U očaju i beznađu

O nemoći i o moći ljudskog uma i trauma

Je l’ bahatost i taština

Ključna tema svakog dana

Gdje u krugu svijet se vrti,

Svuda sijuć smrt i svađu

U očaju i beznađu?

Kad bi riječi tečno tekle

O nečemu što će doći,

Bi li ikad došle kraju

I sve rekle i dorekle

O nemoći i o moći

Ljudskog uma i trauma?

Il’ je šutnja izbor blaži,

Gdje i srce kuca tiše,

K’o da snage nema više,

Da utjehu neku traži

Tamo, gdje ju nitko prije

Pronašao nikad nije.

Pa, i usne mudro šute,

Jer ih kobne misli brinu,

U kojima nešto slute

I ne žele trošit riječi

Na bezvrijednost i taštinu.

Žarko Dugandžić, Perth, Australija