Zagreb zdušno pomaže Jasnu
Oko izbora za novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, koji se napokon bira sistemom jedan čovjek jedan glas, a ne preko elektora koje je stvorio Tomislav Žigmanov, danas su u najvećem sukobu Jasna Vojnić (aktualna predsjednica HNV-a i zastupnica HDZ-a u Hrvatskom saboru) i isti taj Tomislav Žigmanov (do jučer alfa i omega u svim pitanjima vezanim za Hrvate u Srbiji, a danas izopćenik iz svega toga, no potpredsjednik je u Vladi Autonomne Pokrajine Vojvodine te i dalje ima moć).
Oboje su “bunjevački Hrvati” i u svim “hrvatskim” krovnim institucijama u Subotici su u ogromnoj većini zaposleni njihovi sunarodnjaci, rođaci i prijatelji, koje je tu godinama sakupljao taj isti Žigmanov, uključivši i Jasnu, a Zagreb ga u tome zdušno pomagao!
Zagreb i danas stoji iza Jasne, a Tomislava podržava Beograd, odnosno u njihov sukob je involviran sam vrh politike obije zemlje od čega ovdašnji hrvatski puk ima samo veliku štetu jer Beograd dobro zna što radi, a Zagreb ne zna ili neće da zna u čemu je problem oko “bunjevačkih Hrvata”! Tako je hrvatski ministar spoljnih poslova u više navrata ispao smješna figura u rukama Jasne Vojnić!
Svjestan svoje smiješne uloge nekom mantrom je hrvatski ministar vanjskih poslova u Subotici naterao svoju desnu ruku na rukovanje s srbijanskim ministrom vanjskih poslova (pogledajte na odloženo emisiju “IzrAVno” od 28. 6. 2026.).
Dva DSHV-a!?
Budući da je u pitanju veliki novac, a izbori su sasvim blizu, nervoza je sve veća, pri čemu obje strane čine sve veće i veće grješke, a u namjeri da pridobiju glasove pojedinih Hrvata.
Jasna je preko HDZ-a od HNV-a, koje se po zakonu ne smije nikako baviti politikom, već obrazovajem, kulturom, jezikom i pismom te informiranjem, napravila političku stranku i napada Tomislavov DSHV, donedavno respektabilnu političku stranku ovdašnjih Hrvata, za koju Tomislav tvrdi da je još uvijek njen predsjednik, te preko nje žestoko uzvraća Jasni!
Tako su ove dvije krovne institucije ovdašnjih Hrvata u direktnom sukobu, pri čemu politika (koju je Tomislav uvukao u HNV) uništava kulturu, a “kultura” politiku! Ostale dvije ovdašnje “hrvatske” krovne institucije, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU “Hrvatska riječ”, na strani su HNV-a i svi su smješteni u jednoj zgradi u Subotici (za čiju gradnju i opremanje je do sada utrošeno preko četiri milijuna eura hrvatskih poreskih obveznika!
Tomislav preko facebook portala svoje stranke, koja je blokirana već više od godinu dana, napada Jasnu i sve djelatnike ove tri krovne institucije, pri čemu sve više iznosi prljavo rublje. Tri osobe (jedna starija i dvije mlađe), nositelji nebulozne Jasnine ideje “(pro)vizije”, proglašene su kao osobe gej orijentacije, a moguće je da na vidjelo uskoro izađe i način “rada” zanosne i navalentne kraljice svih Hrvata u Srbiji”, koja tako osvaja visoke pozicije.
Ovo je jučerašnja Objava Press službe DSHV-a:
Објаве:
DSHV – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini
KONFETI ANKETA ZA DRESIRANO SAMOVRJEDNOVANJE
(Ili kad jedini lovac u selu pomisli da je metodolog)
Trenutačno uzurpirani saziv Hrvatskoga nacionalnog vijeća, nakon što je hrvatsku zajednicu mjesecima tretirao kao vlastiti administrativni posjed i kao publiku kojoj se može servirati svaka improvizacija čim se na nju zalijepi službeni pečat, ovih dana joj nudi anonimnu anketu o radu Vijeća i političkoj podršci na predstojećim izborima. Drugim riječima, nakon što su institucije stavljene u službu jedne parapolitičke ambicije, nakon što je cijeli medijski prostor uredno očišćen od nepoželjnih aktera, nakon što su Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i oni koji su najavili svoje liste za izlazak na izbore potisnuti u organiziranu šutnju, javnosti se sada servira formular koji bi trebao „glumiti“ demokratsku proceduru. Koliko drsko, toliko i prozirno. I, što je možda najporaznije, izvedeno s onom vrstom samouvjerenosti koja obično raste upravo ondje gdje bi znanje moralo izazvati barem malo nelagode.
