Zbog načina na koji je Plenković u UN-u govorio o preglasavanju Hrvata u Bosni i Hercegovini, tamošnji Hrvati zasigurno su sve zabrinutiji, dok će muslimanski Bošnjaci, naravno, postajati sve bezobzirniji
- Ovih dana objelodanjeni su rezultati istraživanja o političkom znanju hrvatskih maturanata. Istraživanje su proveli istraživači IDIZ-a, Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci. Projekt je vodio Nikola Baketa. Mediji pišu da su naši maturanti „politički nepismeni“ jer ne znaju „koji akteri mogu mijenjati Ustav“, jer ih je samo 13,7 posto točno odgovorilo na to pitanje. Sâm pojam „točno“ je i meni dvojben. Meni je to netočan zaključak. Znati tko mijenja Ustav nije nikakvo znanje, što znači da iz ovoga maturanti nisu „nepismeni“. Ali ako maturanti „ne znaju“ tko mijenja Ustav, znaju puno toga što me raduje. I zato ih treba pohvaliti, jer to znači da Hrvatska ima budućnost. Naime, raduje što mladi najveće povjerenje iskazuju prema vojsci i uvedbi obveznog vojnog roka koju podržava 44,6 posto maturanata, dok mu se protivi 29 posto. Nadalje, nakon vojske mladi vjeruju u vjerske ustanove i policiju, što također raduje.
Hrvatska se oporba bori protiv države
- Najviše me raduje što mladi misle o hrvatskoj oporbi, a misle da se današnja lijeva oporba “bori protiv države”. Iako je djelovanje oporbe zamišljeno kao legitimno političko djelovanje, mladi su prepoznali aktualnu hrvatsku oporbu kao onoga političkoga aktera koji se doslovno bori protiv hrvatske države, i Sandra Benčić, i Siniša Hajdaš Dončić, i Ivana Kekin, i Marijana Puljak, i Rada Borić, i Milorad Pupovac, i Nikola Grmoja, i Anja Šimpraga, i Sanja Radolović, i Dalibor Paus, i Mirela Ahmetović, i Sabina Glasovac, i Saša Đujić, i Armin Hodžić, i Ivana Marković, i Dragana Jeckov, i Anka Mrak-Taritaš, i Ranko Ostojić, i Dalija Orešković, i Dušica Radojčić, i Urša Raukar-Gamulin… To nije politička borba, to što radi aktualna hrvatska oporba je rušenje hrvatske države! “Borba protiv vlastite države”, kako je zapisano u provedenom istraživanju.
Zabrana isticanja komunističkih simbola
- Raduje i to što polovica učenika smatra da je homoseksualnost neka vrsta poremećaja ili bolesti te da bi osobama homoseksualne orijentacije trebalo zabraniti javne istupe jer time “loše utječu na mlade”. Raduju i stavovi mladih o pojedinim aspektima Domovinskog rata i nasljeđu Drugoga svjetskog rata, jer kada su im postavili pitanje treba li službeni komemorativni prostor obuhvatiti i civilne žrtve rata srpske nacionalnosti, nešto više od polovice sudionika (53,4 posto) odbacuje tu nastranu i nelogičnu mogućnost, dok je podržava tek 14,4 posto učenika. Gotovo svaki drugi maturant podržava ideju da se uvede zabrana isticanja komunističkih simbola poput crvene zvijezde petokrake, a svaki drugi sudionik istraživanja je protiv same ideje zabrane staroga hrvatskog povijesnog pozdrava “Za Dom spremni!”. Današnji mladi Hrvati ne vjeruju ni u laži da je današnja hrvatska državnost izrasla na temeljima tzv. antifašističke borbe partizana, njih svega 14,8 posto.
