Najteže je slušati čovjeka koji nema duše da bi govorio dobro, ni dovoljno pameti da bi šutio
Malo tko od nas se ne upita, barem kad dođemo u neke zrele godine, ima li naš život smisla, je li imao svrhu ili su svi naši napori i trudba bili tek pokušaji naslijepo da preživimo? Što smo učinili čime bi mogli opravdati svoje postojanje? Jesmo li bili čvrsta karika u tom ljudskom lancu života, iz kojega mnogi bivaju istrgnuti prije rođenja, mnoge odnesu ratovi i razna stradanja koja nam se događaju na ovom svijetu. Mnogi postanu žrtve ideologija i režima koji se održavaju tako da usmrćuju, satiru i zatiru one koji stoje na putu njihovoj obijesti, oholosti i nepojmljivoj okrutnosti kojom vladaju. Jesmo li mogli učiniti nešto više za sebe i druge, izbjeći neke grješke, skloniti se nekamo kad su nas tjerali na put koji nismo mi izabrali, prijetili nam? Jesmo li dosegnuli neku granicu svijesti, da bismo mogli sebi reći da smo barem nešto shvatili i naučili, ne idemo na onaj svijet gluplji nego kad smo se rodili. Koliko smo kao humano i razumno ljudske biće uspjeli sačuvati svoju ljudsku autentičnost, i barem malo doprinijeti svijetu da ne klone, ne uruši se.
Kukavice koje liječe svoje komplekse
Bilo je, i ima puno ljudskih bića, koji zaslužuju da ih se pamti, koji nam mogu biti uzori, nisu posustali, nisu se predali, nisu obeščastili svoju ljudskost. Dapače, pokazali su svoju veličinu, nesebičnost i dobrotu, hrabrost i dosljednost. Njih ništa nije smelo, iako su istrpjeli pravu muku, i iskusili krajnju granicu boli i poniženja. Oni su mučenici i mučenice kojima se ne slave spomendani, ali su sigurno okrunjeni maslinovim vijencem, imaju blistave aure. Nasuprot njih su kukavice koje liječe svoje komplekse umišljajući da su svemoćni. Sve što je sveto oskvrnjuju i nametnu sebe za gospodare i vladare tuđih života i svih dobara.
U sveopćem kaosu, jer svijet jest u kaosu, poslije ubojstva Charlieja Kirka, (31. g.) katoličkog aktivista u Utahu u SAD-u, 25. rujna 2025., čini se kako je provalila mržnja lijevo orijentiranih liberalnih stranaka. Sredinom veljače u Francuskoj, od posljedica premlaćivanja umro je Quentin Deranque, 23-godišnji student matematike, također katolički aktivist. Iza ubojstva stoji Mlada Antifašistička Garda, komunisti koji su razjapili ralje, i sve što bi narušilo njihovu „neograničenu slobodu“, njima je nepodnošljivo. Ustvari, svatko tko se zalaže za moralne zakone, za bilo kakav red, za ljudsko dostojanstvo po Božjem zakonu, ili univerzalnom zakonu na kojemu se temelji sveobuhvatni red u svemiru, njima je takva osoba trn u oku, mrska, odbojna, nepodnošljiva. Groze se takve osobe kao vrag Kristova križa. Ne prežu od zakona ni od bilo koga da bi tu osobu ubili, uklonili.
Nakon Amerike, komunisti ubijaju i u Europi
Komunisti su Quentina nazvali i nazivaju „ekstremnim“ desničarom, fašistom, svim mogućim imenima koja su njima sinonim za nekoga tko nije ekstremno lijevo orijentiran, tko nije za brisanje ljudskog dostojanstva i ne svodi čovjeka na nivo niži od životinjskoga. Malo sam to pratila na portalima i medijima, i gotovo 80 posto portala i medija, nazvali su ubijenog studenta zadrtim ekstremistom, fašistom i katoličkim agitatorom. Zapravo, ti mladi ljudi su tek pojedinci koji su smrtno stradali, ima dosta onih koji su ranjeni, pretučeni, kojima se prijeti jer se suprotstavljaju komunističkoj agendi. Ti ljudi su sveci našeg vremena. Nisu oni ni u čem ekstremni niti su zastranili, jednostavno su – normalni. Izabrali su ono što je poželjno, što je moralno i etično, ali su zbog toga na odstrjelu.
