Strah je da bi se mogla ponoviti nestašica čipova koja je zatvorila europske tvornice automobila tijekom pandemije COVID-19
Korporativni mediji govore o poremećaju u opskrbi naftom zbog blokade Hormuškog tjesnaca, ali, osim britanskog ‘The Telegrapha’ nisu rekli ni riječi o ozbiljnom poremećaju u globalnoj opskrbi helijem.
Jednako kao što je dr. Binoy Kampmark s RMIT Sveučilišta u Melbourneu, Australija, jedan od rijetkih stručnjaka koji je upozorio na dalekosežne posljedice u poljoprivredi zbog poremećaja opskrbe mineralnim gnojivima što je uzrokovano blokadom/zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, tako je i Ambrose Evans-Pritchard, urednik za svjetsko gospodarstvo u „The Telegraphu” upozorio na novu nadolazeću prijetnju zbog blokade Hormuškog tjesnaca, a to je – nestašica čipova. (Vidjeti: „Blokiranje prijevoza mineralnih gnojiva: Hormuški tjesnac i poljoprivredni šok” – Hrvatski fokus br. 818. od 10. 4. 2026.).
Svijet je izgubio 40 posto svojih zaliha helija od početka sukoba u Hormuškom tjesnacu, prvenstveno zbog poremećaja u opskrbi iz Katra, a zatim iz Rusije. Zemlja koja najviše ovisi o uvozu helija je – Kina. Helij je naime, ključna komponenta u proizvodnji naprednih čipova i poluvodiča za umjetnu inteligenciju (AI). Uskoro ćemo saznati može li globalno digitalno gospodarstvo podnijeti gubitke ovih razmjera i hoće li politički čelnici dozvoliti da procvat umjetne inteligencije nastavi ‘gutati’ sve veći dio preostalog rijetkog helija.
Katar ne isporučuje helij od početka rata s Iranom
Katar, koji inače isporučuje trećinu svjetskog helija, nusproizvoda proizvodnje prirodnog plina na njegovom divovskom Sjevernom polju, nije isporučio helij od početka iranskog sukoba. Zabrana izvoza helija izvan Euroazijske ekonomske unije koju je uveo Vladimir Putin „kako bi osigurao opskrbu za rusko domaće gospodarstvo i industriju optičkih vlakana” dodatno je pogoršala nestašicu helija. To ugrožava dodatnih devet posto do kraja 2027. godine.
Helij je ključna komponenta u proizvodnji naprednih AI čipova i poluvodiča, kao i drugih kabela, kvantnog računalstva te neke laboratorijske i medicinske opreme. Zbog jedinstvenih svojstava helija ne postoje jednostavne zamjene, a ne može se ni umjetno sintetizirati.
‘The Telegraph’ također primjećuje da je SAD najveći svjetski proizvođač helija, ali ta činjenica ne štiti američki narod od većih posljedica u lancu opskrbe. Kina je posebno pogođena zbog velike ovisnosti o uvozu helija. „Kina ima strateške zalihe svega, ali ne i ovog jednog vitalnog inputa“, naveo je Evans-Pritchard u ‘The Telegraphu’.
Utjecaj na industriju poluvodiča i umjetne inteligencije
„Industrija ne može proizvoditi napredne AI čipove ili poluvodiče ispod 10 nanometara bez helija ultra visoke čistoće za hlađenje pločica i stabilizaciju plazme za jetkanje. Čak i radni čipovi za automobile i računala zahtijevaju helij niže kvalitete s čistoćom od 99,999 pc,” izvijestio je ‘The Telegraph’. (Napomena: jetkanje je kemijski postupak kojim se na površinu metala djeluje određenom/odgovarajućom razrijeđenom kiselinom i drugim spojevima).
