Tvorci ovoga filma trebali bi snimiti drugi film, onaj kako su Srbi vadili oči živim Hrvatima (živoj hrvatskoj djeci), kako su spaljivali te žive Hrvate, pa spaljena tijela Hrvata bacali na odlagalište
Kažu da svi imamo pravo na svoje mišljenje. Kad je tako, onda ću ja iznijeti neka svoja mišljenja. Tako ja mislim da u Hrvatskoj treba dozvoliti slobodne izbore. Jer ja mislim da ovaj predsjednik Hrvatske (Zoran Milanović) i ova zagrebačka vlast (MOŽEMO) nisu izabrani po volji naroda, nego postavljeni na vlast. Jer oni nemaju niti 30 posto birača od ukupnog biračkog tijela. Baš onih koji su (bili) protiv hrvatske samostalnosti.
Ja mislim da je trg Bana Jelačića – hrvatski državni trg. Mislim da je državna vlast, u ovom slučaju iznad lokalne vlasti. Što potvrđuje i jedna političarka (Marija Selak Raspudić), kada kaže da bi problem komunalija u Zagrebu morala riješiti državna, kad ne može lokalna vlast. Još kad je lokalna vlast Hrvatima neprijateljska vlast!
Ja mislim, da je Zagrepčanima dozvoljeno da izaberu svoju vlast da ne bi bilo problema s Markom Perkovićem Thompsonom. Mislim da je Marko Perković Thompson problem ovoj zagrebačkoj vlasti zato, što je to vlast 6. Ličke (Đoke Jovanića) i Grge Anđelinovića.
U tom klupku mišljenja, mislim da jedan hrvatski glumac izvršio suicid 2010. I čini mi se da je glumio, i u “komediji” KAKO JE POČEO RAT NA MOM OTOKU. I pored tog “prava na slobodu mišljenja” i “slobodu medija”, ipak znamo da su Srbi vadili oči živim Hrvatima (živoj hrvatskoj djeci) i da su spaljivali žive Hrvate, pa spaljena tijela Hrvata bacali na odlagalište.
Kontrola medija
Kad kažem ipak znamo, to znači da postoji kontrola iznošenja mišljenja u javnost i kontrola medija… HTV-a i mainstream medija.
Dakle, dok Srbi vade oči živim Hrvatima i dok spaljuju žive Hrvate, dok gledamo kako gore hrvatska sela i dok gledamo kako Hrvati bježe od Srba na tegljaču preko Dunava, u Hrvatskoj se snima komedija! KAKO JE POČEO RAT NA MOM OTOKU. I 35 godina nakon toga, opet hrvatsko- srpski igrani film o hrvatsko-srpskom braku.
Koji je uvijek brak Srbina i Hrvatice. I bez vulgarnosti, poruka je jasna.
A predstavnica “izabrane zagrebačke vlasti” Vesna Pusić kaže: “Ovo nasilje s Thompsonom nad građanima i građankama Zagreba mora već jednom prestati! Dosta nam je primitivnog ustaštva”.
E sad, ima li tu nekih devijacija humanosti, predrasuda, stereotipa, difamiranja i stvaranja superiornih (Srba) i inferiornih (Hrvata)… “primitivno ustaštvo” i hrvatsko-srpski igrani film o hrvatsko-srpskom braku koji je uvijek brak Srbina i Hrvatice.
Eto vidite, kakvih sve mišljenja ima. Ja mislim da je Srbin koji je spaljivao žive Hrvate u Domovinskom ratu bio zaštićeni svjedok “hrvatskom novinaru istražitelju” za tužbu protiv hrvatskog generala. Što je “hrvatski nezavisni sud” prihvatio i osudio hrvatskog generala za “ratni zločin nad Srbima”.
Iz svega ovoga, istaknimo dva momenta. Kao momenta sile. Pod režimom kroatocidne hrvatske ljevice. A to su zaštićeni svjedok protiv hrvatskog generala koji može biti Srbin koji je spaljivao žive Hrvate i hrvatsko-srpski igrani film o hrvatsko-srpskom braku. Koji je uvijek brak Srbina i Hrvatice. Zbog čega bi se morala oglasiti, i prirodna znanost. Jer kad je (ako je) hrvatsko-srpski brak, uvijek brak Hrvatice i Srbina, onda Srbi imaju prirodno pravo na biološko potomstvo u suživotu sa Hrvatima.
Onda je Srbin superioran nad Hrvatom.