Globalizacija
U ovakvoj društvenoj klimi ne može se odgojiti dijete da bude normalno, silom ga se usmjerava da postane nešto, u što ga kane preoblikovati uz pomoć rodne ideologije i nametnutog mu stava prema životu. Odroditi ga, svesti na biće bez vlastite svijesti, kojim će manipulirati poremećeni umovi. U nas su također uzavreli ljevičari, ne daj Bože da im narod dadne mandat da preuzmu vlast u Hrvatskoj, što bi tek nas čekalo? Nisu ovi što nas sada vode za neku veliku pohvalu, ali ima čestitih. Država je puna nesposobnih, kriminala, korupcije, birokracija je na najnižoj razini. Zdravstvo je odavno potonulo. Na odgovornim pozicijama malo je stručnih ljudi, čvrstog stava, čvrste ruke, dobrih organizatora, rukovoditelja. A ljevica vrišti, propinje se, prijeti. Kao Tomašević koji se stavlja iznad Države. U nekim ministarstvima, upitaš se, je li moguće da ih vode osobe koje rade mimo vitalnih svih interesa svoga naroda.
Milanović poslovično ništa ne zna
Ovo s našim okolišem, gdje se svi mogući otrovi dovoze i gomilaju, svi se trujemo i pobolijevamo, kao da se to namjerno dopušta, jer kako bi se inače sav taj smrad doveo u Hrvatsku, nije spušten s neba? Kako bi se dopustila izgradnja tvornice za preradu litija i slična postrojenja? Tko im potpisuje dozvole? Sad se oglašava Milinović. E, Milinoviću, jesi li hibernirao kao lički medvjed? Tko ti vjeruje da nisi ništa znao? Pa tvoj je posao znati ono što se događa na području za koje si odgovoran. Zašto ne radiš svoj posao? Ali malo tko od u nas radi svoj posao kako treba i za koji je plaćen. Svi imaju neki svoj posao sa strane. I zbog onih koji ne rade svoj posao, svi ispaštamo, i to na veliko. Ispaštat će i naša djeca.
Prosvjedi da se zabrani izgradnju kompleksa za uzgoj i klanje pilića na Banovini i ne dopusti gradnja tvornice za preradu litija u Gospiću u blizini rijeke Like, hoće li uspjeti? Hoće li zaustaviti to što se u tajnosti rješava i skriva od naroda, i tek kad se krene s gradnjom, jasno je i kokošima da je narod izigran. A zašto, komu se pogoduje, i za šaku Judinih škuda, plaćamo cijenu životom. Uz opustošenje još uvijek zdravog okoliša, čitava će Hrvatska smrdjeti. Iskrcati jedan kamion kokošjeg izmeta u jedno selo, narod će se gušiti. I tko to dolazi graditi? Ukrajinac koji golemi novac sigurno nije zaradio poštenim radom, i dok je njegova zemlja u krvavom ratu, on će tobože donijeti u Hrvatsku svoj novac i zaposliti u tom smradu Hrvate. Neka odlazi on i nosi sa sobom svoj smrdljivi novac. Studija o zaštiti okoliša kojom mašu neki koji ga žele dovesti ovdje da uništi naše bisere prirode, samo je varka koju više nitko ne guta. Eto mu Španjolska, ili gdje već želi biti, ali mislim da ga ne žele nigdje. I tvornica za proizvodnju litijeva karbonata, koja može ugroziti cijeli taj kraj, toliko onečistiti i zatrovati da su posljedice dalekosežne, tko je to dopustio? Pa izgradnja kampa za migrante u Korenici, mahom ćemo primati kriminalce koje druge europske zemlje izbacuju. Bože, da čovjek svisne od jada.
