Agresija planirana već u porazu Osmanlija

Muslimani brane svoje zločince novcima hrvatskih žrtava

Nikako da prestane cjepkanje, komadanje, dijelenje, isiliziranje i islamiziranje, unitariziranje i centraliziranje Bosne i Hercegovine započeto građansko-vjerskim ratom za teritorij, poslije srpsko-muslimanskih tajnih pregovora diobe zemlje. Za početak muslimanska strana, koja je u procesu raspadanja komunizma vidjela priliku za stvaranje islamske države u Europi, izabrala je ubitstvo srpskog svata, kako bi pokazala da je kraj svih veselja i slavlja, pa i onih osnivanja obitelji, te da dolazi crno i krvavo vrijeme, kojem se kraj ne vidi, ni 25 godina nakon zaustavljanja brutalnih ubijanja, progona, etničkih čišćenja, silovanja, genocida i konfesiocida.

Ubojstvom srpskog svata muslimanska strana poslala je poruku nemuslimanima u Bosni i Hercegovini da se vraća vrijeme turskog poniženja, ubijanja, kršćanskih obitelji na način da Turčin mora spavati prvu noć sa udanom kršćankom, dok njen muž stoji ponižen i  osramoćen, gotovo jednako kao i žena mu, u kući, čekajući da se završi tursko iživljavanje i obešćašćivanje žene, majke, kćerke. Nije, stoga, slučajno izabran taj povod za rat, znalo se šta najviše vrijeđa ljudsko dostojanstvo, koje svaki čovjek brani i pod cijenu života. Pokazalo se kasnije u muslimanskoj agresiji na Hrvate katolike da je silovanje kršćanki u mentalnom sklopu muslimana, što se u zadnje vrijeme potvrđuje i emigrantskim muslimanskim silovanjima Europljanki, u zemljama koje su ih primile, u prvom redu u Njemačkoj Angele Merkel, gdje se za doček nove godine stvaraju sigurnosne zone za žene, kako bi bile pošteđene od muslimanskog nasilja.

U ratu koji je zgražavao svijet, i kojim se Balkan potvrđivao u onom najmračnijem crnilu kakvim ga u prošlosti učinile Osmanlije i ostavile sebi za spomenik, muslimanska strana se potvrdila po onoj narodnoj u Bosni i Hercegovini  koja kaže „poturica gora od Turčina". Zločine genocida i konfesiocida koje su muslimani počinili nad kršćanima, napose nad katolicima, otkrivaju da je ta muslimanska agresija planirana već u porazu Osmanlija i njihova progona iz Bosne i Hercegovine, kao osveta, koja je realizirana u prvoj pruženoj prilici. Znači rat se u Bosni i Hercegovini nikako nije mogao izbjeći. Muslimani su bijegom Turaka ostali kao njihova poražena ali i izdata vojska i trebala im je prilika da se pokažu i dokažu vjernim slugama "majčice Turske" i ponovno je vratiti u Bosnu i Hercegovinu. I zaista su se pokazali i dokazali vjernima bratu Erdoğanu, vođi svih muslimana u svijetu kako mu muslimansko čelništvo danas pjeva.

Da bi si potvrdili svoju pripadnost i vjernost Turskoj, kao i odanost islamu koji ne priznaje druge vjere i drugačije, muslimani počiniše strašne zločine genocida i konfesiocifa nad tim drugima i drugačijima, napose nad Hrvatima katolicima kao najmalobrojnijoj, a time i vojno najslabijoj napadnutoj beha strani, te čak i bez 250.000 žrtava koje su bili spremni žrtvovati za islamsku Bosnu i Hercegovinu udariše joj temelje. O muslimanskoj drskosti koju pokazuju na putu do konačnog cilja, muslimanska Bosna i Hercegovina, potvrđuje činjenica financijske i svake druge obrane muslimanskih zločinaca koji su Srednju Bosnu učinili spaljenom zemljom, protjeravši oko 100 tisuća katolika i poubijavši ih desetak tisuća. Obranu, pred beha i međunarodnim sudovima, tih muslimanskih  ubojica, isilovaca i vehabija  moraju plaćati  same žrtve, Hrvati katolici.

Svjetski primjer mirnodopskog zločina, ponovnog ubijanja žrtve, kakav nije zabilježen ni u jednoj diktaturi, ni u jednom režimu, ni u jednom vremenu okupacije naroda,osim u vrijeme Osmanlija,  da žrtva plaća obranu svoga ubojice. To govori o strašnom totalitarizmu muslimanskog unitarizma i cemtralizma koji se uvodi u Bosni i Hercegovini, na njenom  federalnom dijelu.  Plaćati obranu ubojica znači nastavak ubijanja žrtava. Naime, novcima hrvatskih poreznih obveznika, svakodnevnim haračima i nametima, hrvatski narod je prisiljen da plaća obranu svojih ubojica Mlaće, Genjca, Halilovića, Abdića-Tigra, Mahmuljina, Pusina, i niz drugi iza kojih su ostala puna hrvatska groblja desetak tisuća katoličkih žrtava.

Dok zemlja nazaduje, mladi odlaze, posla nema, grade se džamije i isilovski entiteti, hrvatski se narod izgladnjuje i nameću mu se harači, nameti, i danci u krvi, kako bi se mogli platiti odvjetnici njihovih ubojica, muslimanski ratni zločinci. Muslimanska politika vjerske diktature kroz unitarizam i centralizam kojeg brane i vehabije iz svojih entiteta i muslimansko zavlačenje ruku u lisnice hrvatskog naroda, udruženi je zločinački pothvat, kojem se nije smio suprostaviti i osuditi ga ni Haaški sud. Strah od islamskog terorizma okovao je sve institucije kako u Bosni i Hercegovini tako i u svijetu, napose sudije Haškog tribunala.

Stoga neometano od bilo koga, muslimanska unitarističko zločinačka vrhuška koju predvodi sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, novcima hrvatskih poreznih obveznika financira obranu ratnih zločinaca iz redova zločinačke muslimanske ABiH. Svijet šuti na taj ponovljeni zločin na hrvatski narod. Plan udruženog zločinačkog pothvata je na sve moguće načine protjerati Hrvate iz BiH, čime je otvoren put do cilja dogovorenog u tajnim srpsko muslimanskim pregovorima podjele BiH na srpski i muslimanski dio.

Jedini način otpora toj zločinačkoj ideji i financiranju obrane muslimanskih ratnih zločinaca novcima hrvatskih žrtava je ponovni ustroj nepravedno ugasle Hrvatske Republike Herceg Bosna i njenog Hrvatskog Vijeća Obrane, političko vojne institucije hrvatskog naroda koje su ga u muslimanskoj agresiji branili i obranili od biološkog istrijebljenja koje su nad njima provodli pripadnici ABiH i vehabije, zločinci koje se brani otimačinom od hrvastskog naroda. U beha Federaciji bez označenih federalnih nacionalnih entiteta, gdje neometano dominira brojniji muslimanski federalni partner i marginalizira malobrojniji hrvatski, sve je dozvoljeno muslimanima Bošnjacima pa i to da brane svoje  zločince  novcima hrvatskih žrtava.

Vinko Đotlo