Teksas nema državni porez na dohodak fizičkih osoba, a nema ni klasični državni porez na dobit poduzeća. Umjesto toga postoji tzv. franchise tax, odnosno porez na poslovanje koji se primjenjuje na određene kompanije
Dugo je američki poslovni svijet imao jasnu geografiju. New York je bio financijsko središte, Kalifornija dom tehnologije, a Chicago industrijski i korporativni centar. Teksas je, naravno, uvijek imao ogromno gospodarstvo zahvaljujući nafti, energetici, poljoprivredi i industriji, ali tijekom posljednjih 10 godina dogodio se veliki zaokret.
Danas Teksas više nije samo država nafte. Postao je jedno od najvažnijih američkih odredišta za korporativna sjedišta, tehnologiju, financije, logistiku i proizvodnju. Prema podacima države Teksas, 2026. ondje je sjedište 57 Fortune 500 kompanija, najviše u SAD-u.
Najzanimljivije pitanje nije samo zašto kompanije dolaze, nego i što Teksas nudi kompanijama, a što zauzvrat dobivaju obični građani.
Recept: manje poreza, manje regulacije i više prostora
Jedan od najvažnijih razloga je vrlo jednostavan: Teksas nema državni porez na dohodak fizičkih osoba, a nema ni klasični državni porez na dobit poduzeća. Umjesto toga postoji tzv. franchise tax, odnosno porez na poslovanje koji se primjenjuje na određene kompanije. Država pritom aktivno promovira svoj relativno lagan porezni i regulatorni sustav kao jednu od glavnih konkurentskih prednosti.
Za kompaniju koja zapošljava tisuće ljudi i čiji su menadžeri i vlasnici vrlo dobro plaćeni, porezna razlika između Kalifornije ili New Yorka i Teksasa može biti značajna.
Ali porez je samo dio priče.
Teksas je desetljećima gradio imidž države u kojoj je poslovanje relativno jednostavno, regulacija blaža, zemljište dostupnije, a troškovi života i poslovanja niži nego u najskupljim američkim obalnim metropolama.
Drugim riječima, Teksas kompanijama ne govori samo: “Platit ćete manje poreza.” Poruka je šira: “Možete ovdje jeftinije graditi, zapošljavati, širiti se i poslovati.” To je vrlo snažna kombinacija.
Velika prednost: Teksas može ponuditi ono što Kalifornija više ne nudi
Jedan od najboljih primjera je usporedba Teksasa i Kalifornije.
Silicon Valley je izgradio najveći tehnološki ekosustav na svijetu, ali San Francisco i Bay Area postali su izuzetno skupi. Cijene nekretnina, troškovi rada, porezi i troškovi poslovanja mogu biti ogromni.
Teksas je ponudio alternativu.
Austin je postao tehnološki centar, Dallas financijski i korporativni centar, Houston energetski centar, a cijeli Dallas–Fort Worth jedan od najvažnijih američkih poslovnih klastera.
Teksas pritom ima još jednu ogromnu prednost: prostor.
Kompanija koja želi izgraditi veliki kampus, tvornicu, skladište ili podatkovni centar lakše može pronaći prostor u Teksasu nego u gusto naseljenim i skupim dijelovima Kalifornije.
A onda su počela dolaziti velika imena
Najbolji dokaz transformacije Teksasa nije politička retorika, nego popis kmpanija koje su premjestile sjedišta.
Prema podacima Texas Comptrollera, među velikim Fortune 500 kompanijama koje su posljednjih godina preselile sjedište u Teksas nalaze se:
– Charles Schwab — iz San Francisca u Westlake, 2019.
– Hewlett Packard Enterprise — iz San Josea u područje Houstona, 2020.
– Oracle — iz Silicijske doline u Austin, 2020.
– Tesla — iz Palo Alta u Austin, 2021.
– CBRE Group — iz Los Angelesa u Dallas, 2020.
– AECOM — iz Los Angelesa u Dallas, 2021.
– Caterpillar — iz Illinoisa u Irving, 2022.
– Chevron — iz San Ramona u Houston, 2024.