Prije kandidiranja i odlaska na neku funkciju, na kojoj čovjek mora biti odgovoran, u tijeku događanja, mislim da bi trebalo procijeniti sposobnosti određene osobe. Ako se već toliko važnosti pridaje AI, može AI prosuditi kvocijent inteligencije određene osobe, je li ta osoba sposobna razmišljati, procijeniti situaciju, znati kako treba postupati u situaciji koja nije primjerena ni dopustiva, dopušta da se događaju stvari koje ugrožavaju narod i sve što imamo. Zašto ih se ne bi testiralo? Pa i saborske zastupnike? Zašto se biraju osobe koje će biti neučinkovite, slijepi poslušnici, koji su gotovo neutralni, eutanazirani?
Europski fondovi i lopovi
U Europskom parlamentu, imali smo prilike vidjeti neke likove o kojima su procurile informacije da se vladaju nastrano, neki su uz golema primanja krali novac iz EU fondova. Barem na čelu tih povjerenstava morale bi biti osobe čiji moždani valovi vibriraju i koji znaju što su prioriteti EU, kako zaštiti države EU, kako odolijevati najezdi onih struja i onih problema o kojima ovise zemlje EU. Građanima biti servis, a većini građana su EU parlamentarci odbojni, jer oni su samonametnuta elita koja živi na račun građana, a protiv su interesa građana. Oni koji su se usidrili u udobnim stolicama, izgleda da su samo bezlične figure koji ne pružaju nikakav otpor onomu što nas ugrožava, oni su samo izvanjska forma, nemaju spoznaju, intelekt ni snagu, ni volju da nešto prouče, donesu neki zaključak koji bi bio vjerodostojan, a kamoli koristan.
Čopor ljevičarskih narikača
I onda, kad se javljaju pojedini ljudi iz puka koji su nadareni, koji shvaćaju da ovakav svijet nema alternativu, imaju dušu, imaju srce, imaju karizmu. Nastoje ukazati na zaluđenost i zablude, i snađe ih nemila smrt. A prisiljeni smo slušati one koji nam tamburaju bedastoće. Citat nepoznatog autora glasi: Najteže je slušati čovjeka koji nema duše da bi govorio dobro, ni dovoljno pameti da bi šutio. Zaista što sve slušamo i koga sve slušamo? Daliju Orešković? Anku Mrak Taritaš? Marinu Puljak? I cijeli čopor takvih. Čudim se da ne puknu od mržnje i bijesa.
Opet se vraćamo djeci. Na čemu se temelji današnji odgoj djece? Na raznim platformama koje ih od najranije dobi navlače na stranputicu, usmjeravaju ukrivo. Čak su rijetki i dječji crtani filmovi u kojima nije nasilje. Posvuda je nasilje. A tek televizijski programi. Na našim televizijskim programima nema gotovo ništa što bi bilo pozitivno osim koja dokumentarna emisija. Kad se analiziraju filmovi koji se produciraju i serije, čovjek pomisli da je u paklu. Ta tko to snima, tko to reproducira, za koga? Pa te gluposti, kao: Ljubav na selu. To je toliko odurno da se čovjeku smuči kao da je progutao otrovanog miša. Zatim: Brak na prvu. Ili: Život na farmi. Ili: Gospodin savršeni. Rekao je jedan čovjek sve te djevojke koje se vladaju bez imalo poštovanja spram sebe i svoga tijela, bestidno obučene, jašu na konju imajući na sebi dvije krpice, da su samo hrpa plastike. Njegova prosudba. Tako djeca nemaju šansu vidjeti ništa lijepo, poticajno, a ni stariji. Unatoč želji i naporu da dobro odgojiš dijete, to je nemoguće u ovakvoj atmosferi, a ako i odgojiš, ono će neminovno postati žrtva onih koje odgajaju ulica i mediji. Predsjednik Južnoafričke Republike, Nelson Mandela izrekao je divnu misao: Nema jasnijeg prikaza duše jednog društva, od načina na koji tretira svoju djecu. Gotovo nema strašnijeg načina od onoga na koji su danas tretirana djeca u ovom svijetu. Od onih koji su u ratnim zonama, u siromaštvu, čak umiru od gladi. Bez roditelja, doma, skrbi. Vrebaju ih odasvud svi mogući predatori. To je postala pošast našega vremena. Otkuda su se jednom pojavili ti vrebači, ima ih u svim društvenim slojevima. Djeca trpe neviđeno nasilje od strane društva, često i u vlastitoj obitelji.
