Laže Velebit da se kasno oženio zbog lošeg imovinskoga stanja
Mira Šuvar: Vladimir Velebit – svjedok historije (Razlog, Zagreb, 2001.).
U hotelu “Savoy” u Londonu Vladimir Velebit organizira konferenciju za novinare, gdje se okuplja 60 novinara i započinje fabriciranje mita o partizanima i J.B.T.-u. U Londonu sreće Velebit strane diplomate, novinare, utjecajne ljude, pa i samoga Churchilla.
Churchill pritišće djetinjastog, nerealnog i umišljenoga hedonista kralja Petra Karađorđevića da imenuje predsjednikom vlade bivšega bana Ivana Šubašića (1892.-1955.) Taj gospodin i mason nije naivan, niti ga je Churchill slučajno izabrao. On Titu maksimalno izlazi u susret, nikako samo na svoju ruku. Čudno je da su sinovi i kćeri rojalista imali simpatije prema partizanima i prelazili na njihovu stranu. Karijerni impuls ili mladost ne znam. Tu su dugo bili Đuro Ninčić i Olga Ninčić (rođ. Humo), prišli Milan Koen, Bato Nešić, Vaso Perendija itd.
Odnos Tite i Churchilla
Susret Churchilla i Velebita nije dobro opisan, kao ni Tita i Churchilla u Napulju. Velika familijarnost J.B.T.-a i Churchilla nije mi jasna, Winston je Titi povjerio svojedobno i sina Randolpha.
Istodobno Tito radi “spačke”, do smrti u logoru Gradiška dovodi ugledne ljude anglofile i antifašiste, kapetana Hagjiju, gradonačelnika Splita Tartagliu, ruši nakon rata engleske i američke avione.
Zašto Tito nakon što je zadobio povjerenja Churchilla napušta utvrđeni Vis i ide u Moskvu? Da razbije paranoju Staljina, jer odnosi J.B.T.-a i Engleza su previše dobri. Je li mangupski krenuti s dva zrakoplova od kojih jedan ide u Bosnu, drugi u Moskvu? Finta ravna filmskom hohštapleru Delboyu.
Velebit se (str. 296.) pita zašto je Staljin negativno reagirao na Prvo zasjedanje AVNOJ-a, u kojem je to okvalificirao udarcem u leđa Crvenoj armiji?
Po Velebitu Staljin se bojao pasivnosti Engleza, koja bi Nijemcima dao veću snagu u otporu Sovjetima, te nije htio doći do konflikta oko izbjegličke kraljevske vlade. Velebit pretjeruje kada kaže da je Staljin doživljavao Englesku kao sotonu, najgoreg neprijatelja, a Churchilla kao nepomirljivoga antikomunista. Ima i tu istine “u određenoj mjeri”, kako se Velebit izvolio izraziti.
Partizanizirao četničku Srbiju
Svakako Tito partizanizira četničku Srbiju uz pomoć Crvene Armije i stvara saveznicima probleme kao najveći staljinist stvarajući krize u Grčkoj, Albaniji, Koruškoj, Trstu. Je li se Staljin bojao Balkanske konfederacije (stare britanske ideje), ili se bojao rata sa Zapadom nakon strašnih žrtava ruskoga Domovinskoga rata? Ne znam.
Bilo bi zanimljivo vidjeti koje su crnorukaše adoptirali partizani.
Zapovjednik britanskih trupa u Sredozemlju Harold Alexander (1891.-1969.) pri svom posjetu Beogradu i Srijemskoj fronti naišao je na kostur nepokopanoga njemačkoga vojnika i zgrozio se nad tim barbarstvom.
Upravo na istom mjestu su Nijemci s pijetetom pokopali nepoznatog srbijanskoga branitelja iz Prvoga svjetskog rata, gdje je Ivan Meštrović napravio spomenik.
Kasnije u svađi oko Trsta nije više bio prijateljski raspoložen prema J.B.T.-u nazivajući ga istim Hitlerom.
