Slobodanka Kovačević i njezin sin Slaven još uvijek žive u ovom stanu na prvom katu
Prema opsežnoj dokumentaciji u posjedu Valtera, tvrdnjama tužitelja i naših izvora iz Općine Centar Sarajevo, Kovačević, odnosno formalno njegova majka, lažno su kupili stan na prvom katu, čiji je status zamijenjen s Borićevim. Prema istoj dokumentaciji i istim zahtjevima, u svemu mu je pomagalo Ured glavnog državnog odvjetnika Općine Centar, tj. nekoliko državnih službenika, od kojih neki još uvijek rade u Općini Centar.
Walterov istraživački tim
Sarajevska četvrt Višnjik i Derebentova ulica. Na broju 32, u stanu od 98 m2, Slaven Kovačević, savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića i bivši službenik Općine Centar, živi sa svojom majkom. Obitelj Borić živi u stanu ispod u istoj zgradi od 1946. godine, ali je stan u kojem Borići žive gotovo 80 godina od tada zamijenjen u korist stana na katu.
Točno prije dva mjeseca, Ured za borbu protiv korupcije Sarajevskog kantona primio je izvještaj u kojem stoji: “U ranijem razdoblju (prije više od deset godina), žena s inicijalima S.K. ilegalno je kupila stan s pravom boravka, koji se nalazi na adresi u ulici Derebent, Općina Centar Sarajevo. U primljenom izvješću navodi da je njezin sin (S.K.), koji je tada bio član Općinskog vijeća općine Centar, vjerojatno bio uključen u nezakonite aktivnosti”, odgovorio je Ured za borbu protiv korupcije Valteru.
KAKO JE STATUS STANA PRIJEVARNO PROMIJENJEN
Kao što smo potvrdili, “ženska osoba s inicijalima SK” je Slobodanka Kovačević, a njezin sin SK je Slaven Kovačević.
S obzirom na sumnju na počinjeno kazneno djelo, ovaj slučaj, kako nas je obavijestio Ured, proslijeđen je na daljnju nadležnost i postupak Policijskoj upravi Ministarstva unutarnjih poslova Sarajevskog kantona, koja provodi istragu. Istovremeno, naši izvori potvrdili su da su inspektori za kriminal isključili kompletnu općinsku dokumentaciju o spornoj kupnji stana, koja je također u posjedu našeg portala. Dokaz je također dokument Ureda javnog odvjetnika Općine Centar, koji je poslan nadležnim općinskim vlastima 1. studenog prošle godine, na zahtjev Odjela kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Sarajevskog kantona.
Valterovi novinari istraživali su ovu priču nekoliko mjeseci, tijekom kojih je prikupljena velika količina dokaza i dokumentacije, kao i izjave izravnih sudionika. Suština je sporna zgrada s dva stana i unutarnjim dvorištem na adresi Derebent 32 u Višnjiku. Jedan stan je u prizemlju, a drugi na katu. Stan u prizemlju, kao što smo već naveli, promijenio je status u korist stana na prvom katu. Stan na prvom katu bio je nacionaliziran i nije imao pravo kupiti ga jer su stvarni vlasnici živjeli u Beogradu i tražili stan, ali nikada nisu uspjeli ući u nekretninu.
Slobodanka Kovačević i njezin sin Slaven još uvijek žive u ovom stanu na prvom katu. Stan u prizemlju je općinski, a 1946. godine dodijeljen je obitelji Borić, koja je imala pravo korištenja i uvjete za kupnju stana. Godine 2006. Borići su podnijeli zahtjev za kupnju unutar zakonskog roka, ali je nakon sedam godina (2013.) odbijen jer se u međuvremenu ispostavilo da je gornji stan kupljen, a donji nacionaliziran (njihovi su statusi zamijenjeni).