Narko karteli
Neodgojeni i prepušteni ulici lako ih se uvuče u drogu i kriminal, kako odrastaju sve dublje tonu, postanu okorjeli kriminalci. Događa se upravo što se događa u Meksiku. Narko karteli postali su jako moćni, imaju svoju privatnu vojsku, doušnike na visokim pozicijama, jatake među narodom. Tko ih ne sluša toga na zvjerski način ubiju, raskomadaju, prije toga podlože neviđenim mučenjima, daju za hranu psima. Država više tomu ne može stati u kraj. SAD, po naputku Predsjednika Trumpa, šalju Vladi u Meksiku povjerljive i korisne podatke o narkobosovima, o njihovoj đavoljoj mreži koja je jako gusta i nevjerojatno dobro organizirana, da nešto učine, uhite i kazne taj ološ. Trump ne želi taj ološ u SAD. A bez meksičkih napora ne može to riješiti. Napokon u Meksiku odluče nešto poduzeti, jer se onima na vrhu tresu stolice, i krenu uhititi vođe moćnih kartela. A onda prosvjedi, divljanje rulje. I da bi to kako tako smirili, krene policija, vojska, hrabri ljudi, a kolika je moć kriminalaca pokazuje da je u ovim prosvjedima u Meksiku zasad ubijeno preko 25 članova Nacionalne garde, mnogi su ozlijeđeni. Koliko će ih biti ubijeno do kraja prosvjeda, to će se tek vidjeti.
Zla ljudska priroda
Ove godine Svjetsko nogometno prvenstvo trebalo bi se održati u Kanadi, Meksiku i SAD-u. Kažu da će do tada sve biti mirno i sigurno. Ma kako da ne? Opće poznata je činjenica, turizam koji Meksiku donosi golemu zaradu, bazira se na tome da mnogi odlaze tamo kako bi narokali svim mogućim drogama, odali alkoholu, prostituciji. Tamo ima bezbroj legalnih i ilegalnih javnih kuća za svačiji ukus. U nezamislivim uvjetima odvija se seksualna djelatnost. Posvuda je dječjih javnih kuća. Javnih kuća za pedofile. Za nasilnike koji usmrćuju žrtvu tijekom spolnog čina. Zemlja je toliko onečišćena da je ne bi očistile sve policije ni vojske svijeta kad bi krenuli u borbu protiv bezakonja. Kako je mudro izjavio genij Albert Einstein: Lakše je promijeniti svojstva plutonija, nego zlu ljudsku prirodu.
U nas se na rijeci Uni prevrnuo čamac u kojem su bili migranti. Zasad se ne zna koliko ih je bilo, jedan mrtav, dva teško ozlijeđena. Uhićen krijumčar ljudi državljanin BiH. E sad, on je imao onoga na drugoj strani, koji će migrante proslijediti dalje, treba i njegova kompanjona uhititi. Stvar istražiti temeljito i uhvatiti se u koštac s tim ološem. Nekakva simbolična novčana kazna, to je smijurija, zatvori ih se nakratko, i oni će nastave sa svojim sramnim poslom dočim izađu na slobodu. I sve ostale kriminalce uhititi i onemogućiti da se kriminal toliko ukorijeni da postane neiskorjenjiv. Kriminal se nikad ne će ni ne može iskorijeniti, jednostavno su neki ljudi rođeni da budu kriminalci. Vremenom postanu samouvjereni, moćni, imaju jako zaleđe, i ako se o tome uskoro ne povede više računa, uskoro bi mogli biti nalik na Meksiko ili Brazil.