Hrvatska nacionalna (PRO)vizija Jasne Vojnić mjesecima se medijski njeguje kao dvorski projekt. Njezine se aktivnosti najavljuju, prate, opisuju, fotografiraju i prenose s pažnjom koja bi bila dirljiva kada ne bi bila politički opscena. Parapolitička inicijativa jedne osobe i njezina kruga dobila je tretman službene budućnosti hrvatske zajednice, dok su DSHV kao jedina relevantna politička stranka hrvatske zajednice, ali i druge najavljene liste, u istom tom prostoru prešućeni kao da ih treba izbrisati prije nego što ih zajednica uopće stigne vidjeti.
Rođački kontrolirana „Hrvatska riječ“, sve s blagoslovom dragih im svećenika, umjesto da bude medij hrvatske zajednice, spuštena je na razinu servilnog razglasa jedne parapolitičke konstrukcije. Urednički izbor tamo više ne izgleda kao profesionalna procjena, nego kao politička higijena: jedne treba neprestano prikazivati i slaviti, druge treba držati izvan kadra. Jednima se dodjeljuje javnost, drugima tišina. Jednima se proizvodi ozbiljnost, drugima se uskraćuje elementarno pravo da budu registrirani kao politička činjenica.
I onda, nakon takvog medijskog čišćenja terena, dolazi anketa.
Ne bilo kakva anketa, nego mali spomenik samouvjerenoj nepismenosti! Upitnik koji izgleda kao da ga je sastavljao netko tko je čuo da postoje istraživanja javnog mnijenja, ali je zaključio da su pravopis, logika pitanja, neutralnost formulacija i metodologija nepotrebni građanski luksuzi. Rečenice u toj anketi ne stoje, nego posrću. Pitanja ne ispituju, nego guraju prema poželjnom zaključku. Cjelina ne uvjerava, nego se sama razotkriva, gotovo dirljivo nesposobna sakriti vlastitu namjenu.
O tvorcu ankete se ništa ne zna. No, ako je Goran Kaurić (!?), taj jedini lovac u selu i samoproglašeni čuvar naše nacionalne pameti, dao svoj doprinos ovom intelektualnom trofeju, onda hrvatska zajednica barem sada zna kako izgleda kada se lovačka samodopadnost preseli u anketni obrazac. To je onaj posebni trenutak u kojem čovjek, navikao da se ozbiljnost mjeri glasnoćom i grajavošću, a autoritet društvenim samoprozivanjem, pomisli da može biti i metodolog. Rezultat je očekivan: anketa koja ima više ambicije nego pismenosti, više političke potrebe nego istraživačke časti i više tragova improvizacije nego elementarne odgovornosti prema ljudima kojima se obraća.
Jasna Vojnić, pak, slobodni smo primijetiti, nastavlja svoj već prepoznatljivi politički stil uz sjeckanje konfetica na nečemu podosta konspirativnom što se zove „samovrjednovanje“: ceremonijal bez sadržaja, konfeti bez politike, kadar bez odgovornosti. Sve se mora otvoriti, presjeći, najaviti, uslikati i posuti dekorativnim optimizmom, dok se iza te kulise institucije pretvaraju u privatnu scenografiju jedne ambicije. Hrvatska nacionalna vizija u tom smislu sve manje izgleda kao politička platforma, a sve više kao produženi predizborni aranžman osobe koja obožava ceremonije s uvijek novim haljinama, ali teško podnosi pluralizam.
Simptom uvjerenja da se hrvatskoj zajednici može prodati bilo kakav papir ako iza njega stoji dovoljno institucionalne bahatosti. Simptom prezira prema političkoj inteligenciji ljudi kojima se obraćaju. Simptom straha od stvarne konkurencije. Simptom potrebe da se parapolitička inicijativa Jasne Vojnić unaprijed prikaže kao opća volja, iako je prije toga morala biti medijski hranjena, zaštićena i njegovano izolirana od ravnopravnog natjecanja.
