Zelena transverzala Alije Izetbegovića

Nema mira – ima nepravde

Ako je rat ubilačko-rušilački produžetak politike oružjem, a jest, onda je i nepravedna i diskriminirajuća politika u miru produžetak rata. Ne potvrđuje li to i nepravedna podjela Bosne i Hercegovine, koja ima za posljedicu obespravljenost i diskriminaciju, marginalizaciju i neravnopravnost Hrvata u daytonskom miru. Školski primjer vođenja rata u miru, koji nije ništa manje opasan i brutalan, s etničkim i vjerskim progonima, kao i u oružanom sukobu, kojeg je Dayton samo prekinuo ali ne i zaustavio. Ono što je Dayton zaustavio je zabrana Hrvatima da se brane, zbog čega je ovaj mirnodopski daytonski rat daleko brutalniji od onog oružanog bosanskohercegovačkog. U oružanom bosanskohercegovačkom nacionalno-vjerskom sukobu za teritorij ispred srpske, a zatim i muslimanske agresije na hrvatske prostore i hrvatski narod, iz Bosne i Hercegovine je protjerano gotovo pola milijuna Hrvata. U dvadesetogodišnjem daytonskom mirnodopskom ratu iz Bosne i Hercegovine je na „miran“ način, kojeg Srbima i Bošnjacima omogućava daytonska nepravedna podjela zemlje, nestalo oko 100 tisuća Hrvata. Ubrzano se približava mirnodopski broj prognanih Hrvata onom ratnom.

Sarajevo – na udaru islamista

Nije li prijeratna nepravda jugoslavenske velikosrpske politike prema beha Hrvatima i Muslimanima uzrok krvavog i rušilačkog, građansko-vjerskog rata u Bosni i Hercegovini, kao što je i nepravedni nametnuti daytonski (ne)sporazum nastavak beha rata u miru. Nikakvih razlika u tim beha sukobima. Svaka nepravda je uzrok rata, i rat je posljedica nepravde. Nepravda i rat, rat i nepravda su isto. I jedno i drugo ubija narode, i jedno i drugo progoni narode, i u jednom i drugom se vrše etnička i vjerska čišćenja.  Nerijetko i genocid, što potvrđuje i daytonsko priznanje genocidne republike srpske, i stvaranje nefederalne beha federacije. Ono što se najjasnije iskristaliziralo u ovih 20 godina daytonske tvorevine je činjenica da je Bosna i Hercegovina savršeno nesavršeni entitet, kakav svijet nije uspio do sada  izgraditi ni ratom ni mirom. Mira, zapravo u Bosni i Hercegovini nikad od gubitka svog kraljevstva pod krvoločnom najezdom Osmanlija i nema. I kad je rat u nekim njenim prostorima, vlada mir, i kad je mir u cijeloj zemlji, vlada rat. Koliko se je, stoga, stide tvorci te i takve, daytonske, Bosne i Hercegovine, toliko je  ne prihvaćaju ni njeni narodi. A može li zemlja opstati, i imati neku budućnost ako je narodi ne vole, ovakvom kakva je u Daytonu sklepana.

Zasigurno da ne može. I zato dvadeset godina propada, muči sve svoje narode, i u svom umiranju povlači ih sve za sobom bilo iz kog političkog kuta se gledala ova daytonska tvorevina ne samo da nema budućnosti, ona nema ni sadašnjosti. Bosna i Hercegovina ima samo neku svoju prošlost ratova, progona, okupatora, agresora, prisilne islamizacije, prisilne jugoslavenizacije, i suvremene prisilne bošnjačizacije, i daytonizacije. Suvremenost joj je obilježena snažnim i brutalnim prisilama, i kad se njima doda još i prisilni današnji povratak Osmanlija, onda to znači da su daytonisti ovoj zemlji uistinu planirali nestanak. Nestanak koji slijedi nestankom Hrvata, naroda koji je u Daytonu pokraden, razoružan, deteritorijaliziran, deentitetiziran, dekroatiziran i dekristijaniziran.

Proces progona i nestanka Hrvata u Bosni i Hercegovini, odnosno proces dekroatiziranja i dekristijaniziranja Bosne i Hercegovine traje od vremena osmanlijske okupacije, i gotovo da nije nikada prestao. U taj proces se kasnije uključivali razni protektori, zajednice, diktatori, ratovi, i nastavila nova svjetska ideologija, daytonizam, kao dio globalizma. Koliko je taj proces, koji nažalost traje, krvav i brutalan, govori podatak da je prije Osmanlija, prije njihove genocidne vladavine i prisilne islamizacije, u Bosni i Hercegovini živjelo oko 87% katolika, od ukupnog broja beha stanovništva u to vrijeme. U pola tisućljeća te prisilne islamizacije, a prisilna islamizacija je i nepravda daytona, i zabrana povratka prognanih Hrvata, i zabrana škola na hrvatskom jeziku, i zabrana televizijski programa na hrvatskom jeziku, i ubijanje hrvatskih povratnika, i isilovska zabrana trećeg, hrvatskog, entiteta… broj Hrvata katolika je sa 87 posto  pao na 14 posto koliko ih ima danas. U svijetu, poslije amerikanizacije Kolumbovog kontinenta,  nezabilježen primjer tako strašnog genocida i konfesiocida nad domicilnim narodom.

Samo što je otutnjao, ali ne i posve zašutio građansko-vjerski rat u Bosni i Hercegovini, daytonisti i svi drugi protagonisti tog ljudskog zla, patnje, stradanja, i nestajanja, krenuli su u njegov nastavak. Razlog je nepravda učinjena u Daytonu, kada su trodjelnu  Bosnu  i Hercegovinu podijelili na dva dijela, etnički i vjerski čisti srpski i muslimanski entitet. Za tako nešto strašno, a sada nastavkom rata još strašnijim, budući da se rat vodi u miru kraj mu se ne vidi, odgovorni su Daytonisti u Americi, i mudžahedini u Bosni i Hercegovini. Etnički i vjerski su očistili osvojene beha prostore, i udarili temelje islamske države na periferiji kršćanske Europe. Već u mudžahedinsko-muslimanskom brutalnom procesu etničkog i vjerskog čišćenja zapadnog kršćanskog identiteta, kao najmalobrojnijeg u nacionalno vjerski, kulturno civilizacijski izmiješanog u išaranoj Bosni i Hercegovini, nazirala se strašna opasnost za Europu i njene vrjednote. „Zelena transverzala“, Albanija, Kosovo, Sandžak, Bosna i Hercegovina do Knina Alije Izetbegovića je trasirana. Sada kroz federalni entitet dobiven u Daytonu, a kroz rat u miru i kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Vinko Đotlo