Godine 2014. Mario Borić, kao nositelj prava na korištenje, podnio je tužbu protiv Općine Centar (prvog tuženika), nasljednika – stvarnih vlasnika stana na prvom katu, Leposave Stankovića i Ratka Brkića, kao i protiv Slobodanke Kovačević (četvrtog tuženika).
Ratko Brkić i Leposava Stanković
Tužba je nastojala proglasiti ništavnost Sporazuma o raspuštanju zajednice suvlasništva. A sam ugovor sklopljen je 2011. godine od strane Općine Centar s Leposavom Stankovićem i Ratkom Brkićem, kojim je stan u prizemlju postao “nacionaliziran”, dok je stan na prvom katu prešao na Općinu Centar i dobio status otkupa.
Cowboysi su kupili i unajmili stan na katu. U razdoblju prije kupnje, Općina je izradila stanove, ali oni nisu ulazili u stan u prizemlju, niti je vlasnik prava na korištenje bio upoznat sa studijom, već je saznao za nju putem podataka novih izvadaka iz ZK-a. Ratko Brkić i Leposava Stanković tada su bili upisani u ZK izvod stana u prizemlju, iako je obitelj Borić živjela i posjedovala stan u prizemlju gotovo 80 godina.
U VRIJEME INCIDENTA KOVAČEVIĆ JE BIO OPĆINSKI SLUŽBENIK
Kao što smo naveli, tužbu je 2014. podnio Mario Borić, koji je 2016. dobio u privremenom postupku, na koji su se tuženici potom žalili. Zbog pravopisnih pogrešaka, nakon šest godina, Kantonalni sud u Sarajevu poništio je presudu prvog stupnja 2022. godine – i vratio postupak na ponovno suđenje.
Radi pojašnjenja, u izvatku ZK priloženom uz tužbu jasno je da je u katastarskim knjigama zgrada zabilježena kao suvlasništvo Općine Centar i Slavica Tadić, pravnog prethodnika (prethodnog nositelja prava na korištenje) tuženika Leposave Stankovića i Ratka Brkića. Do 2011. godine stan u prizemlju bio je u vlasništvu Općine Centar, a stan na prvom katu u vlasništvu Slave Tadić, pravnog prethodnika Leposeve Stankovića i Ratka Brkića.
Vlasnik stana u prizemlju
Ako se vratimo gotovo četrdeset godina unatrag, jasno je da je na temelju Odluke Općinskog vijeća Centar Sarajevo od 27. rujna 1988. tužitelju dodijeljeno pravo da nastavi koristiti stan u prizemlju. Dana 26. prosinca 1988. tužitelj je sklopio ugovor o korištenju stana sa SO Centar Sarajevo, kao pružateljem stana za korištenje.
U Odluci Općinskog vijeća Centar Sarajevo od 27. rujna 1988., na temelju koje je pravo korištenja preneseno na tužitelja, navedeno je da je vlasnik stana u prizemlju zgrade prvi optuženik (Općina Centar), te da je površina stana bila 82 m2. Gore navedene činjenice navedene su u obrascu za ovaj stan, iz čega proizlazi da je vlasnik stana u prizemlju zgrade Općina Centar, a površina stana iznosi 82 m2.
Međutim, smeđe boje iznad, tj. na prvom katu zgrade, zabilježene su u evidenciji Kantonalnog stambenog fonda na površini od 98 m2.
U međuvremenu, Mario Boric preminuo je 2021., a Slobodanka Kovačević kupila je stan na prvom katu. Nakon njegove smrti, njegova nećakinja Nina uselila se u Borićev stan. Prošle godine, “bivši vlasnici na papiru” došli su iz Beograda i pokušali preuzeti stan u prisutnosti policije i kantonalnog tužiteljstva. Nakon razgovora između tužitelja i odvjetnika obitelji Borić, policija i tužitelj su napustili “spornu lokaciju”, a tužitelj je rekao “vlasnicima” iz Beograda da mogu podnijeti tužbu Općinskom sudu u Sarajevu ako žele.
