Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Hrvatima u Srbiji prijeti potpuni nestanak

Glavni izvođači ovih radova su Tomislav Žigmanov i njegova produžena ruka Jasna Vojnić

 

Uz pomoć Beograda i Zagreba, a preko par tisuća „bunjevačkih Hrvata“ (Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme) i nekolicine hrvatskih beskralježnjaka, sistematskim djelovanjem unazad dvadesetak godina, praktično od lociranja svih „hrvatskih“ krovnih institucija u Subotici, Hrvati u Srbiji dovedeni su u stanje nepostojanja, jer su samo „bunjevački Hrvati“ iz subotičkog atara ovdje podobni Hrvati i za Beograd i za Zagreb!

Glavni izvođači ovih radova su Tomislav Žigmanov i njegova produžena ruka Jasna Vojnić.

No, sve perfidno počinje od 1918. godine i tko to na ovim prostorima ne zna stradao je, posebno ako je Hrvat, a još gore ako je srijemski Hrvat!

O ovome govorim i pišem unazad više od deset godina, a stradanje Hrvata u Srbiji upravo je u posljednje vrijeme intenzivirano i danas možemo govoriti da praktično hrvatska manjinska zajednica u Srbiji ne postoji osim kroz lažne i farsične hvalospjeve Jasne Vojnić, predsjednice HNV-a (u dva mandata), zastupnice HDZ-a u Hrvatskom saboru i nositeljice političke inicijative za novi saziv HNV-a, Hrvatske nacionalne vizije te nekolicine njenih trabanata!     

Upravo inicijativa i propaganda oko izbora za novi saziv HNV-a, koja traje više od godinu dana, potpuno je razgolila ovu situaciju jer su formirane samo dvije liste kandidata, Vojnićkina i Žigmanovljeva, obje iz subotičkog bunjevačkog okruženja sastavljene od već poznatih likova!

Za kandidaturu liste za saziv HNV-a je po srpskim zakonima dovoljno prikupiti 230 validnih potpisa, pri čemu je za Vojnićkinu listu, koju milijunima eura podržava Zagreb, prikupljeno oko 500 potpisa, a za Žigmanovljevu upola manje.

Svi ostali Hrvati iz cijele Srbije zahvaljujući politici ovo dvoje „bunjevačkih Hrvata“ dovedeni su danas u situaciju da ne mogu prikupiti niti tih 230 potpisa i pobjeda bilo koje od ovih dvaju lista definitivno je pogubna za ovdašnje Hrvate!!!

Osim toga da Hrvati u Srbiji“ ne mogu prikupiti 230 potpisa za svoje predstavnike u HNV-u dovoljni su još samo neki pokazatelji (a ima ih tisuće) da se vidi dokle je dovedena ovdašnja hrvatska manjinska zajednica.

Hrvati Beograda, Novog Sada i cijele centralne Srbije se praktično ne spominju, nekada veliki hrvatski centri, Srijemska Mitrovica,  Ruma, Petrovaradin i Zemun su marginalizirani, a srijemskim Hrvatima se zamazuju oči otvaranjem „malih matica“ u Šidu (?!) i Rumi, pri čemu je ova u Rumi prava sramota u odnosu na ono što Hrvatima u Rumi pripada – Hrvatski dom, sagrađen od njihovog novca!

Hrvatski dom u Rumi

Umjesto toga hrvatskoj kulturnoj udruzi u Rumi Jasna Vojnić je velikodušno sagradila drvenu nadstrešnicu i kuhinju u dvorištu njihove sadašnje zgrade na periferiji Rume uz pompezna slavlja, ugradnju „vremenske kapsule“ u temelje, otvaranja, slikanja i prikaze u ovdašnjim „hrvatskim“ medijima! A svi radovi koštaju koliko samo tv studio u „Matici“ u Subotici (koja je ukupno do sada progutala preko pet milijuna eura poreskih obveznika iz Republike Hrvatske)!

Drvena nadstrešnica u Rumi služi posjetiocima „kulturnih“ sadržaja dok su izvođači istih izloženi vremenu (suncu, kiši, vjetru, snijegu)! Kuhinja ima i aparat za kavu (!), a sve je okićeno jeftinim kičem uz dodjelu zahvalnica, slika, plaketa, ključeva i tome slično te ingenioznim propagandnim parolama prikladnim za uzrast u vrtićima: „Sagradi mlin gdje je voda“. „Odrasti gdje si posijan“ i sl.!

Aparat za kavu, „Gubec“ ušuškan u šaš, ključ od kuhinje veličine pol metra

Uz sve ide drvena skalamerija koja predstavlja vodenicu na čiji točak djeca sipaju vodu iz bokala (ima vode!) uz asistenciju (slikanje) Jasne Vojnić. Uvrijedljivo i ponižavajuće!

Još tužnija je priča oko rodne kuće bana Jelačića koja je godinama zamandaljena, a bez njenog otkupa u cijelosti nikada neće postati ono što bi trebala biti: kulturni i administrativni centar svih Hrvata u Srbiji!

Hrvati u Hrvatskoj, a pogotovo u cijelom svijetu čak ni ne znaju da se rodna kuća bana Jelačića nalazi u Srijemu, u Petrovaradinu, i priča o njoj je prava sprdnja s osjećanjma Hrvata!

U Hrtkovcima, mjestu koje je sinonim za izgon Hrvata iz Vojvodine,  nije ni pedviđena „mala matica“ i tamošnja hrvatska udruga nema nikakve šanse da dobije svoje prostorije, a „velikim uspjehom hrvatske diplomacije“ je proglašeno otvaranje škole tamburice za devetero djece iz tri tamošnja hrvatska sela!

Sramota do bola!

Miroslav Cakić, Novi Sad, 27. rujna 2026.

Povezane objave

CRTICE IZ POVIJESTI HRVATA U AMERICI – Ženska (gospojinska) društva

hrvatski-fokus

Svoje aktivnosti usmjerit ćemo na još bolju suradnju s Hrvatima u Srbiji

HF

Šef sale restorana za daće

hrvatski-fokus

Vidim

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više