Umjesto zaustavljanja ilegalne imigracije, EU odlučuje obeshrabriti ilegalne imigrante i legitimne tražitelje azila od međudržavnih migracija
Kao što smo već izvijestili, vodeći zakon Europske unije o azilu i upravljanju migracijama, ‘Pact on Migration and Asylum’, obično nazvan ‘Migracijski pakt’, stupio je na snagu 12. lipnja 2026. i to gotovo nakon jedanaest godina nastajanja. Provedba ovog zakona sada je obvezna za sve države članice Europske unije.
Dr. sc. Sven R. Larson, ekonomski stručnjak i savjetnik, tim povodom je objavio tekst pod gore navedenim naslovom uz napomenu: „Traži li EU doista potpunu usklađenost naknada za ilegalne imigrante i tražitelje azila? Ako je tako, posljedice za većinu država članica bit će fiskalno katastrofalne.”
Svrha Migracijskog pakta je „uvesti jedinstveni, usklađeni postupak azila koji bi osigurao da izbjeglice (tj. imigranti) dobiju potpuno isti tretman, bez obzira u kojoj državi članici tražili azil.”…
Kao i sve politike koje proizlaze iz Europske unije, Migracijski pakt izgrađen je oko univerzalnog narativa: problem ne samo da definira Bruxelles, već su i rješenja prilagođena potrebama Bruxellesa, a ne država članica, navodi dr.sc. Larson.
Eurokracija
Za početak, cijeli Migracijski pakt osmišljen je na pretpostavci da ilegalna imigracija sama po sebi nije problem; čitajući sve dokumente vezane uz Pakt, lako se stječe dojam da eurokracija smatra ilegalnu imigraciju sasvim normalnom, čak i ‘legalnom’ aktivnošću. Autori Migracijskog pakta prikladno ignoriraju činjenicu da su milijuni migranata u posljednjih nekoliko desetljeća besramno zloupotrijebili proces azila.
Što se tiče Bruxellesa, problem s međunarodnim migracijama – posebno ilegalnim dijelom koji se odnosi na „traženje azila” – jest taj što se s njima ne postupa dovoljno brzo. Zato sva predložena rješenja imaju za cilj olakšati sustav obrade migracija za birokraciju i učiniti ga više prilagođenim za migrante.
Nema boljeg primjera ove pretpostavke na djelu takozvane Direktive o uvjetima prihvata (Reception Conditions Directive, RCD). Prema Europskoj komisiji, svrha RCD-a je utvrditi „minimalne standarde za pružanje pomoći tražiteljima azila diljem EU-a. Revidirana Direktiva ima za cilj usklađivanje uvjeta prihvata migranata diljem EU-a i osigurati da sve zemlje članice EU-a osiguraju odgovarajuće životne uvjete za one koji traže međunarodnu zaštitu.”
Oduzeti migrantima poticaj da odlaze u bogatije države članice
Iako to nije jasno navedeno u Direktivi, logično je to protumačiti kao što je to učinio Tamás Orbán u svojem članku od 13. lipnja 2026.: „EU Migration Pact Comes Into Force: Everything You Need to Know” (VIDJETI: „Na snagu stupio Migracijski pakt Europske unije – Sve što trebate znati” – Hrvatski fokus br. 829. od 26. 6. 2026.).
„U praksi to znači da bi se s izbjeglicama koje dolaze u Bugarsku trebalo postupati isto kao i s onima u Njemačkoj… čime se migrantima oduzima poticaj da odlaze u bogatije države članice.”
Ovo tumačenje Direktive o uvjetima prihvata, iako doduše pomalo spekulativno, ipak ostavlja nužno svjetlo na filozofiju koja stoji iza donošenja politika u Europskoj uniji. Problem je što ilegalni imigranti, nakon što stignu u EU, sele iz jedne države u drugu, ali problem nije u tome što su oni ilegalni imigranti. Čini se da je problem u tome što se oni grupiraju u bogatijim državama koje su zbog svojeg blagostanja velikodušnije, gdje migranti usprkos tome postaju teret za javne financije i potiču skeptična mišljenja o imigraciji među lokalnim stanovništvom.
Umjesto zaustavljanja ilegalne imigracije, EU odlučuje obeshrabriti ilegalne imigrante i legitimne tražitelje azila od međudržavnih migracija. Instrument je usklađivanje beneficija koje migranti dobivaju; u onome što se čini kao otvoreno priznanje da ekonomski poticaji pokreću veliki dio priljeva ilegalnih migranata u EU, čini se da Migracijski pakt predlaže potpuno usklađivanje socijalnih beneficija za migrante.
