Haaška svjetska palača nepravde osramotila je ne samo samu sebe, nego i cijelu međunarodnu sudsku praksu
Haaški tribunal postaje najmoćnija i u svemu nedodirljiva međunarodna asocijacija. Samoizabrani i označeni cilj mu je da postane sveta nedodirljiva krava, i ne misli stati na tom mjestu, nego nastoji izgraditi najradikalniji režim u ljudskoj povijesti. Bit će to haaška diktatura koju kršćani ne će smjeti pogledati, niti joj ime izgovoriti. Sve povijesno zabilježene diktature i režimi u uspoređenju s globalnim Haaškim režimom bit će ocijenjene kao demokratske i slobodne.
Sloboda u diktatorskom djelovanju Haaškog (ne)suda koju je uzurpirao velikim financijskim potporama iz nepoznati, a dok su nepoznati oni su i prljavi, svjetskih izvora, u prvom redu iz radikalnih islamskih zemalja, koje postaju vlasnici te kuće nepravde, pravda će se iz tog, sada uveliko političkog brloga birokrata sumnjiva znanja, još sumnjivije stručnosti, dijeliti, a već se zapravo i dijeli, koliko novca toliko i pravde.
Već do sada ta svjetska palača nepravde osramotila je ne samo samu sebe jer ti birokrati i ne znaju za sramotu, nego je osramotila cijelu Međunarodnu sudsku praksu. Iz sramotnih rezultata djelovanja koji su obilježeni velikim nepravdama, do tada nezabilježeni u sudskoj povijesnoj praksi, za Međunarodnu zajednicu, a napose za zaraćene beha narode kojima je trebala donijeti pravdu i istinu kao temelj mira, bilo bi daleko bolje i pravednije, mirnije i sigurnije da nikad nije ni utemeljen ni zaživio. Pokazuje se i potvrđuje izvorom prljave nepravde, a svaka nepravda je prljava poglavito ona koja se izriče po financijskim kriterijima, takva nepravda je plodno tlo ratovima, ubijanjima, etničkim i vjerskim čišćenjima.
Haaški nepravednici
Daytonskohaaška beha tvorevina to potvrđuje. Stoga je rad Haaških nepravednika, za koje nije pretjerano reći krašćanofoba, više zamrsio i mržnjom prekrio bosansko i hercegovački polutisućljetni problem negoli je to napravio vjerski tro i pol godišnji rat. Pa čak negoli su to učinili osmanlijski zločinački petsto godišnji okupatorski osvajači. To je, zasigurno, jedini primjer u povijesti sudstva da su presude u njegovom radu nanijele više nepravde negoli pravde, više mržnje negoli praštanja, više rata negoli mira. Njegovo selekcioniranje u procesuiranju ratnih zločina isključivo po vjerskoj odrednici gdje je bez ikakva straha za tu nepravdu koja izaziva vjersku mržnju među zaraćenim beha stranama stao otvoreno, gotovo sa unaprijed poznatim presudama kršćanskih žrtava, na muslimansku stranu Haaški tribunal se pozicionirao kao pripadnik muslimanske Armije BiH.
U kršćanskim žrtvama i muslimanske ratne i haaške poratne agresije, kao i u ostatku ostataka kršćanskog, napose katoličkog naroda, živi mišljenje koje se u svakoj slijedećoj haaškoj presudi potvrđuje, kako je veliki broj haaških birokrata naprosto dio izlobirane muslimanske armije koja je plaćena da završi ono što ni Alijina armija pa i Osmanlijska nije uspjela, islamiziranje BiH, metodom straha, prisilne građanizacije, nepravde i prisile na odlazak kršćana. Etničkim čišćenjem što je nepravedno suđenje ili humanim preseljenjem, što je rezultat nepravednog suđenja zbog kojeg se prognani Hrvati ne vraćaju, a preživjeli muslimansku agresiju odlaze, što su dva vrlo opasna oružja u rukama nedodirljivih diktatora u haaškim palačama nepravde.
Žrtve prisilne islamizacije
Uz staru izreku među kršćanskim žrtvama prisilne islamizacije koja traje duge 563 godine u fratarskoj zemlji koja kaže, dođoše muslimani nestade kršćana, dođe islam nestade kršćanstva, može se dodati, dođe Haaški tribunal nestade kršćana, dođoše haagisti nestade kršćanstva.
