Kohlova Europa

Prvi veliki političar XX. stoljeća

Međunarodne reakcije na smrt Helmuta Kohla pokazuju da je on utjelovljavao Njemačku kakvu žele mnogi naši saveznici i partneri: zemlju koja njeguje suradnju, ne zakidajući druge. Zemlju koja snosi odgovornost, a ne nameće je drugima. Zemlju koja vodi, a ne odnosi se skrbnički prema drugima. Kohlova metoda, čiji je cilj bilo produbljivanje Europske unije, a istovremeno strpljivo postizanje kompromisa u njenim institucijama, za Europljane je bilo ispunjenje obećanja da najveća zemlja Europe nakon ponovnog ujedinjenja neće zlorabiti svoju moć. Ta ostavštinu najbolje bi dovela do izražaja komemoracija u Europskom parlamentu. Europska unija, a posebno Europski parlament, svoj današnji oblik duguju ovom njemačkom kancelaru više no ijednom drugom političaru, sa svim prednostima i manama koje je on donio.

Helmut Kohl

Kohl je bi prvi veliki političar 20. stoljeća. On simbolizira sve pouke iz epohe slomova civilizacije, a najvažnija pouka za njegovu generaciju glasi: međunarodna suradnja, i to ne samo u Europi. Da su ta vremena prošla posebno se vidi po izlasku anglosaksonskog svijeta iz zapadnog „konvoja“, kako se govorilo u Kohlovo vrijeme. George H. W. Bush Njemačkoj je ponudio „partnerstvo u liderstvu“, danas američki predsjednik kritizira Nijemce zbog njihova izvora. A Britanci će Kohlovo životno djelo, osim ako se ne dogodi čudo, uskoro potpuno napustiti. Nedvojbeno je da danas u svjetskoj politici puše drugi vjetar koji je mnogo nepomirljiviji i više nacionalistički, a u sukobu s islamizmnom mnogo ratoborniji nego u Kohlovo vrijeme.

To su osjetili i njegovi nasljednici. Schröder se u prijeporu oko rata o Iraku zavadio s Amerikom; Merkel je u krizi eura i izbjegličkoj krizi mnoge Europljane okrenula protiv Njemačke. To je između ostalo povezano s time da ovdašnja javnost od političara očekuje da samosvjesnije zastupaju njemačke interese nego prije dvadeset godina. Kohlova Europa nije propala; samo je prebrodila mnogo oluja. Međutim, njegova metoda ne funkcionira, možda je ona prošlost.

Nikolas Busse, Frankfurter Allgemaine Zeitung