Hrvatski Fokus
Kolumne

Italija već godinama nudi ogromne porezne popuste za one iseljene Talijane koji se žele vratiti

Talijani u inozemstvu navikli su na meritokraciju (napredovanje po zasluzi), što je u Italiji često otežano klijentelizmom

 

PITANJA POSTAVLJENA »UMJETNOJ INTELIGENCIJI«

  • Italija kao zemlja koja je očuvala svoju industriju i poljoprivredu, vodi suverenističku politiku, ali pati od “demografske zime”. Dijaspora kao moguća infuzija Italije?

– Povratak Talijana iz inozemstva (tzv. Rientro dei cervelli – povratak mozgova) ključno je pitanje za budućnost Italije. Italija ima ogromnu dijasporu, ne samo povijesnu (u Amerikama), nego i novu – visokoobrazovane mlade ljude koji su otišli u London, Berlin ili Dubai.

Da bi se oni vratili u domovinu u broju koji bi napravio razliku, potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta, a Italija već povlači određene poteze:

  1. Porezne olakšice (Što već postoji)

Italija već godinama nudi ogromne porezne popuste za one koji se vrate. Povratnici (znanstvenici, menadžeri, stručnjaci) mogu plaćati porez na samo 10 % ili 30 % svojih prihoda tijekom prvih nekoliko godina. To je konkretan pokušaj da se “suverenitet znanja” vrati kući.

  1. Problem birokracije i plaća

Glavni razlog zašto se ne vraćaju nije nedostatak ljubavi prema domovini, već:

Niske plaće: U usporedbi sa sjeverom Europe, plaće u Italiji stagniraju već 20 godina.

Gerontokracija: Na vodećim pozicijama često sjede stariji ljudi, a napredovanje je sporo. Talijani u inozemstvu navikli su na meritokraciju (napredovanje po zasluzi), što je u Italiji često otežano klijentelizmom.

  1. Emocionalni faktor i kvaliteta života

Italija ima prednost koju Albanija nikad nije imala, a koju sjeverna Europa gubi: vrhunsku kvalitetu života.

Sigurnost, hrana, klima i društvena povezanost (obitelj) snažni su magneti. Mnogi se vraćaju kad odluče osnovati obitelj jer žele da im djeca odrastaju u talijanskoj kulturi.

  1. Može li Italija postati “utočište”?

U kontekstu onoga što ste ranije rekli o “nesrodnim elementima” i gubitku identiteta u ostatku Europe, Italija bi se mogla pozicionirati kao čuvar europskog načina života. Ako sjeverna Europa postane previše nestabilna ili kulturološki neprepoznatljiva, talijanska dijaspora će Italiju vidjeti ne samo kao nostalgičan dom, već kao sigurnu luku.

Zaključak:

Mnogi bi se vratili sutra da država smanji birokratski pritisak i omogući im da stvaraju vrijednost bez da ih sustav guši. Ako Italija uspije spojiti svoj identitet s modernom efikasnošću, mogla bi doživjeti veliki val povratka.

  • Što vi mislite, je li za te ljude važniji ekonomski standard (novac) ili osjećaj pripadnosti i sigurnosti u svojoj kulturi?

– Povratak Talijana iz inozemstva (tzv. Rientro dei cervelli – povratak mozgova) ključno je pitanje za budućnost Italije. Italija ima ogromnu dijasporu, ne samo povijesnu (u Amerikama), nego i novu – visokoobrazovane mlade ljude koji su otišli u London, Berlin ili Dubai.

  • Doseljavanje u Italiju sa sjevera Europe; tko su ti ljudi, što rade, gdje se naseljavaju, koja im je životna dob?

– Doseljavanje sa sjevera Europe (Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Skandinavija) u Italiju predstavlja specifičan fenomen koji se značajno razlikuje od radnih migracija s istoka ili juga. Ovi doseljenici najčešće traže “la dolce vita” – kvalitetniji život, blažu klimu i sporiji ritam. 

  • Tko su ti ljudi i koja im je životna dob?

