Za biti u razredu treba diploma, za Sabor ne treba. Dovoljno je blajhati i prodavati maglu okolo i pritom se bogatiti.
Svaki dodatak na mirovinu je povećanje standarda i ublažavanje siromaštva. Lani je taj dodatak bio 6 eura po navršenoj godini staža. Bolje išta, nego ništa, rekli bi neki. Međutim, to je bilo krajnje ponižavajuće. Neki su to nazvali 13. mirovinom. To nije ni trećina 13. mirovine. Znamo što je 13. mirovina. U nekim zemljama EU-a umirovljenici primaju 13. mirovinu već nekoliko godina. Mi to očito ne možemo. Slovenija je tu daleko ispred nas. Da ne govorim o ostalim državama Europe.
Nama su puna usta umirovljenika i brige o njima. Istina, mirovine svake godine rastu. Inflacija je brža od tog rasta i pojede rast prosječnih mirovina. Malo je umirovljenika koji primaju više od prosječne mirovine, koja je negdje oko 720 eura. Oni s visokim mirovinama, bivši funkcionari i saborski zastupnici su izuzetak. Njima ne treba nikakav poseban dodatak. Oni ne osjete inflaciju. Žive iznad prosjeka mnogih. Imaju veće mirovine od prosječnih plaća u Hrvatskoj. Jesu li to zaslužili, pitanje je sad? Mislim da mnogi od njih nisu, posebno bivši saborski zastupnici. Što su to oni uradili za ovu državu da ih sada država obligatno nagrađuje? Mislim i smatram da bi se njima mirovine morale obračunavati kao i ostalim građanima.
Puno je bivših dužnosnika, svake vrste. Velik se novac izdvaja za njih. Taj bi novac trebalo preusmjeriti tamo gdje je najviše potreban. Na osiromašene i bolesne. Mi smo socijalna država. Stvaramo bogataše i sirotinju. Sve je veći jaz između njih. Nikakvi dodaci, pa ni 13. mirovina to ne može ublažiti. Stvar je u sustavu, koji je u najmanju ruku nepravedan. Premijer je sebi, ostalim dužnosnicima i državnim službenicima, enormno povećao plaće. Išlo je to linearno, što nije u redu. Premijer zaslužuje veću plaću, nego što je ima, budimo realni, ali neki službenici to ne zaslužuju. Veliki novac odlazi na njihove plaće. Pitamo se zašto? Što dobivamo za taj novac? Raslojavanje i siromaštvo velikog broja ljudi, posebice umirovljenika. Dio tog novca trebao je ići umirovljenicima.
Najniže mirovine bi trebalo povećati, a najviše smanjiti
Najniže mirovine bi trebalo povećati, a najviše smanjiti. Nitko se ne želi upuštati u to. Međutim, to je nužno potrebno, želimo li iole sretan i zadovoljan narod. Svi podjednako trebamo za život i osnovne potrebe. Činjenica je da netko svom unuku ili praunuku ne može kupiti ni čokoladu, dok onaj drugi s višom mirovinom mu može kupiti auto ili stan. Gdje je tu pravda? Gdje je tu pravednost? Poznajem saborsku zastupnicu koja u svom mandatu nije progovorila više od desetak riječi u Saboru, a mirovina joj je iznad 2.000 eura. Uz put, ima srednju spremu. Učiteljica ili profesorica, sa visom stručnom spremom, ima prosječnih 700 eura mirovine. Zar njihovi unuci ne zaslužuju auto? Zapravo nije stvar u tome, nego u sustavnom poniženju i omalovažavanju svega, naročito obrazovanja. To nijedna prava i poštena država ne radi. Takve države cijene i adekvatno nagrađuju svaki doprinos tijekom radnog vijeka. Zar dvije ili tri godine u saboru vrijede više nego 35 ili 40 godina u razredu? Za biti u razredu treba diploma, za Sabor ne treba. Dovoljno je blajhati i prodavati maglu okolo i pritom se bogatiti. Besplatno jesti, piti, primati poklone i razne usluge, od frizure, pedikure, do građevinskih radova, besplatnog ljetovanja i zimovanja. To je korupcija u izravnom obliku. Koga briga?
Starost bi morala biti časna i dostojanstvena
Takve nije briga niti kolika bude vrijednost jedne godine radnog staža za izračun mirovinskog dodatka. Ministru se nedavno navodno omaklo kako to opet bude 6 eura po godini. Sram ga može biti. Mogao je barem obračunati tekuću inflaciju. To bi bilo negdje oko 9 eura po godini. I to je ništa i daleko je od 13. mirovine.
Zar će se predstavnici umirovljenika time zadovoljiti? Bore li se oni uopće za veći standard umirovljenika ili samo za svoj opstanak na pozicijama, na kojima trenutno jesu. Bunt i nezadovoljstvo malim mirovinama bi trebali izaći na ulicu. Umirovljenika ima preko 1,2 milijuna. Svi oni su glasači. Velika je to vojska. Za koga će glasati na sljedećim izborima? Za one koji ih sustavno omalovažavaju i ponižavaju ili za one koji se bore za njih.
U Europi smo. Europa smo. Bilo bi dobro da se tako i ponašamo. Nigdje umirovljenicima ne cvatu ruže, ali dostojno žive. Kod nas mnogi jedva preživljavaju. Moraju paziti na svaki cent. Ako kupe lijek nemaju za hranu i obrnuto. Takvu starost nitko nije zaslužio. Nažalost uobičajeno je pravilo da te mnogi cijene po novcu kojeg imaš. Umirovljenici su po tome na dnu dna. Nužno zlo, koje košta državu.
Vrijeme je da se to promijeni. Starost bi morala biti časna i dostojanstvena. Bez pristojne mirovine to je nemoguće.
Za nadati se da će se to s mirovinama promijeniti. Da će se prema starijim osobama ponašati s dužnim poštovanjem i razumijevanjem, da će se riječi i obećanja konkretizirati, pretvoriti u djela i da se nećemo više sramotiti pred naprednim i modernim svijetom. Nije istina da novaca nema. Novaca ima. Treba ga samo pošteno i racionalno raspodijeliti i usmjeriti.