Ne ubijaju haagisti kršćane katolike samo u svojim nepravednim sudnicama u kojima sve miriše na dolare iz islamskih zemalja, na nepravdu i selekcionizam, na otrov vjerske mržnje kojeg proizvode i siju po beha krvavoj i skrivanim masovnim grobnicama hrvatskih žrtava muslimanski ratnih zločina zatrpanoj zemlji, nego dolaze i u, sada više ne u Daytonsku nego u Haašku BiH i amnestiraju muslimanske zločince pred licima katoličkih žrtava ti njihovih političko interesnih ljubimaca.
Došao je i početkom svibnja 2026. tužitelj Haaškog nepravednog sudišta Brammertz u ratom i haaškom nepravdom uzoranoj, no nikad i pozubljenoj beha zemlji, obići muslimansko bošnjačke političke i vjerske, humanitarne i ratne partije i udruge pitati ih, kojeg pravednika iz kršćansko katoličkog naroda da vam osudim. Recite dragi suradnici, svjedoci muslimanski odvjetnici, branitelji muslimanski ratnih zločinaca, tužitelji katolika, koga od Hrvata katolika da objesimo na spravljeni križ nepravde u našoj haaškoj radionici, ili da ga smaknemo u našim sudnicama pred cijelim svijetom.
I dalje tetoše muslimanske lažljivce
Otišli smo daleko u nepravdi u čijem oblikovanju i realizaciji u praksi uveliko su nam pomogle razne udruge muslimanskih Majki čijim predsjednicama smo otvorili sva vrata naše palače nepravde i po njima hodaju, ne kao naši zaposlenici nego one to jesu, i svijet mora šutjeti i šuti. Svemoćni smo, nedodirljivi smo, mi haaški nepravednici smo glavni graditelji Novog svjetskog poretka, sugraditelji globalne muslimanske ideologije, islamizma.
Zato me, govori Brammertz svojim domaćinima kojima je došao podnijet izvješće o radu, i zatražiti ime slijedeće kršćanske žrtve u sudnici pripremljenoj za nju, kojom se uvijek skriva i brani ratni muslimanski zločinac, ne interesiraju kršćanske žrtve, bilo katoličke ili pravoslavne jer ih mi u Haagu i ne priznajemo. Kao svoj svojima došao sam vam jer uz vašu, i vaših islamski prijateljskih zemalja pomoć mi smo osudili i Židove kao žrtve terorističkog Hamasa i Hezbollaha, ogranaka vašeg prijateljskog iranskog zločinačkog režima, a šta bi nas onda moglo i smjelo spriječiti i zaustaviti u progonu hrvatskih žrtava islamskog ekspanzionizma.
Prijeteći se raspričao Brammertz sa svojim domaćinima tražeći od njih kao znak zahvale za sve ono što on radi za njih, i zahvalu za svoje prethodnike, produžetak rada birokracije i nepravde kojoj je na čelu. Rezultati našeg nepravednog suđenja, zapravo zaštite vaših ratni muslimanskih zločinaca vide se i u četiri puta biranom vašeg muslimanskog ratnog čovjeka Željka Komšića na okupirano i od nas nepriznato hrvatsko mjesto u, sada već čistom muslimanskom federacijskom predsjedništvu, opravdava prljave financije u politički prljavom haaškom sudištu kaže Brammertz.
Ne priznaju presude nad njima
Nisu moja briga ni zadaća, a ni institucije koju vodim, hrvatske žrtve muslimanske mržnje prema križu. Mi smo zbog vas i za vas, i stoga sam ovih dana i došao vama prijateljima i poslodavcima. Nas u Haagu, napose nakon što smo osudili i židovske žrtve islamskog terorizma, ne zanima pravda i istina, nas zanima samo to koliko ćemo, uz vaše krivotvoreno svjedočenje, osuditi hrvatske žrtve i preživljenim Hrvatima nametnuti krivnju što su se branili, i hipoteku nacionalne odgovornosti koja se mora stalno kažnjavati zbog hrabrosti što su se vama oduprli i što se nama odupiru i ne priznaju naše osude.