Andrej Plenković i multilateralizam
- Svake godine koncem rujna govori svjetskih čelnika u New Yorku održavaju se višednevno na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Na ovogodišnjem 81. zasjedanju na Općoj raspravi govorio je i hrvatski predsjednik Vlade Andrej Plenković. Najprije je u uvodu svoga govora pokušao ga podijeliti na tri „uvjerenja“, odnosno „pravila“: 1. naš zajednički kompas, 2. transformacija pomaže izgraditi otpornost i 3. povjerenje se stječe samo isporučivanjem rezultata. Meni baš nije najjasnije što je time htio reći, ali se nadam da će drugi ljudi to bolje razumjeti od mene. Nakon toga Plenković je istaknuo da Hrvatska zagovara multilateralizam. Prema hrvatskoj enciklopediji multilateralizam je „ekonomska doktrina koja zagovara potpuno slobodnu trgovinu i ukidanje svih prepreka u međunarodnoj trgovini na temelju općeg ugovora“. Čini mi se da to i nije baš mislio naš predsjednik Vlade kada je spomenuo tu riječ. Prije bi tom pojmu odgovarala globalizacijska definicija koja kaže da je multilateralizam oblik međunarodne suradnje u kojoj više država zajedno rješava probleme i donosi pravila kroz dijalog. Ako je tako, a mislim da jest, onda sam protiv „multilateralizma“.
Globalizacijske teme
- U nastavku Plenković se okrenuo prema Srbiji i podsjetio na srpsku agresiju na Hrvatsku prije 35 godina. Srbija mu je poslužila da bi podsjetio na trajajuću rusku agresiju na Ukrajinu i time je podržao gazde u Bruxellesu. Ustvari, Plenković očekuje od inertnih i nesposobnih Ujedinjenih naroda da pomogne Ukrajini da povrati svoje izgubljene teritorije. Onda je otišao malo južnije i rekao: „Hrvatska podupire rješenje o dvije države u kojima će Izraelci i Palestinci živjeti u miru i sigurnosti“ sa čime se u cijelosti ne slažem. I bez toga je mogao održati svoj govor. Tada je dotaknuo neke od globalizacijskih tema poput „utjecaja tehnologije“, „klimatskih promjena“, „demografskih pritisaka“, „nezakonitih migracija“ i „geopolitičkog suparništva“. Neke od tih tema stoje, a neke bogami ne. Prije svega lažne „klimatske promjene“, dok je za „nezakonite migracije“ sâm kriv jer je 2015. kukavički šutio i slušao Mutter Angelu Merkel kako dopušta ulazak milijuna ilegalnih islamskih migranata na Stari kontinent. Misleći da smo svi zaboravili na taj njegov veliki grijeh bešćutno je u New Yorku doslovno izjavio: „Naša je odgovornost upravljati tim procesima kako bi promjene proširile ljudsku slobodu i sigurnost, a ne oslabile ih“. To je sramotno!
“Nezakonite migracije”
- O Plenkovićevoj izjavi „Naše iskustvo pokazuje da zelena tranzicija ne bi trebala biti ideološka. Ona može opstati samo kada je tehnološki realna, društveno pravedna, kompatibilna sa sigurnom i cjenovno pristupačnom energijom te kada podupire ukupni razvoj. Za Europu, koja uvozi većinu energije koju troši, potreba za većom proizvodnjom obnovljive energije kod kuće sada nadilazi okvire klimatske politike. Ona je strateška nužnost“, moglo bi se i pozitivno razmišljati i to mu se mora priznati. Tada se ponovno vratio na temu „nezakonite migracije“ i rekao da EU ne smije „dopuštati nekontrolirane migracije“, te da se treba „boriti protiv kriminalnih mreža koje ih omogućuju“. I prije 11 godina migracije su bile „nezakonite“ i tada su, uz Angelu Merkel i masone iz Bruxellesa, postojale kriminalne mreže koje su, kao i sada, zarađivale na ilegalnim migracijama. I onda se ponovno u svomu govoru vratio na agresorsku Srbiju izrekavši da je nedavno preminuli Ratko Mladić „ratni zločinac“, koji je odgovoran za genocid u Srebrenici – prvi genocid u Europi nakon Holokausta. I dodao je da je sudjelovanje predstavnika srbijanske države na javnoj pogrebnoj ceremoniji u „potpunoj suprotnosti s vrijednostima Unije kojoj Srbija želi pristupiti“. Nije spomenuo kako je nekoliko dana kasnije u Parizu Emmanuel Macron srdačno primio Aleksandra Vučića i time poručio svima nama da ga baš briga i za Mladića i za Hrvatsku. A EU je također ostao bez jasnoga odgovora Beogradu.