Posebno je bijedno što se sve to pokušava predstaviti kao briga za mišljenje zajednice. Isti oni koji nisu pokazali ni minimum volje da zajednica bude cjelovito informirana sada se, odjednom, raspituju što zajednica misli. Najprije joj uskrate informacije o svim akterima, zatim joj mjesecima serviraju jednu parapolitičku ponudu, zatim ignoriraju sve što bi moglo narušiti uređenu sliku vlastite nepogrešivosti, a onda se pojave s anketom i glume demokratsku osjetljivost.
Ljudi u hrvatskoj zajednici nisu pokusni materijal za tuđe predizborne trikove, ističemo i ovoga puta u DSHV-u.
Nisu statistička masa kojoj se najprije oduzme pravo na potpunu informaciju, a zatim se od nje traži da potvrdi ono što je netko već nacrtao u svojoj maloj političkoj radionici.
Nitko nije dužan šutke prihvatiti da ih se podcjenjuje do mjere u kojoj im se servira formular sumnjive pismenosti kao da je riječ o ozbiljnom javnom ispitivanju.
Summa summarum, ma koliko se trudili vlastitu slabost prekriti konfeticama izrezanima za potrebe „samovrjednovanja“, ma koliko jedini lovac u selu svoje kljuse pokušavao predstaviti kao metodološki instrument, o sudbini hrvatske zajednice i njezinih institucija neće odlučivati ni parapolitička scenografija, ni nepismeni anketni mamci, ni medijski mrak u koji su gurnuti svi koji ne pristaju na njihovu režiju. Odlučivat će birači. I to ne konfeticama, ne lovačkim dosjetkama, ne anketnim podvalama, nego olovkom. A olovka birača, za razliku od njihovih formulara, još uvijek zna razlikovati zajednicu i one koji se za nju beskompromisno bore od privatnog plijena nekoliko subotičkih obitelji.
Press služba DSHV-a
O uspjesima
Jasna na facebook portalu svojeg HNV-a odgovara “uspjesima” u gradnji “malih matica”, pri čemu upravo otkriva neprofesionalnost (nepismenost) i očite laži i prevare (dokumentirane fotografijama):
Објаве:
Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji је у месту Ruma.
Sve bliže otvorenju Male matice u Rumi
U Rumi radovi na Maloj matici ulaze u završnu fazu. Na redovitom koordinacijskom sastanku, kojem su prisustvovali investitor, stručni nadzor, izvođač radova i koordinator projekta, potvrđeno je da se građevinski radovi odvijaju prema planiranoj dinamici.
Obnova dvorišta i ljetne kuhinje Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec“, jednog od najstarijih hrvatskih društava u Vojvodini, ulazi u svoju završnicu. Završetak građevinskih radova očekuje se do kraja srpnja, dok će uređenje interijera i opremanje prostora biti dovršeni do sredine kolovoza, kada se očekuje i svečano otvorenje Male matice.
Više od 120 godina HKPD „Matija Gubec“ čuva hrvatsku kulturu, tradiciju i zajedništvo u Rumi. Uskoro će dobiti prostor koji će biti dostojan njegova bogatog nasljeđa i još snažniji poticaj za budući rad.
Projekt „Sagradi mlin gdje je voda“ iz dana u dan dobiva svoje stvarne obrise. Svaki završeni zid, svaki uređeni prostor i svaki novi korak potvrđuju da gradimo tamo gdje postoji zajednica – za ljude koji danas stvaraju i za generacije koje dolaze.
Ne obećavamo. Gradimo. (završen citat)
Puno nejasnoća
Nikada ne ćemo saznati tko je projektant, tko vrši stručni nadzor, tko je izvođač radova, tko je koordinator poslova i sve drugo oko svih radova koje izvodi HNV kao privatno građevinsko puduzeće, a fotografije u prilogu iz Rume (nedavno je ista stvar isplivala i s fotografijama iz Šida) razotkrivaju obmanu i veliku prevaru! O novcu da ne govorimo!
Naime, 3D fotografije iz projekta u Rumi (koje su u koliziji jedne s drugima!!!) i ostale fotografije s terena prikazuju sasvim drugu situaciju u odnosu na hvalospjevni tekst Objave!
Ovo su dva potpuno različita projekta! Po kojem projektu se izvodi terasa u Rumi?!
A ovo je trenutačno stanje na terenu, daleko od kraja gradnje
No, najveća sramota za sve Hrvate je što se (uz lažne hvalospjeve) u Rumi gradi ovo umjesto njihovog velebnog Hrvatskog doma!!!
