UN se pretvorio u monstruma!

Međunarodni kazneni sud uskoro će sve normalne ljude progoniti

 

 

Djelo Michela Schoojansa Skriveno lice UN-a Prema novoj svjetskoj vladi u izdanju Verbuma, Split, 2006., mi je poslužilo da pronađem sile skrivene iza Istanbulske konvencije i genezu i ciljeve  toga projekta uperenog protiv obitelji. Autor je belgijski isusovac rođen 1930. Predavao je teologiju i političku filozofiju na sveučilištu u brazilskom Sao Paolu. Član je uglednih organizacija u Vatikanu (Akademije papinske za društvene znanosti), Bruxellesu (Kraljevski institut za međunarodne odnose), Parizu (Institut za demografsku politiku), Washingtonu (Institut za istraživanje stanovništva). U knjizi on naglašava voluntarizam i konsenzualnost ljudskih prava danas, te da nitko više ne snosi odgovornost.

Ni sami roditelji na Zapadu više ne moraju odgovarati za svoju djecu čija "nova prava" – posebno na seksualni užitak moraju biti oslobođena od svakog roditeljskoga prava na uplitanje. UN umjesto iskorjenjivanja nepismenosti, gladi, rata, bavi se eutanazijom, pobačajem, masovnom sterilizacijom stanovništva, homoseksualnošću itd. Odluke se u UN paratijelima donose konsenzusom, što u praksi znači prostom većinom. Nacionalna zakonodavstva se još opiru, ali su izložena pritiscima od diplomatskih, materijalnih do suptilnog podmićivanja da bi se nametnulo svim ljudima novu etiku propisanu sporazumima koji imaju snagu zakona, pa i naddržavnog zakona. Uz pomoć nekih nevladinih organizacija koje plivaju u obilju i koje su se organizirale kao stalni forumi, pravo nacija pomalo gubi na sadržaju, a politička se moć tih suverenih nacija svodi na bijedni ostatak.

 

Međunarodni kazneni sud mogao bi progoniti protivnike pobačaja, eutanazije, homoseksualnih prava; prema famoznoj Deklaraciji o braniteljima novih prava, čl. 9. oni koji se opiru tim pravima mogu i trebaju biti gonjeni (čak i države?!), čl. 12! OECD (organizacija za ekonomski razvoj) po sporazumu MAI gazi prava suverenih država i ljudi u korist investitora. Postavimo li kao načelo da društvo općenito, posebice političko društvo mora biti doktrinarno potpuno tolerantno, dakle ravnodušno prema svim pitanjima koja se tiču istine, dobra, zla itd., to isto društvo postaje potpuno nesposobno reći što su ljudska prava. Više nema smjernica budući više nema temelja; više nema zabrana jer nema više ničega što se može prekršiti, više nema propisa jer nema više dužnosti – to je nepoštovanje čovjeka i najkraći put do džungle.

 

UN je u Pekingu i New Yorku gurao:

a). gender (rod) tj. da su razlike muško ženske tobože samo plod kulturalni

b) svatko može birati svoj spol, ili ga mijenjati operacijom (od 2006. godine HZZO snosi troškove hormonalne pripreme i operacije!, op. T.T.). U to su uključeni i "pravo" homoseksualnih brakova na usvajanje djece, obvezatan seksualni odgoj adolescenata u perspektivi roda (Jok Jokiću, op. T.T.), seksualna sloboda bez nadzora roditelja.

Protokol 12. ožujka 1999. predviđa kazneni progon u slučaju teškoga ili sustavnoga povrjeđivanja prava žena.

 

Ono za što su istinski zainteresirane siromašne države jest pravo na hranu, vodu, školu, zdravstvo, posao, dostojnu starost, osobnu sigurnost, krov nad glavom – njih ne zanimaju prava transseksualnih osoba, tj. nova ljudska prava kojima je jedini cilj zatiranje obitelji i depopulacija, te jača ovisnost država o velikom kapitalu. Talijanski državnik Romano Prodi kazao je da je "model europske integracije… izvor kojim se treba koristiti za upravljanje svijetom". Je li baš tako?

