjeo“ komentatoru koji se nazvao Svatko Svatković, pa poentira: »E što je lijepo biti poduzetnik kojeg i država brani«. Mato Rudić nadovezuje se cinično na Svatka Svatkovića: »Brane ga, a nemaju nikakve interese 😅 😅«. Iz ovih nekoliko komentara vidi se da Hrvati razumiju gdje je problem i gdje i zašto završavaju hrvatski novci, a kada nema nikakvih rezultata, tada čujemo ovakva ministrova objašnjenja. Jer, ne zaboravimo, ovo ministrovo traženje „zahtjeva za ispravak“ od medija, konkretno u ovom slučaju Indexa, a u drugim slučajevima od svih drugih medija koji opravdano pitaju i brinu se kamo idu proračunski novci je samo blaži oblik pritiska na novinara i medij za koji piše, a teži oblik bolje da ne spominjemo. Posebice kada vidimo da se ključni dio ministrova zahtjeva za ispravak odnosi na tvrdnju da »postizanje pete razine autonomije nije bilo propisani ni ključni uvjet za ispunjenje pokazatelja u okviru osme tranše isplate«!

Presuda u obrani globalizacijskoga fašizma 

• Donesena je sudska presuda Marku Franciškoviću, njegovoj ženi Lani Ujdenici i Natku Kovačeviću, optuženima za „javno poticanje na terorizam“. Sve troje optuženika proglašeni su krivima. M. Francišković je nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora, 8 mjeseci bezuvjetno, a 16 mjeseci uvjetno na 4 godine. Budući je u istražnom zatvoru proveo godinu dana, ne mora ići u zatvor, a uvjetnu kaznu odslužit će kada presuda postane pravomoćna. L. Ujdenica osuđena je na uvjetnu kaznu od godine dana s rokom kušnje od tri godine, a N. Kovačević je dobio uvjetnu kaznu od godine dana s rokom kušnje od dvije godine. Prema novom globalizacijskom obrascu, sve troje osuđenika dobili su i mjere zabrane pristupa međumrežju! A zašto su zatvarani i progonjeni? Jer su kritizirali aktualnu vlast i nepotrebne mjere protiv Covida. Tužiteljstvo je to protumačilo kao da su pozivali na nasilno rušenje vlasti. Sudsko vijeće u obrazloženju ove presude navodi da je cilj Franciškovićevih govora “bilo povećanje straha i beznađa kod ljudi te poruka da je jedino njegov način rušenja vlasti ispravan, a Natko Kovačević ga je u tome podržavao”. Je li baš tako? Rekao bih da nije.

Rastezljiv i nejasan dio optužbe

• Nije M. Francišković „povećavao strah i beznađe kod ljudi“ nego su i strah i beznađe nepotrebno stvorili i nasilnim sredstvima provodili oni koji su tada bili na vlasti. I medicinski stručnjaci i medicinski eksperti, a i oni političari od predsjednika Vlade, pa do resornoga Ministarstva zdravstva. Kod Franciškovića za osudu suci su uzeli njegove izjave o potrebi borbe protiv onih koji provode nepotrebne, a opasne korona mjere. Osudili su ga i za poziv na teroristička djelovanja koja nisu najjasnija iz onoga što su mediji prenijeli. Taj dio optužbe je dosta rastezljiv i nejasan. A njegova izjava da migranti s istoka predstavljaju opasnost je istinita i tada i sada, a posebice nakon što se na čelo najjače i najnaprednije države, SAD-a, vratio predsjednik Donald Trump koji je i u izbornoj kampanju i tijekom proteklog razdoblja vladavine upravo to govorio, a sada i provodi. Izjava N. Kovačevića da je „cijepljenje specijalni rat protiv hrvatskog naroda“ djelomice je istinita, a nije u drugom dijelu jer nije samo hrvatski narod bio žrtva tih COVID mjera, nego i gotovo svi drugi narodi na planetu. Za one koji ne znaju, stric Marka Franciškovića je Dragutin Drago Francišković rodom iz Rijeke, koji je do 1991. bio oficir JNA, a onda je prešao u Hrvatsku vojsku i postao brigadni general i cijenjeni hrvatski obavještajac. Upoznao sam ga u sjedištu braniteljske udruge Branitelji Hrvatske u Šubićevoj ulici gdje je pomagao generalu HV-a Boži Budimiru (Vrsno kod Šibenika, 5. I. 1937. – Zagreb, 10. III. 2025.) i ostali smo povezani do njegove smrti.