Možda marsovci
- Govorio je i o Hrvatima u Bosni i Hercegovini i dosta nejasno o tomu kako su sustavno preglasavani već više od dva desetljeća od strane sve razularenijih muslimana-Bošnjaka. Rekao je da se Hrvatima u BiH i dalje „uskraćuje legitimna zastupljenost“, ali ne i od koga. Za neobaviještene svjetske političare možda marsovci! I zato nakon ovoga što je rekao o hrvatskim mukama u BiH zbog sustavnoga njihova preglasavanja od strane sve ratobornijih muslimana-Bošnjaka tamošnji Hrvati moraju biti sve zabrinutiji, a muslimani-Bošnjaci će dakako biti sve bezobzirniji. UN je bio mogućnost da se javno pred cijelim svijetom kaže da su u Bosni i Hercegovini kršćanski i katolički Hrvati marginalizirani i ugroženi od strane muslimanskih Bošnjaka. I zato je šteta što je Plenković ostao neodređen.
Afroditi Latinopoulou: Von der Leyen je najveća rasistica!
- Grčka eurozastupnica Afroditi Latinopoulou (Solun, 29. IV. 1991.) održala je vatreni govor u Europskom parlamentu i tijekom rasprave o stanju Unije izravno optužila predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen da je rasistica, jer je naštetila kontinentu kroz migracijsku, klimatsku i socijalnu politiku. Govoreći na grčkom, rekla je: “Gospođo Von der Leyen, nema većeg rasista protiv Europljana od vas”, dodajući: “Uništili ste nas”. Uz to, optužila je predsjednicu EK-a da je napunila Europu nezakonitim migrantima, opterećujući građane porezima i birokracijom, šteteći poljoprivrednicima i zatvarajući tvornice, omogućila “zeleno ludilo”, “probuđeni program”, te potaknula europsku “islamizaciju”. Doslovno je rekla: »Gospođo Von der Leyen, nema veće rasistice prema Europljanima od vas, i to s dokazima. Napunili ste nas ilegalnim migrantima, ugušili ste nas u porezima i birokraciji. Uništili ste naše poljoprivrednike, stočare i naše ribare. Zatvarate europske tvornice i gube se stotine tisuća radnih mjesta. Uništili ste nuklearnu obitelj. Namećete nam “woke” agendu, zeleno ludilo, islamizaciju Europe. Iz našeg džepa plaćate milijune ilegalnih migranata koji su razorili naše četvrti. Siluju, uznemiravaju, ubijaju, a na kraju im dajete i papire kako bi glasali. Ali dali ste nam papirnate slamke, pričvršćene čepove i gay pride. Niste samo najbolja učenica Angele Merkel. Nadmašili ste je, gospođo Von der Leyen. Utopljeni u skandalima pod sumnjama na korupciju. Pfizergate, nestale poruke i odbijanje nadzora nad vama. I sve to bez legitimiteta glasa europskih građana. Samo uz podršku socijalista i Manfreda Webera. Gospođo von der Leyen, iznevjerili ste nas« (https://www.facebook.com/reel/3247217755448388). Svaka čast Grkinji Afroditi?
Pokušali izjednačiti jugoslavenske partizane s hrvatskim braniteljima
- Kako vrijeme odmiče tako ljevica sve više negira Domovinski rat, srpsku agresiju na Hrvatsku, a time i hrvatsku državnu samostalnost. To se vidi i na primjeru u Batinjanima u općini Đulovac gdje su potomci jugoslavenskih partizana uspjeli progurati „zajednički spomenik palima u NOB-u i Domovinskom ratu“. Tzv. antifašisti, tj. oni koji negiraju sve hrvatsko, svoj čin opravdavaju na jako bizaran i opasan način, pa su odabrali 17. rujna kao dan otkrivanja spomenikâ – koji im srećom zasad nije uspio – jer je 16. rujna 1944. u mjesto „ušla Narodnooslobodilačka vojska“. Kakva vojska? Velikosrpska i protuhrvatska koja je srušila hrvatsku državnost, državnost prve obnovljene hrvatske države u XX. stoljeću, kako govori i piše publicist Ivica Ivo Josipović u svim svojim knjigama. Prema onomu što je napisao Moj portal (https://mojportal.hr/aktualno/zajednicki-spomenik-palima-u-nob-u-i-domovinskom-ratu-podijelio-javnost-odgodeno-i-otvorenje/) nije se pobunio HDZ, nego samo Domovinski pokret što je još jedna potvrda da je današnji HDZ otišao na drugu stranu – protuhrvatsku!
