Ekonomija ili Domouprava

URBI ET ORBI – Treba nam više nego jedan Orbán, nikad prodan i domovini odan!

Ekonomija je zbir svega, od prirodnih bogatstava do prometnog položaja, od ratova do religije i ideologije, ali najviše ona predstavlja čovjeka i društvo. Hrvatsku ekonomiju najbolje je opisao naš ugledni iseljenik dr. Marijan Brajinović, nekoć austrijski državni savjetnik za gospodarstvo u svom razgovoru za Hrvatski fokus: »Situacija u ekonomskom sektoru je katastrofalna. Stječe se doajm da su na vlasti prepotentni diletanti koji se svime bave, samo ne onime za što su izabrani, a to je da od Hrvatske naprave pravnu državu koja služi svom narodu i da nastoje od te Bogom dane lijepe zemlje napraviti raj na zemlji. Kad sam više puta kritizirao neefikasnost upravnih tijela, dobio sam kao odgovor pitanje: 'Pa zašto si došao u Hrvatsku iz uređene Austrije?'«. Ne mogu se oteti dojmu da je hrvatski narod izašao iz komunizma, ali je u mnogih ostao komunizam u njima", poručuje Brajinović.

Čitam rado što pišu naši ekonomisti, osobito Ivo Jakovljević, unatoč njegovim lijevim stavovima, stručnjak je kojega bi svaki hrvatski predsjednik Vlade morao konzultirati. Doduše i on se mota oko brodogradilišta kao mačak oko vrele kaše; nigdje nisam našao u tiskovinama strateške analize, osobito brodogradnje, u kojima bi bilo razvidno koliko ljudi zapošljava, koliko je među njima administracije i stranih državljana, jesu li gubici u odnosu na društvenu korist te djelatnosti podnošljivi, može li se radnike prekvalificirati, koja im je starosna dob, mogu li brodogradilišta raditi za vojsku, napraviti neki hrvatski cruiser ili raditi jahte ili neke druge metalske proizvode… Možda bi se mogao od prodaje atraktivnog zemljišta stvoriti fond za radnike, ili im dati krediti za otvaranje obrničke proizvodnje ili seoskoga turizma?

Dva su razloga zašto sam iziritiran kada mi netko ustvrdi da je u vrijeme Broza ekonomija bila bolja. Prvi razlog jest što je ta socijalistička industrija podignuta često bespovratnim kreditima Zapada da SSSR ne dobije izlaz na Sredozemlje i da Jugoslavija samim svojim postojanjem potakne želju narodima porobljenim od komunizma za boljim životom i samostalnošću. Azija osim Japana bila je nerazvijena, kao i veći dio svijeta, a sovjetski blok je živio u izolaciji. Nesvrstani su pak rado uzimali jugoslavensku operativu, jer nisu željeli utjecaj Zapada, ali ni Rusa. Stvorena je džinovska armija JNA koja nije bila efikasna, ali je bila u osnovi srpska (70 posto časnika). Turizam i gastarbajteri, te tvornice, zemljišta, stanovi, brodice Talijana, Nijemaca, Židova i narodnih neprijatelja i bogatuna su također kupili socijalni mir. J.B.T. nije izmislio 20 stoljeće, beton, čelik, elektriku i atomsku energiju. Bio bih idiot da ne priznam uspjehe u zdravstvu, školstvu, farmaciji, građevini i da ne uvidim određenu liberalizaciju režima; ali takvoga režima kojemu je pričljivi Vlado Gotovac bio neprijatelj i zatočenik, dok mu je ne manje pričljivi nacionalsocijalist Slobodan Milošević bio u isto vrijeme šef partije glavnoga grada SFRJ, i to kao balavac u svojim dvadesetim.