– Yum! Brands — iz Louisvillea u Plano, 2025.
To nije mala promjena. Između 2015. i 2024. čak je 314 korporativnih sjedišta preselilo u Teksas.
Oracle, Tesla i HPE: tri simbolična preseljenja
Posebno je zanimljiva 2020. godina. Oracle, Hewlett Packard Enterprise i Tesla najavili su preseljenje sjedišta iz Kalifornije u Teksas. Oracle je odabrao Austin. Tesla također Austin. HPE je preselio sjedište u područje Houstona.
To je bilo simbolično jer nije riječ o tradicionalnim teksaškim industrijama poput nafte. Radi se o tehnologiji, softveru i električnim automobilima. Time je Teksas poslao vrlo jasnu poruku da ne morate biti na obali da biste vodili jednu od najvećih američkih tehnoloških kompanija.
Kod Tesle je situacija posebno zanimljiva. Elon Musk je već imao velike poslovne operacije u Teksasu kroz SpaceX, a Tesla je u Austinu izgradila ogromnu Gigafactory. Preseljenje sjedišta bilo je dio šireg premještanja kompanije prema Teksasu.
Jesu li se kompanije preselile samo zbog poreza?
Tu treba biti oprezan. Često se u političkim raspravama kaže: “Kompanija XY preselila se u Teksas zbog poreza.”
To je pojednostavljenje. Porezi jesu važni, ali kompanije obično donose odluku na temelju kombinacije faktora: poreznog sustava, cijene nekretnina, dostupnosti radne snage, regulatornog okruženja, infrastrukture, blizine velikih tržišta, kvalitete života zaposlenika, mogućnosti širenja, državnih i lokalnih subvencija te političkog i poslovnog okruženja.
Drugim riječima, kompanija ne uspoređuje samo “porez u Kaliforniji” i “porez u Teksasu”. Uspoređuje ukupni trošak i rizik poslovanja.
To je važno jer Teksas ima i svoje porezne troškove. Primjerice, porezi na nekretnine mogu biti relativno visoki. Zato je preciznije reći da Teksas ima drugačiju poreznu strukturu, a ne jednostavno da je “država s niskim porezima”.
Liberalna kritika
Iz liberalne perspektive, problem nije u tome što Teksas privlači kompanije. Naprotiv, stvaranje radnih mjesta i investicija može biti vrlo pozitivno. Pitanje je tko najviše profitira od tog modela.
Velike kompanije mogu dobiti niže troškove, porezne pogodnosti, subvencije i povoljnije regulatorno okruženje, ali država istodobno mora financirati škole, zdravstvo, infrastrukturu, javni prijevoz i druge javne usluge.
Teksas zato često koristi ekonomsku politiku u kojoj pokušava privući kompaniju obećavajući joj kombinaciju poreznih i drugih poticaja. Država se, primjerice, može pohvaliti Texas Enterprise Fundom i drugim programima kojima pokušava privući velike investicije.
Kritičari bi na to postavili pitanje ako kompanija dobije velike porezne ili financijske poticaje kako bi otvorila radna mjesta, koliko je tih radnih mjesta doista rezultat poticaja, a koliko bi ih kompanija otvorila i bez njih?
To je jedno od ključnih pitanja ekonomske politike Teksasa.
Još jedan problem: “preseljenje sjedišta” ne znači nužno masovno preseljenje radnika
Ovo je važno i često se zanemaruje. Kada kompanija kaže da je preselila sjedište (headquarters) iz Kalifornije u Teksas, to ne znači nužno da je nekoliko tisuća zaposlenika spakiralo kofere i preselilo se u Austin.
Sjedište može značiti relativno mali broj ljudi na izvršnim i administrativnim funkcijama. Kompanija istodobno može zadržati ogromne operacije u Kaliforniji ili drugim državama. Zato je broj preseljenih sjedišta impresivan, ali nije isto što i broj preseljenih radnih mjesta.
Teksas ipak ima nešto što se novcem ne može lako kupiti. Unatoč tim kritikama, bilo bi pogrešno sve svesti na porezne olakšice. Teksas je izgradio vrlo snažan ekonomski ekosustav.
