Zaštita ugleda nikada ne smije biti važnija od zaštite djece
Svaki put kada se otvori pitanje seksualnog zlostavljanja djece u okviru SPC-a, dio javnosti pokušava promijeniti temu. Umjesto da se govori o žrtvama, govori se o “napadu na Crkvu”. Umjesto odgovora na ozbiljna pitanja, nude se izgovori, relativizacija i šutnja.
Nijedna institucija ne smije biti izuzeta od odgovornosti. Ako postoje osnovane sumnje da su zločini prikrivani ili da odgovorni nisu procesuirani, javnost ima pravo zahtijevati potpunu i neovisnu istragu. Zaštita ugleda nikada ne smije biti važnija od zaštite djece.
Prava vjera ne može počivati na skrivanju istine. Prava država ne može birati kada će zakon vrijediti, a kada ne će. Prava pravda ne poznaje privilegirane.
Bitna je žrtva
O ovoj temi mora se govoriti sve dok svaka žrtva ne dobije priliku biti saslušana, dok svaka optužba ne bude temeljito ispitana i dok svatko tko je kriv ne bude kažnjen u skladu sa zakonom. To nije mržnja prema Crkvi. To je zahtjev da nijedna institucija ne bude iznad zakona.
Tko danas traži šutnju, sutra preuzima dio odgovornosti za novo prešućivanje. A šutnja je ono što zlostavljačima najviše odgovara.
Zaštita djece nije ideologija. Nije politika. Nije napad ni na koga. To je minimum koji svako civilizirano društvo duguje svojim najranjivijim članovima.
Vrijeme će pokazati koliko je toga ostalo neistraženo i neizrečeno. Ako postoje činjenice koje su godinama ostale skrivene u mračnim hodnicima moći, one moraju izaći na vidjelo. Nijedna tajna ne smije biti važnija od istine, a nijedan autoritet ne smije biti iznad zakona. Samo potpuna transparentnost može vratiti povjerenje i osigurati pravdu za žrtve.
