Hormuški tjesnac, ključni brodski koridor za ključne materijale za mineralna gnojiva
Dr. Binoy Kampmark, predavač na Sveučilištu RMIT (RMIT University) u Melbourneu, Australija, jedan je od rijetkih stručnjaka koji u svojim tekstovima objašnjava i upozorava na jedan poseban rizik blokade Hormuškog tjesnaca koji ima i imat će dalekosežne posljedice za poljoprivrednu proizvodnju na globalnoj razini.
Zatvaranje gotovo cjelokupnog komercijalnog prometa kroz Hormuški tjesnac uzrokovano iranskim ratom nije samo pitanje nafte i plina, uobičajenog cijenjenog ‘dvojca’ koji se pojavljuje u nervoznom brbljanju globalnih tržišta. Postoje i drugi, manje uočljivi proizvodi koji su također uhvaćeni u tom procesu. Razmotrimo mineralna gnojiva, sa šokom ponude koji bi mogao gurnuti cijene iznad vrhunca iz 2022. nakon ruske agresije na Ukrajinu. S obzirom na njihovu ulogu u poljoprivredi, na pomolu je još jedan, medijski manje razglašen šok koji proizlazi iz ovog dugotrajnog rata. Cijene su, u trenutku pisanja ovog teksta, već otišle u visine. Cijene egipatske uree porasle su za 25 posto, dosegnuvši 625 dolara po metričkoj toni, s 484 na 490 dolara između 17. i 23. veljače (2026.).
‘Monitor poljoprivredne trgovine’ Državnog sveučilišta Sjeverne Dakote možda nije blistavo štivo, ali dovoljno je zanimljivo primijetiti da na Zaljev otpada oko 43 posto izvoza uree putem mora, približno 44 posto sumpora koji se prevozi putem mora, više od četvrtine trgovanog amonijaka i daleko od zanemarivih količina fosfata. Učinak ilegalnog rata koji su SAD i Izrael započeli 28. veljače imao je neposredne posljedice. „U prvom tjednu krize, glavni proizvođači u Zaljevu počeli su proglašavati višu silu i smanjivati obrt u vezi s ureom, amonijakom i sumporom.”
Ugroženost opskrbe mineralnim gnojivima
U svom ožujskom izvješću, autori primjećuju da, za razliku od 2022., kada su ruska gnojiva preusmjerena, „ograničene alternativne rute” predstavljaju zatvoreni tjesnac. Rizici za SAD mogli bi se identificirati kod uree, MAP-a (mono-amonij fosfata) i DAP-a (diamonij fosfata) gnojiva.
Ozbiljni rizici postoje za uvoznike gnojiva koji su uvelike ovisni o dušiku i fosfatu, s obzirom na njihovu ovisnost o dušiku i fosfatu. Zemlja uvozi više od 80 posto svojih gnojiva. „Zatvaranje Hormuza istovremeno uklanja izravnu opskrbu Brazila iz Meksičkog zaljeva i ograničava sposobnost Maroka da je zamijeni.” To uključuje i kinesko tržište, koje, iako je u mnogim aspektima samodostatno, i dalje ovisi o Brazilu, koji je pak uvelike ovisan o urei s Bliskog istoka.
Obje zemlje trebaju gnojiva za uzgoj soje koju konzumira stoka poput svinja i krava.
Indija najveći uvoznik
Indija je također zemlja koja je najuočljivije ranjiva. Ona je najveći uvoznik DAP-a, s udjelom od 28,7 posto međunarodnog tržišta. Na njezinu veliku nesreću, njezini glavni dobavljači – uzmimo za primjer Saudijsku Arabiju (24 %) i Maroko (22 %) – suočavaju se s problemom pristupa moru preko Hormuza i Crvenog mora. Slično kao i s ureom, Indija uvozi oko 2,2 milijarde dolara, što čini 7,2 posto globalnog uvoza i 20-25 posto domaćih potreba. Ponovno se glavni dobavljači poput Omana (15 %) i Saudijske Arabije (9,5 %) nalaze u zoni sukoba i opskrbe. S obzirom na to da zemlja ima 30 pogona za proizvodnju uree kojima je potreban prirodni plin ili nafta kao sirovina, poremećaji u opskrbi LNG-om povećat će troškove proizvodnje i već smanjuju kapacitet.