U vrijeme tih događaja, Slaven Kovačević (tijekom razdoblja zamjene dokumenata i svih registracija) bio je na položaju u Općini Centar s kojeg je mogao utjecati na cijeli slučaj. U to je vrijeme Općinom Centar upravljala SDP BiH, a Slaven Kovačević bio je njihov istaknuti član. Naši izvori navode da je Kovačević, kao politički dužnosnik, nezakonito preuzeo slučaj i mjesecima ga držao u svojoj vladi, za što postoje dokazi i tragovi u protokolu Općine.
KONDOMINIJI IZGRAĐENI BEZ ZNANJA OBITELJI BORIĆ
Prema dokumentaciji koju posjeduje Valter, kao i tvrdnjama tužitelja i naših izvora iz Općine, Kovačević, odnosno njegova majka, lažno je kupio stan na prvom katu. Prema istoj dokumentaciji i istim zahtjevima, u svemu su mu pomagali Služba za stanovanje i Ured državnog odvjetnika Općine Centar, tj. nekoliko državnih službenika: Alma Begić, Nihad Bakalović, sadašnji pomoćnik Službe za stambena pitanja s Benjaminjom Karićem u Općini Novo Sarajevo, Adinda Uzunović, tadašnja pravobraniteljica i današnja odvjetnica Suanita Melunović, kao i Kovačevićev stranački prijatelj Kenan Rešo.
Slaven Kovačević, s druge strane, tvrdi da su “‘neke osobe’ ilegalno ušle u stan vlasnika u prizemlju”.
“Mislili su da ga mogu naslijediti ili čak da su ga naslijedili, što je nemoguće (za što imam dokumentaciju), jer se pravo na boravak ne može naslijediti niti prenijeti. Nakon pregleda imovine od strane javnog bilježnika koji je vodio ostavinski postupak ex officio, utvrđeno je da stan u prizemlju nije bio i ne može biti dio imovine nakon smrti prethodnog nositelja prava na korištenje jer nije bila njegova imovina, pa bi uopće mogao biti dio imovine, što u konačnici znači da ne može biti dio ostavinskog postupka”. tvrdi Kovačević.
Nina Erbez Borić, kao nasljednica Maria Borića, živi sa svojom obitelji u stanu u prizemlju. Za naš portal potvrđuje da je to Borićev obiteljski stan od 82 četvorna metra u prizemlju zgrade u kojoj njihova obitelj živi od kraja Drugog svjetskog rata, a nije imao vlasnike.
Kovačević ne govori istinu
“Zgrada ima još jedan stan na prvom katu od 98 četvornih metara, koji je oduzet vlasnicima (nasljednici žive u Srbiji). Nakon smrti mojih roditelja 1988., moj ujak Mario Borić postao je vlasnik prava na stanovanje i proveo je rat u tom stanu. Godine 2006. podnio je zahtjev za kupnju stana, što je odbijeno uz obrazloženje da je stan u privatnom vlasništvu. A onda, nakon nekoliko godina, saznao je da je Općina Centar raskinula ugovor s pravim vlasnikom stana na prvom katu i ljudima koji tamo žive, tako da je zamijenio status stanova u prizemlju i na prvom katu”, objašnjava Nina Borić i dodaje:
“Stanovi u tom razdoblju bili su kondominiji bez znanja naše obitelji, vlasništvo je bilo registrirano, a stan na prvom katu kupljen je s potvrdama. Općina Centar nije bila ni registrirana kao vlasnik stana, već Gradska uprava za državne nekretnine”, ističe Nina Borić.
Slaven Kovačević, s druge strane, kaže “jer pravo korištenja prestaje smrću nositelja prava na korištenje”.
