IseljeništvoNemiri by HF10/07/2018 Plavetna nit dima Po papiru skakuću slova, da strofa dobije rimu još, nedostaje jedna riječ nova, u nisci zlatoj biserni broš. Od lule plavetnu nit dima, petrolejka na stolu uvlači, vani je sve jači mraz, zima, a u mene se nemir zavlači. Davno sam odagnao san, pišući pjesme u misli moru, skoro će jutro i novi dan, a rime ne smiju zateći zoru. One su kao neki vampiri, zvijezde i mjesec im godi, moji poslijeponoćni nemiri, samo su tada na slobodi. Ja i te rime volimo mrak, u osvitu bi se sve iskrivilo, naš život gasi svjetla zrak, i svagdašnje teško sivilo. Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama „Pjesme koje treba spaliti“)