U anglosaksonskim zemljama "common law" ostavlja mnogo prostora subjektivnoj interpretaciji sudaca i njihovoj procjeni, tako da presedan može postati zakon!

 

Birokracija UN-a i EU-a u ime međunarodnog pravnog poretka provodi anonimni liberalni totalitarizam bez lica. Regionalizam i separatizam dodatno jačaju naddržavu! Međunarodna država može po Kelsenu, pravniku koji je "otac" tog pravnog Frankensteina, nametnuti obveze ili zabrane koje se tiču bilo kojeg područja (znanost, tehnika, ekonomija, monetarna polotika, biomedicina). S druge strane pojedinac može činiti sve što poželi, u to se država ne miješa (Hobbesov model?).

 

UN postaje stroj za nadziranje života, čak je riječ majčinstvo izbačena iz konačnog dokumenta Pekinške konferencije 1995. godine (vidi str. 190., 191.). Evo što je ustanovio Francuski komitet u "Barometru zdravlja mladih", 24. XI. 1998.

1) sve veća krhkost djece iz obitelji s jednim roditeljem ili iz nanovo sklopljenih obitelji

2) to utječe i na zdravlje mladih. Dr. Benchetrit tvrdi "djeca koja su pogođena pretilošću često su sama, bez brata i sestre i proizlaze iz razrušenih obiteljskih zajednica gdje je povećan indeks narkomanije, alkoholizma, nasilja!

 

Gary Becker, dobitnik Nobela za ekonomiju, dokazao je korelaciju između uloge obitelji i oblikovanja ljudskoga kapitala. Becker je mjerio cijenu razvoda, cijenu i trošak djeteta. Dokazao je da ljudski kapital nosi 80 posto bogatstva moderne nacije. On još tvrdi da 30 posto BDP-a dolazi posljedično od rada majki koje potiču i odgajaju svoju djecu! Schoojans iznosi da UN želi uništiti obiteljske institucije.

Pariški ekonomist Lacaillon dokazuje da je porezna politika nepravedna prema obitelji, koja je zapravo tvorac i jamac budućnosti!

Obitelj je ključ blagostanja i sreće kako obitelji tako i čovječanstva.

Nakon metamorfoze UN-a Crkva izgleda danas kao jedina institucija koja u sebi nosi shvaćanje čovjeka u skladu s demokratskim poretkom. Schoojans tvrdi da je već počeo novi i opći rat protiv čovjeka.

 

POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA EU-a

 

čl. 1. svatko ima pravo na život (osim zametka, op. T.T.)

čl. 2. nitko ne može biti osuđen na smrt ili pogubljen (čak niti za terorizam i krajnje podmukla i nečovječna djela op. T.T.)

čl. 13. umjetnost i znanstvena istraživanja su slobodni. Poštuje se akademska sloboda (bioetički dvojbeni postupci i raspirivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje te iskazivanje moralno neprihvatljivih stavova također?, op. T.T.)

čl. 23. jednakost muškaraca i žena…

Dobro je što ovaj članak štiti žene jer mnogi poslodavci uzimaju radije muške zaposlenike, jer žene radi trudnoće, bolesti djeteta i sl. uzimaju bolovanja, a i političke stranke imaju nedovoljno ženskih kandidata.

S druge strane postoje zanimanja koje fizički, psihološki i fiziološki više odgovaraju muškarcima (policajac, vojnik, građevinski radnik, pomorac, mehaničar, rudar), tj. ženama (medicinska sestra, teta u vrtiću, krojačica, florist); kvote su u takvim slučajevima diskriminacija, makar pozitivna.

Članak 32. koji zabranjuje rad maloljetnika ima smisla u bogatoj zajednici poput EU-a, ali onemogućuje pedagoški postupak samoostvarivanja i uključivanja u društvo ovisnika, prijestupnika i psihičkih bolesnika putem radne terapije u smislu ozdravljenja i sazrijevanja.

 

Teo Trostmann