“Protiv tih osoba pokrenuti su kazneni postupci koji su ušli u stan u prizemlju vjerujući da su ga navodno naslijedili, jer su u prisutnosti policijskih vlasti spriječili stvarne vlasnike – osobe koje žive izvan zemlje – da uđu u posjed svog stana u prizemlju, što je kažnjivo prema Kaznenom zakonu BiH, a protiv osoba koje su ušle u stan u prizemlju u čudnim i neistinitim okolnostima pokrenut je postupak u Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu,” rekao je Kovačević.
Dodaje da je rasprodaja nekretnine provedena “na zahtjev stvarnih vlasnika”.
“To su ljudi koji žive izvan BiH, kako su tražili. Budući da su to vlasnička prava tih stvarnih vlasnika, raspuštanje je provedeno prema njihovim željama, što je dovršeno odgovarajućim sporazumom o raspuštanju, što znači da osobno nisam mogao niti sam imao utjecaj na želju izraženu u zahtjevu stvarnih vlasnika, jer su to njihova vlasnička prava. Nositelji prava stanovanja, ili kako kažete, ‘osobe koje su tamo živjele’, nisu i ne mogu biti uključene u ovaj postupak raspuštanja, jer te osobe, uključujući moju majku, nisu bile vlasnici nekretnine u tom trenutku da bi imale status vlasnika koji im omogućuje sudjelovanje u postupku raspuštanja. Stoga je raspuštanje imovine provedeno u skladu s tadašnjom činjeničnom situacijom u zemljišnom registru, na zahtjev i zahtjev stvarnih vlasnika, upućen Općini Centar, te su oni, kao suvlasnici, sklopili odgovarajući sporazum o tome. Izgradnja kondominija također je provedena u skladu s željom stvarnih vlasnika izraženom u postupku raspuštanja, prema njihovom zahtjevu za raspuštanjem,” rekao je Kovačević u svom odgovoru Valteru.
Međutim, prema istoj logici, postavlja se pitanje, kako je njegova majka potom kupila stan u kojem je stvarna vlasnica bila Slavica Tadić? Sve je to vidljivo iz presude iz 2016. kojom su opovrgnute Kovačevićeve tvrdnje o kupnji stana na prvom katu.
GRADSKO VIJEĆE ODGOVORILO JE NA VALTEROV ODGOVOR
U presudi Općinski sud u Sarajevu iz svibnja 2016., između ostalog, izjavio je: “Nije sporno da je stan tužitelja o kojem je riječ na adresi Derebent br. 32, prizemlje, površina 82 m2, vlasništvo prvog tuženika (Općina Centar, op.a.), a na istoj adresi nalazi se stan od 98 m2 na prvom katu u vlasništvu Brkića Slavice, koji proizlazi iz Potvrde o vlasništvu Kantonalnog stambenog fonda iz 2014. godine. Nije sporno da Kovačević Slobodanka ima pravo prenijeti pravo na stan u ul. Derebentni brat 32, površine 82 m2, na prvom katu nakon smrti bivšeg nositelja prava stanovanja Kovačevića Slobodana, a prvi tuženik u čijem se području stan nalazi sudjelovao je u ovom postupku, budući da upravna vlast nije znala adresu vlasnika spornog stana, Brkić Slavica, što proizlazi iz Odluke Kantonalne uprave za stambena pitanja od 18. kolovoza 2006., koja je postala pravomoćna 28. rujna 2006.”
