Jesu li znali da industrija pobačaja provodi vivisekcije na održivoj, zdravoj i dobro razvijenoj živućoj djeci radi ogromne dobiti
Cjepiva kontaminirana pobačajem bila su – obvezna!
Vatican News potvrdio je da su i papa emeritus Benedikt i papa Franjo primili trenutno dostupna cjepiva protiv COVID-19, što je i sam primjer, navodno, za Crkvu u cjelini. U očima svijeta, sumnjam da to označava kraj bilo kakvog zahtjeva katolika za vjerskim izuzecima od obveznog primanja trenutnih cjepiva. Ako su cjepiva kontaminirana pobačajem obvezna, bilo formalno ili neformalnim društvenim poticajima poput široko predložene mogućnosti da cjepivo protiv COVID-19 bude preduvjet za putovanje, savjesni katolici ne bi mogli reći: “ali moja Crkva se protivi.”
Korporacije i vlade ne će čuti pažljivo objašnjenje o razlikama između, recimo, magistarske vlasti pape i biskupa kada podučavaju ex cathedra u usporedbi s onim što naši vođe mogu reći ili učiniti kao pojedinci. Jednostavno vam ne će prodati avionsku kartu niti izdati vizu.
Cjepiva protiv COVID-19 koristila su stanične linije pobačenih fetusa
Postupci pape i bivšeg pape ovdje mogu otežati život katolicima čija se osobna savjest povlači zbog nepomirljive neskladnosti izjave vatikanskog tiskovnog ureda da je “moralno prihvatljivo primiti cjepiva protiv COVID-19 koja su koristila stanične linije pobačenih fetusa u procesu istraživanja i proizvodnje.”
Ipak, katolička savjest je otporna, iako često pogrješno shvaćena, ponekad čak i od onih koji je posjeduju — a zasigurno i od svijeta. Ima dvije značajke koje su posebno pogrješno shvaćene. Prvo, ne može tražiti manje nego što Crkva zahtijeva, ali može tražiti više. Na primjer, jedna osoba može se osjećati vezanom za junačku dobrotu u situaciji u kojoj se druga ne osjeća. Drugo, da bi savjest uopće funkcionirala, mora biti oblikovana (i informirana) istinom — istinom samog Krista i točnim razumijevanjem okolnog svijeta. Inače, nemamo savjest koju bismo slijedili, već samo vlastite sklonosti.
Industrija cjepiva koristi tijela pobačene djece
Omiljeni savjet televizijskih komentatora u posljednje vrijeme je da slijede znanost, što je izvrstan savjet ako se zaista uzme k srcu, i točno ono što riječ protiv znanosti znači — sa znanošću ili sa znanjem. Ako želimo održavati svoju individualnu odgovornost za oblikovanje svoje savjesti, obvezni smo aktivno težiti spoznaji istine, što se osigurava samo istraživanjem i provjerom raznih izvora i perspektiva, čak i dok to postaje sve teže. Dva zaista izvrsna izvora pojavila su se proteklih tjedana kako bi pomogla katolicima u oblikovanju njihove osobne savjesti u vezi s cjepivom.
U području formacije u moralnoj istini, prvo je pismo biskupa Athanatiusa Schniedera, koje je prvi put objavljeno u časopisu Crisis 11. prosinca 2020. Što se tiče formacije u znanstvenoj istini, drugi je nedavni intervju s Pamelom Acker, autoricom knjige Vaccines: Katolička perspektiva iz Kolbe Centra — knjige kojoj se radujem čitati. Mnogim vjernim katolicima bilo je teško informirati svoju savjest o znanstvenim detaljima o tomu kako industrija cjepiva koristi tijela pobačene djece, jer informacije nisu lako dostupne, ali ovaj intervju pruža veliku pomoć. Međutim, njegova duljina može biti prevelika, a budući da je sadržaj ključan, želim podijeliti nekoliko teških istina koje je sadržavala, s razumijevanjem informacija koje su nam inače dostupne.
HEK 293
U razgovorima s prijateljima primijetio sam da mnogi od nas smiruju savjest određenim činjenicama. Znamo da cjepiva Pfizer i Moderna ne koriste stanice dobivene pobačajem u procesu proizvodnje. To jest, znamo da nam se ne ubrizgavaju izravno fetalne stanice ili njihovi inženjerski oblikovani potomci (iako se ta činjenica razlikuje od drugih proizvođača). Čujemo da su stanične linije dobivene iz pobačaja korištene samo u testiranju, što bi nas na neki način trebalo utješiti, iako to i dalje znači da cjepiva od kojih želimo imati koristi ovise o uključenosti pobačaja. Rečeno nam je da je stanična linija korištena u testiranju potjecala iz jednog pobačaja, koji se dogodio prije desetljeća. Sve su te stvari istinite, ali ne služe da nas u potpunosti informiraju.
Ono što možda ne znamo slijedi. Najistaknutija stanična linija, nazvana HEK 293, potječe od pobačaja provedenog 1970-ih. Označena je kao 293 jer je toliko eksperimentalnih pokušaja istraživačima trebalo da dobiju funkcionalnu staničnu liniju. Stoga, iako omjer pobačaja i eksperimenta nije točno jedan prema jedan, stotine pobačaja su ušle u projekt, čak i ako nisu rezultirali radnom linijom.