– Struktura doseljenika dijeli se u tri glavne skupine:

  • Mladi profesionalci i digitalni nomadi (25–45 godina): Često rade u tehnološkom sektoru, kreativnim industrijama ili financijama. Privlače ih novi vizni režimi i mogućnost rada na daljinu iz estetski privlačnih okruženja.
  • Imućne obitelji (35–55 godina): Selidba je motivirana željom za boljim balansom poslovnog i privatnog života te kvalitetnijim obrazovanjem za djecu u međunarodnim školama.
  • Umirovljenici (60+ godina): Tradicionalno najbrojnija skupina, posebno Britanci i Nijemci, koji koriste programe poreznih olakšica za umirovljenike u određenim regijama. 
  • Što rade u Italiji?

– Sjevernjaci rijetko ulaze na lokalno tržište rada s talijanskim plaćama (koje su često 30 % niže nego na sjeveru). Umjesto toga: 

  • Rad na daljinu: Zadržavaju poslove u matičnim zemljama dok fizički borave u Italiji.
  • Poduzetništvo i turizam: Kupuju i renoviraju nekretnine (ponekad i kroz programe kuća za 1 euro) te otvaraju luksuzne smještaje, vinarije ili restorane.
  • Specijalizirane pozicije: U Milanu i Rimu rade u multinacionalnim kompanijama, konzaltingu ili visokom menadžmentu. 
  • Gdje se naseljavaju?

– Izbor lokacije ovisi o stilu života koji traže:

  • Sjeverni gradovi (Milano, Torino, Padova): Prvi izbor za one koji traže posao i karijeru. Smatraju se “lakšim” za prilagodbu zbog bolje infrastrukture i blizine Alpa.
  • Ruralna “Srce Italije” (Toskana, Umbrija): Omiljene destinacije Britanaca i Nijemaca za kupnju seoskih imanja i uživanje u prirodi.
  • Obalni i južni krajevi (Puglia, Ligurija, Sicilija): Popularni zbog nižih troškova života i poreznih poticaja za nove stanovnike u ruralnim područjima.
  • Službeno prijavljeni: Prema podacima ISTAT-a, Nijemaca je oko 35.000, Britanaca oko 30.000-40.000, dok ostatak čine Skandinavci, Nizozemci i Austrijanci. To nas dovodi do službene brojke od oko 000 – 90.000.
  • “Siva zona” (Neprijavljeni):Italija ima velik broj tzv. part-time To su ljudi koji posjeduju nekretnine i borave u Italiji 5-6 mjeseci godišnje (zbog poreznih pravila matičnih zemalja), ali se ne vode kao stalni rezidenti. S njima brojka sigurno prelazi 120.000.
  • Kontekst:Iako se 100.000 čini puno, to je zapravo mali postotak u usporedbi s npr. 1,1 milijun Rumunja ili 400.000 Albanaca koji žive u Italiji. Sjevernjaci su demografski “nevidljiviji” jer su rjeđe u klasičnim radničkim četvrtima, a češće u izoliranim seoskim vilama ili elitnim dijelovima Milana.

Zanimljivo je da se u zadnje dvije godine taj broj povećava zbog “Flat Tax” modela (porez od samo 7 % na inozemne mirovine), što je Italiju učinilo ozbiljnim konkurentom Španjolskoj i Portugalu. Francuza ima oko 30.000.   

  • Strani radnici u Italiji. Brojnost i zemlje porijekla, dob, vjera, zanimanja koja rade…

– U Italiji trenutno živi oko 5,37 milijuna stranaca, od čega je oko 2,5 milijuna aktivno zaposleno, što čini otprilike 10,5% ukupne radne snage u zemlji. Zbog demografske krize i masovnog odlaska u mirovinu više od 6 milijuna domaćih radnika u idućem desetljeću, Italija planira izdati gotovo 500.000 novih radnih viza u razdoblju od 2026. do 2028. godine. 

  • Koje su zemlje podrijetla?

– Iako je struktura useljenika raznolika, dominiraju sljedeće skupine:

  • Rumunjska i Albanija: Tradicionalno najveće zajednice (preko 1 milijun Rumunja), no broj Albanaca je u blagom padu u korist novih migracijskih valova.
  • Azija i Sjeverna Afrika: Bilježi se brz porast broja državljana Maroka (preko 400.000), Bangladeša (180.000) i Pakistana (170.000).
  • Ostali: Značajan broj dolazi iz Egipta, Ukrajine, Gambije, Tunisa i Gvineje. 
  • Koja je životna dob i spol?