Negatori hrvatskoga jezika
- Jutarnji list je objavio članak Nenada Rizvanovića pod naslovom „Bira se 100 najboljih romana na srpsko-hrvatskom govornom području. Mogu predvidjeti koji će biti prvi“ (https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/novo-vrijeme-staro-stanje-15748812). Odmah mi je zapelo za oko „na srpsko-hrvatskom govornom području“. U nastavku Rizvanović pojašnjava da je ovaj izbor pokrenuo beogradski portal https://velikeprice.com/ i da u pozivu piše pojašnjenje da se radi o „stotinu najboljih romana napisanih na srpsko-hrvatskom govornom području i u njegovoj neposrednoj blizini“. N. Rizvanović još dodaje da je redakcija toga srbijanskog portala pozvala »…više od dvije stotine sudionika – pisaca, autora, novinara, sveučilišnih profesora, književnih kritičara, izdavača, filozofa, teoretičara iz regije – ili drukčije rečeno “izabranih čitatelja” – koji, kako stoji na portalu u https://velikeprice.com/, “imaju nekih dodirnih točaka s jezikom i pisanjem, bez obzira na to jesu li iz Zagreba ili Rijeke, Sarajeva ili Jagodine, Bara ili Zrenjanina, Ljubljane i Skoplja”«.
“Naše govorno područje”
- Nakon toga otišao sam na beogradski portal Velike priče i vidio kako posao teče (https://velikeprice.com/kategorija/100-najboljih-romana/), a tamo piše: „Uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokrećemo izbor 100 najboljih romana sa našeg govornog područja“. Opet „našeg govornog područja“. I prvi je Boris Pustnikov iz Zagreba, koji je prije objave svoje desetorice autora napisao: „Moj pogled na našu književnost, na našem jeziku: slijedi deset romana koji su, u različitim fazama čitalačkog iskustva i na različite načine, poremetili sve ono što sam mislio da znam o književnosti.“ Naglasak je „našu književnost“ i „na našem jeziku“. I tu sam stao. Više me ne zanima. A razlog je i slika Ive Andrića u Jutarnjem listu. Dovoljno da shvatimo o čemu se radi.
Povratak raspela u austrijske škole
- Neposredno prije početka nove školske godine u Austriji, Andreas Rabl (FPÖ), gradonačelnik gornjoaustrijskog grada Welsa, naložio je postavljanje 117 raspela te stotina saveznih i pokrajinskih grbova u učionice lokalnih škola. Razlog? Inspekcija je prije početka školske godine otkrila da u učionicama nema 238 raspela, te da nema 187 saveznih i 192 pokrajinska grba. Prema zakonu moraju biti. A. Rabl kaže da ti simboli predstavljaju zajedničke vrijednosti lokalne zajednice te da je samo žurno provodio postojeću zakonsku obvezu. A gdje su raspela u hrvatskim školama? Prevažno je to pitanje da se preko njega olako prijeđe.
Od javnoga do realnog sektora
- Dok u Hrvatskoj u školama nema raspela i obnavljaju se partizanski spomenici, u Sloveniji Janez Janša ispravlja sve ono loše što je tamošnja ljevica upropastila prije njegova povratka na vlast. Janša je najavio sveobuhvatno restrukturiranje javnog sektora u okviru kojeg bi oko 50.000 zaposlenika trebalo postupno preusmjeravati na gospodarstvo. Janša smatra da ih se, kao i kod nas, previše uguralo u državnu službu i da ih se treba polagano riješiti, jer od njih nikakva korist, nego samo šteta. Cijeli proces provodit će se zasad bez otpuštanja, nego kroz prirodni odljev i meke kadrovske prijelaze na realni sektor, što je teško očekivati i neprovedivo, jer ti ne žele raditi nigdje drugdje, a kamoli u „realnom sektoru“. Naime, broj zaposlenih u javnom sektoru povećao se sa 126.000 na 196.000 u 2025. od neovisnosti Slovenije. Zato Janša kaže da je preusmjeravanje dijela kadrovskog potencijala za gospodarstvo nužno zbog velike potražnje za radnom snagom, napominjući da je u proteklom razdoblju izdano 148.000 radnih dozvola za strane radnike. Dakle, sve više ljudi se zapošljava u državnim službama, a u isto vrijeme uvozi se sve više stranih radnika. Isto kao i kod nas.
