Dosad su sa SAD-om samo Argentina i Paragvaj glasali, a odsad priključuju mu se Kostarika, Čile, Bolivija, Kolumbija, Honduras, Ekvador…
Politički pomak udesno u Latinskoj Americi pruža prvi latinoamerički SAD. Državni tajnik i predsjednik Donald Trump stvarna je prilika ne samo za stvaranje saveza za razbijanje kineskog uporišta u Srednjoj i Južnoj Americi, već stvara novi blok za vraćanje radikalnih politika u UN-u i razbijanje stiska Europske unije na međunarodne organizacije.
Latinoameričke vlade bile su pouzdan saveznik ljevice u Ujedinjenim narodima veći dio posljednja dva desetljeća. Demokrati i birokracija EU-a koristili su svoje mreže u američkom dvorištu kako bi zaključali ljevičarske prioritete poput klime, spola i pobačaja u UN-u i drugim regionalnim tijelima.
Nedavni niz konzervativnih pobjeda u Kolumbiji, Boliviji, Čileu, Kostarici, Ekvadoru, Hondurasu i drugim zemljama Latinske Amerike predstavlja veliku priliku za SAD da zamijene tu politiku. Do deset, a možda i više, vlada u regiji podržale bi konzervativne politike, uključujući sigurnost granica, slobodu govora, kao i pro-life i pro-obiteljske politike.
Vlade Latinske Amerike igraju važnu ulogu u raspravama UN-a o društvenoj i ekonomskoj politici jer su mnoge članice G77, glasačkog bloka koji predstavlja 127 zemalja u razvoju u Ujedinjenim narodima.
Do 2010-ih, G77 je imao općenito konzervativan stav o energetskom, migracijskom i životnom i obiteljskom pitanju u raspravama UN-a. Niz ljevičarskih izbora početkom 2010. godine predao je latinoameričko glasovanje u UN-u ljevici o svakom velikom sporazumu UN-a od tada, uključujući Program 2030., Pariški klimatski sporazum, Pakt za budućnost i mnoge druge.
Trumpova administracija uglavnom je bila sama u svojim pokušajima da odbaci te sporazume.
Samo su Argentina i Paragvaj glasali sa SAD-om. Nedavni niz konzervativnih pobjeda u Latinskoj Americi otvara mogućnost da SAD pronađe veću podršku.
Ipak, promjene na pozicijama izaslanstava UN-a ne događaju se preko noći. Borba je obično s ukorijenjenim birokratima, nešto što nije jedinstveno za SAD. Samo zato što latinoamerička nacija bira konzervativnu vladu ne znači da će njezino izaslanstvo UN-a govoriti i glasati u skladu s tim. To znamo iz dugogodišnjeg iskustva, nedavno iz mađarskog kontinuiranog savezništva s EU u UN-u tijekom svih šesnaest godina vladavine Viktora Orbána. Izaslanstva u Općoj skupštini i drugim tijelima UN-a često ne odražavaju političku stvarnost kod kuće, posebno kada su njihove vlade konzervativne.
Međutim, najveća prepreka kapitalizaciji konzervativne političke stvarnosti na zapadnoj hemisferi doći će od europske ljevice i birokracije EU. EU je izgradio više slojeva kontrole nad političkim raspravama UN-a kroz političke i ekonomske sporazume u Latinskoj Americi i financiranjem ogromne mreže ljevičarskih organizacija u regiji. Nedavno je EU stajala iza globalnog cenzurnog aparata koji pokušava ušutkati konzervativce. Konzervativci su, nasuprot tome, uglavnom isključeni i ignoriraju međunarodne mehanizme kao gubljenje vremena.
Obnova Monroeove doktrine
Poraz budnog programa u UN-u zahtijevat će obnovljeni naglasak na središnjem načelu Monroeove doktrine, naime, kako bi se okončao sav europski kolonijalizam na zapadnoj hemisferi. John Quincy Adams shvatio je da sve dok europske sile vrše politički utjecaj u američkom dvorištu, sigurnost nikada neće biti postignuta.
Sve veći utjecaj Europske unije na zapadnoj hemisferi odražava neuspjeh uzastopnih američkih administracija obiju strana da shvate važnost ovog središnjeg načela Monroeove doktrine. Danas Europljani pružaju više od $4 milijarde godišnje zemljama Latinske Amerike u službenoj razvojnoj pomoći, što je znatno više od američkog doprinosa. A pomoć EU-a ne dolazi besplatno jer Europljani posebno usmjeravaju svu svoju međunarodnu pomoć na izgradnju političkih mehanizama i institucija koje mogu kontrolirati i na koje mogu utjecati.
Moglo bi se pomisliti da su Europljani američki saveznici. Ali to bi zahtijevalo ignoriranje loših politika EU-a koje Europljane čine našim geopolitičkim suparnicima, uključujući otvorene granice, klimatski alarmizam, legalnu uporabu droga i prostituciju, cenzuru, rodnu ideologiju i prava na pobačaj, da spomenemo samo neke.
Dopuštanje birokraciji EU-a da ima kontinuirano uporište na zapadnoj hemisferi prijetnja je sigurnosti SAD-a. Europljani promiču politike koje štete društvima i destabiliziraju regiju. Vrijeme je da priznamo da će poraz tih politika zahtijevati više od pobjede na nacionalnim izborima. To će zahtijevati promjenu geopolitičke stvarnosti cijele zapadne hemisfere i šire.
