Prikriveni suradnici SDP-ove koalicije

U Glasu Koncila su previdjeli da je na ovim izborima bilo 300.000 birača više nego na izborima 2011. godine

"Pobjeda ima stotinu očeva, poraz je siroče"

Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila u svom osvrtu na izbore (Što su donijeli izbori?, 15. studeni 2015.) drži da su „parlamentarni izbori snažno potvrdili da brzo raste broj birača koji nemaju povjerenje u stranke i koalicije koje su se izmjenjivale na vlasti od 2000. godine. Svoj zaključak temelji na činjenici što je „od izbora apstiniralo čak 1.485.157 odnosno 39,15 posto birača, a to je više apstinenata nego 2011. godine kad ih je bilo 1.462.303. Prema njemu taj podatak „rječito govori da se politika u hrvatskom društvu nije uspjela opošteniti ni steći veću vjerodostojnost kod četvorice na deset hrvatskih građana.“

Arsen Bauk i Jadranka Kosor

Međutim, Arsen Bauk, ministar uprave, u raspravi o „Konačnom prijedlogu Zakona o dopunama Zakona o registru birača, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. br. 904., koji je usvojen 25. rujna 2015., donosi podatak da je 742.770 birača na dan 10. rujna 2015. ostalo bez prebivališta u Republici Hrvatskoj. Ta kategorija birača nije imala pravo glasovati za liste neke od 10 izbornih jedinica. Mogla je glasovati tek u 11. izbornoj jedinici, za mnoge u udaljenim diplomatskim predstavništvima. Dodatno su ti birači bili potaknuti na uzdržavanje od glasovanja odredbom da mogu izabrati samo tri zastupnika.

Arsen Bauk, ministar uprave, potvrio je tu činjenicu: „Najprije ispričavam se zastupniku Mlakaru što sam ga ometao dok je govorio, ali sam pokušao ispraviti jedan podatak u velikoj mjeri. Dakle, nije 300.000, 742.770 je birača bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, znači 742.770 na dan 10. rujna je birača koji imaju pravo glasat u 11. izbornoj jedinici. Što se tiče, i to je upravo ta razlika, dakle negdje oko 300.000 više nego što je bilo za izbore 2011. godine i to su birači koji su bili u registru birača u Republici Hrvatskoj koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, imaju biračko pravo jer su hrvatski državljani i nalaze se u registru birača, dakle tzv. dijaspora koji će na ovim izborima parlamentarnim biti na popisu birača odnosno registru birača za 11. izbornu jedinicu“. Ministar Bauk ne niječe otežane uvjete glasovanja birača koji su zakonima prebačeni u 11. izbornu jedinicu i nejednako pravo glasa ali ne prihvaća odgovornost SDP-ove koalicije za usvajanje zakona s takvim posljedicama.

„Ova odredba o glasanju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima je plod međustranačkog dogovora o promjenama Ustava 2010. godine i dok se ne postigne drugačije međustranački dogovor koji bi mogao dobiti dvije trećine u Hrvatskom saboru a koji bi onda obuhvaćao možda i to i na neki drugi način riješio radimo u ovim okolnostima. Dakle, ja se mogu tehnički složiti sa svime što ste rekli. Činjenica je da ova ustavna odredba umanjuje utjecaj glasanja izvan Republike Hrvatske na ukupni rezultat izbora za predsjednika Republike za Europski parlament i na državnom referendumu a nema značajan utjecaj na rezultat izbora za Hrvatski sabor jer je u sklopu tog dogovora ograničen što može značiti i na više i na niže broj zastupnika u 11. izbornoj jedinici na tri tako da tehnički koliko god bilo biračkih mjesta u pravilu se događalo da jedna lista dobije sva tri zastupnika možda tako bude ovaj put, možda ne bude, na to ne mogu, ne ću drastično utjecati. Ali vjerujem dakle da će se i to pitanje u sklopu nekog novog međustranačkog dogovora ustavnim promjenama postaviti pa ćemo vidjeti šta će donijeti taj međustranački dogovor.“

„Ustav je otežao pristup biračkim mjestima birača u inozemstvu. To je točno. I taj Ustav nije donijela ova Vlada, nego je donesen 2010. godine glasovima ove strane sabornice i ove druge strane sabornice. Dakle, to je točno. I tu vas ja potpuno razumijem, samo onda to nije stvar ove Vlade nego je stvar Hrvatskog sabora i dvotrećinske većine 2010. godine što je kompromis između prijedloga da ostane kao što je bilo do tada i prijedloga da se to u potpunosti onemogući. Dakle, ne oteža nego onemogući“.

