Da, Hrvati katolici molili su u Bobovcu…

Hoćemo Bosnu bez Osmanlija i Turaka, bez Arapa, mudžahedina i vehabija

Nije Bosna i Hercegovina siromašna samo u političkoj toleranciji i dijalogu svebosanskih nacionalnih, vjerskih i civilizacijskih sastavnica. BiH je siromašna u istini, koju danas na poseban isilovski način ubija bošnjačka politika, njezine vođe i pojedinci koji od ubijanja beha istine postaju bošnjački nacionalni heroji. Za takav zločin ubijanja beha povijesne, bliže i dalje prošlosti, Bošnjaci nemaju opravdanje u izgradnji svog opet nekog novog nacionalnog identiteta u BiH. Tražiti i tamo gdje se ne može naći, i graditi gdje nema temelja nacionalni identitet, znači da tog korijena nema na tim prostorima, i da bi se gradio novi, danas bošnjački, jučer muslimanski, pa tamo dalje u prošlosti turski, hrvatski, srpski, i jugoslavenski, kako su se izjašnjavali, ta nova beha nacija nastoji zakopati sve stoljećima postojeće i davno izgrađene. Napose žestoko udaraju na trinesestoljetni hrvatski nacionalni identitet, vjerujući kada taj najstariji nacionalni korijen u Bosni istrgnu da će svi drugi sami nestati.

Molitveni skup na Bobovcu

U prvom redu Bošnjaci u svom procesu nacionalnog traženja u beha povijesti, ne samo da nacionalni identitet Hrvata ne priznaju več čine sve da mu svaki trag istrgnu iz beha prošlosti i iz beha teritorija, kako bi napravili prostor svom novom bošnjačkom. Nije siromaštvo jednog naroda nemati vlastiti nacionalni identitet, i graditi ga danas u nacionalno izgrađenoj Europi, već je siromaštvo i zločin što ti tražitelji svog nacionalnog identiteta ne priznaju i iskorijenjuju druge, več stoljećima postoječe. To su elementi etničkog čišćenja, genocida, okupacije i agresije.

Začuđuje toliko bošnjačko lutanje u traženju i gradnji nacionalnog identiteta. U zavisnosti od trenutka datog vremena oni su se zvali Turcima, pa onda Hrvatima, Srbima, Jugoslavenima, Neopredijeljenima, neppredijeljenima, muslimanima, Muslimanima i danas Bošnjacima. No po današnjoj politici koju vode, i povijesnom beha vremenu koje zazivaju, po izjavi "Turska je naša mati, tako je bilo i tako će ostati", ili po identifikaciji njihovih političkih vođa "bliži nam je Iranac negoli Hrvat", čini se da ne će dugo ostati ni u bošnjaštvu, već će se nacionalno oprijedijeliti kao – Turci!

Gledajući po tome što je razlog tomu da su izabrali ime Bošnjak, i zašto tu nacionalnost nameću drugim beha narodima. Bošnjaštvo je za današnje beha muslimane samo sredstvo osvajanja Bosne i prisilne islamizacije nemuslimana. Moglo bi se kazati da su ime Bošnjak izabrali kao paravan iza kojeg se vežu s Turcima kako bi se Bosna predala tim polutisućljetnim okupatorskim zlikovcima i prodala Arapima, čime će Bosna opet „šaptom pasti“. Potvrđuje to i činjenica da Srbima i Hrvatima ne smeta to muslimansko nacionalno opredijeljenje Bošnjak, a Bošnjacima smetaju srpska i hrvatska nacija.

Budući da nemaju nikakve političke, medijske ili bilo koje druge snage udara na srpstvo, tom svojom politikom anacionaliziranja, odnosno bošnjaćiziranja, što u konačnici znači turciziranja i arapiziranja Bosne, agresiraju na deteritorijalizirane i deentitetizirane Hrvate. I stoga isilovskom mržnjom udaraju na svaki znak hrvatstva i na svako okupljanje beha Hrvata pod svojim nacionalnim stijegom, bilo u političkom ili vjerskom katoličkom okupljanju.

Udarili su žestoko, kao po svemu drugom hrvatskom, na svehrvatsko i katoličko okupljanje beha Hrvata u kraljevskom hrvatskom gradu Bobovac gdje se molilo za domovinu Bosnu. Zasmetalo Bošnjacima i to što se beha Hrvati katolici na Bobovcu okupili u tolikom broju, i što su molili i za svoju kraljicu Katarinu koja je ispred Turaka pobjegla u Rim. Molili su okupljeni Hrvati katolici na Bobovcu i za kraljičinog sina Sigsmunda i kćerku Katarinu koje su Turci oteli i odveli, te prisilno islamizirali u Turskoj. Molili su i za svoju Bosnu, onu prije turske okupacije, i za ovu današnju koju su obranili na referendumu, a  na koju isti okupator, uz pomoć nove beha nacije, opet agresira. To im smeta i zbog toga su na osmanlijski način udarili na hrvatski kraljevski Bobovac i sve one koji svojim molitvama zazivaju svoju Kraljicu, koja je kraljevsku krunu ostavila u Vječnom gradu, kao znak hrvatstva i katoličanstva Bosne i Hercegovine, koje su Turci pokušali u potpunosti iskorijeniti.

A baš zahvaljujući neušutkanim molitvama pradjedova, djedova,  očeva i djece okupljenih Hrvata katolika na Bobovcu nacionalni hrvatski i vjerski katolički korijen im nije istrgnut. Današnji Bošnjaci stoga nastoje dovršiti ono što nije uspjela "njihova nacionalna i vjerska mati Turska". Sve to govori o potrebi novog i pravednog uređenja Bosne politikom deislamizacije, dearapizacije, devehabizacije, demlaćizacije, dekaplanizacije, čime se pravi temelj troentitetske buduće federalne ili konfederalne Bosne. Bosne bez mudžahedina, bez vehabija, bez Osmanlija i Turaka, bez Arapa, već Bosne Hrvata, Srba i nove beha nacije Bošnjaka. Bošnjaka kojima će biti bliži, ako se uistinu osjećaju povezani s Bosnom i Europom, i njena druga dva naroda, beha Hrvat od Turčina ili Iranca, i kojima je Bosna mati, tako bilo i tako ostati. Tada bi i oni po svom, je li u turskoj prošlosti prisilom ili slobodnom voljom prihvaćenom, običaju molili na Bobovcu za kraljicu Katarinu, za Bosnu prije Turaka i Bosnu bez Turaka.

A takva Bosna dovoljno je velika u federalnoj cjelovitosti za Hrvate, Srbe i Bošnjake. Samo u takvoj federaliziranoj Bosni molili bi se svi u svojoj vjeri za svoj entitet i za svoju Bosnu unutar njezinih međunarodno priznatih granica. Samo Bosna prije Osmanlija i Bosna bez Turaka, Arapa, mudžahedina i vehabija  ima budućnost.

Vinko Đotlo, Švicarska