Govor nad otvorenim grobom, preminulom pripadniku prve samostalne satnije Četvrte gardijske brigade Jakovu Jakici Džaji (1960. -18. 7. 2016.)
Tužni zbore,
dopala me je čast da se od Jakova oprostim u ime Veterana Prve samostalne satnije Četvrte gardijske brigade, kojoj je naš Jakov pripadao.
Jakov još u devedesetima postaje hrvatski dragovoljac i aktivni sudionik Domovinskog rata. Sudjeluje u opsadama, blokadama i osvajanju raketne baze Žrnovnica. Sudjeluje s našom satnijom po raznim bojišnicama te daje svoj veliki doprinos kao i u odlučujućoj bitci na Stolovima i Crnoglavu.
Dobitnik je odličja Spomenice Domovinskog rata i Spomenice Domovinske zahvalnosti te u sklopu Satnije zahvalnica gen. zbora Janka Bobetka, gen. I. Jelića i drugih.
Svake godine je hodočasti na Stolove i Crnoglav s veteranima Satnije do spomenika petorici poginulih pripadnika naše Satnije, te im odaje počast.
Također svake godine hodočasti s našom grupom Hrvatskih branitelja na Daksu, Široki Brijeg, Bleiburg, Markovića Jamu, Gvozdansko…
Život mu je bio preplavljen svijetlošću i bojama Sv. Jakova.
Rođen u Medovu Docu sa sobom je nosio Raosovo nasmijano nebo, koje je sada postalo tužno.
Mi koji smo ga poznavali s njim se družili i ratovali, pamtimo ga kao gospodina koji nije znao povisiti glas ni u najžešćim diskusijama.
Jakov je za života bio ponosan i radostan znajući da će ga njegova Hrvatska zemlja sa odanim pijetetom primiti i zagrliti.
Kada umre branitelj i ratnik, svijet bi morao zastati od težine tuge i dubine boli, u molitvi i šutnji razbuđen.
Počivaj spokojno s našom bojnom blaženika koja te čeka nebesima. Mir duši tvojoj koju su pozvali glasovi vječnosti na ples sa zvijezdama.
Bio si snaga i ponos ali dođe vrijeme kada je proplakala tvoja obitelj, veterani tvoje satnije i tvoja Hrvatska.
Mi koji smo za ruke držali iste munje i gromove ne ćemo te zaboraviti, pokrit ćemo te kamenom koji neka u tišini, razbuđen vjetrom o tvom junaštvu pjeva.
Neka ti sunce svakodnevno hodočasti i ugrije ranjenu braniteljsku dušu.
Počivaj u grudima svoje Domovine kojoj si na svojim plećima hrabro prinosio po rukovet slobode.
Dragi suborci, obucite viteza u mirise Domovine prije nego padne u zagrljaj Božjega mira i tišine.
S Bogom prijatelju i neka ti je laka Hrvatska zemlja koju si toliko volio.
U ime veterana Prve samostalne satnije 4. Brigade izražavam iskrenu sućut,
Supruzi Aniti, kćerima Marini i Ivani kao i njegovim miljenicima unucima Josipu i Luciji te ostaloj tugujućoj rodbini i prijateljima.