Nije dovoljno što smo izmislili novo oružje i dali vam ga u ruke, UZP, mi radimo na inovaciji još razornijeg za istrjebljenje kršćana katolika, pravoslavne ne smijemo tako brutalno progoniti zbog Rusije koja ih brani, i ubrzo ćete ga dobiti. Radimo na toj inovaciji i vi nam trebate pomoći, i zato sam vam došao. Moramo ga što prije izmisliti dok je Amerika u ratu sa Iranom našim i vašim glavnim financijerom. Mi smo u Haagu da Hrvate ušutkamo, a vi ovdje da ih prisilite na odlazak bez povratka.
Teheransarajevo
Puno toga, i još više otrova nepravde, kršćanofobije i mržnje svakog predznaka proizvedenog i odraslog u Haaškoj političkoj palači ubacio je glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MICT) Serge Brammertz u kipući bosanski lonac, pod kojim gore i mrtve i žive hrvatske žrtve što ih politički spaljuje Brammertz i njegovi bošnjački domaćini u Teheransarajevu, zajedno sa udruženjima muslimanskih žrtava i svjedoka genocida i udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa.
U takvom čistom muslimanskom društvu nije bilo mjesta za predstavnike stradalničkih hrvatskih udruga, udruga obitelji poginulih i ubijenih Hrvata, preživjeli članova obitelji hrvatskih žrtava u skrivenim masovnim grobnicama. Nije bilo mjesta u Teheransarajevu, drugom haaškom sudu, niti za hrvatske majke koje tri i pol desetljeća traže svoje najmilije, nije bilo mjesta pokraj Brammertza, muslimanskog sudskog lidera, ni za roditelje ubijene sa viteške džamije hrvatske djece u Vitezu.
Za Haag i haagizam u Bosni i Hercegovini postoji samo muslimanska Srebrenica, zbog koje se ne vide i ne priznaju i hrvatske Srebrenice, Maljine, Miletići, Čukle, Grabovica, Bikoše, Grahovčići, Bugojno, Travnik, Križančevo Selo, Vitez, Doljane, Buhine kuće, Kakanj, Uzdol, Fojnica, Sarajevo, Zenica…
Ne, nije imuslimansko bošnjački odvjetnik u Haagu Brammertz pozvao na sastanak, kako ne bi išaralo čisto muslimansko sijelo, i na neki ga način multikultiviziralo, hrvatsku majku sa Bikoša kojoj su njegovi štićenici pripadnici muslimanske armije biha ubili tri sina, a niti je prije pozivao preminulu majku, hrvatsku heroinu Serafinu Lauš, kojoj su isti muslimanski zlikovci iz Alijine armije ubili tri sina i supruga u Čuklama, hirošimsko stradalničkoj Lašvanskoj dolini. Zbog iste stradalničke sudbine Anice Jurić sa kakanjskog nagasakijsko-stradalničkog kraja kojim je prošla zločinačka muslimanska armija biha, a kuda musliman prođe i gdje dođe nestaje kršćana i kršćanstva, kojoj su Brammertzovi branjenici na kućnom pragu pred njenim očima ubili tri sina i supruga, Brammertz je nije pozvao na sastanak, jer za to društvo zabranjeno je miješanje i sastajanje sa nevjernicima, kršćanima.
Uz sve druge, a poglavito muslimansko bošnjačke, ostalo građanske rušitelje, razbijače beha zajednice, i graditelje diobenih zidova između beha naroda, vjera, kultura i civilizacija, Haaški nepravedni ekstremisti pokazuju se najradikalnijim i najagresivnijim djeliteljima daytonskohaaške BiH, prisiljavajući ostatak ostataka Hrvata na političko teritorijalno vraćanje Hrvatske Republike Herceg Bosna, kao prava hrvatskog naroda u kakvom žive Bošnjaci i Srbi.
Selekcionističko ponašanje haaških nepravednika u Haagu, diskriminatorsko ponašanje u BiH, hrvatsko je pravo povratka, tenkovima otetog od strane haaških suradnika Visokih predstavnika i uzurpiranog prava hrvatskom narodu, na republički teritorij Hrvatske Republike Herceg Bosna, koju su obranili daleko prije rađanja haaške sramote.