Lukavi Novica Mihajlović
- Kad smo kod Janeza Janše i Slovenije puno toga je slično i kod nas. To što je najavio otpuštanje nepotrebnih pedesetak tisuća zaposlenika u javnim službama u Sloveniji dočekano je na nož. Isto kao i njegova pomirba s Državom Izrael. Ljubljansko Delo glavni je slovenski medij i trebao bi podržavati svaku vlast, ali ne i onu koju vodi Janša. Posebno su ratoborni prema Janši što je pomirio Ljubljanu s Jeruzalemom i svakodnevno ga napadaju iz svih oružja. Pa i lukavštinama. Jednu od takvih lukavština uporabio je novinar Novica Mihajlović (ne treba Vas čuditi što ima srpsko ime i prezime, jer to je danas u deželi „normalno“) i napisao: »Židovski terorizam ubrzava raspad izraelskih državnih institucija Institut za studije nacionalne sigurnosti upozorava da židovski terorizam i nacionalistički kriminal postaju strateška prijetnja zemlji. Židovski terorizam, koji se do prije nekoliko godina smatrao upravljivim sigurnosnim fenomenom, izraelski sigurnosni stručnjaci ovog tjedna opisuju kao “stratešku prijetnju” samim temeljima države, njezinim institucijama i demokratskom karakteru. To je važno ne samo za razumijevanje situacije na Zapadnoj obali, već i za pitanje koliko dugo država može održavati monopol na uporabu sile ako su židovski doseljenici sve više u sukobu ne samo s Palestincima, već i sa svojom vojskom i policijom. Brojke govore: u prvoj polovici 2026. obrađeno je 660 slučajeva židovskih nacionalističkih zločina, što je 63 posto više nego u prethodnoj polovici, a vojska je izvijestila da je do 80 posto dnevnih izvještaja bilo povezano s ovim fenomenom u nekim brigadama. Nasilje mijenja izraelsku sigurnosnu doktrinu, potkopava vladavinu prava i izraelsku sliku o sebi. Što sve to znači za njegovu međunarodnu legitimnost ove zemlje?« (https://www.delo.si/novice/svet/judovski-terorizem-pospesuje-razkroj-izraelskih-drzavnih-institucij). Novicu navodno brine porast kriminala i zločina u Izraelu. Prenaivno da bi se u to povjerovalo.
Jugonostalgičarski dernek
- Koncem ljeta već osam godina na Korčuli se održava višednevni ljevičarski jugonostalgičarski dernek koji zasigurno plaća aktualna hrvatska vlast. Tako je bilo i ovoga puta. S ovoga događaja izvješćuje novinar Slobodne Dalmacije Damir Pilić i iznio je neke od tema kojima su se sudionici bavili u korčulanskom Ljetnom kinu. Iako i sâm žestoki ljevičar, Pilić je napisao da su prvu večer ljevičarskog festivala „obilježili žestoki verbalni dueli između dijela publike i sudionika rasprave “Povratak prošlosti: revizionizam i mržnja”. Pokazalo se da stari marksistički principi kritike i samokritike još uvijek žive na ljevici“ (https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/s-mora-i-kraja/na-ljevicarskom-festivalu-u-korculi-doslo-do-zestoke-kritike-i-samokritike-mi-ljevica-izdali-smo-zene-radnike-sve-1579809). Cijeli ovaj jugonostalgičarski festival moderirao je Dragan Markovina. Neki od ljevičarskih sudionika predbacili su glavnom uredniku ljubljanske “Mladine” Robertu Botteriju da su krivi za raspad Jugoslavije za „posljedični dolazak kapitalizma i uspon nacionalizma na Balkanu, što je Botteri dijelom čak i priznao“, piše Pilić.