Nakaradni zakoni
I što sad? Želi li ijedno moderno društvo, koje je usvojilo razne nakaradne zakone kojima se djecu stavlja u položaj da ih se liši ljudske prirode i nametnu im se odgojni obrasci koji su posve nastrani, odgajati zdravu ljudsku populaciju? One koji ne će biti prijetnja na ulicama, koji neće dilati drogu na svakom koraku, biti nasilni u školama među vršnjacima? Potratiti život srozavajući sebe, kočiti napredak i ugrožavati građane. Mnogi kažu, zašto da se mučimo, prepuštaju odgoj djece društvu. Slađe je biti na balotama, u kafiću, na nekoj zabavi, dokoličariti. Jučer sam rano pošla u ribarnicu dok se svježa riba ne rasproda. Srela sam mlade majke s nejakom djecom u kolicima, mislila da ih vode u jaslice. One pred tek otvoreni kafić. Ustale su rano, probudile djecu, ne vjerujem da su stigle nahraniti ih, i trči na svoj kokošji ranojutarnji skup, na kokodakanje. To je njihov način druženja, odgoja djece. Jao onome koga se dohvate.
Mnogi su oduševljeni robotima. Kažu, danas su tu roboti, oni će raditi, neće biti teškog rada. AI tu je da misli umjesto nas. Samo ukucaš pitanje i daje ti odgovor. Zašto ne bi koristili tu prednost? Negdje sam pročitala da čak i neki svećenici koriste AI da im pripremi propovijed. Tako se polako čovjek povlači, udaljuje od sebe. Uskoro će se roboti natjecati na sportskim terenima. Uskoro će roboti u našim kućama o svemu brinuti. Onda će postupno stjecati iskustvo i usavršavati se, pa će tražiti svoja prava. Buniti se da ih iskorištavamo. Dići bunu.
AI i degenerici
U što ćemo se mi ljudi pretvoriti? U što će nas roboti i AI pretvoriti? U degenerike! Sad, da se malo stavim u ulogu naprednih robota. Dakle, stroj sam koji je programiran, koji nema dušu, duh, emocije, ni jedan ljudski ni prirodni instinkt. U što bih ja u tom slučaju pretvorila ljude, koji su me osmislili zbog svog interesa, da im se osvetim, učinim ih neznatnima, jer ljudi su postali višak? Vremenom u nešto slično hruštu. Naravno roboti će naveliko koristiti AI, a to nije umjetna, nego ljudska inteligencija, a kako je čovjek opak, nije lišena ljudskih mana. Smanjiti nas, jer će AI držati da smo preveliki, trošimo previše resursa. Prezahtjevni. Problematični.
Hruštovi
A zašto u hrušta? Hrušt spada u porodicu truležara. Ništa ne košta. Sporo se množi, ličinke se razvijaju od 3-5 godina. Ženke često kad polože jaja uginu. Kad odrastu žive tek nekoliko tjedana. Žive po šumama i rubovima šuma, po livadama. Ne zauzimaju dakle vidljivi prostor, i zbogom Čovječe. Namjerno sam stavila veliko Č, za čovjeka, jer biti Čovjek zaista je veličanstveno, ali vrag je našao načina da prevari čovjeka i istrijebi ga. Kakva lukavost, i podmuklost, a može se reći i đavolska inteligencija kojoj čovjek nije dorastao. Kako vidimo, oni koji pozivaju da se priklonimo Bogu Ocu i držimo Njegovih naputaka i Njegovih skuta, žrtve su od davnih vremena do današnjega dana, i bit će do posljednjeg dana. Završila bih s jednom rečenicom koju je izrekao poljski pisac Stanisłav Jerzy Lec: Vrijeme čini svoje, a ti čovječe?