Kontinuirano zatvaranje tjesnaca može ograničiti globalnu opskrbu sumporom, „što bi povećalo troškove za proizvođače fosfata u Kini, Maroku i Indoneziji, zemljama koje ovise o sumporu iz Meksičkog zaljeva kao sirovini, te bi ograničilo globalnu opskrbu fosfatom u vrijeme kada su alternativni izvori već ograničeni.”
Došlo bi do prekida proizvodnje
Kaskadni učinci ove blokade mineralnoga gnojiva u Hormuzu ne leže samo u zatvaranju koje ograničava dolazak proizvoda iz Zaljeva na tržišta. To znači da proizvođači gnojiva ne mogu iskoristiti vitalne sastojke. Uzmimo, na primjer, slučaj egipatskih tvornica uree: opskrba prirodnim plinom, koja je potrebna za proizvodnju gnojiva u zemlji, prekinuta je zatvaranjem plinskih polja na moru od Izraela. (To će zahtijevati ulazak u sve skuplje tržište LNG-a). S prekidom opskrbe prirodnim plinom iz Katra, tvrtke za gnojiva u Indiji, Bangladešu i Pakistanu počele su prekidati proizvodnju.
Ako je Trumpova administracija mislila da može izbjeći domaće probleme na poljoprivrednom planu, Vincent ‘Zippy’ Duvall, predsjednik Američke federacije poljoprivrednih ureda (American Farm Bureau Federation) pokušao ga je razuvjeriti. U pismu pohvale i tuge upućenom predsjedniku Donaldu Trumpu 9. ožujka, Zippy Duvall ga je podsjetio da su globalna tržišta gnojiva, poput nafte, „vrlo osjetljiva na poremećaje u pomorskim tranzitnim rutama, posebno kroz Hormuški tjesnac, ključni brodski koridor za ključne materijale za mineralna gnojiva i gotova gnojiva.” Zaustavljanje proizvodnje energije na Bliskom istoku također bi „utjecalo na cijenu i dostupnost mnogih nizvodnih proizvoda o kojima ovise poljoprivrednici.”
(Napomena: naziv ‘nizvodni proizvodi’ koristi se u naftnoj industriji, a odnosi se na sve rafinirane, prerađene proizvode dobivene iz sirove nafte i prirodnog plina; u ove proizvode ubrajaju se i gnojiva).
Takvi šokovi u lancu opskrbe bi „već rekordno visoke cijene ulaznih proizvoda podigli još više u vrijeme kada su poljoprivredne marže već izuzetno niske i mnogi poljoprivrednici su ‘pod vodom’.”
Sve je povezano
Duvall, pun energije, nastavio je pozivati predsjednika da „iskoristi svoj autoritet kako bi poduzeo proaktivne korake za zaštitu lanaca opskrbe gnojivom i smanjenje rizika od poremećaja na tržištu koji bi mogli ugroziti američku poljoprivredu.” To je uključivalo, između nekoliko preporuka, raspoređivanje američke mornarice radi zaštite pomorskih dobavljača gnojiva kroz Hormuški tjesnac (čini se da Duvall nije shvatio nevjerojatnost i izvedivost ovoga), pružanje osiguranja, osiguravanje odgovarajućih domaćih luka, željezničkih i tegleničkih kapaciteta „za brzu i pravovremenu dostavu gnojiva u ruralnu Ameriku” te korištenje predsjedničkih ovlasti za „privremeno obustavljanje kompenzacijskih carina na uvozne proizvode gnojiva kako bi se ublažio porast cijena.”
Povjesničar Adam Tooze ističe bitnu poantu da, ako želite zakazati sukob, učinite to tako da izbjegnete sudare s poljoprivrednim ciklusom. Poremećajem ciklusa i uzrokovanjem porasta cijena osnovnih namirnica, ugrožava se sigurnost hrane i siju se društveni nemiri. Potpuno je jasno da su planeri rata protiv Irana pokazali da su i prezreni i nesposobni u shvaćanju te činjenice. Posljedice će se snositi globalno, uz nastajanje međunarodnog nereda u poljoprivredi i hrani.
Doista, zločin protiv mira.
Autor:
Dr. Binoy Kampmark: „Blocking Fertilisers: The Hormuz Strait and Agricultural Shock” – Global Research, 17. 3. 2026.; https://www.globalresearch.ca/hormuz-strait-agricultural-shock/5919038