Houston je energetski div. Dallas–Fort Worth postao je jedan od najvećih američkih korporativnih i financijskih centara. Austin je postao tehnološko središte.
Teksas ima velike zračne luke, luke, autoceste, željeznicu, ogromno tržište rada i pristup meksičkom tržištu. I, možda najvažnije, ima veliko stanovništvo koje brzo raste.
To znači da kompanija koja se preseli u Teksas ne dobiva samo niže troškove. Dobiva pristup jednom od najvećih i najbrže rastućih tržišta rada u SAD-u.
Tko su danas najveći igrači?
Teksas je dom velikom broju korporativnih divova. Među najpoznatijim kompanijama sa sjedištem u Teksasu su: ExxonMobil, AT&T, Dell Technologies, Oracle, Tesla, Charles Schwab, Caterpillar, Chevron, McKesson, Sysco, Phillips 66, American Airlines, Southwest Airlines i Energy Transfer, uz brojne druge velike kompanije.
Tu se vidi koliko je teksaško gospodarstvo postalo raznoliko. Prije nekoliko desetljeća bilo bi sasvim prirodno Teksas prvenstveno povezivati s naftom. Danas ga možemo povezivati s naftom, tehnologijom, financijama, avioindustrijom, proizvodnjom, logistikom, zdravstvom.
Politički projekt
Ipak, iza ekonomskog uspjeha nalazi se i jasna politička filozofija. Teksas već godinama gradi identitet države koja vjeruje u niže poreze, manje regulacije, privatno poduzetništvo i konkurenciju između saveznih država.
To je suprotno modelu koji se često povezuje s državama poput Kalifornije i New Yorka, gdje je država spremnija intervenirati kroz regulaciju, poreze i javnu potrošnju.
Iz klasičnoliberalne perspektive, može se reći da je Teksas napravio vrlo uspješan eksperiment na temu što se događa kada država odluči da je privlačenje kapitala i kompanija jedan od svojih glavnih ekonomskih prioriteta. Odgovor je očit: kompanije dolaze, ali drugi dio pitanja glasi: Je li rast kompanija automatski jednak rastu kvalitete života za sve stanovnike? Tu je odgovor puno složeniji.
Teksas se suočava s rastućim troškovima stanovanja u najpopularnijim gradovima, pritiscima na infrastrukturu, velikim razlikama u prihodima, problemima s vodom i energetskom infrastrukturom te raspravama o tome koliko država treba regulirati velike kompanije. Primjerice, brzi industrijski rast već stvara pritisak na vodne resurse u nekim dijelovima države.
Teksas je pobijedio u jednoj velikoj američkoj utakmici
Bez obzira na politički stav, jedna stvar je teško osporiva: Teksas je postao jedan od najvećih pobjednika u američkoj borbi za korporativna sjedišta. Godinama je kapital gravitirao prema New Yorku i Kaliforniji.
Teksas je odlučio igrati drugačiju igru. Ponudio je kompanijama kombinaciju nižih poreza, manje regulacije, prostora, infrastrukture, rastuće radne snage i vrlo agresivne ekonomske politike. I kompanije su odgovorile.
Danas Teksas ima 57 Fortune 500 sjedišta, najviše u SAD-u prema podacima koje je država objavila 2026., ali pravi test teksaškog modela neće biti samo broj Fortune 500 kompanija. Pravi test bit će hoće li ekonomski rast tih kompanija dugoročno povećati životni standard i za ljude koji nisu njihovi direktori, investitori ili dioničari. U tome je zapravo najveća politička rasprava oko Teksasa.
Za američke konzervativce, Teksas je dokaz da niži porezi i manje regulacije privlače kapital i stvaraju rast; za liberale, Texas je dokaz da država može privući kapital, ali ostaje pitanje kako se taj rast raspodjeljuje i tko plaća njegovu cijenu.
A istina je vjerojatno negdje između: Teksas je napravio iznimno uspješan posao u privlačenju kapitala, ali privlačenje kompanija i stvaranje široko podijeljenog prosperiteta nisu nužno ista stvar.