Presuda dalje navodi:
“Nije sporno da je prvi tuženik (Općina Centar) utvrdio da je jedini stvarni nositelj prava raspolaganja 1⁄2 dijela nekretnine označene kao k.č.241, kuća, stanovanje i dvorište koji su registrirani u zk. ul. 286 k.o. Sarajevo LVIII kao državna imovina s registriranim pravom raspolaganja u korist Gradske uprave za državne nekretnine nakon postupka kojim je utvrđeno pismom Kantonalnog suda u Sarajevu iz 2001. da se ta uprava ne vodi u sudski registar, što proizlazi iz Odluke tuženika od 14. srpnja 2010. Nije sporno da je Gradska uprava za državne nekretnine, koju je osnovalo Gradsko vijeće, prestala s radom 31. prosinca 1956., a sve zgrade pod upravom te uprave predane su odgovarajućim stambenim tvrtkama, a zemljište koje nije pripadalo zgradama predano je općinama. Nije sporno da su drugi i treći tuženik, kao podnositelji zahtjeva, pristupili prvom tuženiku s prijedlogom za sklapanje Sporazuma o podjeli nekretnina, tj. kuće na katastarskoj parceli br. 241, koja je upisana kao državna imovina s prvim tuženikom na raspolaganje 1⁄2 dijela, te privatnom imovinom drugog i trećeg tuženika s dijelovima po 1⁄4, tako da prvi tuženik ima pravo na stan na prvom katu stambene zgrade, a drugi i treći tuženik na stan u prizemlju s po 1⁄2 dijela, koji od 11. studenog 2010. nastaje iz Prijeda. Nije sporno da je prva tuženica dala suglasnost na prijedlog Sporazuma o raspuštanju zajednice suvlasništva nekretnina i ovlastila gradonačelnika da ga potpiše, što proizlazi iz Odluke Općinskog vijeća od 24. studenoga 2010.”, navodi se, između ostalog, u presudi.
Presuda je stoga utvrdila da je prvi tuženik – Općina Centar, dao suglasnost na prijedlog Sporazuma o raspuštanju zajednice nekretnina u suvlasništvu i ovlastio gradonačelnika da potpiše, koji proizlazi iz Odluke Općinskog vijeća od 24. studenog 2010., te da je Općina zaključila Sporazum o raspuštanju zajednice suvlasništva nekretnina br. OPU-IP 32/11 koji su, kao suvlasnici kuće u ul. Derebentni brat 32.
Nina Erbez Borić to naglašava i ističe: “Bez obzira na činjenicu da je Kantonalni sud poništio presudu prvog stupnja na žalbi 2022. godine i vratio je na ponovno suđenje zbog pravopisnih pogrešaka, činjenice su vraćene na onu prije pokretanja spora, tj. kao što je sada u zemljišnoj knjizi. To znači da Slaven Kovačević ne govori istinu”.
U međuvremenu, Slaven Kovačević pokrenuo je kazneni postupak protiv Erbeza Borića, koji je, prema samoj Nini Borić, neutemeljen.
“Jedna obitelj iz Srbije pokušala je, ali nije uspjela doći u posjed stana jer sudski postupci u ovom slučaju nikada nisu bili prekinuti niti nastavljeni dok nije završeno ostavinsko ročište. Tek nakon ostavinske rasprave dobila sam pravo na sudski postupak, koji je sada pokrenut i koji će uskoro ponovno biti na sudu”, kaže Nina Borić.
Pokazuje da u općini Centar, koja je bila prvi tuženik u ovom slučaju, tim poslovima još uvijek upravljaju ljudi iz bivših uprava. Najbolji ilustrativni primjer je ovaj slučaj. Nismo dobili odgovore na naša pitanja o “spornom stanu” koji se doslovno oduzima obitelji Borić već mjesecima, iako smo podnijeli nekoliko zahtjeva prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI).
Nakon niza hitnosti, napokon smo dobili odgovor od Službe za stanovanje i komunalne poslove Općine Centar, koja je samo nakratko potvrdila da Općina Centar sudjeluje u sporu u kojem je tužitelj Mario Borić.
“U vezi s vašim činom, brojem i datumom navedenim, kojim tražite dostavu informacija na zahtjev za pristup informacijama podnositelja zahtjeva Valtera.portala, za stanove na adresi Derebent 32, obavještavamo vas da je u tijeku sudski postupak u vezi s tužbom koju je podnio Borić Maria te da Općinu Centar Sarajevo zastupa Gradsko odvjetništvo.”