Pokušaj opravdanja za srpsku pobunu i agresiju na Hrvatsku
- U nastavku Pilić piše da je Markovina postavio provokativno pitanje o krivici religije za raspad Jugoslavije i koja se nakon njezina raspada ojačala i postala „utjecajna“ iako je proizvela „pojačanu mržnju i netoleranciju prema manjinama svih vrsta, uključujući i prema migrantima“, iako je to u suprotnosti s vrijednostima koje izviru iz evanđelja, dodao je Pilić. Da bi Markovina bio što uvjerljiviji podržala ga je književna kritičarka Katarina Luketić i izjavila: „Stvar se dogodila zato što je netko ozbiljno radio na tome, punih 30 pa i 40 godina, još od 80-ih godina prošlog stoljeća, a prijelom se dogodio 90-ih godina i mi danas živimo posljedice tog prijeloma. Identiteti su došli pod znak pitanja i ovo danas je trijumf revizionizma, prije svega u Srbiji, ali i u Hrvatskoj, pa i u Sloveniji“. I bolje da nije Katarina govorila. A da je Katarina Luketić „originalna“ potvrđuje ono što je, prema Piliću, u nastavku govorila na Korčuli, a rekla je „da se u Hrvatskoj u nekom času srpski nacionalizam poistovjetio s jugoslavenstvom“, što je po njoj opravdanje za srpsku pobunu i agresiju na Hrvatsku i dodala kako je bilo nerazumno od Hrvata što su se branili od srpske agresije i nisu htjeli Jugoslaviju jer su pritom „zaboravili da je Jugoslavija bila ideja hrvatskih intelektualaca“!
Ljevica nikad nije bila – demokratska!
- Nakon što je Markovina izrazio nezadovoljstvo što je tzv. civilno društvo u Hrvatskoj izgubilo ljevičarski karakter, jer u „novije vrijeme u civilno društvo ulaze desnica i Crkva, pa su se na udaru, među ostalim, našla i ženska prava koja su u socijalizmu već bila ostvarena“, rekao je on. Baš njega briga za „ženska prava“, ali da je lukav treba priznati. To je izazvalo K. Luketić da kaže kako ne misli da je Jugoslavija bila “Belle Epoque”, jer je uza svu liberalizaciju postojala „podzemna struja nacionalnih ideja“, što bi, po njoj, također trebalo značiti nešto jako loše. A u nastavku je pokazala neznanje i nesnalaženje u aktualnim globalizacijskim situacijama izjavivši: „Kad smo 2013. ulazili u Europsku uniju, činilo se da je desnica poražena i da je splasnula. Ali tada je i Europa bila drukčija. A danas se širom Europe više ljudi poistovjećuje s nacijom nego ikad u povijesti. Pogledajmo Hrvatsku: kad je 2016. Karamarko došao na vlast i kad je njegov ministar kulture Zlatko Hasanbegović izjavio da je antifašizam obična floskula, to je odjeknulo poput bombe. A danas gotovo svaki drugi političar govori to isto“. Cijela ta svađa i plakanje za Jugoslavijom kao i nadmudrivanje zasmetalo je muslimansko-bošnjačkom pjesniku Ahmedu Buriću pa se javio iz publike i rekao ono što se nije svidjelo Markovini, koji je – nakon što je Burić uspio izreći da „Ljevica nije izdala samo žene, ljevica je izdala sve, od radnika nadalje. Ali nisu Hrvatska i Slovenija rasturile Jugoslaviju, nego je to učinio velikosrpski nacionalizam“ – odmah zaključio raspravu. Demokratski? Dakako da nije bilo demokratski. Jer ljevica nikada nije ni bila – demokratska!
Opasne generičke klortalidon tablete iz Indije
- Tisuće boca diuretičkog lijeka, klortalidon tableta, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka i zadržavanja tekućine povučene su zbog neuspjelog testiranja, navodi se u izvješću o provedbi koje je ovog tjedna objavila američka Uprava za hranu i lijekove. Indijska tvrtka Inventia Healthcare Limited povlači 13.567 boca generičkih klortalidon tableta, u jačini od 25 miligrama i 100 tableta po boci, navodi se u izvješću. Razlog opoziva je “neuspjela specifikacija otapanja”, za koju je FDA rekla da je razlog za opoziv broj 1 od 2020. do 2023. godine. To znači da se aktivni sastojak lijeka nije pravilno otopio, što je utjecalo na sposobnost tijela da ga apsorbira. U obavijesti o opozivu nisu navedeni drugi detalji o neuspjelom testiranju. Opoziv je pokrenut 3. rujna i u tijeku je diljem SAD-a, navodi se u izvješću o provedbi. FDA je klasificirala opoziv 17. rujna kao klasu II, ili “situaciju u kojoj uporaba ili izloženost virusnom proizvodu može uzrokovati privremene ili medicinski reverzibilne štetne zdravstvene posljedice ili gdje je vjerojatnost ozbiljnih štetnih zdravstvenih posljedica mala”. Klasa II je druga u troslojnom sustavu koji koristi FDA za klasifikaciju opoziva.