Vađenje održivog embrionalnog bubrega
HEK označava ljudski embrionalni bubreg. Za vađenje održivog embrionalnog bubrega u tu svrhu, dovoljno zdrava djeca dovoljno stara da imaju adekvatno razvijene bubrege moraju se izvaditi iz maternice, živa, obično carskim rezom, i izrezati im bubrege. To se mora obaviti bez anestezije za dijete, što bi smanjilo sposobnost organa. Umjesto da ih drže, ljuljaju i tješe u razdoblju između rođenja i smrti, žive im se izvade organi.
Nema šanse da spontani pobačaj rezultira staničnom linijom (jer bubrezi ne mogu ostati održivi nakon kratkog razdoblja u kojem se moraju uzeti) ili da neki briljantni istraživač pronađe način da iz rijetke tragedije proizađe veliko dobro koristeći tijelo djeteta donirano znanosti nakon pobačaja. Namjerno ubojstvo neželjenog djeteta (male djevojčice, u slučaju HEK 293) dogodilo se na mučan način upravo kako bi se pribavili njezini organi za istraživanje. Vađenje njezinih organa bio je izravan uzrok njezine smrti, prije čega je bila živo dijete, izvan maternice.
Bojim se da papa Franjo i papa emeritus Benedikt možda nisu imali te informacije kad su primili cjepiva. Ako ponovno razmotrimo izjavu Vatikana da “je moralno prihvatljivo primiti cjepiva protiv COVID-19 koja su koristila stanične linije pobačenih fetusa u svom istraživačkom i proizvodnom procesu”, vidimo da se to ovdje ne odnosi. Ne zamišlja takav scenarij. Da bi se odobrila trenutno dostupna cjepiva, moralo bi glasiti “moralno je prihvatljivo primiti cjepiva protiv COVID-19 koja su koristila stanične linije živih osoba, ubijenih uzimanjem njihovih organa za upotrebu u medicinskim istraživanjima i proizvodnim procesima”, ali moralna učenja Crkve nikada ne bi mogla doista popustiti tako daleko.
Slično kršenjima ljudskih prava koja danas razotkriva međunarodni sud u Kini, gdje se neželjene osobe poput vjerskih i političkih disidenata pogubljuju žetvom njihovih organa radi profita, djevojčica čije su stanice dovele do cjepiva protiv COVID-19 brutalno je žrtvovana u tu svrhu, kao i sva djeca čije su stanične linije otkazale prije nje.
Skandal Planned Parenthooda
Ipak, mnogi s pravom tvrde da, kada govorimo o cjepivu protiv COVID-19, u pitanju je više života nego čak i stotina djece koja su patila i umrla zbog jedne specifične stanične linije u prošlosti. Briga za te živote svakako mora biti uzeta u obzir i kod nas.
Informacije o tomu kako je HEK 293 nastao mogu živo podsjećati na trenutni skandal Planned Parenthooda, koji prodaje ljudsko tkivo onomu tko ponudi najviše i obavlja pobačaje na specifične načine kako bi dobio organe i sačuvao njihovu održivost — po pravoj cijeni. Iskreno rečeno, industrija pobačaja provodi vivisekcije na održivoj, zdravoj i dobro razvijenoj živućoj djeci radi ogromne dobiti, i to u velikim razmjerima. Ono što sada svjedočimo je eksplozija industrije trgovine dječjim tijelima, koja je započela eksperimentima 1970-ih, uključujući one na kojima se temelje dostupna cjepiva protiv COVID-19.
Zašto se to događa? Novac je središnji motivator u svakoj industriji i nastavlja se jer ga podržavamo. Mi smo potrošači. Ako bismo bojkotirali, znanost bi bila prisiljena tražiti alternativna rješenja. Čak i na daljinu, svatko od nas koji ima koristi od industrije koja funkcionira na ovaj način ima svoju ulogu u njezinom održavanju. Zato papa Franjo potiče katolike da izraze neslaganje, čak i dok primaju cjepivo. Nažalost, kada je novac motivator, izraženo neslaganje ne govori tako glasno kao odbijanje.
Međutim, sada se nalazimo u situaciji u kojoj nam je pred očima ili briga za naše ranjive susjede koji, kako nam se govori, mogli bi zaraziti COVID-19 ako sami nismo cijepljeni, ili zabrinutost zbog održavanja industrije za koju sa sigurnošću znamo da vrlo namjerno i brutalno ubija najranjivije među nama.
Mehanizmi prisile
Ako briga za naše bližnje ne opterećuje naša srca da prihvatimo zlo kao sredstvo za postizanje cilja, čak i dobrog poput prevencije COVID-19, postoje i drugi mehanizmi prisile koji pozivaju na našu vlastitu samoodržanost. To su društvene prepreke za odbijanje etički kompromitiranih cjepiva, od kojih nas naša Crkva sada ne će zaštititi. Umjesto da kažu “moja Crkva se protivi”, oni čija ih informirana katolička savjest sada obvezuje na odbijanje cjepiva sada moraju samo reći: “Protivim se.”
Prihvaćajući ove progone, odluka savjesnih katolika da odbiju etički kompromitirano cjepivo može biti izvor uvjeravanja njihovim susjedima da im ne nedostaje briga za njihovu dobrobit, budući da su sami spremni preuzeti određeni stupanj samopožrtvovanja kako bi izbjegli namjerno ubojstvo novorođenčadi, a ne mogućnost zaraze bolešću koja prvenstveno pogađa odrasle. To je mračna paralela s Euharistijom – Kristovom savršenom žrtvom kojom primamo, vlastitim tijelima i za svoje spasenje, nevinu Božansku žrtvu samog. Na kraju, ova jeziva refleksija postavlja pitanje na koje sada samo savjest mora odgovoriti.
