Poraženi narod u ratu prisiljen je predati sve, kao da je on jedini krivac i da zbog toga zaslužuje kaznu
Prigodni govori Marie Montessori (1870.-1952.) održani od 1932. do 1952. godine objedinjeni su u knjigu “Odgoj i mir” (Salesiana, Zagreb, 2023.). Ta bistra, praktična i humana žena koja je prije svega vrstan pedagog imala je rijetko dobre temelje u završenoj srednjoj tehničkoj školi i studiju medicine. Zanimljivo je da se međusobno ona i Rudolf Steiner (1861.-1925., Waldorf škole, ekologija) jedva i spominju, iako su u većini stvari slični. Umjetnička i filozofska narav Steinerova od učitelja je tražila kristološko biće, dočim je Montessori u djetetu vidjela gotovo Bogočovjeka koji će isprati grijehe čovječanstva i podariti mu put u novu budućnost.
Naravno uz nužni pedagoški optimizam, neku pretjeranu socijalističnost kod nje se osjećaju i utjecaji bliski masonstvu i ezoteriji o idejama koje zvuče plemenito, kao što je jedinstveno čovječanstvo, univerzalno bratstvo itd. Kao i svaki pionir nužno je griješila ispravljajući okoštale srednjovjekovne metode, ali i postavila zdrave temelje razvoju pedagogije u znanstvenom pogledu.
Citirajmo ono što je po mojem ukusu.
“Kriminalan je odgoj koji potiskuje i odbija naš vlastiti osjećaj morala, koji ometa razvoj inteligencije i koji osuđuje gomilu ljudi na neznanje.”
“Poraženi narod prisiljen je predati sve, kao da je on jedini krivac (ratu) i zbog toga zaslužuje kaznu, zato što je izgubio, dok pobjednici dodjeljuju prava žrtvama… Dopustite mi usporedbu, rat je poput požara u zgradi punoj umjetnina i dragocjenosti. Kad se napokon svede na dimeći, zagušljivi pepeo, katastrofa je u potpunosti ugušena, a taj se pepeo, dim koji otežava disanje može usporediti sa shvaćanjem mira u svijetu.”
Nasuprot rimskih i renesansnih bakanalija “čovjek se uplašio posljedica svojih slabosti i potrčao prema suncu i kretanju. Jednostavan život, samo najpotrebnija hrana, veći unos povrća i još više neobrađene hrane, tjelesni napor te skok u prirodnu i životnu energiju sada su postali cilj suvremenih užitaka, onih koji žele dugo živjeti i pobijediti bolesti.”
“No što se tiče morala nije učinjen niti korak naprijed i u tom području zaostajemo koliko su zaostajali srednjovjekovni ljudi u pogledu higijene… Manjak poštovanja običaja tumači se kao oblik moderne slobode, kao borba protiv starih moralnih pravila…, manje truda, prepuštanje svojega rada strojevima (danas i imigrantima, op. T.T.)…, a u središtu toga zbrkanog moralnog života pobjeđuje sveobuhvatna težnja za bogatstvom… poroka zvanog pohlepa, moralnog poroka koji s tjelesnog gledišta odgovara lijenosti.”
“Ukratko, živimo moralno osakaćeni… Svi vjeruju da je razum trijumfalni pobjednik nad svime. A ipak, upravo je razum taj koji je danas pomračen i gotovo poražen. Moralni nered nije ništa drugo nego jedna strana psihološkog propadanja. Druga je strana gubitak razuma. Obilježja našeg sadašnjeg stanja upravo je zavijenost u ludilo.”
Djecu treba učiti odgovornosti
“Dijete koje nikad nije naučilo biti samostalno, upravljati svojim postupcima i usmjeravati vlastitu volju, odrast će u osobu koja prepušta drugima da ju vode i kojoj je potrebna tuđa podrška.”
Kod djeteta koje pohađa školu, a koje se uvijek obeshrabruje i kori, razviju se nepovjerenje u samoga sebe i panika koja se naziva sramežljivošću.”
“Čovjek nije napredovao zajedno sa svojom okolinom, te je stoga i dalje zbunjen i bojažljiv, štoviše, plašljiv je i spreman slijepo pokoriti se, vratiti se poganstvu ili čak barbarstvu, jer se osjeća preplavljenim nadnaravnim (umjetnim, tehničkim, op. T.T.) u kojem živi.” (po Montessori kompleks manje vrijednosti čovječanstvo baca u depresiju i autodestrukciju. Rekao bih svijet bez Boga i bez smisla, op. T.T.)
“Danas je problem psihe veći nego ikada prije, jer se dijete u današnje vrijeme nalazi u posebnim uvjetima…, u ovome svijetu nema mjesta za dijete… Čini se kao da se i roditelji opraštaju od svoje djece jer imaju previše posla.”
Ljudi iz straha predaju se lošijima
“Ljudi su u prošlosti bili jednostavniji. Govorili bi: “Bog će dati.” U njihovom je svijetu … još bilo mjesta za bijedna čovjeka, a pojedinci su bili spremni žrtvovati sama sebe za dobrobit bližnjega. Danas životna tjeskoba slični očajničkoj … želji da se spasi od požara. Danas je čovjek potajno spreman odreći se bilo čega, vlastite savjesti, načela. Spreman je odmaknuti se od svoje civilizirane ljudskosti, samo da može živjeti.”
Ukazuje na utilitarnost odgoja i obrazovanja, kruhozborstvo i zaborav na temelj, da su svi ljudi braća.
“Prava je opasnost za čovječanstvo praznina duše, sve ostalo je posljedica toga.”
“Ako dijete ne može koristiti vlastitu inteligenciju ono kržlja. Ono ima potrebu raditi nešto, baviti se nečim (i to strasno, kako kaže Montessori, op. T.T.). Potrebno je stvoriti okolinu punu aktivnosti. Za dijete normalnost znači da može izvoditi svoje aktivnosti. Svi su ljudi, bez mogućnosti izvođenja vlastitih aktivnosti, na neki način nenormalni.”
“Dječje se osobine preobražavaju kad ono izvodi smirenu aktivnost kojom razvija svoju inteligenciju.
(Nastavak slijedi)