Helij nam je također potreban i za druge visoke prioritete: u nuklearnoj energiji, naprednom naoružanju, zrakoplovstvu, optičkim kabelima, kvantnom računalstvu, kromatografiji ili za hlađenje supravodljivih magneta u MRI uređajima (magnetic resonance imaging, MRI; magnetna rezonancija, MR).
Udio SAD-a u globalnoj proizvodnji poluvodiča značajno se smanjio s 37 posto na 10 posto u 1990-ima. Više od 75 posto svjetskih poluvodiča trenutno se proizvodi na Dalekom istoku, a zemlje poput Tajvana i Juže Koreje uveliko se oslanjaju na uvoz helija iz Katra, jer je helij neophodan za njihovu proizvodnju poluvodiča.
„Svi se bore pokušavajući zgrabiti što god mogu pronaći na svijetu“, rekao je Phil Kornbluth, osnivač kompanije ‘Kornbluth Helium’ i bivši šef odjela za plinove u BOC-u. „Kompanije se bore kako bi osigurale zalihe helija u svrhu zadovoljenja potreba svojih tvornica umjetne inteligencije.”
Helij – najhladnija poznata tvar na Zemlji
Nema jednostavnih zamjena. Tekući helij je najhladnija poznata tvar na Zemlji, s vrelištem od -269°C. Ne može se sintetizirati umjetno – nastaje radioaktivnim raspadom torija i uranija i teško ga je skladištiti. Kina ima strateške zalihe svega, ali ne i ovog jednog vitalnog elementa.
Tvornice umjetne inteligencije, također nazvane i ljevaonice umjetne inteligencije, specijalizirana su računalna infrastruktura koja industrijalizira stvaranje, obuku i implementaciju modela umjetne inteligencije u proizvodnoj mjeri. Helij je stoga mali trošak za digitalne divove s najdubljim džepovima na svijetu, koji se oslanjaju na „tvornice” ili ljevaonice koje koštaju 20 milijardi dolara (15 milijardi funti) po pokušaju.
S obzirom da je osnivanje tvornica umjetne inteligencije skupo, „neće zatvoriti tvornicu pločica zbog problema s opskrbom. Tako da svi znademo što će učiniti: jednostavno će platiti više od bilo koga drugog“, rekao je Kornbluth.
Na djelu je još jedan podmukli proces. Industrija poluvodiča zapravo gomila svoju oskudnu ponudu za najunosnije tvornice umjetne inteligencije, dok istovremeno racionira helij za rutinske čipove sa „zrelim čvorovima” koji imaju daleko veću ulogu u svakodnevnom gospodarstvu.
„Oni trijažiraju“, rekao je Piers Nash, voditelj odjela za umjetnu inteligenciju u „Farmers Insurance“, te dodao: „kompanije koje se bave umjetnom inteligencijom ono što imaju čuvaju za akceleratore umjetne inteligencije, memoriju velike propusnosti i napredne logičke čipove za podatkovne centre. Manje je ostalo za čipove u automobilima, prijenosnim računalima i potrošačkoj elektronici na koju se svi oslanjamo.”
I Sepp Müller, kršćansko-demokratski političar koji u njemačkom Bundestagu vodi radnu skupinu za rat u Iranu, upozorava da bi se automobilska industrija mogla suočiti s velikim problemima u trećem i četvrtom tromjesečju ako tvornice poluvodiča bilo gdje na svijetu ne budu mogle isporučivati više čipova:
„Svi pričaju o cijenama benzina, ali nitko ne govori o heliju“, upozorio je Müller.
Strah je da bi se mogla ponoviti nestašica čipova koja je zatvorila europske tvornice automobila tijekom pandemije COVID-19.
Kina je trenutno ta koja snosi najveći teret šoka u lancu opskrbe helija.
Proizvodi jedva 15 posto vlastitih potreba za helijem, a sve ostalo dolazi iz Katara i Rusije.