Američko udruženje za srce i dalje preporučuje ljudima s visokim krvnim tlakom taj opasni lijek
- Prema web stranici američke vlade MedicinePlus, klortalidon je klasificiran kao diuretik, ili “pilula za vodu”, koja se koristi za liječenje “visokog krvnog tlaka i zadržavanja tekućine”. Klortalidon se može koristiti za liječenje zadržavanja tekućine, poznatog kao edem, uzrokovan bolešću jetre, bolesti bubrega ili kongestivnim zatajenjem srca, kaže klinika Mayo. I sada pročitajte ovo, iako obavijest o opozivu nije dala upute potrošačima koji koriste lijekove, Američko udruženje za srce preporučuje ljudima s visokim krvnim tlakom da ne “smanje ili prestanu uzimati lijekove” i da “nikad ne prestaju uzimati propisane lijekove bez savjetovanja sa svojim zdravstvenim radnikom”. Dokle? Do smrti! U lipnju je Inventia Healthcare Limited odvojeno povukao dvije serije klortalidonskih tableta, također zbog neuspjelih specifikacija otapanja, navodi se u izvješću o provedbi. Taj opoziv utjecao je na 11.460 boca istih lijekova za snagu od 25 miligrama. A u kolovozu 2026. otprilike 5.000 pakiranja dabigatraneteksilatnih kapsula, lijekova koji se koriste za smanjenje rizika od moždanog udara ili zgrušavanja krvi kod ljudi s određenim vrstama fibrilacije atrija, povučeno je zbog povišenih nečistoća. Lijek je također proizveden u Indiji, u Alkem Laboratories Ltd., koji ga je distribuirao za glavne farmaceutske proizvode sa sjedištem u Indianapolisu (https://www.theepochtimes.com/us/thousands-of-bottles-of-blood-pressure-medication-recalled-across-us-6090810?utm).
Deklaracija koja potvrđuje važnost obitelji
- Civilno društvo za Ženevsku deklaraciju o konsenzusu, Globalna koalicija za zdravlje žena, zaštitu života i obitelj i Organizacije civilnog društva iz svih regija svijeta, rade već godinama zajedno s vladama na unaprjeđenju Ženevske deklaracije o konsenzusu (https://civilsocietyforthegcd.com/wp-content/uploads/2026/09/geneva-consensus-declaration-a-75-626.pdf). Što je Ženevska konsenzusna deklaracija o zdravlju žena i jačanju obitelji? Ženevska deklaracija o ženskom zdravlju i jačanju obitelji povijesna je međunarodna deklaracija (dokument) koju su 2020. godine pokrenule Sjedinjene Države, zajedno s Brazilom, Egiptom, Mađarskom, Indonezijom i Ugandom. Taj dokument položen je kod glavnog tajnika UN-a (UN-ov dokument A/75/626) kao službeni dokument Opće skupštine. Deklaracija ima 43 potpisnika i očekuje se da će nastaviti rasti. U skladu sa svoja četiri načela, Deklaracija potvrđuje važnost obitelji kao “prirodne i temeljne skupine društva” i kategorički poriče da je pobačaj međunarodno pravo. Na taj način, Deklaracija stvara trajni pravni zapis o stavovima potpisnika o tim pitanjima koja time imaju stalnu važnost za diplomate, kreatore politike, znanstvenike i suce. (https://civilsocietyforthegcd.com/)
Ideologija »woke« na sveučilištu
- John Armstrong, predavač financijske matematike na elitnoj instituciji »King’s College«, objavio je upozoravajući esej o nasrtaju na akademske slobode na londonskim sveučilištima. U »Spectatoru«, jednom od najstarijih tjednika na svijetu, opisao je buđenje takozvanoga »woke« kulta kojim se uvodi kultura otkazivanja, političke korektnosti, nasilne uključivosti, fatalnih tolerancija i bizarnih spolnih orijentacija… U tekstu se posebno ističe primjer londonskoga sveučilišta »Imperial College« na kojem se kapilarnim procesima uvodi diktatura rodnih ideologija. Ucjenama se zahtijeva od profesora i studenata da postanu saveznici LGBTQ+ pokreta, da plaćaju donacije za fakultetsku mrežnu agendu EDI (jednakost, raznolikost, inkluzivnost), a napredovanja se uvjetuju pozitivnim stajalištima prema homoseksualnosti ili transrodnosti. Homofilni odgovori u prijavnim anketama donose ukupno 13,5 posto ukupnih bodova u procjeni napredovanja. Među posljednjim žrtvama slobodne misli bila je profesorica Simone Buitendijk jer je na bivšoj društvenoj mreži »Twitter« palcem prema gore označila neki transfobni materijal. Nakon linča napustila je »kraljevski koledž«, a danas je prorektorica sveučilišta u Leedsu (https://www.croris.hr/crosbi/publikacija/rad-ostalo/793000).
