Ante Ciliga – div iz Šegotića (2)

»Logoraši u Jasenovcu zbog uvjeta života umirali su bez posebnih ubilačkih sredstava i mjera…«

Novinar u intervjuu s Ciligom piše da se „mnogim diže kosa na glavi“ kad čuju što je proživio Ciliga, i kako mu uvijek smeta „diletantizam hrvatskih političara“. Valjda se i danas „prevrće“ u grobu! Radosno je dočekao raspad Jugoslavije 1941. godine i došao u Zagreb. Međutim tu su ga ilegalni komunisti nekom trgovinom prokazali ustašama i on je ubrzo osuđen na smrt, pa pomilovan i upućen na izdržavanje kazne u sabirni logor Jasenovac! U logoru je ispočetka i sam sudjelovao u teškom radu, a onda se zahvaljujući svom iskustvu boravka u Staljinovim logorima i gulagu u Sibiru uspio izboriti kako kod ustaških čuvara i zapovjednika, tako i zatočenika i zatočeničke uprave za povoljniji položaj, s boljom hranom i posebnim stanovanjem, pa je mogao i pisati.

U Jasenovcu je uspio završiti knjigu (pseudonim Tone Valić) Štorice iz Proštine, knjigu pripovijedaka iz zavičajnog života Istre na proštinskom čakavskom dijalektu. Svoje utiske i doživljaje Ante Ciliga opisao je kroz dva načina promatranja; usporedbom Jasenovca sa Staljinovim logorima, komunističkog sistema i njemačkim koncentracijskim logorima nacizma. Prema karakteru, svrsi i načinu rada i usporedbom, Ciliga ocjenjuje da je Jasenovački logor originalna tvorevina Ante Pavelića. Kao i logori Staljinove Rusije i Hitlerove Njemačke, tako je i ovaj logor Pavelićeve NDH imao proizvođačku funkciju putem zatočeništva i prisilnog rada, a logoraši zbog uvjeta života umirali su bez posebnih ubilačkih sredstava i mjera. Upravi logora dovoljno je brinuti za proizvodnju i za osiguranje radne snage. Međutim za razliku od Hitlerovih logora smrti, Staljinovi i Pavelićev nisu  imali  namjenu isključivo kao tvornice  smrti, za masovno pogubljenje zatvorenika.

Posebnu težinu ima Ciligino svjedočanstvo o unutarnjem ustrojstvu uprave jasenovačkog logora. U Jasenovačkom logoru unutarnju vlast imali su Židovi. To je bila ta originalnost Ante Pavelića. U Jasenovcu su logorsku upravu držali židovi. Židovi su bili ta „unutarnja vlast u logoru! I samog Ciligu je to iznenadilo i prigodom dolaska u logor. Njegovo promišljanje o Židovima kao “izabranom narodu”, došlo je do izražaja i u jasenovačkim logorskim uvjetima gdje su, po Ciligi, Židovi logoraši držali brojne rukovodeće položaje dovodeći time druge grupe u težak položaj. Ciliga otvoreno tvrdi da su u Jasenovcu logorsku unutarnju upravu držali Židovi, a ne komunisti, kao što je to bilo u njemačkim logorima. Takvu praksu opravdava Pavelićevim političkim računima i tvrdi da on u držanju prema Židovima nije vodio rasnom mistikom poput Hitlera.

Njegov najveći neprijatelj, ipak su bili Srbi, dok su mu Židovi bili najmanje važan i najmanje opasan protivnik. I dok Ciliga opisuje svoje susrete i s Luburićem, ali i bivšim franjevcem Majstorovićem, kaže i to da sulogornici koji su bili Židovi vrlo grubo postupali s nežidovskim logorašima te u njima nalazi starozavjetnu tvrdoću i nesmiljenost i odjeke Mojsijevih riječi prema kojima im Bog zapovijeda istrijebiti druge i zauzeti njihovo mjesto…Ciliga vrlo često ističe židovsku oholost, netolerantnost i vjerski fanatizam. No, Ciliga primjećuje i fantastične oblike židovske organiziranosti, čak i u logoraškim uvjetima. Tako ističe da je jedina pomoć koja je izvana u Jasenovac stizala sustavno bila pomoć židovske općine iz Zagreba, koja je svakog tjedna u logor slala pakete. Paketi su stizali vlakom u četvrtak kako bi se dijelili logorašima uoči šabata.I Ciliga ističe divljenje Židovima zbog te požrtvovnosti i solidarnosti, ali mu i smeta što ne osjećaju grižnju savjesti kada spašavaju vlastitu kožu na tuđi račun. I u tome vidi utjecaj Mojsijeva učenja o izabranom narodu koji je nadmoćniji od drugih, pa će i danas Ciligine oštre kritike židovskog karaktera i židovskog ponašanja u jasenovačkom logoru naići na kritike. Doduše, i Ciliga priznaje da su se Židovi u Jasenovcu trudili preživjeti i da za to nisu birali sredstva. I dok je Ciliga legalnim načinom pušten iz logora dok priznaje da je i sam, kao književnik i antikomunist imao privilegije u logoru, svi su Židovi unaprijed bili osuđeni na smrt, ako ne u samom Jasenovcu, onda u logorima izvan Hrvatske, jer je za mnoge Jasenovac bio samo jedna prolazna postaja prema logorima u Srbiji i Njemačkoj.

U svom dugom i burnom životu, umro je 20. listopada 1992. godine u Zagrebu, prošao je logore u Sibiru (SSSR), logor Jasenovac, živio u okupiranoj Europi nakon puštanja iz Jasenovca, u Sjedinjenim Američkim Državama i prošao put od revolucionara do komunističkog disidenta. Svagdje je bio gdje god se dizala revolucija. Bio je vizionar, novinar, publicist, povjesničar, socijalist, svjedok vremena, prognanik 60 godina, vuk samotnjak i neshvaćen, siromah, boem. Ante Ciliga svjedoči da je bit svih logora „razaranje dostojanstva i moralnoga integriteta čovjeka“.

(Nastavak slijedi)

Lili Benčik