Netočno bi bilo kazati da stvaranjem BiH, Kosova, Vojvodine, Makedonije, Crne Gore, te pripajanjem Istre Hrvatskoj nisu stvoreni relativno pravedni geopolitički odnosi. Jedan konobar ili zanatlija mogao je dići trokatnicu u Dubrovniku, radničko dijete postati liječnik, u okviru SK se stvorilo hrvatsko proljeće i nitko ne može kazati da ljevičari dr. Marko Veselica, dr. Franjo Tuđman, Andrija Hebrang, Vladimir Nazor, Miko Tripalo, Petar Šegedin nisu bili dobri i svjesni Hrvati. Ali isto tako je stvorena strahovlada, nagrađivanje poslušnika, kobni mentalitet snađi se druže, nerad, komocija, neodgovornost, stranački vučji  čopori i rodijački klanovi, sirotinja natiskana po zgradurinama, podobnost umjesto izvrsnosti, kult vođe kojega se bespogovorno sluša, podmitljivost, nedostatak inicijative, jeziva neodgovorna birokracija…

Austro-Ugarska je dala Krležu, Teslu, Marinkovića, Ružičku, Pupina, Andrića, Medovića, Bukovca, Augustinčića, Meštrovića, Kršnjavoga – što nam je pak darovala u kulturi i znanosti Tugoslavija? Bugarska elektronika, češka automobilska industrija, poljska i mađarska industrija i kultura bili su iznad tugoslavenske; naravno filmove poput, Malog mista, Gruntovčana, Velikog izbavitelja i Lisica K. Papića, Berkovićeva Ronda, Vrdoljakovih Prosjaka i sinova, Horvatovih Cigula migula (zadnja 2 su bila u bunkeru) smatram vrhunskim, kao što je objektivno nakon "uškopljenja" Hrvatske 1971. (kada su i najjugoslavenskiji Hrvati bili smijenjivani i zatvarani) srbijanska kinematografija i literatura kakvoćom preuzela primat. To je ako se sjećate prvi razlog moje ljutnje; drugi pak se tiče privatizacije, kadrovske politike, školstva, zdravstva, kulture u našoj Hrvatskoj.

Rat je koštao, a i oni koji su nam pomogli tražili su materijalne benefite. Ulaskom Kine, Indije i dr. na slobodno tržište naši proizvodi nisu mogli konkurirati niti jeftinoćom niti kakvoćom. Prodaja državnoga zlata (Rohatinski), čudni biznisi INA-e po Rusiji (Štern), prodaja banaka i hotela za sitniš nakon što su za ogroman novac obnovljeni,izlazak INA-e iz Sirije (Vesna Pusić), gomilanje administracije, nepravilnosti oko stanova POS-a i inalidnina, privtizacija INA-e (Sanader) – sve to ostavlaj puno gorčine.

Moj minijaturni Dubrovnik je zagušen kruzerima, voda nije za piće, jer su komunistički genijalci odlagalište smeća stavili pored izvora vode, ili jer je netko (INA?) od kraja osamdesetih do danas pravio bušotine u kršu da vidi kuda teče Trebišnjica kao ponornica dok se ne pretvori u izvor Omblu. Lokalna bolnica ostaje bez liječnika, prebogata općina Konavle drži vrtićku i osnovnoškolsku djecu u improviziranoj nastambi sa koje pada žbuka, a iznad koje prolazi dalekovod, na čelo jedne od najvažnijih kulturnih ustanova stavljaju mladićka bez kvalifikacija, Atlas, Žičara i isplative stvari idu Lukšiću i Štroku dok Garažu plaća Grad…

Vjera jednoga naroda u njegovu državu, upravu i budućnost vidi se i u natalitetu. Kome će pripasti EU-ovi dvorci, palače i blaga? Tetoviranim hipijima? Hip hopovcima? Iseljavanje uz bijelu kugu nerađanja, naraštaji koji bježe od zanata i poljodjelstva, fakulteti za uhljebe i škole koje se bave "rasterećivanjem" učenika i sebi tepaju da su "škole za život", naraštaji nesposobni za vojni rok, za samostalni život, za pristojno ponašanje, za brak, za težak rad i odgovornost su naša slika danas. Zanimljivo bi bilo učiniti analizu tajkuna u zemljama ex socijalizma, mislim čiji sinovi su "jamili". A jedina snaga koja bi nešto mogla promijeniti Crkva iznutra je napadana liberalnim relativizmom i lažnim kozmopolitizmom, jer mora se biti politički korektan, iako je On bičem tjerao trgovce iz hrama, a sigurno da nije bilo u duhu Europske (ulj)udbe nazivati velikane bijelo okrečenim grobovima i porodom gujinjim. Kako li se onaj zvao Herod Antipa ili Herod Antifa? Kažem "urbi et orbi" treba nam više nego jedan Orbán, nikad prodan i domovini odan! Kao i u nogometu, izvrsnost i konkurencija!

Teo Trostmann