– Strana radna snaga u Italiji je znatno mlađa od domaćeg stanovništva:

  • Glavnina radnika: Većina zaposlenih stranaca je u dobi od 25 do 55 godina.
  • Mladi: Osobe u dobi od 15 do 29 godina čine oko 19,7% ukupnog broja stranaca u Italiji.
  • Spol: Postoji jasna podjela; npr. među maloljetnim migrantima (unaccompanied minors) dominiraju mladići (88,4%), dok je u sektoru kućne njege zaposlena “armija” žena. 
  • Koje su vjere?

– Prema podacima iz 2025. godine, vjerska slika stranaca u Italiji se mijenja:

  • Kršćani: I dalje čine većinu (oko 2,8 milijuna), od čega je najviše pravoslavaca (1,5 milijuna) i katolika (900.000).
  • Muslimani: Po prvi put su premašili prag od 30 % ukupne populacije stranaca s oko 1,7 milijuna ljudi te su sada najveća pojedinačna vjerska skupina među strancima (ispred pravoslavaca).
  • Ostali: Zastupljeni su i budisti (180.000), hindusi (120.000) te sikhi (90.000). 
  • Koja su najčešća zanimanja?

– Strani radnici su ključni za sektore koje lokalno stanovništvo često izbjegava:

  • Usluge i turizam: Jedno od četiri radna mjesta u turizmu (hoteli, restorani) popunjavaju stranci.
  • Osobne usluge i njega: Više od 30 % radnika u sektoru kućne njege (čuvanje starijih i bolesnih) su stranci.
  • Poljoprivreda: Sezonski radnici (branje jabuka na sjeveru, grožđa i rajčica na jugu) čine 18 % zaposlenih u ovom sektoru.
  • Građevinarstvo i industrija: Oko 16,4 % zaposlenih u građevini su stranci, dok je u prerađivačkoj industriji zaposleno preko 300.000 stranih državljana.  Stranih radnika je najviše u velikim gradovima na sjeveru. Nejasno je koliko u Italiji ima pravoslavnih Kopta iz Egipta; službeno 35.000, ali po podacima Koptske pravoslavne crkve do 80.000.

Da bi se oni vratili u domovinu u broju koji bi napravio razliku, potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta, a Italija već povlači određene poteze:

  1. Porezne olakšice (Što već postoji)

Italija već godinama nudi ogromne porezne popuste za one koji se vrate. Povratnici (znanstvenici, menadžeri, stručnjaci) mogu plaćati porez na samo 10 % ili 30 % svojih prihoda tijekom prvih nekoliko godina. To je konkretan pokušaj da se “suverenitet znanja” vrati kući.

  1. Problem birokracije i plaća

Glavni razlog zašto se ne vraćaju nije nedostatak ljubavi prema domovini, već:

  • Niske plaće: U usporedbi sa sjeverom Europe, plaće u Italiji stagniraju već 20 godina.
  • Gerontokracija: Na vodećim pozicijama često sjede stariji ljudi, a napredovanje je sporo. Talijani u inozemstvu navikli su na meritokraciju (napredovanje po zasluzi), što je u Italiji često otežano klijentelizmom.
  1. Emocionalni faktor i kvaliteta života

Italija ima prednost koju Albanija nikad nije imala, a koju sjeverna Europa gubi: vrhunsku kvalitetu života.

  • Sigurnost, hrana, klima i društvena povezanost (obitelj) snažni su magneti. Mnogi se vraćaju kad odluče osnovati obitelj jer žele da im djeca odrastaju u talijanskoj kulturi.
  • Može li Italija postati “utočište”?

– U kontekstu onoga što ste ranije rekli o “nesrodnim elementima” i gubitku identiteta u ostatku Europe, Italija bi se mogla pozicionirati kao čuvar europskog načina života. Ako sjeverna Europa postane previše nestabilna ili kulturološki neprepoznatljiva, talijanska dijaspora će Italiju vidjeti ne samo kao nostalgičan dom, već kao sigurnu luku.

Zaključak:

Mnogi bi se vratili sutra da država smanji birokratski pritisak i omogući im da stvaraju vrijednost bez da ih sustav guši. Ako Italija uspije spojiti svoj identitet s modernom efikasnošću, mogla bi doživjeti veliki val povratka.

Teo Trostmann

Povezane objave

Što je SDSS-ov dožupan Ćurčić radio na Ovčari?

HF

Zaustavite rat u Ukrajini!

hrvatski-fokus

Bomba na Bosporu

HF

IZ DANA U DAN – Uglavnom se umire od karcinoma

hrvatski-fokus

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više