O sovjetskom veleposlaniku Sadčikovu (Ivan, 1909.-1978.) kruži anegdota da je ministar vanjskih poslova Molotov odgovorio Kardelju: “Istina je, Sadčikov je tup čovjek, ali veoma dobar boljševik.” Ne čini mi se istinita priča, Rusi su bili vrlo bahati i osjetljivi a Kardelj koji je više puta od njih ponižavan vrlo kruto oprezan.
Staljin nije volio Velebita
Kaže Velebit da se kasno oženio zbog lošeg imovinskoga stanja. Laže!
Nakon Rezolucije IB-a Velebit je postao predsjednik lovačkoga saveza Jugoslavije. Pismo u kojem Staljin napada Tita i rukovodstvo KPJ ima i začin; Staljin je optužio Velebita da je engleski špijun.
Kažu da je J.B.T. radio agrarnu reformu katastrofalnu (kolektivizaciju) da bi dokazao da je komunist. Proletarizacija seljaka i tjeranje istih u gradove i nije bila skroz loša jer većina je imala male posjede, ali je bila stihijska i štetna. Možda je htio učvrstiti svoju vlast proletarizacijom gradova.
Preko novinara Roberta i Jane Joyce, koje je upoznao u Bariju i Kairu, širi krug utjecaja na Averella Harrimana (1891.-1986.), Chipa Bohlena, Joea Alsopa, Fredyja Reinharda, Martina Rosena… Velika imena u SAD-u. Tu su i Frank Lindsay i Frank Wiesner. Jugoslavija dobiva povoljan kredit od međunarodne banke za razvoj (zapravo američke većinom, iako se Britanci prave važni, op. T.T.). Šef banke ponudio je Velebitu direktorsko mjesto, ali Tito to nije dao. Tito je bio paranoičan tip, što i nije loše u većini slučajeva.
Za veleposlanika u Rimu
Kardelj (valjda Tito) je poslao Velebita za veleposlanika u Rim, što je bilo dosadno, jer je Italija bojkotirala i ignorirala Jugoslaviju. Ali u Rimu je lijepo kulturnom čovjeku. Vera i Vladimir su imali zadatak malo kultivirati tamo partizanku Jovanku, buduću suprugu J.B.T.-a.
Međuodnos J.B.T.-a i Velebita ne mogu dokučiti, Tito je rado koristio tuđu pamet, i onda odbacivao ljude. Velebit kaže da u politici postoji samo interes. Nikakvo dobročinstvo, nikakav altruizam.
Kasnija karijera Velebitova je birokratska. U Jugoslaviji radi na razvoju gospodarstva i turizma, 1960. postaje tajnik Europske ekonomske komisije. Tu su zapadnjaci htjeli dobiti realne podatke o istočnim tržištima, a istočnjaci plagirati zapadne sustave. Bilo je zategnuto oko istočne Njemačke i ideoloških pitanja. Velebit vodi ILO (Međunarodnu organizaciju rada), a zatim da poboljša buduću mirovinu preko Josepha Johnsona i Carnegie instituta radi na razvoju ekonomije Palestine i suživota Židova i Arapa, ali bez iluzije u ikakav pozitivan rezultat. Novac za projekte nije dobio, ali je susreo Davida Rockefellera. Također je uspješno doveo za isti stol ciparske Grke i ciparske Turke.
Na Lošinju ga je posjetio jahtaš i novinski magnat Robert Maxwell. Rođen u Češkoj 1923. umro je u čudnim okolnostima na jahti Lady Ghislaine na Kanarskom otočju 1991. godine. Prije toga je uzeo 1,2 milijarde dolara iz mirovinskih fondova svojih novina, da ih sanira. Maxwellova kći Ghislaine mu je, nažalost, uvučena u vrlo ružne afere s Epsteinom.
Vladimir Velebit se 1992. vratio iz emigracije u svoju domovinu Hrvatsku, jer mu nacionalsocijalizam druga Miloševića nije pasao.
(Svršetak)