Budući da u ovom trenutku gotovo nitko ne govori o tomu niti postavlja pitanja, dr. sc. Sven R. Larson kao ekonomski stručnjak i savjetnik, upozorava na sljedeće: „Ako EU i države članice nastave s reformom svojih sustava socijalnih davanja, posljedice će biti fiskalno katastrofalnih razmjera – posebno za najsiromašnije i najranjivije države članice Europske unije.” Da bismo vidjeli kolika bi ta katastrofa mogla postati, napravimo mali eksperiment.
Prema granici siromaštva
Pretpostavljamo da svaka država članica tumači Direktivu o uvjetima prihvata na način da naknade za migrante trebaju štititi od siromaštva, tj. da im se daju naknade koje im pružaju životni standard ne manji od granice siromaštva pojedine zemlje. Ponovno, nigdje u RCD-u nije navedeno da se naknade trebaju izračunavati na ovaj način, ali to je u skladu s namjerama Migracijskog pakta Europske unije za reformu naknada migrantima.
Dr. sc. Sven R. Larson potom kao prilog daje sliku 1. (izvor podataka je Eurostat) koja prikazuje prag siromaštva za jednočlano domaćinstvo u svih 27 država članica Europske unije. Pragovi, koji su ekvivalentni 60 posto medijalnog dohotka za istu kategoriju domaćinstva, prikazani su svi u eurima za 2024. godinu.
Ako se beneficije iz razdoblja prije Pakta o migracijama toliko različite kao granice siromaštva prikazane na slici 1., lako je uvidjeti zašto bi u tom slučaju postojao poticaj za ilegalnog imigranta koji stiže u Rumunjsku da umjesto toga dođe, recimo, u Luksemburg. Naime, Rumunjska granica siromaštva iznosi samo 16 posto one u Luksemburgu; u Grčkoj granica siromaštva iznosi 23 centa na euro u usporedbi s Luksemburgom.
Sve dok je cilj socijalnih naknada ublažavanje siromaštva, onda barem u teoriji, svaka država članica EU-a ima poštenu, sličnu šansu za to kada je granica siromaštva definirana na isti način: 60 posto medijalnog dohotka domaćinstva. Međutim, ako Migracijski pakt Europske unije i njegovu Direktivu o uvjetima prihvata (RCD) protumačimo kao zahtjev za usklađivanje naknada za migrante na razini cijele Europske unije, situacija se tada drastično mijenja.
Svaki tražitelj azila ili ilegalni imigrant sada bi trebao dobivati iste beneficije bez obzira u kojoj državi članici EU-a boravi. Budući da ne bi trebalo biti poticaja za ekonomske migracije unutar Europske unije, to znači davanje beneficija na razini Luksemburga u cijeloj Uniji.
Za bolje razumijevanje, dr. sc. Sven R. Larson objavljuje i sliku 2. koja uspoređuje luksemburšku granicu siromaštva sa slike 1. sa srednjim dohotkom za domaćinstvo slične veličine u svakoj zemlji. Ovaj srednji dohodak je ključan jer nam daje ideju o:
- Životnom standardu ljudi koji plaćaju poreze kojima se financiraju beneficije migranata; i
- Potencijalno eksplozivno opterećenje javnih financija kao rezultat Migracijskog pakta.
Kao što slika 2. prikazuje, granica siromaštva u Luksemburgu viša je od srednjeg dohotka domaćinstva u 21 državi članici EU-a; druga najviša granica siromaštva, koju nalazimo u Austriji, premašuje srednji dohodak u 14 država.
S obzirom na to da je granica siromaštva u Luksemburgu veća od 200 posto srednjeg dohotka u devet država Europske unije, ideja usklađivanja naknade migrantima diljem Europske unije neizbježno će ugroziti javne financije diljem Europe.
Na primjer: grčka granica siromaštva je 23.000 eura niža od one u Luksemburgu; ako bi 100.000 migranata došlo u Grčku i dobilo usklađene naknade EU-a, to bi grčke porezne obveznike koštalo 2,3 milijarde eura godišnje – uz ono što već plaćaju kao porez.
Dr. sc. Sven R. Larson na kraju kaže: „Dozvolite mi da još jednom istaknem da je ovo eksperimentalna analiza Direktive o uvjetima prihvata (RCD) u upravo pokrenutom Migracijskom paktu Europske unije. RCD dolazi s interpretativnim manevarskim prostorom, iako je teško vidjeti kako bi se Pakt mogao primijeniti s reformom naknada bilo gdje manje ambicioznom od one koja je ovdje skicirana. Stoga, dok Europska komisija ne pojasni drugačije, razborito je i odgovorno pretpostaviti da je njihov cilj potpuna harmonizacija na najvišoj razini u svih 27 država članica.”
Autor:
Dr. sc. Sven R. Larson: „The Budget Bombshell Buried in the Migration Pact” – The European Conservative, 16. 6. 2026.; https://europeanconservative.com/articles/analysis/the-budget-bombshell-buried-in-the-migration-pact/