Tvornice (‘ljevaonice’) na kopnu Kine mogle bi se iscrpiti za nekoliko tjedana,” rekla je istraživačka skupina ‘Trivium China’, dok je ‘Air Liquide’ već proglasio „višu silu” na svoju prodaju Kini. (Napomena: ‘Air Liquide’ je francuska industrijska grupa međunarodnog opsega, specijalizirana za plinove u industriji, zdravstvu, okolišu i istraživanjima).
Amerika u jednom smislu dobro stoji. Najveći je svjetski proizvođač helija s dvije petine tržišta. Međutim, to ne štiti američki narod od većih posljedica u lancu opskrbe kao što ih američka naftna nadmoć ne štedi od rasta cijena sirove nafte ili sve veće nestašice mlaznog goriva i dizela.
Više od 75 posto svjetskih poluvodiča proizvodi se na dalekom istoku. ‘NVIDIA’ proizvodi ili održava sve svoje najnaprednije Blackwell čipove u TSMC-ovim tvornicama na Tajvanu, dok Samsung proizvodi visokopropusne AI čipove za ‘Google’ u Južnoj Koreji. Obje zemlje oslanjaju se na Katar za dvije trećine svog helija.
Velike količine visokokvalitetnih čipova za gotovo sve ostalo proizvode se u Vijetnamu, Maleziji i Tajlandu, često kao tržišni poslovi za Kinu. Kornbluth je rekao da je svijet imao dovoljno helija prije izbijanja rata i da vjerojatno može u trenu pokriti polovicu gubitka od Katra.
„Na vrhu ‘hranidbenog lanca’ su MRI uređaji, proizvodnja čipova, zrakoplovna industrija i nuklearna energija. Na dnu su stvari poput zavarivanja. ….”
Jedna stvar koju smo trebali naučiti iz Covida jest da kada svjetski lanac opskrbe ‘just-in-time’ doživi konvulzije, s brodovima razasutim na sve strane i zaglavljenim na pogrješnom mjestu, učinci mogu biti drastični, dugotrajni i nesrazmjerni nominalnoj vrijednosti same robe.
Sve više se helija troši za UI
„Ako se rat oduži još nekoliko tjedana“, piše Evans-Pritchard, „što je vrlo moguće s obzirom da i Donald Trump i Iranska revolucionarna garda misle da pobjeđuju“, postoje samo dva rješenja. „Ili tržište uništava potražnju na svoj nemilosrdan način, ili vlade interveniraju s hitnim mjerama i donose teške odluke, nešto što vlada Sir Keira Starmera nije sposobna ikada učiniti.”
„Za mlazno gorivo, dizel ili naftu, to bi moglo značiti okus ratnog racioniranja. Za helij to bi uskoro moglo biti pitanje dozvoljavaju li liberalne demokracije braći milijarderima iz tehnološkog sektora da nadmaše sve ostale i gomilaju rijedak plin za nepopularno širenje umjetne inteligencije“, upozorava Evans-Pritchard.
Hoće li se političari konačno suočiti s hiperskalerima i preusmjeriti zalihe helija na hitne prioritete vojnog i energetskog naoružavanja, kao i na održavanje rutinskih sektora gospodarstva koji zapošljavaju beskonačno više ljudi?
Marco Rubio, američki državni tajnik, manje-više je u ponedjeljak 27. travnja priznao da iranski režim sada ima golemu moć nanijeti štetu i da Washington nema koherentan plan za vraćanje statusa ‘quo ante’, a kamoli za postizanje boljeg ishoda koji opravdava rat.
„Hormuški tjesnac je u osnovi ekonomsko nuklearno oružje koje pokušavaju upotrijebiti protiv svijeta“, rekao je Rubio.
„Doista, gospodine, i što ćete učiniti po tom pitanju?” – ovim pitanjem Evans-Pritchard završio je svoj tekst.
Autor:
Ambrose Evans-Pritchard, world economy editor: „The next casualty of the Gulf war is already here” – ‘The Telegraph’, 28. 4. 2026.; https://archive.is/Is2hr
