“Reproduktivno nasilje” – Trojanski konj za pro-pobačajnu agendu
Nova kategorija – “reproduktivno nasilje” – prihvaćena je u nedavnoj rezoluciji Vijeća za ljudska prava, prijeteći da će poslužiti kao Trojanski konj za pro-pobačajnu agendu ako dobije daljnje prihvaćanje.
Rezolucija, koja se bavila pravima žena i djevojčica u humanitarnim situacijama, navela je kršenja “poput prisilne ili uskraćene kontracepcije, prisilne trudnoće, prisilnog pobačaja i prisilne sterilizacije” kao primjere “reproduktivnog nasilja.”
Odbijanje pobačaja nije izričito spomenuto u ovom neiscrpnom popisu, ali to ne znači da nije uključeno implicirano. Zagovornici pobačaja poput Međunarodne federacije za planirano roditeljstvo pozdravili su novi jezik. Članak u časopisu Ms. Magazine prihvaća ovaj izraz kao način pritiska na Sjedinjene Države za državna ograničenja pobačaja, napominjući da, iako je rezolucija bila usmjerena na humanitarne situacije, ovaj jezik će imati šire implikacije.
Za delegate iz zemalja s pro-life zakonima, protivljenje novom terminu teško je s obzirom na temu rezolucije, koja se fokusira na ranjive žene i djevojke koje se suočavaju s nasiljem, uključujući seksualni napad, usred sukoba i prirodnih katastrofa. Međutim, arhitekti terminologije “reproduktivnog nasilja” jasno daju do znanja da je namjeravaju koristiti kako bi omogućili jedan oblik nasilja dok osuđuju druge. Konkretno, žele izjednačiti uskraćivanje pobačaja s prisilnim pobačajem kao vrstama nasilja.
UN i dalje za pobačaje
“Reproduktivno nasilje” već je ušlo u diskurs UN-a kroz izvještaje agencija poput Fonda za stanovništvo Ujedinjenih naroda. Ranije ove godine, zajedno s pružateljem usluga pobačaja MSI Reproductive Choices, zajednički su napisali izvješće koje promovira taj pojam. Njihova predložena definicija uključuje “zakone, politike, institucionalne prakse te društvene i rodne norme koje ograničavaju izbor, uskraćuju pristanak ili nameću reproduktivne ishode” – jasno ciljajući pro-life mjere.
Nisu svi koji podržavaju novu kategoriju to čine iz razloga za pobačaj. Neki zagovornici zabrane surogat majčinstva tvrde da je ta praksa oblik “reproduktivnog nasilja”, uključujući i posebnog izvjestitelja UN-a za nasilje nad ženama i djevojčicama. Međutim, za zagovornike prava na život, potencijalne štete ove taktike nadmašuju koristi. Surogat majčinstvo, kao i prisilni pobačaj i drugi štetni postupci, mogu se pojedinačno osuditi bez stvaranja nove kategorije.
To je osobito istinito kada je kategorija romana već posebno osmišljena od strane međunarodnog lobija za pobačaj kako bi opisala one koji bi ograničili pobačaj kao “nasilne.” Dodatno, novi pojam dodatno iskrivljuje definiciju nasilja izvan djela koja pojedinci čine nad drugim osobama, uključujući i pro-life zakone, politike pa čak i društvene norme.
Zagovornici terminologije “reproduktivnog nasilja” već su na dobrom putu da je uključe u nadolazeći ugovor o zločinima protiv čovječnosti, koji je još uvijek u pregovorima. Također nastoje proširiti definiciju “prisilne trudnoće” izvan one uske koja je dogovorena u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda, koji je izričito izuzeo definiciju od uključivanja zakona o zaštiti života. To je bio gubitak za lobi za pobačaj, koji je predložio definiciju “prisilne trudnoće” usmjerenu na ograničenja pobačaja.
U bliskoj budućnosti, vlade koje podržavaju ovaj novi jezik, uglavnom zapadnoeuropski, zasigurno će pokušati nadograditi svoj uspjeh u Ženevi i donijeti ovu terminologiju na Opću skupštinu UN-a u New Yorku ovog jeseni. Ostaje za vidjeti mogu li se njihovi napori zaustaviti.
