Brojnost ljudi na komemoracijama govori o zločinačkom karakteru partizana i jugokomunista
Nakon izkapanja i prienosa 500 posmrtnih ostataka hrvatskih žrtava komunističkih zločina iz Slovenije u Hrvatsku, započeo je mukotrpan posao koji bi trebao trajati do odkrića posljednje žrtve i njenog dostojnog pokopa. To je proces koji vjerojatno nikad ne će bit do kraja dovršen, jer pronaći baš svaku žrtvu od stotina tisuća na prostorima diljem bivše Jugoslavije ne izgleda realno. Ali, sad se nameće drugo pitanje, a vezano je za lucidnu primjetbu gospodina Josipa Dabre. Naime, Dabro se pita zašto je na bleiburžkoj (dok je bila dopuštena), vukovarskoj, škabrnjskoj i brojnim drugim komemoracijama, nazočno na desetine pa i više od stotinu tisuća ljudi. Tu su brojni potomci žrtava, toliko brojnih da ne iznenađuje toliki odaziv. Pa ako je u Jasenovcu 700000 žrtava, čak i službenih 83000, gdje su njihovi potomci, pita se Dabro? U Jasenovcu se okupi dvjestotinjak dužnostnika i službenika po zadatku i odprilike još toliko ostalih, uključujući novinare, zbor, počastnu postrojbu.
Gdje su potomci lažnih jasenovačkih žrtava?
Gdje su potomci tih silnih žrtava? Na to se nadovezuje etičko i moralno pitanje, odnosno zahtjev i poziv na savjest onima koji i dalje njeguju jasenovački mit. Pa, gospodo, ako vam je zaista iskreno stalo do tih žrtava, a trebalo bi, vama u Hrvatskoj, kao i onima preko Save što nariču u Gradini, pokažite svoju toliko proklamiranu humanu i civilizacijsku razinu i tražite od hrvatske Vlade isti tretman za te stradalnike. Neka se i te žrtve odkopaju i dostojno ponovno pokopaju kako bi im njihove obitelji i potomci mogli zapaliti svieću. Zar su žrtve ustaškoga režima manje vriedne i ne zaslužuju dostojan pokop? Kako to da takav zahtjev nikako ne dolazi od domaćih antifašista kao ni od njihovih drugova iz Beograda? Mnogo pitanja, volio bih čuti odgovore barem na neka.