Nakon cijepljenja protiv COVID-a umiru mladi športaši

• U Hrvatskoj i dalje umiru mladi športaši. Najnovija smrt nekadašnjeg mladog 26-godišnjeg malonogometnog hrvatskoga reprezentativca Adriana Darrera iz Dubrovnika podsjetila nas je na, za vrijeme korona ludila „iznenadnu“ smrt, koja se sada pretvorila u „preranu“ smrt. U izvješćima medija iz Dubrovnika i Splita podsjećaju nas da su ne tako davno u Dubrovniku umrli „Andro“, „Siniša“, „Željko“ i „Toni“. Gol.dnevnik piše: ”Nakon što su nas napustili Andro, Siniša, Željko i Toni prerano je otišao i Adriano Darrer, naš kapetan iz kadetskih dana” (https://gol.dnevnik.hr/clanak/rubrika/nogomet/umro-je-adriano-darrer-26-nekadasnji-mladi-futsal-reprezentativac-hrvatske—963495.html), dok je Dubrovački u naslovu o istim umrlim mladim športašima napisao: “Nema danas ni Tonija, ni Andra, ni Siniše, ni Željka… Sad je prerano otišao i Adriano” (https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/sport/ostalo/nema-danas-ni-tonija-ni-andra-ni-sinise-ni-zeljka-sad-je-prerano-otisao-i-adriano-1537447). Tragom ove tragične vijesti u daljnjem traženju na međumrežju pronašao sam tko su Andro, Siniša, Toni i Željko. Toni Bačić (1990. – 2025.) je bio trener i umro je prošle godine kao 35-godišnjak. Andro Zarač (2000. – 2019.) je bio igrač i umro je prije korona mjera. Šezdesetogodišnji Siniša Bačić (1960. – 2020.) bio je tehniko malonogometnog kluba Squarea i umro je na početku korona mjera, slično kao i 57-godišnji predsjednik Squaera Željko Jelić (1963. – 2020.). Iz ovih podataka proizlazi da su u kratkom vremenu umrla dva mlada igrača, jedan mladi trener i dvojica čelnika kluba u srednjoj životnoj dobi. Umrli Andro Zarač je umro prije korona mjera, dok ostala četvorica mogu biti žrtve cijepljenja koje su polu-nasilno provodile tadašnje a i sadašnje aktualne vlasti, Provjerom podataka Siniša Bačić umro je 24. lipnja 2020., a Željko Jelić umro je na sam Božić, 25. prosinca 2020. i obojica su mogli biti žrtve cijepljenja. Je li to baš tako, ne znam. Jedino što znamo da su trojica mladih ljudi otišli prerano, a druga dvojica mogla su – i trebala – živjeti još desetljećima.

Podsjećanje na splitsku kardiologinju 

• Ali ni tu nisam stao. Tražeći preminule Dubrovčane, pronašao sam i zagovornicu cijepljenja protiv tzv. korone (COVID-19) Splićanku Dušku Glavaš koja je kao kardiologinja u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju ratnih korona godina, 28. XII. 2021., komentirala smrti mladih športaša. Njezine izjave, bez spominjanja cijepljenja, SD je ubacio i u naslov u kojem Duška G. tvrdi da „treba izbjegavati aktivnosti tijekom upalnih procesa, a uzrok može biti i viroza“ (https://www.tportal.hr/sport/clanak/kardiologinja-prokomentirala-iznenadne-smrti-mladih-sportasa-treba-izbjegavati-aktivnosti-tijekom-upalnih-procesa-a-uzrok-moze-biti-i-viroza-20211228)! Ne ulazeći u sadržaj njezinih zapažanja kojima nisam vjerovao ni prije pet godina, a danas još manje, zanimljivo se podsjetiti na njezine „najčešće razloge iznenadne smrti“ mladih športaša koje je Duška Glavaš podijelila na 11 dijelova:

– »neprepoznati miokarditis različitih uzroka uključujući viruse (i koronavirus) uz maligne aritmije, stoga je uvijek dobro ne trenirati ako sportaš ima virozu

– hipertrofična kardiomiopatija

– hipertrofija lijeve klijetke (neutvrđenih razloga)

– aortna stenoza

– abnormalnosti koronarnih krvnih žila (npr. gracilne krvne žile)

– rane aterosklerotske promjene koronarnih krvnih žila

– udarac u prsni koš (komocija srca, disekcija aorte)

– Marfanov sindrom uz rupturiranu aneurizmu aorte

– aritmogena displazija desne klijetke

– maligne aritmije (npr. centrikularna tahikardija, ventrikularna fibrilacija)

– neki lijekovi, toksini, stimulansi, droge«, lukavo na kraju dodavši i 12. „razlog“:

– u temelju bolesti mogu biti i genetski razlozi (kardiomiopatije, kanelopatije, bolesti vezivnog tkiva), a može se raditi i o kombinaciji navedenih razloga. Iste „razloge“ ista kardiologinja iznijela je dan prije također u Slobodnoj Dalmaciji, 27. XII. 2026., navevši iste „razloge“ za smrt mladih športaša koji su tih godina korona ludila umirali svakoga dana u velikom broju (https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/zadar/forum/u-tjedan-dana-od-srcanog-udara-preminula-cak-trojica-mladih-nogometasa-medu-njima-i-23-godisnjak-iz-hrvatske-kardiologinja-objasnjava-zasto-1154793).

Cijepljenje u domovima za starije osobe

• Ovih dana u domovima za starije osobe diljem hrvatske države provode se cijepljenja. Sa čime i zašto, teško je znati. Saznao sam od nekih svojih suradnika koji su mi javili uz zamolbu da ih ne odam. Kako je potvrđeno, dokazano i napokon probilo u javnost, cijela „p(l)andemija“ od početka 2020. godine do konca 2024. bila je velika i opasna prijevara. Razotkrio ju je i sâm njezin ideolog, zloglasni čelnik Svjetskoga ekonomskog foruma (SEF – WEF) Klaus Schwab, rekavši, odnosno priznavši u opuštenom društvu da je COVID bio test Novoga svjetskog poretka kako bi se saznalo do kuda se može ići u ponižavanju, strašenju i podčinjavanju milijardi ljudi na planetu Zemlja. Time je Schwab priznao da je sudjelovao u provedbi maltuzijanske teorije smanjenja stanovništva osmislivši koronavirus kako bi doveo do gospodarskoga kolapsa diljem svijeta i kako bi cijepljenjem čipirao milijarde jadnih ljudi. Ustvari K. Schwab i njegov WEF je napisao da je zlokobna p(l)andemija bila „test podložnosti ljudi novom svjetskom poretku“, čime su COVID mjere postale test prihvaćanja velikog broja nezamislivih ograničenja u korist javnog zdravlja.

Marijan Majstorović