Autorov svijet L’ven duboko je ukorijenjen u slavenskom naslijeđu, onom mračnijem i mističnijem dijelu naše povijesti koji se stoljećima prenosio šapatom, a danas polako blijedi
Dok se jutarnje magle nadvijaju nad turopoljskim ravnicama, u tišini radne sobe Dalibora Kovačeca oživljavaju bića koja smo davno zaboravili. Autor sage „Peti Bog“ krenuo je na neobično putovanje – u srce slavenske mitologije, labirint polu-informacija i kontradiktornih legendi, kako bi stvorio jedan od najautentičnijih fantastičnih svjetova domaće književnosti.
Pisati epsku fantastiku danas često znači hodati utabanim stazama Tolkiena ili nordijskih mitova. No, Dalibor Kovačec odlučio se za teži put. Njegov svijet L’ven duboko je ukorijenjen u slavenskom naslijeđu, onom mračnijem i mističnijem dijelu naše povijesti koji se stoljećima prenosio šapatom, a danas polako blijedi.
Izazov “zaboravljene” mitologije
Glavna prepreka svakom autoru koji se dotakne Slavena je nedostatak čvrstih pisanih dokaza. Za razliku od grčke ili nordijske mitologije koje imaju jasno definirane panteone i epove, slavenska je mitologija „uhvaćena u magli“.
„Istraživati slavensku mitologiju je poput slaganja slagalice kojoj nedostaje pola dijelova, a oni koje imate su iz tri različite kutije“, objašnjava Kovačec. „Materijala je malo, a oni koji postoje su često kontradiktorni. Pronaći ćete tri različita opisa istog boga, a ponekad se pod istim imenom u različitim krajevima kriju potpuno različiti entiteti.“
Upravo ta nekonzistentnost, koja bi mnoge obeshrabrila, postala je Daliborovo najjače oružje. Umjesto da pokušava biti povjesničar, on je preuzeo ulogu mitotvorca. Koristeći krhotine autentičnih vjerovanja, on gradi vlastitu, koherentnu strukturu svijeta L’ven u kojoj se mračni bogovi i drevne sile koje potječu iz slavenske mitologije ponašaju po zakonima njegove mašte, ali zadržavaju onaj prepoznatljivi, teški slavenski „miris“.
Mistika turopoljskog kraja
Inspiracija za sivu, grimdark atmosferu sage „Peti Bog“ često dolazi iz neposredne blizine. Turopolje, sa svojim gustim šumama i specifičnom atmosferom, poslužilo je kao savršena kulisa za vizualizaciju svijeta u kojem magija ima visoku cijenu.
U knjigama „Crni zmajevi“ i „Magija duše“, Kovačec ne servira bogove kao nedostižna bića s Olimpa. Njegovi bogovi su opipljivi, surovi i ljudski nesavršeni. Oni su odraz surovosti prirode i neizvjesnosti sudbine, motiva koji prožimaju slavensko biće od pamtivijeka.
Autor kao čuvar priča
Saga o Petom Bogu nije samo fikcija; ona je i pokušaj da se duh slavenskog misticizma očuva u modernom formatu. Kroz lik antijunakinje Hagale, autor istražuje univerzalne teme identiteta i zaborava, dok u pozadini pulsira ritam starih vjerovanja koja su oblikovala naše podneblje.
Dok se u svijetu prodaju milijuni primjeraka fantastike temeljene na tuđim mitovima, Kovačec nas podsjeća da najmračnije i najuzbudljivije priče možda spavaju upravo ovdje, u magli ispod naših prozora. Sve što je potrebno je autor s dovoljno hrabrosti da ih probudi. (DK)
(Nastavak slijedi)