Povukla se čileanska feministica
- Jedna dobra vijest. Čileanska ljevičarska političarka i zagovornica raznih oblika globalizacijskoga fašizma, Michelle Bachelet, službeno se povukla iz utrke za glavnu tajnicu UN-a 20. rujna 2026., nakon što je njezina kandidatura izgubila političku potporu i doživjela kolaps na neformalnom glasovanju u Vijeću sigurnosti. Bachelet je u utrku prvotno ušla u veljači 2026. uz nominaciju tadašnje lijevo orijentirane čileanske administracije Gabriela Borića te uz potporu Meksika i Brazila. Međutim, nakon promjene vlasti u Čileu i dolaska na dužnost suverenog predsjednika Joséa Antonija Kasta, Čile je službeno povukao potporu njezinoj kandidaturi, i time značajno oslabio njezinu poziciju. Neposredni povod za povlačenje bio je rezultat trećega neformalnog probnog glasovanja (straw poll) u Vijeću sigurnosti UN-a. Na tom tajnom glasovanju Bachelet je dobila samo 1 glas potpore (“encourage”) i čak 11 glasova protiv (“discourage”) od ukupno 15 članica Vijeća, čime je njezina kampanja postala neodrživa. I morala se povući.
Izložba pedofila Otta Mühla
- Da je austrijsko društvo pred velikim problemima pokazuje i slučaj osuđenoga pedofila Otta Mühla. Naime, ovih dana Bečki muzej akcionizma (Wiener Aktionismus Museum – WAM), radikalni poslijeratni umjetnički pokret osnovan 2024. godine, unatoč prosvjedima, omogućio je ovomu umrlom pedofilu – koji je nekoliko godina proveo u zatvoru – da se i nakon njegove smrti izlažu njegova djela. Prosvjednici protiv Mühla uoči otvaranja izložbe prosvjedovali su i nosili transparente na kojima je, između ostalo pisalo: “Mühl mora biti izbačen s tržišta umjetnina” i “Mühl je pedofil, kriminalac i pripadnik guru sljedbe”. Otto Mühl (Grodnau, Austrija, 16. VI. 1925. – Moncarapacho, Portugal, 26. V. 2013.), austrijski je osuđeni seksualni kriminalac i umjetnik, poznat kao jedan od suosnivača i glavni sudionik Bečkog akcionizma te osnivač Komune Friedrichshof. Godine 1943. Mühl je služio u njemačkom Wehrmachtu, gdje se prijavio na obuku za časnike. Promaknut je u čin poručnika, a 1944. godine sudjelovao je u pješačkim borbama njemačke ofenzive u Ardenima.
Mühlov homoseksualni performans iz 1962. godine
- Šezdesetih godina prošlog stoljeća Mühlov je cilj bio „prevladati štafelajno slikarstvo prikazivanjem procesa njegova uništenja”. Izrađivao je rizomatske strukture od otpadnog željeza (*Gerümpelplastiken*), no ubrzo je prešao na „akciju” (*Aktion*) po uzoru na newyorške *happeninge*. Godine 1962., u dobi od 37 godina, u Mühlovu ateljeu u ulici Perinetgasse izvedena je prva „akcija“ pod nazivom *Die Blutorgel*; izveli su je sam Muehl, Adolf Frohner i Hermann Nitsch. „Die Blutorgel“ je bila kultna i iznimno provokativna višednevna izvedba (art performans) iz 1962. godine u Beču, koju su izveli Otto Mühl, Hermann Nitsch i Adolf Frohner. Umjetnici su se zazidali u podrum, stvorili zajednički manifest pod istim imenom i izvodili radikalne akcije koristeći tijela, destrukciju predmeta te životinjsku krv i utrobu. Cilj je bio provocirati građansko društvo i osloboditi potisnute nagone. Sam performans „Die Blutorgel“ ustvari je bio homoseksualni, tj. postao je središnji alat toga Mühlova „umjetničkoga djela“.