Ovo su bili izbori bez Hrvata izvan Hrvatske

Iako, prema priznanju ministra Bauka a i bivše premijerke Jadranke Kosor, reduciranje broja zastupnika 11. izborne jedinice na fiksna 3 zastupnika, nije bio uvjet za primitak Hrvatse u EU, prijetnjom da ne će glasovati za promjene Ustava, SDP-ova koalicija je uspjela nagovoriti Jadranku Kosor na sklapanje kompromitirajućeg dogovora. Ministar Bauk je svjestan činjenice „da je u 11. izbornoj jedinici 2000., 2003., 2007. godine izašlo preko 60.000 birača u 11. izbornoj jedinici. Samo tad je bila nefiksna kvota, pa je onda Sabor imao 5, 6 ili 7 saborskih zastupnika iz 11 izborne jedinice“.

Da je vladajuća SDP-ova koalicija htjela veću izlaznost birača 11. izborne jedinice, sigurno je mogla u Hrvatskom saboru imati potrebnu dvotrećinsku većinu za izmjenu Ustava. Mogla je hrvatskim državljanima izvan RH vratiti jednako pravo glasa vraćanjem nefiksne kvote i olakšanim mogućnostima ostvarivanja biračkog prava. Ta koalicija to nije učinila i ne će učiniti bude li ponovno osvojila vlast jer biračko tijelo 11. izborne jedinice vidi ideološke razlike između SDP-ove i HDZ-ove koalicije. Razlike ostaju iako sada svi govore samo o gospodarstvu kao prioritetu br. 1.

U odnosu na prošle parlamentarne izbore SDP-ova koalicija je izgubila 215.695 glasova. HDZ-ova koalicija je i bez dijaspore dobila najviše glasova. HDZ bez dijaspore 746.564, s dijasporom 772.008, a SDP 742.653. Na prošlim parlamentarnim izborima SDP-ova koalicija dobila je 41,94 posto, a HDZ 23,99. Udio birača koji izlaze na izbore i daju svoj glas jednoj od dvije najjače opcije gotovo je identičan na ovim i prošlim izborima. HDZ-ova koalicija osvojila je 33,96 posto a SDP-ova 33,8  posto. Na prošlim parlamentarnim izborima te dvije opcije zbrojeno su osvojile 65,93 posto glasova.

Pojava MOSTA s 484.278 glasova i osvojenih 19 mandata može se tumačiti željom za novim političkim igračem koji bi natjerao dominantne koalicije na radikalnije promjene. Za razliku od etabliranih nevladinih udruga koje od vladajućih prosjače novac, MOST će sa svojim zastupnicima imati sigurne prihode, besplatan pristup infrastrukturi Sabora i Vlade i, kako trenutačno stvari stoje, ne će se izlagati odgovornosti za rezultate rada Vlade i Sabora. U kojoj god vladi bude bio, MOST će se pripisivati zasluge za uspjehe a za sve neuspjehe optuživati vladu.

U ovim okolnostima HDZ-ova koalicija se suočava s najtežim odgovornostima. Ne smije pobjeći u oporbu jer nesposobna SDP-ova koalicija ne će s MOSTOM postat sposobnom. Kako SDP-ova koalicija ni prije izbjegličke krize nije bila uspješna, s MOSTOM na leđima bit će lošija. Iz odgovornosti za državu, HDZ će biti prisiljen pristati i na nerealne zahtjeve MOSTA s nadom da će MOST od nerealnih zahtjeva tijekom vremena odustati a vrijeme će pokazati da MOST nije snaga kakvom se čini. Oni koji sada MOSTU pišu panegirike, iako nisu odobrili Prgometove pregovore s Milanovićem, svjesno otvoreno ili prikriveno i nesvijesno sudjeluju u njegovu spašavanju i daljnjem urušavanju Hrvatske. Objektivno je HDZ-ova koalicija jedina ozbiljna snaga nužna za ova teška vremena.

Ne mislim da su opravdani zahtjevi da se umjesto predsjednika HDZ-a za predsjednika Vlade odredi neka nestranačka osoba. Nestranačke osobe vrlo lako pobjegnu bilo stoga što se suoče s teškim problemima, bilo stoga što im se ponudi bolje plaćena funkcija. Slučaj Ivana Šimonovića, kratkotrajnog ministra pravosuđa, dostatna je pouka. Pokušaji s različitih strana da se HDZ-ova koalicija stjera u oporbu i s čelnog mjesta HDZ-a makne Tomislava Karamarka, stvarno imaju za cilj uništavanje HDZ-a jer „pobjeda ima stotinu očeva, a poraz je siroče“. Tko shvaća, shvaća. Da je biračko tijelo 11. Izborne jedinice imalo jednako pravo glasa, najvjerojatnije bi HDZ mogao brzo formirati stabilnu vladu. Kako pak sada izgleda, Hrvatskoj prijeti anarhija. Neki još nisu svjesni da su oni dugotrajnije nesvjesno radili za spašavanje Milanovića.

Branko Barbić